GOOD inicijativa: Stranke žele zadržati status quo u obrazovanju

“Građanskog odgoja nema u programima političkih stranaka, a programi vezani za obrazovanje preklapaju se i u više od 80% među glavnim političkim opcijama”, istaknuo je danas Mario Bajkuša iz GOOD inicijative, na konferenciji za novinare u Zagrebu gdje je GOOD inicijativa predstavila analizu programa političkih stranaka u području obrazovanja, kao i odgovore nekih stranaka na upitnik koji im je poslan radi pojašnjavanja njihovih predizbornih obećanja vezanih uz obrazovanje.

“Dobra je vijest da je obrazovanje postalo važnije u formalnom smislu jer zauzima prva mjesta u izbornim programima, međutim, sadržaj je i dalje načelan,” rekao je Bajkuša predstavljajući analizu stranačkih programa u kojima niti jedna stranka nije ponudila konkretni oblik financiranja popisanih obećanja.

Da su programi političkih stranaka u području obrazovanja jako načelni potvrdila je i Emina Bužinkić iz GOOD inicijative, koja je predstavila odgovore stranaka na 22 zahtjeva koje je inicijativa predstavila početkom srpnja. Odgovor su poslale samo četiri stranke/liste: MOST, Domovinska koalicija, Koalicija Nema prodaje te Koalicija za Premijera, a kako je ocijenila Bužinkić: “Dobili smo razne odgovore, a samo o nekima je vrijedno razgovarati. Iz analize odgovora, može se vidjeti kako stranke žele zadržati status quo u obrazovanju”.

U području financiranja obrazovanja koalicija Nema prodaje nije suglasna da se osigura korištenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda namijenjenih reformi obrazovanja, dok su Domovinska koalicija te Koalicija za Premijera suglasne s takvim zahtjevom. Iz koalicije Nema prodaje napominju kako “naša djeca imaju svoju domovinu i svoju zastavu pod kojom trebaju odrastati, a to sigurno nije zastava EU”.

Niti jedna stranka koja je odgovorila na upitnik nije složna sa zahtjevom da se nastavi provedba Cjelovite kurilularne reforme s istim timom i s istim planom utemeljenim na stručnosti i transparentnosti. Tako se iz koalicije Nema prodaje zalažu za cjelovitu reformu škole s izmjenom nastavnog plana po uzoru na finski model. U Koaliciji za premijera kažu kako kurikulum nije autorsko djelo jednog čovjeka te da je uočen nedostatak stručnjaka iz tzv. STEM područja, a Domovinska koalicija tvrdi kako postojeći plan nije bio utemeljen na stručnosti. Ipak, neki i dalje smatraju da je važno eksperimentalno uvesti kurikulumske promjene.

“Sve nam ovo govori kako stranke nisu dovoljno upoznate s procesom Cjelovite kurilularne reforme niti procesa donošenja i obaveza koja donosi Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije. Primjerice, finski model utemeljen je na kurikulumima i njihovoj reformi, a stručnjaci su u procesu Cjelovite kurikularne reforme birani na javan i transparentan način.”, napomenula je Bužinkić.

Kada se govori o području građanskog odgoja i obrazovanja, većina onih koji su dosad poslali odgovore na upitnik smatra da je moguće uvesti navedeni kao poseban predmet, ali uz naznaku da je važno rasteretiti djecu drugih predmeta. Po pitanju interkulturalne škole u Vukovaru, tzv. Nove škole, istaknuto je mišljenje pojedinih stranaka kako ona nije potrebna. Tako koalicija Nema prodaje ističe da ne bi trebalo biti posebnih škola u Vukovaru, a Domovinska koalicija ističe kako “manjine u Vukovaru imaju svoja ustavna prava, čemu forsirati nešto što je za područje koje je još uvijek iznimno društveno i politički osjetljivo društveno opasno”. Koalicija za Premijera, pak, smatra kako segregacija u suvremenom društvu nije poželjna, niti provediva. “Ako se djeca neće susretati u školi, susretat će se na drugim javnim prostorima i biti u nemogućnosti primjereno komunicirati”, istaknuli su u svom odgovoru predstavnici Koalicije za Premijera.

U području implementacije modela inkluzije u obrazovni sustav djece izbjeglica i djece migrantskog podrijetla, pokazalo se kako su stranke istaknule važnost ovog područja, uz iznimku Domovinske koalicije koja smatra da na “tim ljudima ne možemo vršiti programske pokuse”.

Ovom prilikom GOOD inicijativa je najavila i predizborno sučeljavanje “Obrazovanje u fokusu” koje će se održati 1. rujna 2016. u 13 sati u Novinarskom domu pod moderiranjem novinarke Đurđice Klancir. Rasprava će se ticati proračunskih povećanja u području obrazovanja, nastavku provedbe Strategije znanosti obrazovanja i tehnologije te uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja kao posebnog predmeta.

Izbjeglice u Njemačkoj iskorištavaju se za rad na crno

Mnogi izbjeglice u Njemačkoj rade na crno za satnice mnogo niže od zakonski definiranog minimuma, javlja javni servis NDR u utorak.

“Uvijek iznova pojedinci, među kojima su i djelatnici u izbjegličkim smještajima, posreduju za veliku proviziju između izbjeglica i poslodavaca”, javlja NDR na temelju vlastitih istraživanja u izbjegličkim centrima na sjeveru Njemačke.

I dok savezna carina, koja je zadužena za suzbijanje rada na crno, govori o desetak slučajeva mjesečno, istraživanja NDR-a su pokazala da je, iako se ne može govoriti o konkretnim brojkama, rad na crno i po nižim satnicama od zakonski dopuštenih, među izbjeglicama mnogo rašireniji.

Prema nekim istraživanjima Sveučilišta u Tuebingenu i Linzu, postotak izbjeglica koje rade na crno kreće se oko 30 posto.

Prema procjenama nekih socijalnih radnika u izbjegličkim smještajima, i do 50 posto izbjeglica, kojima je u prvo vrijeme dok se dugoročno ne odredi boravišni status rad zabranjen, radi na crno.

Njemački sindikati su već uočili problem rada na crno i iskorištavanja izbjeglica. “Mnogi iz teške situacije izbjeglica izvlače profit”, kaže Emilia Mitrović iz savjetovališta za izbjeglice Njemačkog saveza sindikata u Hamburgu.

Početkom kolovoza na snagu je stupio zakon koji omogućava lakšu integraciju izbjeglica i tražitalja/ica azila na njemačko tržište rada, ali socijalni radnici ne očekuju da će taj zakon ublažiti stanje oko rada na crno.

IKEA – Vizija hrvatskog doma

Volim Ikeu. Ikea razumije lisnice običnih smrtnika, Ikea ima estetiku i funkcionalnost. Ima i genijalnu košaru za veš – dovoljno prostranu i dovoljno čvrstu da na nju stane laptop na kojem tipkam. Dok sjedim na njihovoj još genijalnoj stepenici uz umivaonik. Dok se skrivam u kupaonici da na miru završim ovaj tekst. Divim se svestranosti Ikeinih proizvoda, čekam katalog za 2017. i češće škicnem na web stranicu kako se njegov dolazak bliži. Algoritmi Googlea i Facebooka znaju što ja pratim, radim i kupujem pa me onda još dodatno obaspu ikeastim sadržajima. Tako mi je, ciljano, naletjela nova kampanja u liku sponzorirane reklame za kuhinju. Možda ne bih toliku pozornost obratila na sliku – nezanimljivu mi najviše zbog činjenice da proizvod nije u prvom planu – da uz taj prikaz razdragane mlađe i starije žene s kuhačom umjesto mikrofona nije stajao prilično nedvosmislen tekst: Za žene kojima je život pjesma. Čak i u kuhinji. Na isticanje roda nisam mogla ne obratiti pozornost, i nametnula su mi se dva pitanja: Otkud to sad? – kod te progresivne, osviještene i svjesne, po mnogočemu uzorne skandinavske korporacije – i čemu to sad? – ti reflektori, opet, na ženama, u kuhinjama, na način koji učvršćuje tradicionalnu rodnu polarnost i podjelu posla.

U prvoj verziji svog razgovora sa  slikom i tekstom na Ikeinim stranicama pomislila sam da se multinacionalki s njihovim portfeljem i budžetom takav gaf ne može dogoditi. Ozbiljno sam posumnjala u svoju interpretaciju. Dijeljenjem slike i komentara na društvenim mrežama dobila sam potvrdu svoga uvida, ali i neke spomena vrijedne komentare koji sadrže zanimljive rodne iskaze, i više govore o funkcioniranju društva u cjelini nego o funkcioniranju Ikeina odjela za marketing.

{slika}

Odgovornosti i uloge

Ikeine žene koje pjevaju u kuhinji definitivno nisu najgori primjer marketinškog seksizma u posljednje vrijeme viđen na ovim prostorima – trebaju se još dosta potruditi da s trona skinu žene koje Saponijinim praškom i uz pjesmu peru navijačke dresove dok muškarci gledaju utakmicu. Ali svakako jest primjer, loš i uvredljiv. Osviještena kompanija koja mijenja ustaljene obrasce i očekivanja definitivno bi trebala moći, znati i htjeti bolje od sugeriranja da je kuhinja mjesto gdje se žene rado opuštaju, i toj vještini još radije podučavaju svoje kćeri. Bi li doista prodali dva elementa manje da u kuhinju nisu stavili dvije generacije žena koje će ionako najvjerojatnije – većinski – biti zacementirane tim fizičkim i duhovnim prostorom?

Dosadašnja praksa pokazala je da Ikea po dolasku u zemlju napravi svoju domaću zadaću: istraži tržište, navike i ponašanje svojih ciljnih skupina, i prema dobivenim rezultatima napravi određene “prilagodbe” u svojim tržišnim strategijama. Kako Katar, Saudijska Arabija – a izgleda ni Hrvatska – nisu Švedska, ta prilagodba nužno dovede do izmjene temeljnih vrijednosti koje proklamiraju. Ikea se ponosi time što pruža isto iskustvo proizvoda u cijelom svijetu, ali slučaj brisanja žena iz kataloga za Saudijsku Arabiju nedvosmisleno je pokazao da je konačni cilj ipak prodaja proizvoda. Ne iznenađuje, naravno, da privatnu tvrtku zanima profit, a ne korjenite društvene promjene. Ali to ne znači da je to u redu, i da nije naš problem.

Čak i nakon što su istražili tržište i zaključili da je u regiji kuhinja i dalje dominantno ženski prostor, je li doista tako da (čak ni) kvalitetan proizvod nije moguće prodati bez prizivanja i cementiranja rodnih i spolnih obilježja? Odbijam vjerovati da prosječni hrvatski kupci – muškarci i žene  – kupuju jedino ono što svjesno i podsvjesno odgovara njihovim iskonskim, konzervativnim, u najgorem smislu riječi tradicionalnim vrijednostima. Prije mi se čini da ti isti kupci imaju povjerenja u inteligentna rješenja koja su nastala u nekim drugim podnebljima, da su otvoreni promjenama kad dolaze od autoriteta, i dosta dobro reagiraju na čvrstu ruku koja usmjerava i vodi.

Ali ovo je samo jedna slika s tekstom i isječak iz kuhinjske kampanje – pročitala sam u komentaru na Facebooku – ali jeste li vi kliknuli pa vidjeli o čemu se tu zapravo radi?! I prije nego kliknem, vidim štetu koja je učinjena: prikaz žena u kuhinji zaposjeo je razne privatne i javne prostore. Isti sadržaj naći će se i na jumbo plakatu i u novinama i na ostalim platformama na koje se ne može kliknuti. A poruke ostaju urezane u svijest i učvršćuju stereotipe. Neovisno o tome ima li daljnji kontekst ili ne, ova je slika s popratnim tekstom samodostatan je svemir diskriminatornih stereotipa.

{slika}

A ako baš želimo inzistirati na dodatnom kliku, on situaciju čini još nepovoljnijom: u sklopu kampanje nižu se vizuali s daljnjim muško-ženskim kućanskim situacijama. Vidimo muškarce koji kuhaju i peru prozore, ali sve upućuje na to da su te situacije spontane i neredovite (oni kuhaju na priručnim kuhalima, što djeluje usputno, zaigrano, dječački) i da ih treba nagraditi (ispred muškarca koji kuha kleči žena s prstenom – i ja bih zaista voljela upoznati genijalce koji su to smislili.) Kuhinjska kolica na FB stranicama reklamiraju se uz duhoviti komentar, uz sliku muškarca koji sjedi: “Ne moraš prekidati zabavu s obitelji samo zato što moraš otići po nešto do kuhinje. Ne moraš čak ni bolju polovicu poslati po to.” Tu je i neizostavni smajlić. Ha-ha,  za umrijeti od smijeha.

Ikea Hrvatska u novoj se kampanji usmjerila prema postizanju rodne ravnoteže u kućanstvu, ali to je nažalost rodna ravnoteža po hrvatskom modelu: evo me, doma sam, što još hoćeš od mene? To je situacija jednaka onoj u našoj sabornici kad se kvota žena nađe na tapetu: većina stranaka ima žena koliko zakon propisuje, ali te žene imaju slabašan ili nikakav glas, a cjelina stranke, i muška i ženska, nije razmislila o tome zašto to rade i čemu to pravilo, te nastavlja promovirati – ili barem ne sankcionirati – mizogine politike. Ikea je u tom smislu doista proniknula u hrvatske navade pa ubacila prstohvat muškaraca koji kuhaju i usisavaju, tek toliko, da se nađe, ako netko pita i usput.

U reklami za  Cilit Bang u Španjolskoj  se isključivo žene brinu za čistu i dezinficiranu okolinu. Španjolska udruga potrošača reagirala je na mnogobrojne žalbe i podnijela prijavu regulatornom tijelu, koje je donijelo povijesnu odluku i zaključilo da je reklama diskriminatorna jer dodjeljuje uloge na temelju roda. Diskriminacija je tu bila eksplicitna: u seriji od tri dijela nema nijednog muškog aktera, isključivo žene, a i sam je tekst obraćanja potrošačima napisan u ženskom rodu. Tu je situacija nedvosmislena, dok se Ikeina kampanja, ispada tako, može protumačiti na puno načina.

Čuvarice vizije

Na Ikeinim stranicama i u komentarima na Facebooku komentari se ne broje u tisućama, čak ni u stotinama, ali nude zanimljiv uzorak za diskusiju. Uz vizual koji je mene lecnuo stoje komentari žena koje izražavaju zgražanje što ih se na bilo koji način izolira u kuhinjski prostor, bez obzira na njegovu estetsku i funkcionalnu prihvatljivost, ali ima i onih koje u tome ne vide nikakav problem. S razlogom ovdje govorim samo o ženama – bez želje da dodatno učvrstim polarizaciju između rodova: muškarci su mi isto zanimljivi, ali ne u ovom kontekstu, jer oni osviješteni, koji se bez kompleksa prime kuhače i svih ostalih kućanskih aparata, smatraju da je glupo i zaostalo misliti da je to samo ženski posao. I tu priča prestaje – žene su danas jednakovrijedne , i zašto više uopće govorimo o tome? Zanimljive su mi, dakle, žene koje ne vide nikakav problem u tome da ih se smjesti u kuhinju jer to je a) njihov izbor, b) one to vole, mogu i stižu, c) ne moraju nikome ništa dokazivati, d) bitno im je kakvo je stanje u njihovoj obitelji i čemu uče svoju djecu, i ne žele trošiti vrijeme na mijenjanje svijeta jer to je jalov posao i vodi samo u frustraciju i ogorčenost.

Ako se bunite protiv ovakvih suptilnih formi perpetuiranja stereotipa, koji su to podmukliji što suptilniji, dobijete etiketu ogorčene žene, ili “one feministice”, ili  posebno katastrofalno, oboje od navedenog. Trebamo si “pojednostavniti život”, “ne analizirati do beskonačnosti” i “biti kao muškarci”, sugeriraju komentari žena koje su tu vještinu svladale.

I sama sam u situaciji da djeca vise na meni većinu dana pa mi je  jasno da povlačenje u kuhinju ponekad predstavlja odmor, i daje razloga za pjesmu. Ja stvarno radije provodim vrijeme kuhajući nego kod automehaničara ili šarafeći namještaj iz Ikee. Ali nije to zato što imam maternicu i vaginu. Svaki dan analiziram mehanizme koji su doveli do toga da je, uz sve naše osviještene i divne muškarce, ipak normalnost da u kuhinji većinu vremena provodi žena. Nismo se tako rodili, tako su nas odgojile gotovo isključivo majke, mediji, ko-fol suptilne, a zapravo agresivne reklame poput ove, ali i rodno neosviještene institucije od vrtića do fakulteta.

Simone de Beauvoir napisala je u Drugom spolu još 1949.  da su upravo žene najgorljivije braniteljice i čuvarice patrijarhata. Jer svrgnemo li idole koje smo dobili u nasljeđe od braće, muževa, očeva, nestat će okvir, struktura, sigurnost. A žene znaju da će opet one – iz sjene – morati potegnuti najviše u izgradnji novog svijeta, i zato je Simone de Beauvoir ispravno primijetila da “žene uvijek radije pokušavaju sačuvati, popraviti, srediti nego uništiti i ponovno izgraditi; draži su im kompromis i dogovori od revolucija”. I zato se oslanjaju na rutinu, na ritualne, na provjereno, na prepoznatljivo i usađeno, na staro. Da im – da nam – bude lakše.

Radite li sve što društvo od vas traži i dobro se date uvjeriti da je život koji živite točno ono što ste oduvijek tražili, ako ne želite ništa više od onoga što trenutno imate i ne trebate dodatno vrijeme za ostvarenje bilo čega što odstupa od uobičajenog i očekivanog, sve je krasno. Ali čim poželite istupiti iz dodijeljene, naslijeđene, preuzete uloge, vidite da baš i ne ide. Može sve – ali najprije morate skuhati, otpjevati i usput odgojiti novu generaciju koja će to isto raditi, veselo jer joj je puno bolje nego njezinoj mami i baki. Jer sve to isto što su one radile nekad, ona može raditi u puno skupljoj i puno ljepšoj  kuhinji. Koju je sama izabrala.

Treba gledati i prepoznavati, čitati i analizirati, i treba reagirati. Danas imamo tu mogućnost više nego ikada ranije. Ako niste, odgojem ili samoodgojem, tip osobe koja će izaći na ulicu i marširati s transparentom, to vas ne abolira od odgovornosti u vrijeme kad je moguće doprijeti do velikih igrača iz udobnosti naslonjača. Neće možda odmah odbaciti baciti u vodu svoju skupu kampanju, ali velika je vjerojatnost da će je staviti upitnik i u drukčijem svjetlu promotriti mehanizme istraživanjima tržišta i potrošača.

Seksizam i rodna diskriminacija iz radionice Ikee, Saponije, banaka i pivovara sad nisu vaša stvar, vi čuvate svoje ognjište i njegujete svoje vrijednosti i odgajate svoju djecu. Koja će se jednom, izgledno je, zaposliti u tim i takvim kompanijama te milom ili tržišta silom internalizirati njihove vrijednosti i perpetuirati ih dalje, ne samo na poslu, već i u svojim novim obiteljima. I tako se održava društvo koje i dalje žensku i mušku djecu odgaja na različite načine i vjeruje da kolorističke preferencije, predodređenosti i sklonosti diktiraju hormoni, a ne zamjećuje da sve što vidimo, čujemo i osjetimo utječe na naš um i mijenja arhitekturu našeg mozga. Stvari su daleko od jednostavnih, biologija i društvo isprepleteni su do nerazdvojivosti, i upravo u tim čistim rezovima i dobro skrivenim šavovima je problem – svi se mogu pretvarati se da ih nema, i da je to oduvijek tako bilo, i da je baš zato normalno i neupitno. Baš kao što to čini Ikeina reklama.

EPILOG:

Ikea je na raspravu o diskriminatornoj reklami reagirala najprije klišejiziranim komentarima isprike, pa onda  mijenjanjem spornog teksta na vizualima koji kolaju društvenim mrežama (Za ugodna iznenađenja. Čak i u kuhinji). Promjenu je izazvala samo šačica reakcija na nekoliko grupa i par stranica na Facebooku. 

Egipat traži strože kazne za genitalno sakaćenje žena

Aktivistkinje i aktivisti za ženska prava pozdravili/e su odluku egipatske vlade za strože zatvorske kazne za genitalno sakaćenje žena (FGM), no istovremeno upozorili/e da bi zakon mogao ovu praksu učiniti još teže vidljivom u širem društvu.

Egipatski je kabinet u nedjelju dao zeleno svjetlo prijedlogu zakona kojeg još mora odobriti parlament kako bi postao zakon. Prijedlog zakona propisuje kazne do sedam godina zakona za ljude koji sudjeluju u genitalnom sakaćenju i do tri godine za one koji odvode žene i djevojčice kako bi ih podvrgnuli istome.

Zahtjev za većim kaznama došao je kao posljedica nedavne smrti 17-godišnje djevojke koja je umrla zbog komplikacija tijekom FGM operacije u privatnoj bolnici u provinciji Suez.

Egipatska inicijativa za osobna prava (EIPR), smještena u Kairu, pozdravila je ovaj prijedlog zakona, ali i upozorila da postoji mogućnost da neće ljude odvratiti od ove užasne prakse te da bi je mogao gurnuti još dublje u podzemlje.

Devet od deset djevojčica i žena između 15. i 49. godine u Egiptu su žrtve genitalnog sakaćenja, a oko 80 posto operacija izvode liječnici/ce, navodi se u podacima Ujedinjenih naroda. Iako UNFPA navodi kako je postotak djevojaka između 15. i 17. godine koje su izložene ovoj praksi pao na šest od deset njih od 2014. godine, stručnjaci/kinje upozoravaju kako velik problem ostaje nekažnjavanje medicinskog osoblja i drugih koji sudjeluju u genitalnom sakaćenju.

U siječnju 2015. godine, liječnik Raslan Fadl optužen je za ubojstvo u prvom suđenju za genitalno sakaćenje u slučaju smrti 13-godišnje djevojke. Iako je osuđen na više od dvije godine zatvora, svoju kaznu još uvijek ne služi.

“Mnogi još uvijek povezuju ideju časti s obrezivanjem žena, pa se zato ne radi toliko o pooštravanju zakona koliko o mijenjanju mentaliteta ljudi”, navodi Reda al-Danbouki iz egipatske skupine Women’s Centre for Guidance and Legal Awareness.

Europska komisija: pregovori o TTIP-u se nastavljaju, nisu propali

Glasnogovornik Europske komisije rekao je u ponedjeljak kako je Europska unija dobila jednoglasan mandat država članica da dovrši pregovore o sporazumu slobodne trgovine između EU-a i SAD-a, koje je njemački vicekancelar dan ranije proglasio propalima. 

Sigmar Gabriel, vicekancelar i ministar gospodarstva Njemačke, najveće europske ekonomije, u nedjelju je rekao kako su pregovori o Transatlantskom sporazumu o trgovini (TTIP) sa SAD-om propali jer je EU odbila neke američke zahtjeve.

“Pregovori s SAD-om su de facto propali jer mi kao Europljani ne smijemo pokleknuti pred američkim zahtjevima”, rekao je Gabriel u razgovoru za ZDF.

Glasnogovornik Europske komisije Margaritis Schinas na upit o Gabrielovoj izjavi u ponedjeljak je rekao kako pregovori i dalje traju. 

“Iako za trgovinske pregovore treba dosta vremena, lopta se i dalje kotrlja, a Komisija čvrsto napreduje u pregovorima o TTIP-u koji su u tijeku”, istaknuo je Schinas na konferenciji za medije.

“Razgovori ulaze u presudnu fazu sad kad imamo prijedloge za gotovo sva poglavlja, te dobar uvid u obrise budućeg sporazuma”, dodao je Schinas.

Kroz tri godine pregovora nisu se uspjele nadvladati mnogobrojne nesuglasice između dviju strana, poput pitanja sigurnosti hrane i okoliša, a kritičari smatraju kako bi taj dogovor dao preveliku moć multinacionalnim kompanijama, nauštrb radnika i potrošača. Ministri gospodarstava EU-a o ovoj će tematici razgovarati na susretu u Bratislavi 22. rujna.

Schinas je rekao kako je Komisija spremna finalizirati dogovor do kraja godine, no ne na štetu “europske sigurnosti, zdravstvenih, društvenih i standarda zaštite podataka, te kulturne različitosti”. 

Britanska odluka o napuštanju EU-a dodatno je zamaglila sliku o pregovorima, iako Schinas inzistira da Bruxelles i dalje raspravlja u ime 28 država članica, uključujući Veliku Britaniju. 

Brexit je potaknuo sumnje da TTIP neće biti dovršen u posljednjim mjesecima mandata američkog predsjednika Baracka Obame, a u tom sporazumu je nejasan i status Velike Britanije koja razmatra svoje buduću vezu s EU-om.  

Obrazovanje u fokusu – predizborno sučeljavanje

Kako bi u izbornoj kampanji naglasili važnost obrazovanja kao ključne javne politike GOOD inicijativa predizborno sučeljavanje kandidata za buduće ministre/ice obrazovanja političkih stranaka u Hrvatskoj pod nazivom “Obrazovanje u fokusu” u četvrtak, 1.rujna 2016. s početkom u 13h u Velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2 u Zagrebu.

O kandidatima/kinjama koji/e će sudjelovati, čitajte više na Facebook eventu