Počeo je deseti Vox Feminae festival!

Vox Feminae Festival ove je subote otvorio vrata svog jubilarnog, desetog izdanje. Nakon mučenica, superjunakinja i zločinki, ovogodišnji Vox Feminae Festival za centralnu temu ima “djevojke i djevojaštvo”

Festival ovaj i idući vikend u Kulturno-informativnom centru i Dokukinu KIC donosi filmski i diskurzivni program, kao i popratne sadržaje koji pokazuju kako sve djevojke i žene danas kroz umjetničku i aktivističku praksu mogu prikazati vlastita iskustva i okruženje u kojem djeluju.

 “Svake godine odabiremo drugu temu, dosad smo imali zločinke, superžene, superjunakinje, a za desetu godišnjicu odlučili smo se napraviti zaokret i okrenuti se mlađoj populaciji koja nije odrasla uz festival i koja možda ne zna što mi to točno radimo. Djevojaštvo je izabrano kao važno formativno razdoblje u životu žene, kada se upija najviše informacija i obrazaca ponašanja roditelja i vršnjaka”, rekao je koordinator festivalskih aktivnosti Marino Čajdo.

Dodao je da je festivalska tema svojevrsni nastavak višegodišnjih nastojanja da mlađoj publici ponude teme obrađene na drugačiji način od “mainstream” časopisa, koji uglavnom nude savjete tipa “kako izgledati super u sedam ujutro”.

“I u rubrici na portalu želimo predstaviti teen kreativke koje rade nešto korisno, a mladima dati sadržaje kakve inače ne dobivaju i zato nam je bilo jako bitno da festival podredimo toj temi”, kazao je Čajdo.

Za sam početak festivala postavljena je izložba mladih fotografkinja koje donose svoj pogled na festivalsku temu, a čiji su radovi izabrani na natječaju. Među desetak autorica izlagala je i autorica festivalskog vizuala Maisie Cousins.

Filmski program u subotu je započeo dokumentarcem Anje Strelec “Hudo vreme”, igranim filmom “Napadaji” Anne Rose Holmer, o jedanaestogodišnjakinji koja se želi uklopi u društvo vršnjakinja, te dokumentarnim filmom “Major”, o jednoj od pionirki pokreta za prava trans žena u SAD-u.

Prvi dan festivala održana je i prezentacija radionice “Štrikaona koda” koja je zamišljena kako bi polaznice upoznala s izradom web aplikacija. Projekt koji se radi u suradnji s tvrtkom Implementacija snova, Veleučilištem Baltazar i K-zone, ukazuje na važnost što veće participacije žena u rastućoj IT industriji. Predstavljen je i projekt net.cube koji nastoji osigurati uvjete za umjetničke internetske projekte i poticanje domaćeg internetskog stvaralaštva, njegovo kontekstualiziranje i mapiranje.

Današnji program počinje tradicionalnim Voxovim ‘art sajmom’, koji će u KIC-u okupiti više od 30 izlagačica, sa širokim spektrom unikatnih radova, od odjevnih predmeta i ruksaka, preko raznih oblika ukrasnog nakita do organske kozmetike, umjetničkih instalacija i rukotvorina.

Na filmskom su programu igrani  filmovi”Girl Flu” Dorie Barton o djevojčici koja se suočava s pubertetom i nerazumijevanjem roditelja te kontroverzni dokumentarac “Seed Money” o životu Chucka Holmesa i njegovom producentskom studiju Falcon.

Nedjeljna večer završit će uz program Drag bingo i performerice queer umjetničkog kolektiva House of Flamingo.

Između dva festivalska vikend bloka, od 10. do 14. listopada, ove će se godine prvi put održati škola rodno osviještenoga filmskog stvaralaštva, koja se sastoji od tri modula ‒ kritičkog, snimateljskog i scenarističkog. 

 Ulaz na sve festivalske programe je besplatan.

Prosvjedni skup Raskid! 4.

Pokret za sekularnu Hrvatsku, Udruga Protagora, Udruga LiberOs, Inicijativa Nisam Vjernik te Ateisti i agnostici Hrvatske organiziraju prosvjedni skup naziva “Raskid! 4”, usmjeren protiv četiri ugovora Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom, tzv. vatikanskih ugovora.

Prosvjed će se održati u subotu 22.10. u 13 sati na Strossmayerovu trgu. 

Na njega su pozvani/e svi/e koji/e su protiv financiranja crkve novcem građana i građanki, plaćanja privilegija svećenstva s preko milijardu kuna godišnje, nastavnog programa u kojem se djecu uči da su za Auschwitz krivi ateisti i protiv diskriminacije građana i građanki na temelju svjetonazora.

Također, pozvani/e su da se odazovu prosvjedi svi/e koji/e su za poštivanje ustava Republike Hrvatske, potpunu slobodu uvjerenja i vjeroispovijesti svih građana i građanka RH te njihovo slobodno javno očitovanje, ustavom propisanu odvojenost vjerskih zajednica od države i njezinih institucija te jednakost svih građana i građanki RH pred zakonom.

Promovirana kampanja ‘Moja stvar, moj izbor- vrijeme je da saznaš više’

S ciljem da se mladi bolje i točnije informiraju o zaštiti reproduktivnog zdravlja te o seksualnosti, Centar za edukaciju savjetovanje i istraživanje (CESI) na zagrebačkom je Cvjetnom trgu u subotu promovirao kampanju “Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više”.

Kampanja se provodi putem Facebooka, na kojem se mladima, kroz kratke poruke, vizuale i filmove želi dati što više znanstveno utemeljenih, točnih informacija o seksualnim i reproduktivnim pravima. Zahvaljujući tim informacijama, mladi mogu donositi informirane i odgovorne odluke.

Psihologinja Sanja Cesar iz CESI-a navodi da mladi u Hrvatskoj u seksualne odnose ulaze oko 17. godine, kao zaštitu najčešće koriste kondome, a hormonalnu kontracepciju jako malo. Ukazuje i na podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prema kojima je prošle godine u dobi do 19 godina rodilo 1132 djevojaka, a trudnoću prekinulo njih 226, a od toga je bilo 36 pobačaja kod djevojčica mlađih od 16 godina.

Zbog tih je podataka akcija i pokrenuta, ističe Cesar. Cilj je informirati mlade i potaknuti ih na promišljanje o pitanjima vezanim uz seksualnost, reproduktivna i seksualna prava te zdravlje. Samo edukacijom i informiranjem moći će donositi odgovorne odluke. 

CESI je proveo i kvalitativno istraživanje u malim grupama s mladima u Zagrebu i Križevcima vezano uz spolno prenosive infekcije, kontracepciju, pitanje pobačaja i prava na izbor o donošenju odluka o vlastitom tijelu. Istraživanje je pokazalo da te teme mlade jako zanimaju, ali da u okviru obrazovnog sustava o njima ne dobivaju dovoljno informacija.

“Imamo zdravstveni odgoj uveden u školama, ali znamo da se on u velikom broju škola ne implementira. Mladi su rekli da o tim temama u školama doznaju jako malo ili ništa, a glavni izvor informacija su im internet, društvene mreže i vršnjaci i zato u kampanji s mladima komuniciramo putem tih medija, kratkim i jasnim porukama”, istaknula je Cesar.

Sociologinja Nataša Bijelić iz CESI-a navodi da su mladi u istraživanju rekli da “ni sami ne znaju što ne znaju”. “A i ono što ne znaju, ne znaju kako bi pitali. “Naprosto, nemaju niti rječnik kojim bi mogli komunicirati i zato je bitno da ih informiramo”, ističe Bijelić.

Uz kampanju na Facebooku, postoji i web stranica Seksualna edukacija za mlade gdje kroz on-line savjetovalište mladi mogu anonimno postavljati pitanja vezana uz reproduktivno zdravlje i seksualnost, a odgovaraju im stručne osobe.

Umjetnice prikazale život u kuhinji: Ne mogu podnijeti vrućinu

Protagonistkinja u kratkom filmu iz 1968. godine Saute ma ville, prvom radu belgijske filmašice Chantal Akerman pjevuši s nemarnom elegancijom. Od njezinog  prvog trenutka na ekranu, ona je nespretna, nemarna i hirovita. Počinje kuhati špagete ali na kraju čini nešto drugo: nakon što pusti mačku vani i zatvori prozore i vrata, ona pušta plin na svom štednjaku i diše, prije nego što cijela njezina kuhinja završi u plamenu.

Akerman je snimila film “Saute ma ville” (Raznijeti moj grad) kad joj je bilo 18 godina. To je vjerojatno bilo vrijeme kada je shvatila što je podrazumijevalo bivanje ženom kasnih 60-ih godina: znati kuhati, kupovati namirnice, biti savršena domaćica. Kuhinja je bila ženski grad. “Saute ma ville” je otvoreni feministički istup, pobuna protiv tog opisa i pokazivanje suprotnog: žene koja u kuhinji radi nekonvencionalne stvari. U filmu, Akerman istražuje granice prostora. Ona restrukturira uobičajene stvari i njihovu uporabu, što je konstanta u njezinoj filmografiji, i pretvara kuhinju u prostor u kojem se eksperimentira, igra, i na kraju bježi. Ona stvara svijet izvan kulinarskog i domaćeg.

Kuhinja je imala i ima ispunjen odnos s feminističkim maštom. U pjesmi Sylvije Plath Lesbos iz njene posljednje zbirke pjesama, Ariel, objavljene godinu dana prije nego je zatvorila vrata spavaće sobe svoje djece, upalila plinski štednjak i gurnula glavu u pećnicu, ona se referira na neku vrstu otrovne kuhinje ( prvi joj je stih “Pokvarenost u kuhinji!”), u kojoj se život i smrt spajaju  na opasan i zagušljiv način:

Meanwhile there’s a stink of fat and baby crap
I’m doped and thick from my last sleeping pill
The smog of cooking, the smog of hell
Floats our heads, two venomous opposites
Our bones, our hair.

I protagonistkinja drugog Akermaninog filma obavlja središnju radnju u kuhinji (od koje je većina namjerno razvodnjena i užasno dosadna). U filmu iz 1975. godine Jeanne Dielman, 23 Quai du Commerce, 1080 Bruxelles kuhinja ima posebnu ulogu;  u njoj ženski lik, Jeanne Dielman, obavlja najveći dio posla. U jednoj sceni, ona ljušti krumpir nekoliko uzastopnih minuta, dok su joj na licu vidljive frustracija i dosada.

{slika}

Akermanin posthumni dokumentarni film No Home Movie, koji je objavljen 2015. godine, također istražuje ovaj domaći prostor. U filmu, Akerman i njezina majka raspravljaju o feminizmu; razgovor, koji se odvija u kuhinji, desio se samo nekoliko mjeseci prije Akermanine smrti u 65 godini. (Akerman je također počinila samoubojstvo, kao i Plath.)

Kinematografija je često bila usmjerena na domaćinstvo kuhinje, ali ne uvijek pozitivno. Američka umjetnica Marta Rosler subverzivno ga prikazuje u njenom utjecajnom  video radu Semiotics of the Kitchen. U performansu, ona nosi pregaču dok objašnjava, od A do Ž, kako se koristi niz posuđa ali dodjeljujući svakom komadu nespretnu, netradicionalnu, često nasilnu upotrebu. Mnogi su smatrali Semiotics of the Kitchen oštrom kritikom tradicionalne uloge žene u modernom društvu.

Roslerin rad je značajan jer priznaje borbu za ravnopravnost spolova, a također koristi aspekte obiteljskog života za širenje političkih poruka i jaču kritiku opresije . Rosler koristi isti kulinarski format u drugom djelu, The East Is Red, The West Is Bending iz 1977. godine u kojoj je namjestila dva složenaca kako bi simbolizirali kulturne transakcije između Istoka i Zapada. Njezina serija House Beautiful: Bringing the War Home  i posebno kolaž Red Stripe Kitchen donose vezu između domaćinstva  i politike koja je ostvarena s fotografijama preuzetim iz dekorativnih časopisa i fotografske arhive rata u Vijetnamu.

Kuhinja kao politički simbol u 19. i početkom 20. stoljeća

Umjetnice su ponovno osvajale kuhinju kao politički simbol davno prije nego je drugi val feminizma pustio korijenje. Njemačka umjetnica Hannah Hoch, pionirka berlinskog dadaističkog  pokreta, uključila je kuhinju u njezin rad iz 1919. godine Cut with the Kitchen Knife through the Last Weimar Beer Belly Cultural Epoch in Germany. Korištenje kuhinjskog noža u radu o Weimarskoj Republici na  početku 20. stoljeća bio je provokativan, pogotovo u društvu u kojem su dominirali muškarci i u kojem su žene trebale izbjegavati bilo kakvu političku svijest.

Ako se vratimo na 19. stoljeće,  uparivanje kuhinje i rata se pojavljuje u radu iz 1866. godine The War Spirit at Home: Celebrating the Victory at Vicksburg slikarice Lilly Martin Spencer. Kao kći dvaju francuskih emigranata, Spencer je provela većinu svog života u državi Ohio, gdje je razvila svoju karijeru kao slikarica, uglavnom inspirirana majkom, koja je bila naklona idejama socijalističkog filozofa Charles Fouriera (kojem se često pripisuje stvaranje samog pojma feminizam u 1837. godini).

Spencerin rad se smatra feminističkim iz raznih razloga: prvo, ona ističe ulogu domaćice u vrijeme rata, predstavljajući dom kao utješan prostor nakon borbe. Drugo, dok su Spencerini suvremenici koristili figuru mladih vojnika u svom radu, Spencerin rad se izdvaja potpunim nedostatkom muških likova. U The War Spirit at Home, za ženu koja na slici čita novine ,simbol vlasti i svjetovnosti se smatra da je sama Spencer, dok se za prikazano mjesto vjeruje da je reprezentacija njene vlastite kuhinje.

Spomenuto ima smisla u okviru njenog neobičnog  života za to vrijeme: Spencer je postala glavna hraniteljica velike obitelji (samo je sedam od njenih 12 sinova preživjelo), i njezin suprug, Benjamin Rush Spencer, čiji je posao bio šivalačkog usmjerenja, posvetio se brizi o njihovoj djeci i kući, kako bi podupro ženinu umjetničku karijeru, koja je bila jedini obiteljski izvor prihoda. Njeni radovi imaju realne i ugodne elemente svakodnevnog života, često smještene u kuhinju, kao u Kiss Me and You’ll Kiss the ‘Lasses, ili Peeling Onions (u kojoj žena plače dok ljušti luk).

{slika}

Simone de Beauvoir također spominje kuhinju u svom feminističkom manifestu The Second Sex  iz 1949. godine u poglavlju “La Femme mariée” (udana žena). De Beauvoir se referira na pojam “kuhinje-zatvora”: mjesta koje tlači žene i iz kojeg žene žele pobjeći. Ona analizira porijeklo ženskih tradicionalnih uloga iz egzistencijalističke perspektive; po njoj su obitelj i privatno vlasništvo krivi za stanje žena, a bez bunta, žene ostaju apsolutno otuđene. “Žena je zatvorena u kuhinji ili u budoaru, a svi su zaprepašteni kada su joj horizonti ograničeni”,piše Beauvoir. “Njezina krila su podrezana, a pronalazi se žalosnim što ne može letjeti. Neka joj budućnost bude otvorena, i neće više biti primorana da se razvlači u sadašnjosti.”

Drugim riječima, umjetnice su interpretirale vezanost žena za, ili zarobljavanje u, kuhinju počevši od osnažujućeg do nasilno opresivnog. Ipak, nigdje raspon iskustava i odnosa prema kuhinji nije pokazana življe nego u fotografijama Carrie Mae Weems  The Kitchen Table Series (1990). Tijekom serije fotografija, svih slikanih na istom kuhinjskom stolu, Weems prikazuje radosti i borbe ženstvenosti. U kuhinji se upoznaje i koketira s ljubavnicima; smije, plače, puši s prijateljima; pomaže kćeri oko zadaće; šminka se; te se čak i savija unatrag u erotskoj pozi. Serija je toliko moćna, jer je uspjela prikazati dvojnu ulogu koju je ovaj prostor odigrao tijekom feminističke povijesti, priznanje kuhinje kao izvora života, kao i smrti.

Prevela i prilagodila: Jelena Markota 

Prva humanistička konferencija u Hrvatskoj!

U petoj godini svog aktivizma, Centar za građansku hrabrost  organizira Prvu hrvatsku humanističku konferenciju podnaslova ‘Ateistička sloboda – Humanistička savjest – Feministička hrabrost’ koja će se održati u petak 14. 10. i u subotu 15. 10. u dvorani Europskog doma u Zagrebu, Jurišićeva 1/1.

“Centar za građansku hrabrost želi omogućiti upoznavanje širem broju ljudi iz Hrvatske, koji inače nisu u mogućnosti posjećivati humanističke konferencije ili koji se inače nemaju gdje susresti s humanizmom, sa stavovima i s radom poznatih mislilaca i misliteljica. Želja nam je ojačati građansku svijest da svaki čovjek ima pravo na dostojanstven život i smrt. … Nadamo se da će ovo međunarodno humanističko okupljanje u Hrvatskoj kroz ponuđene sadržaje pružiti odgovore na brojne izazove današnjice, i time biti mali, ali odvažan i bitan pomak, prema životu dostojnom čovjeka”, stoji u pozivu organizatora.

Konferencija je međunarodnog karaktera, a kroz panele i predavanja ugostit će kroz dva dana brojne značajne  predavačice i predavače.

Prvog dana, 14. listopada (petak), od 9.00 sati, na programu su dva panela pod zajedničkim nazivom “Svoga tela gospodarica”. Dakle, riječ je o uvijek, a ovih dana i aktualiziranom  pravu na tjelesni integritet žena. Sudionice/i prvog panela su Gordana Gjurić, Jasenka Grujič i Dubravko Lepušić, koji će s aspekta svojih profesionalnih i aktivističkih praksi govorit o izazovima koje su nam donijeli i donose  procesi podržavljenja vjerskih dogmi i nacionalnih mitova kada je riječ o seksualnim i reproduktivnim pravima žena.

Drugi panel – “Opiremo se, stoga postojimo” –  ugošćuje feministkinje i borkinje za sekularnost iz Hrvatske i Srbije, a nastojat će analizirat fenomene i načine djelovanja fundamentalističkih pokreta u regiji, te ponuditi feminističke i sekularne odgovore.

Gošće su: Bojana Genov, Staša Zajović, Branka Galić, Snežana Tabački, Anđelija Vučurević, Biljana Stojković i Vesna Puhovski.

U subotu, 15. listopada,  na programu su tri panela. Prvi je posvećen građanskoj hrabrosti – “Ponekad je dovoljno samo malo hrabrosti”, a nastupit će predavači iz Bosne i Hercegovine, Švicarske i Njemačke –  Valentin Abgottspon, Philipp Möller i Esad Bajtal izlažući iz svoje lokalne, ali i globalne perspektive o iskustvima borbe za humanističku ideju i nužnosti iskazivanja građanske hrabrosti.

Drugi panel, “Feministički pristup sekularnosti i humanizmu” stavit će naglasak na važnost feminističkog pristupa otporu fundamentalističkim pokretima. Panelistice su dvije domaće i dvije svjetski poznate aktivistkinje – Maryam Namazie, Marijana Bijelić, Elizabeth O’Casey i Nada Peratović.

Na kraju konferencije, gost je britanski filozof A. C. Grayling  s kojim će o humanizmu i tradicijama etika razgovarati Pavel Gregorić.

Prva humanistička konferencija u Hrvatskoj otvorena je za sve zainteresirane osobe i ima za cilj podići razinu znanja o vrijednostima humanističke misli, demokratskih i sekularnih načela, ljudskih prava, feminističke solidarnosti, građanske odgovornosti i hrabrosti.

Broj mjesta je ograničen, cijena ulaznice iznosi 50 kuna za oba dana, a 30 kuna za jedan dan, a karte možete kupiti preko eventim.hr.

Više o samoj konferenciji, gošćama/tima i programu možete pronaći ovdje.

Mjere štednje preko leđa žena: poskupljuju kontracepcijske pilule

Slovenski Zavod za zdravstveno osiguranje (Zavod za zdravstveno zavarovanje Slovenije) domislio se novog načina štednje. Od sada pa nadalje sve vrste hormonske terapije za sprečavanje trudnoće, poznatije kao kontracepcijske pilule, više neće biti besplatne, prenosi Bilten.

Žene koje žele, odnosno trebaju točno određene kontracepcijske pilule koje im propiše liječnik, a prema Zavodu za zdravstveno osiguranje jednostavno čine “nadstandard”, morale bi ih dodatno plaćati.

Točnije, besplatne nisu niti sada, već su financirane iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje. Promjena se sastoji u tome da više ne bi bile sastavni dio univerzalnog zdravstvenog osiguranja, nego bi se morale dodatno plaćati. Jedan od argumenata glasi kako postoje i druge, jednako učinkovite vrste lijekova koje pripadaju istoj terapeutskoj skupini.

Prijedlog je naišao na oštre reakcije, kako stručne, tako i šire javnosti. No, donio je sa sobom i formiranje zanimljive koalicije: podržavaju ga zagovornici mjera štednje i uvođenja tržišne konkurencije, kao i neokonzervativni krugovi koji nastoje redefinirati ulogu žene i obitelji u društvenom životu.

Cijelu analizu pročitajte na Biltenu.