Tisuće prosvjednika i prosvjednica protiv potpune zabrane pobačaja u Poljskoj

Tisuće građana i građanki Poljske prosvjedovali/e su u nedjelju u Varšavi kako bi se usprotivili/e odluci vođa poljske vladajuće stranke da podrži zahtjev poljskih katoličkih biskupa da se pobačaje posve zabrani.

Poljska već ima jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u EU-u. Službene statistike pokazuju da se svake godine izvede svega nekoliko stotina pobačaja, no zagovornici/e prava žena na izbor ističu da su ilegalni pobačaji jako brojni.

Rasprava oko tog kontroverznog pitanja vodi se već mjesecima. Konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS), koja je došla na vlast u listopadu, planira postrožiti zakon kako bi ga uskladila s učenjima Katoličke Crkve.

“Čak je i iranski zakon o pobačaju liberalniji od ovog prijedloga, zato moramo prosvjedovati”, kazala je Marta Nowak, jedna od sudionica skupa, koji je putem društvenih mreža organizirala lijeva stranka Zajedno.

Poljska trenutačno dopušta prekid trudnoće samo u ranoj fazi i kada ugrožava život ili zdravlje majke, zatim kada bi dijete vjerojatno bilo trajno hendikepirano ili kada je trudnoća posljedica kaznenog djela, silovanja ili incesta. Poljski biskupi traže da se zakon iz 1993. postroži i da pobačaj bude dopušten jedino u slučaju da je život majke ugrožen.

“Stajalište katolika o tome je jasno i nepromjenjivo: život svake osobe mora biti zaštićen od začeća do prirodne smrti. Tražimo od zastupnika i vlade da iniciraju zakon”, istaknuli su u pismu pročitanom u nedjelju u crkvama širom zemlje, a objavljenom nekoliko dana prije. 

Šef vladajuće stranke Jaroslaw Kaczynski rekao je medijima ranije ovaj tjedan da kao katolik mora poslušati poziv biskupa. Iako neće prisiliti stranku da glasuje za zabranu, ‘vjeruje da će velika većina zastupnika ili možda svi podržati prijedlog’.

PiS planira ukinuti državno financiranje medicinski potpomognute oplodnje i ponovno uvesti obvezu posjedovanja recepta za kontraceptivnu pilulu za ‘jutro poslije’.

Stranka ima većinu u parlamentu, a  Kaczynski ima na nju velik utjecaj. Premijerka Beata Szyldo također podržava zabranu pobačaja.

Kulturnjaci 2016: priopćenje MK je otvoreni poziv na linč svih neistomišljenika/ica

Inicijativa Kulturnjaci 2016 uputila je odgovor na priopćenje Ministarstva kulture povodom fizičkog napada na novinara Antu Tomića i njegovog prijatelja, koje prenosimo u cijelosti.

“Ministarstvo kulture osuđuje fizičko nasilje i napad na svakog građanina. Ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ.”

Ovo priopćenje Ministarstva kulture RH povodom fizičkog napada na pisca i novinara Antu Tomića i njegovog prijatelja otvoreni je i javni poziv na ulični linč svih neistomišljenika/ica i kritičara/ki recentne vlasti, otvoreni napad na slobodu javne riječi, izgovorene i/ili napisane, direktni i nedvosmisleni napad na osnovne demokratske vrijednosti zagarantirane Ustavom RH.

Time Ministarstvo kulture vrši podrivanje samog ustavno-pravnog poretka RH.

Danas je to Ante Tomić, a nakon ovakvog sramotnog priopćenja – sutra ste to možda vi! Prokomentirat ćete poskupljenje dopunskog osiguranja i netko će vas zbog toga napasti, verbalno i fizički. Jer, kad se ulici daje mandat nasilničkog djelovanja, svi građani/ke su moguća meta. To je ostvarenje početka fašizacije društva.

S obzirom na već dosadašnje izjave i postupke ministra Hasanbegovića usmjerene na ograničavanje demokratskih prava i sloboda koje su kulminirale ovim opasnim priopćenjem, tražimo od g. Tihomira Oreškovića hitnu smjenu Zlatka Hasanbegovića s mjesta ministra kulture RH. To je jedini način da g. Orešković izvrši svoju osnovnu zadaću Predsjednika Vlade RH – očuvanje ustavno-pravnog poretka, sigurnosti i demokratskih sloboda za sve građane i građanke RH”.

‘Ako se dovodi u pitanje antifašizam, onda su pod upitnikom i ljudska prava i sloboda medija’

Predsjednik Antifašističke lige (AFL) Zoran Pusić rekao je u subotu kako su se upozorenja o fašizaciji društva, izrečena prije godinu dana na osnivačkoj skupštini lige, pokazala proročanskima i ostvarila se ‘pred našim očima’, a da razvoj događaja, osobito na području slobode medija i kulturnog stvaralaštva, pokazuje zabrinjavajuće trendove u Hrvatskoj.

“Jedna od osnovnih zadaća demokratske države je da štiti svoje građane/ke i osigura slobodu od straha, a jedan od prepoznatljivih simptoma da politički sistem klizi prema totalitarizmu je induciranje straha u društvu”, istaknuo je Pusić na godišnjoj skupštini AFL-a u Novinarskom domu.

Pusić: Simptom totalitarizma je i pokušaj da se mediji učine režimski podobnima

“Metode su poznate, dovoljno je dati otkaze onima koji pogrešno misle da bi kriterij trebao biti profesionalnost, ne podobnost, a još jedan prepoznatljiv simptom totalitarnog režima je pokušaj da se mediji učine režimski podobnima”, dodao je.

“Ako to ne ide glatko uvijek će se naći režimu skloni batinaši koji će taj proces pospješiti”, poručio je Pusić, podsjetivši na simultane provale u stanove redatelja i intendanta riječkog HNK Olivera Frljića i njegove djevojke te nedavni fizički nasrtaj na novinara Antu Tomića.

Sanja Tabaković iz Židovske općine Zagreb ocijenila je kako postoje ozbiljni razlozi za strah, no smatra da je jedini lijek protiv njega djelovanje.

“Otkad smo osnovali Antifašističku ligu stvari su se toliko pogoršale da smo se našli u situaciji boriti se protiv sirove fašizacije društva u svim segmentima i na svim razinama”, rekla je.

Glumac i aktivist Vili Matula kazao je kako četiri i pol tisuće potpisnika za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, od uglednih i važnih ljudi s područja kulture, znanosti i prosvjete, predstavljaju ‘slobodu kao odgovor na ministrovu neslobodu koju je najavio novom kulturnom paradigmom’.

‘Ako se u pitanje dovede antifašizam, onda su pod upitnikom i ljudaka prava i sloboda govora’

Ministrovu tvrdnju da je jedina istinska pobjeda u 20. stoljeću bila ona u Domovinskom ratu ocijenio je ‘nakaradnom interpretacijom’, zaključivši kako se ne bi smjela propustiti prilika da se obilježi 75. obljetnica Bitke na Neretvi, koja bi podsjetila na junake Drugog svjetskog rata, a s obzirom da se od osamostaljenja Hrvatske bitke iz tog rata nikada nisu obilježavale.

“Ako netko dovodi u pitanje antifašizam, onda dovodi u pitanje i osnovna ljudska prava, slobodu medija i normalan život u demokratskoj i civiliziranoj zemlji”, naglasio je Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

Parafrazirajući, kako je rekao, ovih dana poznatu izreku, Leković je poručio da, ako onome tko ‘nije antifašist ili nije za slobodu izražavanja i neovisnost medija, smeta što to u Hrvatskoj postoji, neka ide tamo gdje toga nema’.

‘Ne smijemo dopustiti da budemo žrtve’

 “Društvo se pretvorilo u video igricu, u kojoj su crveni i plavi, lijevi i desni, nema normalnog poretka stvari, vrijednosti i etičkih normi, no ne smijemo dopustiti da u njoj budemo žrtve”, rekao je.

Juraj Hrženjak, počasni predsjednik AFL-a, rekao je kako ponovno oživljavanje fašizma kojem svjedočimo ne ugrožava samo antifašističke vrijednosti, već se i napadaju ‘časni ljudi koji daju sve od sebe da se održe vrijednosti antifašizma’.

“Imamo svijest i savjest, koji su uz volonterizam, naše najveće oružje i suština koja nam garantira našu pobjedu”, kazao je.

Osvrnuvši se na izbjegličku krizu, tijekom koje je u protekloj godini u Europu ušlo više od milijun izbjeglica, Tea Vidović iz Centra za mirovne studije ocijenila je kako je EU, kada su u pitanju izbjeglice, iznevjerila vlastite temeljne vrijednosti.

Ono što nakon odluke da se zatvore granice gledamo može biti sramota za Europsku uniju i hrvatsku politiku koja smatra da je nula migranata pozitivan rezultat za Hrvatsku, ocijenila je.

Antifašističku ligu utemeljile su prije godinu dana civilne organizacije, s ciljem ostvarivanja humanističkih načela i vrijednosti obranjenih u antifašističkoj borbi i ozakonjenih u nizu međunarodnih konvencija, deklaracija i u Ustavu RH.

Snaga samostalnih žena: kako single žene mijenjaju politički krajolik

Obitelj koja naporno radi. Porezne olakšice za bračne parove. Pomoć parovima u stanovanju. Ovo su toliko upotrebljavani politički klišeji da većina nas gotovo ni ne primjećuje koliko čudno zvuče. Jer, premda to ne biste zaključili/e slušajući političare/ke, živimo u eri u kojoj su glasači pojedinci i pojedinke.

U godini kada je David Cameron postao premijer, u Britaniji je broj ljudi koji nisu u braku počeo prelaziti broj onih koji su vjenčani. Prema podacima Ureda za nacionalnu statistiku,  jedna od tri osobe danas živi sama, a taj pomak prema solo životnom stilu nigdje nije vidljiv – od krize stanovanja – jer što je manje ljudi u paru, veća je konkurencija za dostupne stanove – do pritiska za veća primanja; živjeti sam ili sama i plaćati samostalno račune za struju postalo je bez sumnje skupo.

To objašnjava zašto je nova knjiga novinarke Rebece TraisterAll the single ladies” koja govori kako neudane žene mijenjaju svijet kakav je poznat Amerikancima/kama, uzburkala javnost na obje strane Atlantika.

Traister ističe kako su single žene te koje su dovele Baracka Obamu u Bijelu kuću, podržavši ga u omjeru 2:1 (udane žene su preferirale Mitta Romneya). Isto tako, mlade neudane žene promoviraju Bernieja Sandersa, na sličan način kao što su se, neočekivano, prošlog ljeta okupile oko Jeremyja Corbyna. Neudane žene, tvrdi Traister “već su pokazale kako imaju snagu mijenjati Ameriku na načine koje mnogi ljudi doživljavaju izrazito neugodnim”.

Premda milijuni mladih muškaraca također odbacuju brak, čini se da je to rijetko tema nad kojom javnost negoduje ili, zapravo, tema najprodavanijih knjiga. U tom kontekstu je riječ ‘single’ rastezljiv pojam; Traister je upotrebljava kako bi opisala bilo koga tko nije u braku, a pokriva sve od studenata/ica na Tinderu do dugotrajnih životnih partnerstva (kohabitacija), do rastavljenih osoba i starijih udovica/aca.

No, jasno je da žene danas žive financijski nezavisnije živote od svojih majki – samo trećina Britanki koje su rođene 1980. uda se prije svoje tridesete. I ne bi nas trebalo iznenaditi ako to počne utjecati na njihove političke i ekonomske izbore.

“Od generacije moje mame se očekivalo da se žena jednog dana skrasi, uđe u brak, što će joj donijeti financijsku stabilnost”, kaže Rachel Statham, 22-godišnjakinja iz Londona. “Mislim da ljudi to više ne planiraju. Ne očekuju da će imati nekoga tko će ih financijski podupirati”.

Kaže da ona i njezine prijateljice vide same sebe kao osobe koje zarađuju, odgovorne za vlastitu budućnost. No, to je lakše reći nego učiniti u svijetu u kojemu ljudi često imaju honorarne (freelance), nesigurne poslove s plaćama kojima jedva mogu platiti stanarinu.

Statham kaže da je tijekom prošlih izbora čula malo toga što ima veze s njom i njenim životom – previše priče o ekonomskim planovima i udanim ženama i majkama, a nedovoljno o ženama koje pokušavaju samostalno živjeti. Kada je Stranka za ravnopravnost žena (Women’s Equality Party – WEP) prošle godine obećala potpuno novi feministički pristup politici, Statham im se pridružila – i ubrzo nakon toga bila je zaposlena kao koordinatorica kampanje, radeći ovog proljeća na izborima u Škotskoj, Walesu i Londonu (gdje se za mjesto gradonačelnice borila jedna od osnivačica stranke Sophie Walker).

Mlade, samostalne žene frustrira što nitko ne govori “njihovim jezikom”, kaže glasnogovornica WEP-a, stranke koja brzim tempom ima sve više i više članica. No one nisu jedine koje bi mogle poremetiti planove starim igračima u izbornim utakmicama.

“Kada kažete ‘glasačica’ vjerojatno mislite na nekog od 20 i nešto godina, poput ženskih likova iz serije Seks i grad“, kaže izborna analitičarka Deborah Mattinson. “No, zapravo, najveći broj neudanih žena bit će stariji i u ovom trenutku pretpostavljam da će prevagnuti koliko će te starije žene biti ili ne ignorirane u politici”.

Mattinson predviđa da političari i političarke neće strategijski ciljati na te pojedinke jer pretpostavljaju da su te glasačice mlade, što statistički znači manju vjerojatnost da će glasati. Tvrdi da im je to pogrešna strategija: “Starije žene glasaju – gomila njih, a čak i mala promjena može učiniti veliku razliku”. Za razliku od žena iz baby-boom generacije, ove su žene češće rastavljene i potencijalno će ući u mirovinu same.

Flissy Read je napustila svoj učiteljski posao u pedesetoj, kada je jako teško započeti novu karijeru. Od kada se rastala od svog partnera, nakon što je 12 godina provela smišljajući načine kako da plati račune, počelo joj je nedostajati ideja. “Šetala sam pse, čistila, podučavala, no sada sam gluha i ne mogu više podučavati. Kreativna sam u pronalaženju novih poslova, ali to nije idealna situacija, tako da s vremena na vrijeme iznajmljujem kuću i odem živjeti kod prijateljice ili u podstanarstvo”.

Kap koja je prelila čašu bilo je otkriće da će u mirovinu moći tek sa 64 godine (zbog politike izjednačavanja starosne mirovine za muškarce i žene). Priključila se kampanji Women against state pension injustice (WASPI) koja je do sada privukla već 169 tisuća potpisnica/ka peticije protiv promjena u mirovinskom sustavu. Read kaže kako ju strašno ljuti pretpostavka da se žene čiji je mirovinski plan osujećen mogu osloniti na podršku svojih supruga. “Ja živim sama od svog rada i sve je na meni. Prilično sam sretna, no sramotno je što je normalizirana ideja kako smo mi neke ženice s muževima o kojima ovisimo. Sve žene ih WASPI kampanje žive od svojih plaća i trebale bi upravljati same svojim mirovinama”.

Mit o braku kao sigurnosnoj mreži za žene i danas traje. David Cameron je počeo govoriti o obitelji kao najboljem izumljenom sustavu blagostanja društva, ignorirajući temu kako bi oni koji nemaju obitelj trebali preživljavati.

“Mislim da postoji još mnogo mizoginije kod prilično velikog broja ljudi iz političkog života”, kaže Kate Green, ministrica za ravnopravnost “iz sjene”. “Još uvijek misle kako bi žena koja je u stabilnoj vezi s muškarcem trebala zarađivati manje i da je to okvir unutar kojeg treba donositi političke odluke”.

Čini se da se pri donošenju političkih odluka i programa ministri opiru spoznaji da bi se u budućnosti bračni i partnerski odnosi mogli urušiti. “Stvari kao što je zajednički kredit kada novac ide na račun jednom od partnera. Kažu, ‘Oh, pa to su parovi, oni sve dijele’ – ne, u stvarnosti ne dijele”, kaže Green. Istina je da je lakše biti dio pâra nego ne biti, barem financijski. Ljudi koji nisu u braku teže stječu vlasništvo – čak i kada si mogu to prisuštiti s jednom plaćom  – zato što je teže uštedjeti depozit, a troškovi brige za djecu su i dalje velika prepreka u traženju posla za samohrane roditelje. Osim toga, zbog nepredvidljivih posljedica kreditnog sustava koji ima cilj borbe protiv siromaštva djece, samci bez djece će vjerojatno biti izloženiji krizi zbog životnih troškova.

Nitko ne priča o tome kakvu je ulogu nezasnivanje bračnog odnosa neplanirano odigralo u siromaštvu i nejednakosti. Institut za istraživanje javnih politika (Institute for Public Policy Research – IPPR) procjenjuje da oko petinu rasta takozvanog Ginijevog koeficijenta (standardna mjera za jaz između siromašnih i bogatih) između 1979. i 2003-4. možemo pripisati promjenama u oblicima kućanstava, uključujući posljedice starenja i pomicanja fertitliteta, ali isto tako i porastu kućanstava s jednom osobom. Kada bi svijet bio isti kao 1979. – kada bi rani brak i majčinstvo još uvijek bili norma, razvod braka rijetkost, i kada ne bismo bili nacija koja stari – Britanija bi imala gotovo četvrtinu milijuna manje siromašnih kućanstava i 280 tisuća manje siromašnih umirovljenika/ica.

Pouka za konzervativce je upadljivo očita: pomaknite satove, prestanite podržavati neudane majke, ne olakšavajte proces razvoda braka. No, to nije jedina ponuda na stolu.

Veći minimalni dohodak, jača radnička prava, velikodušniji sustav socijalnih potpora koji prepoznaje da će neki ljudi uvijek trebati potporu države. To je lista želja koja je bliska većini podržavatelja/ica Corbyna ili Sandersa, no zapravo se radi o manifestu samaca koji zagovara knjiga Rebecce Traister. I ako ovo zvuči prelijevo za američke standarde, to nije slučajnost.

Traister kaže kako “sve te neudane žene” vuku američku politiku na lijevo jer je to što nisu udane promijenilo njihova očekivanja od države. Ne žele da im se govori da si nađu muža jer smatraju kako bi samostalan život bio ekonomski održiv uz snažnije pravo na pobačaj ili dostupnu skrb za djecu; radije bi da se ekonomija oblikuje prema njihovim životima, nego obrnuto.

Njezin manifest nije u potpunosti primjenjiv na Britaniju gdje neudane žene već imaju dostupnu besplatnu zdravstvenu skrb i relativno dug porodiljni dopust, što zagovara Traister. No vjerojatno ćemo vidjeti utjecaj neudanih žena na izborima ovoga svibnja u Londonu.

Uz Glasgow i Brighton, u Londonu živi najveći broj neudanih žena zbog njegove mlade populacije; no također, London ima i neuobičajeno visoku koncentraciju jednoroditeljskih obitelji. Njih 320 tisuća imaju pravo glasa na gradskim izborima, a udruga za pomoć jednoroditeljskim obiteljima Gingerbread tvrdi da iza sebe imaju snažno glasačko tijelo. Izvršna direktorica ove udruge Fiona Weir kaže: “Oni nisu nikakva manjina; oni su jedna od četiri obitelji s djecom“.

Članovi uprave već su se sastali s laburističkim kandidatom za gradonačelnika Sadiqom Khanom i kandidatom Konzervativne stranke Zacom Goldsmithom. Khanov tim će zasigurno ponuditi niz politika koje bi mogle koristiti neudanim ženama, od borbe protiv seksualnog nasilja u javnom prijevozu do izjednačavanja muških i ženskih plaća.

No, Weir kaže da su političari svih stranaka neskloni otvorenom zalaganju za samohrane roditelje. Boji se da se uz samohrane majke još uvijek povezuju ružne i pomalo otrovne asocijacije.  “Prošle godine smo imali prilično deprimirajuću anketu kada smo pitale građane/ke što im prvo pada na pamet kada čuju frazu “jednoroditeljske obitelji u Velikoj Britaniji”?  Na vrhu liste našla se “socijalna pomoć” premda dva od tri samohrana roditelja imaju zaposlenje i zarađuju. Još uvijek nismo prevladali tu stigmu”.

No, možemo vidjeti kako to što je Obama podržao politike koje su sklone samcima i prepuštanje ljudima da sami izvuku svoje zaključke nije dovoljno.

Možda je Obama, kojega je odgojila samohrana majka, brzo uočio kako su žene koje najviše zarađuju u svojim kućanstvima (zapravo koje su najčešće jedine koje zarađuju) umorne i ljute od ignoriranja. Stoga se otvoreno obraćao i govorio o samohranim majkama kao hraniteljicama obitelji. Govorio je o ženama koje si ne mogu dopustiti da zarađuju 74 centa prema muškom dolaru kada su one jedine koje donose hranu na stol, i o ženama kojima je doista potrebna reforma zdravstvenog sustava jer, kao hraniteljice ne mogu si priuštiti da budu bolesne. Tretirao je žene kao financijski ravnopravne ljude. Čini se da britanska politika ipak zaostaje za tim. 

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Studentski front zauzeo salu rektorata Beogradskog univerziteta

Aktivisti i aktivistkinje organizacije Studentski front zauzeli/e su salu rektorata Beogradskog univerziteta u petak, 1. travnja, zbog najavljenih izmjena Zakona o visokom obrazovanju, kojim bi se ukinula budžetska mjesta i uveo sistem “sufinanciranja” po linearnom modelu obračunavanja školarina. Iz organizacije poručuju da najavljena reforma predstavlja do sada najoštriju diskriminaciju studenata/ica iz redova radničkih, seoskih obitelji i drugih materijalno ugroženih slojeva društva, odnosno diskriminaciju najvećeg dijela mladih u Srbiji.

Ističu kako je cilj ovog zakona još jedan korak prema potpunoj komercijalizaiji obrazovanja i njegovog pretvaranja u privilegiju bogatih. Zauzimanje rektorata predstavlja još jedan čin u svrhu obrane autonomije Beogradskog univerziteta, koja je više puta povrijeđena od strane Ministarstva i uprava pojedinih fakulteta u proteklom periodu.

Iz organizacije poručuju kako će se Studentski front nastaviti boriti svim civiliziranim sredstvima protiv narušavanja kvalitete obrazovanja i autonomije znanstveno-obrazovnih institucija koja se provodi indoktrinacijom studenata/ica i pretvaranjem fakulteta u poligon za promociju uglednika Europske unije i NATO pakta.

Blokadom rektorata također obilježavaju i 4. travnja, Dan studenata, u borbenom duhu kakav jedino i priliči ovom datumu. Podsjećaju da se 4. travnja obilježava u čast Žarka Marinovića, studenta Pravnog fakulteta u Beogradu, koji je 4. travnja 1936. tijekom protesta za očuvanje autonomije fakulteta ubijen od strane profašistički orijentiranog aktivista ORNAS-a.

Također ističu da postoji niz nerazrješenih slučajeva nasilja nad studentima/icama u protestu od strane neonacističkih organizacija koji se redovno događaju od 2011. godine do danas.

Studentski front poziva sve progresivne studente/ice i studentske organizacije, a zatim i sve ugrožene elemente u društvu, prije svega sve radnike/ice, nezaposlene i penzionere/ke da nastupe u jedinstvenom frontu protiv daljnjih anti-narodnih zakona.

Više od tisuću građana/ki poručilo Vladi kako smo za satiru spremni/e

Više od tisuću građana i građanki poručilo je sinoć s protesnog skupa na zagrebačkom Zrinjevcu kako smo Za satiru spremni/e. Redom smijeha, redom političke satite, redom pjesme i plesa iskazali/e su protivljenje napadima na slobodu izražavanja i stigmatizaciju satire.

Organizatori druženja na Zrinjevcu su organizacije civilnog društva udružene u Platformu 112, udruga Domino i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) te hrvatski satiričari, a jedan od njih, stand up komičar Ivan Šarić rekao je za Hinu kako su tu jer su se ‘naljutili’.

“Nismo ni lijevi ni desni, već ljudi koji žele normalno živjeti u Hrvatskoj. Puna nam je kapa represije i svega. Ako nam uzmu zajebanciju na vlastiti račun, uzeli su nam sve. Ako ne mogu govoriti protiv Vlade i države, kakva je onda to država. Oni rade za mene, ne ja za njih”, poručio je Šarić dajući potporu ekipi iz News bara kojoj je HTV otkazao prikazivanje serijala Montirani proces.

Borna Sor iz News bara rekao je kako su danas tu da se našale s time što se ‘u Hrvatskoj dogodila situacija da ljudima smeta humor, i to onaj s kojim se ne slažu’.

Neprofesionalnim je ocijenio micanje njihove emisije s HRT-a, ističući kako o toj temi s vodstvom televizije nije održan nikakav razgovor ni sastanak.

“Mi smo maknuti jer ne širimo njihovu propagandu. Mi nismo takvi ljudi koji će za novac govoriti ono što nam se kaže da govorimo”, poručio je.

Kako je HRT ukinuo satiričnu emisiju ‘Montirani proces’ zbog ‘širenja vjerske, nacionalne i druge netrepeljivosti’, Sor je istaknuo kako će i dalje na ovaj način nastaviti ‘širiti’ ovakvu mržnju. {slika}

Predsjednik HND-a Saša Leković rekao je kako je namjera bila napraviti prosvjed koji nije prosvjed ‘protiv’ nego ‘za’ – za slobodu izražavanja, za satiru, demokraciju i ljudske slobode.

On i izvršna direktorica GONG-a Jelena Berković ističu da micanje News bara s HRT-a nije bio jedini povod današnjeg okupljanja.

“HND je i prije upozoravao da se sužavaju slobode javnog izražavanja, da će biti napada na novinare i medije koji se ne mogu disciplinirati, a jedan od tih ataka, desanata bio je i micanje ‘Montiranog procesa’ s HRT-a bez ikakvog pravog razloga”, rekao je Leković.

Berković je istaknula da je cenzura “Montiranog procesa” samo potaknula reakciju civilnoga društva koje je, kako je rekao, dubinski zabrinuto “kamo Vlada vodi zemlju” jer, objasnio je, nije riječ samo o cenzuri serijala, nego i o smjeni Vijeća za elektroničke medije i ukidanju novca za neprofitne medije, ‘a bez kvalitetnih javnih medija i novinarstva, ne možemo imati demokraciju u Hrvatskoj”.

“I zato je ovo pitanje života ili smrti za demokraciju”, istaknuo je, dodajući kako vjeruje da javnost neće dopustiti ‘desant koji je pokrenut na medije’.

Spremnost na satiru, glazbu i dobro raspoloženje na Zrinjevcu je u višesatnom programu iskazalo nekoliko tisuća građana, među kojima i poznate osobe iz kulturnoga, političkoga i društvenog života.

Ekipa iz News bara na pozornicu se popela glumeći predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, premijera Tihomira Oreškovića te prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Potporu druženju dali su satiričari iz Sprdexa, Nika Titanika, Ja Zmaja, Di su pare?, Ćaća se vraća te glazbenici iz Elementala, Renato Metessi, High five, JeboTon.