sdadmin

‘Trans* teme i dalje su tabu’

Posted on by sdadmin

Trans* Mreža Balkan je mreža aktivista i aktivistkinja na području Balkana koju je osnovala grupa individualnih aktivista i aktivistkinja te osoba iz Queer Montenegra, Trans* BIH i Trans Aid-a u travnju 2014. godine iz želje da pruži široj zajednici trans* osoba podršku. Krajem prošle godine pokrenuli su internetski portal transbalkan.org koji sadrži praktične informacije podrške trans* osobama na Balkanu. Tim smo povodom razgovarale s Jovanom (puni podatci poznati redakciji) o pokretanju same mreže, njihovim ciljevima, problemima s kojima se susreću trans* osobe na Balkanu, razlikama u zemljama, zdravstvenoj i pravnoj zaštiti trans* osoba i budućim planovima mreže.

Za početak, možete li nam reći kako je došlo do osnivanja Trans Mreže Balkan i koji je primarni cilj vašeg djelovanja?

Trans Mreža Balkan nastala je u aprilu 2014. godine, od osoba iz zemalja bivše Jugoslavije. Ova ideja se rodila kroz naš zajednički rad i komunikaciju, te okupljanje regionalne trans zajednice kroz događaje u regionu. S obzirom da smo i sami kao trans osobe suočeni s problemom nepostojanja kompletnih informacija o trans temama na našem području, svjesni činjenice da se trans osobe često okreću traženju informacija na stranim sajtovima i forumima, prvenstveno smo htjeli da stvorimo mjesto koje će na efektivan način doprinijeti rješavanju ovog problema. Također, lično iskustvo, kao i aktivizam na ovom polju, samo su pojačali želju za stvaranjem snažne i jedinstvene TIRV (trans, inter i rodno varijantne) zajednice u našim zemljama koja će ustati da se bori za svoja prava. Kroz sve ovo javila se ideja da kreiramo platformu za postojanje ovakve zajednice na području Balkana, te kroz to da pružimo informacije o raznim trans temama, kao i podršku kroz direktan kontakt sa zajednicom.

Prema vašem iskustvu, s kakvim se problemima susreću trans* osobe na Balkanu?

Ovo je jako kompleksno pitanje. Trans* osobe na Balkanu se susreću s raznim problemima u svojem svakodnevnom životu, od problema u sistemu do problema u društvu i porodici. Prije svega, nevidljivost trans osoba u sistemu, a često i zajednici, neinformisanost o trans temama, kao i stalna diskriminacija i marginalizacija, a često i nasilje, dovode do mnogih poteškoća po trans osobe. S obzirom da je područje Balkana poznato po svojim patrijarhalnim i heteronormativnim osobinama, društvo često ima poteškoće pri priznavanju i uvažavanju različitosti, pogotovo kad je u pitanju koncept roda koji se još uvjek posmatra kroz binarnost.

Postoje li neke specifične razlike u tim problemima između zemalja unutar mreže?

Naravno da postoje, ali nisu velike. U našim zemljama su dosta slično uređeni pravni i zdravstveni sistemi jer je poznato da se ugledamo jedni na druge prilikom pisanja zakona. Samim tim u zemljama su obezbijeđena slična prava, samo u nekim zemljama u većem, a nekim u manjem stepenu. Što se tiče situacije u društvu, također postoje razlike, ali je osnova ista – diskriminacije ima na svakom koraku, upravo zbog specifičnog mentaliteta našeg područja.

Trans* osobama na ovim prostorima jako je teško otvoriti se okolini, prvenstveno zbog patrijarhalnog društva koje svaki odmak od rodnih stereotipa smatra nepoželjnim. Što mislite da je najvažnije u pružanju podrške za “comingout”?

Pružanje podrške u coming out-u je krucijalno s obzirom da je ovo osjetljiv proces i često samo coming out iskustvo dosta utiče na osobu u socijalnom, ali i psihološkom smislu. Upravo zbog ovoga smatramo da je nužan što veći stepen informisanosti u društvu, kako bi se trans* osobe što lakše otvorile i sebi i drugima. Također, jako je važno imati strpljenja i razumijevanja, dati osobi prostora za sopstvene odluke i osjećanja, te poštovati osobu u punom smislu te riječi. Najvažnije je da zapamtimo da je kod coming out-a neke osobe najvažnija ta osoba, te da naše percepcije i poimanja stavimo sa strane kako bi pružili što veću podršku. Upravo kroz portal trudimo se naučiti ljude kako da pruže što veću podršku i budu bolji “saveznici” i prijatelji trans osobama.

Mnogo pažnje pridajete informacijama o zdravlju. Jesu li informacije lako dostupne u zemljama koje čine mrežu? Možemo li biti zadovoljni stupanjem razvijenosti trans zdravlja na Balkanu?

Na portalu je akcenat stavljen na zdravlje i pravne informacije upravo jer su to informacije koje najčešće traže trans* osobe i koje nisu lako dostupne. Često se dešava da građani/ke inače nisu dovoljno dobro informisani o svojim pravima o raznim aspektima života, a ovo je pogotovo slučaj kad su u pitanju trans teme koje su i dalje tabuizirane. Upravo iz ovog razloga smo odlučili da pružimo detaljne informacije o zdravstvenom i pravnom sistemu u našim zemljama, kako bismo što više olakšali život trans osobama u praktičnom smislu. Na kraju krajeva, prilikom kreiranja portala glavna misao nam je bila da prioritetno bude predodređen za trans zajednicu, u čemu smo, vjerujem, i uspjeli.

Kao što ste rekli, na portalu nudite i pravne informacije. Zasad nudite informacije za prijavu diskriminacije u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Prema vašem dosadašnjem iskustvu, koliko se slučajeva diskriminacije prijavljuje?

Nažalost, još uvijek ne vodimo bazu podataka o slučajevima diskriminacije, međutim, to je planirano za skoriju budućnost. Svakako, naše iskustvo kroz kontakt sa zajednicom pokazuje da se slučajevi diskriminacije vrlo rijetko prijavljuju, a zabrinjavajuća je činjenica da se slučajevi nasilja također skoro uopšte ne prijavljuju. Razlog ovome je uglavnom strah od daljnje diskriminacije u sistemu, ali i nepovjerenje u institucije nadležne za rješavanje ovakvih slučajeva. Naravno, lijek za ovu pojavu je edukacija i informisanje, kako institucija, tako i zajednice o svojim pravima.

Gdje se najčešće trans* osobe susreću s diskriminacijom? Rekli ste da je najčešći razlog neprijavljivanja nasilja nepovjerenje trans* osoba u nadležne institucije. Ukoliko dođe do prijave diskriminacije i/ili nasilja, rješavaju li se slučajevi efektivno?

Trans* osobe nailaze na diskriminaciju u svim aspektima svog života. Ovo kreće od porodice, gdje često trans osobe doživljavaju i najveće nerazumijevanje, a nekad i nasilje, preko društva koje nikako ne prihvata različitosti do sistema i institucija koje često ne prepoznaje trans osobe ili u praksi ne pokazuje spremnost za tretiranje trans osoba kao svih drugih građana. Naravno, postoje i pozitivni slučajevi rješavanja pravnog priznanja roda ili obezbjeđenje zdravstvene zaštite, kao i prihvatanja u društvu, ali su, nažalost, još uvijek u manjini. Sve naše zemlje Balkana čeka dug put do prepoznavanja trans osoba kao jednakih građana poput drugih.

Osim zemalja koje su već uključene u mrežu, s kojim zemljama još planirate ostvariti suradnju i koji su vam budući planovi?

Trans* Mreža Balkan upravo staje na noge i ubrzo planiramo širenje članstva i uključivanje i drugih zemalja. Još uvijek nismo planirali koje bi to zemlje mogle biti, zasad smo razgovarali o uključivanju Albanije, Makedonije i Kosova, te smo stoga planirali i jezički prilagoditi portal na engleskom, a kasnije i na jezicima ovih zemalja. Za sad radimo na građenju naših kapaciteta, a u skorijoj budućnosti vidimo TMB kao veliku regionalnu organizaciju koja će uključivati ne samo trans osobe, već sve rodno varijantne, kao i interseks osobe.

DORH: nema zakonske odgovornosti zbog nepoštivanja kvota na parlamentarnim izborima

Posted on by sdadmin

Državno odvjetništvo (DORH) zaključilo je da ne postoji zakonski osnov za pokretanje prekršajnih postupaka protiv predlagatelja kandidacijskih lista na prošlim parlamentarnim izborima na kojima se nije nalazilo najmanje 40 posto žena, jer je Ustavni sud ukinuo sankciju za nepoštivanje uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca, na što je Libela upozoravala još u rujnu prošle godine.

DORH je na svojim internetskim stranicama izvijestio da neće nadležnim državnim odvjetništvima dostavljati obavijest Državnog izbornog povjerenstva (DIP) o neispunjavanju zakonom propisane kvote o najmanje 40 posto žena na izbornim listama.

Ustavni sud ukinuo sankcije

Obveza predlagateljima da prilikom predlaganja stranačkih i nezavisnih lista poštuju načelo ravnopravnosti spolova i vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na listama uvedena je Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, kojim je također bilo propisano da lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40 posto pripadnika svakog spola nije pravovaljana.

Ustavni sud je, međutim, u rujnu 2015. ukinuo rečenicu u tom zakonu koja glasi: “Lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40 posto pripadnika svakog spola nije pravovaljana”, čime su ukinute i predviđene sankcije za nepoštivanje uravnotežene zastupljenosti spolova, navodi DORH.

Obveza prema kojoj su političke stranke i drugi predlagatelji prilikom utvrđivanja lista kandidata za parlamentarne, lokalne i euroizbore dužni voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca propisana je i Zakonom o ravnopravnosti spolova, kojim je određena kazna od 50.000 kuna za predlagatelje kojima je zastupljenost jednog spola niža od 40 posto.

Uravnotežena zastupljenost žena i muškaraca tek od 2019. godine

No, tim je zakonom, koji je na snazi od 15. srpnja 2008., određeno također da se postupno povećanje podzastupljenog spola do propisanih 40 posto mora postići najkasnije prigodom provedbe trećih redovitih izbora od stupanja na snagu toga zakona, što će se, ne bude li u međuvremenu izvanrednih izbora, dogoditi najvjerojatnije tek 2019.  godine.

“Slijedom svega navedenog proizlazi, kako je ‘treće redovite izbore’ od stupanja na snagu Zakona o ravnopravnosti spolova potrebno utvrđivati za svaki izborni institut zasebno, te kako su izbori za zastupnike/ice u Hrvatski sabor održani 8. studenog 2015. bili drugi redoviti izbori, na kojima još nije postojala zakonska obveza propisana Zakona o ravnopravnosti spolova, pa tako u konkretnom slučaju nema ni uvjeta za primjenu prekršajne odredbe, odnosno za pokretanje prekršajnih postupaka protiv predlagatelja izbornih lista”, zaključilo je tužiteljstvo.

Domoljubna koalicija nije poštivala žensku kvotu ni na jednoj listi

DIP-ova obavijest potvrdila je da HDZ-ova Domoljubna koalicija nije žensku kvotu poštovala ni na jednoj od 11 izbornih lista, deset u Hrvatskoj te jednoj u dijaspori, SDP-ova Hrvatska raste na pet od deset lista, a HDSSB na dvije od dvije izborne liste.

Manjak žena na čak devet listi imala je Autohtona Hrvatska stranka prava (A-HSP), na po dvije su liste podbacili koalicija Naprijed Hrvatska Ive Josipovića i Radimira Čačića, te Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP), a samo na jednoj koalicija Hrvatske kršćanske demokratske unije, Hrvatske demokratske stranke i Nacionalnih demokrata.

Nakon Rijeke, poruke ministru Hasanbegoviću i u Zagrebu

Posted on by sdadmin

Nakon što je jučer na pročelju zgrade u Rijeci osvanuo transparent kojim se poručuje da antifašizam nije floskula, poruka jasno upućena ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću, Zagreb je jutros dočekao transparent postavljen na ogradi Botaničkog vrta, nedaleko od Ministarstva kulture, s porukom: “Kultur macht frei? Nein, Zlatko, nein!” ili u prijevodu: “Kultura oslobađa? Ne, Zlatko, ne!”.

Ako uzmemo u obzir kakve smo sve izjave mogli/e čuti u posljednjih nekoliko dana i kakvi su radovi iz prošlosti isplivali na površinu, jasno je da s takvom kulturom ne želimo imati veze.

Indijski Vrhovni sud naredio jedinstvenu kompenzaciju za žrtve silovanja

Posted on by sdadmin

Indijski Vrhovni sud donio je odluku za sve indijske države kojom države moraju napraviti uniformnu politiku kojom će osigurati kompenzaciju za sve žrtve silovanja i drugih seksualnih zločina, navodeći da je takva pomoć nužna za rehabilitaciju žrtve, prenosi Thomson Reuters Foundation.

Zbog konzervativnih i patrijarhalnih stavova u Indiji, žrtve seksualnih napada često su odbačene od strane svojih obitelji i zajednica i okrivljene za nasilje koje se nad njima počinilo, navode aktivisti/kinje i odvjetnici/ce. Mnoge su otjerane iz vlastitih domova i ne mogu si priuštiti pravnu pomoć kako bi se borile za pravdu u sistemu kojem nedostaje potrebnih resursa i u kojem se na presude čeka godinama.

Indijskih 29 država i sedam ujedinjenih teritorija na različite načine osiguravaju potporu za žrtve seksualnih napada – u nekim državama, poput Maharashtre na zapadu, ne postoji formalna financijska potpora, dok u državama poput Goe potpora iznosi do milijun rupija (14,620 dolara).

“Sve će države i ujedinjeni teritoriji morati uložiti napor kako bi formulirali jedinstvenu shemu za osiguravanje kompenzacije žrtvama seksualnog nasilja”, iznijeli su suci M.Y. Eqbal i Arun Mishra. “Naravno, nema tog novca koji može vratiti žrtvi dostojanstvo i povjerenje koje joj je optuženi oduzeo. Ne postoji količina novca koja može obrisati traumu i žalost koju žrtva osjeća. No, ova pomoć može biti od ključne važnosti nakon samog zločina“.

Vrhovni je sud navedenu odredbu naredio nakon saslušanja prigovora optuženog muškarca u državi Chhattisgarh, koji je uložio žalbu na kaznu od sedam godina zatvora za seksualno iskorištavanje slijepe djevojke s lažnim obećanjem braka. Sud je odbacio žalbu i naredio vladi države Chhattisgarh da žrtvi isplati potporu u iznosu od 8000 rupija (116 dolara) mjesečno do kraja njenog života.

Broj silovanja u Indiji porastao je za devet posto u 2014. godini, prema posljednjim podacima National Crime Records Bureau. Val javnih prosvjeda nakon grupnog silovanja žene u Delhiju u prosincu 2012. godine prisilio je vladu na strože kazne za rodno uvjetovane zločine, pa kazne sada uključuju smrtnu kaznu za ponavljane silovatelje, kriminalizaciju uhođenja i voajerizma, proglašavanje napada kiselinom i trgovanje ljudima posebnom vrstom kaznenog djela.

Iako je otada javna svijest o ženskim pravima i nasilju nad ženama značajno porasla, skupine za ženska prava ipak ističu kako službene brojke ne pokazuju stvarni broj žrtava koje ne prijavljuju zločine zbog društvenih i financijskih pritisaka.

Ništa antifašističko ni u ostatku teksta

Posted on by sdadmin

Nakon što je jučer opet negirao da podržava ustašku ideologiju i pokret, ministar Zlatko Hasanbegović ponovio je svoje protivljenje fašizmu, komunizmu i ostalim totalitarizmima. Iako smo se, nakon potvrde Novosti, Nove TV i N1, uvjerili da su slike i tekstovi autentični i tako ustanovili da je Hasanbegović lagao, HDZ-ovci i MOST-ovci i dalje, osim na obrani njegovog lažnog pristajanja uz antifašizam, inzistiraju na tome da se Hasanbegović izjasni o spornim fotografijama i tekstovima. Iako je istina, doduše, da među hrvatskim stanovništvom svih političkih opredjeljenja, nivoa obrazovanja i drugoga ne nedostaje gluposti, vladajući su nas u slučaju Hasanbegović, zajedno s njim samim, debelo podcijenili. Nakon što je dokazano lagao, pri čemu treba još dodati i to da se dokaz ne drži negdje zakopan u vatikanskom arhivu nego je dostupan svakome tko živi u Zagrebu (a može, naravno, u njega i doputovati), ne vidim kako bi zahtjev da se dokazani lažov izjasni o svojim lažima bio znak zdrave pameti. Čim nam to podastiru kao argument, mora da misle da nas zdrav razum ne krasi, ali kad uzmemo u obzir činjenicu da se valjda ni oko jednog političara dosad nije dogodila ovakva količina protestiranja i negodovanja, onda izgleda da smo nezdrav um kao nogometnu loptu ipak uspjeli šutnuti u Banske dvore.

A kako se dokazi i dalje gomilaju, čini se da ga treba i od tamo izbaciti. Nakon što je Hasanbegović jučer pred novinarima/kama izdeklamirao već spomenutu hrpu floskula, iako floskulama sam naziva sve ono s čim se ne slaže i što ne razumije, u bijegu od novinara/ki je izjavio da neka tekst “Mi ne zaboravljamo…” kojeg su Novosti prenijele, a koji je objavljen u broju lista “Nezavisna država Hrvatska” iz 1996. godine, pročitamo do kraja, kao da će se tamo čudesno ukazati nešto antifašističko što će pobiti njegove tvrdnje o “časnim simbolima i imenima ustaških heroja”.

Ti “časni ustaški simboli i heroji” nalaze se u prvom dijelu teksta kojeg su prenijele Novosti, koje, međutim, nisu objavile cijeli tekst. Ekipa portala N1 je uslikala je i skenirala njegov ostatak i ako sam mogla ja, uz tehnike povećavanja i izoštravanja u sklopu primitivnih internetskih programa za obradu slika vidjeti što piše, onda će to sigurno moći i oni koji imaju bolje informatičko znanje.

U želji da otkrijem taj famozni antifašistički zaokret u ostatku tog kratkog teksta, žmirkala sam nad tom uvećanom skeniranom fotografijom i pročitala sljedeće:

“Neka nam misao vodilja u toj borbi budu stihovi hrvatskog i muslimanskog (bošnjačkog) pjesnika Muse Ćazima Ćatića (1878. – 1915.) objavljeni davne 1914. godine u sarajevskom muslimanskom omladinskom časopisu “Hrvatska svijest” koji je izlazio zaslugom velikog moćnika i političara Ademage Mešića, a čiji je urednik bio Šemsi-beg Salihbegović.

Ćatić je ovu pjesmu objavio pod pseudonimom Kantemir. Neka je rahmet njegovoj pjesničkoj duši”.

{slika}

Nakon ovog kratkog teksta, kako se može vidjeti na skeniranoj fotografiji objavljenoj na portalu N1, uslijedila je pjesma spomenutog pjesnika, muslimansko – hrvatskog domoljuba. On se u cijeloj priči može smatrati najsvijetlijom točkom  jer ostala dvojica nisu tako benigna; Ademaga Mešić bio je Pavelićev doglavnik koji je 1945. zajedno s određenim brojem članova vlade NDH pobjegao u Austriju, a Šemsi-beg Salinbegovićev časopis “Novi Behar”, koji je i prije rata bio nacionalistički, radikalnija je nacionalistička obilježja dobio kad je dotični zasjeo na mjesto jednog od urednika.

Kad se sve ovo uzme u obzir zajedno s Hasanbegovićevim raspuštanjem Povjerenstva za neprofitne medije, odbacivanjem antifašizma kao floskule i drugim stvarima o kojima se u medijima već naširoko pisalo (kontekst!), onda naprosto ne možemo ustaške stavove koje je izrazio u svojim studentskim danima oprostiti i ostaviti ih u njegovoj mladosti. Da je ministar svojim izjavama i djelima dokazao da je to bila samo mladenačka faza, vjerojatno bi izbjegao cijelo ovo medijsko “masiranje” na koje se neprestano žali. Jučer se pred novinarima/kama, osim zbog trpljenja “nepravednih optužbi”, požalio i zbog toga što ga dio javnosti koji ga napada prosuđuje po njegovim ideološkim stavovima, a ne po djelima. Međutim, već je u ovom kratkom vremenu koliko je na poziciji ministra uspio kiksati i na planu provođenja odluka, i ideološki i moralno.

I kao da sve ovo nije dovoljno, opet se kao komentar čula najpopularnija banskodvorna demagoška rečenica iz Karamarkovih usta – “izvučeno je iz konteksta”. No, ako je analiziran cijeli tekst, koji je onda tu kontekst iz kojeg je cijeli tekst izvađen? Mimo konteksta teksta: Hasanbegović se 90-ih divio ustašama, a 2016. godine daje, pored deplasiranih demantija, izjave koje se komotno ruku pod ruku mogu uhvatiti s određenim postavkama ustaške ideologije. Dakle, koji još kontekst postoji? Jedini kontekst koji bi tu mogao postojati jest kontekst drame teatra apsurda, možda Ionescova drama. Iako se ovdje, mada se tako na prvi pogled ne čini, ne radi o književnosti s elementima apsurda, nego o ružnoj stvarnosti. 

I laiku vidljiva muljaža

Posted on by sdadmin

“Nikada nisam bio u Hrvatskom oslobodilačkom pokretu”, rekao je ministar kulture Zlatko Hasanbegović, i ostao živ. Nekoliko dana kasnije, Hrvoje Šimičević, suradnik portala Novosti, u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pronašao je arhivirane brojeve časopisa Nezavisna Država Hrvatska kojeg je izdavao HOP, a u kojemu je Zlatko Hasanbegović naveden u Impressumu kao suradnik. Na toj poziciji Hasanbegović je u časopisu napisao nekoliko tekstova, a u jednom od njih piše o zlorabljenju “časnih simbola i imena ustaških heroja, čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše pedeset godina kasnije, njihovi tobožnji sljedbenici”  te sanja o “istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora”.  U tom istom časopisu moguće je pronaći i fotografiju ministra Hasanbegovića ispod koje je on naveden imenom i prezimenom kao član HOP-a, kao i fotografiju za koju se sumnja da na njoj Hasanbegović nosi kapu s ustaškim znamenjem, iako je možda riječ o znamenju HOS-a, hrvatske vojne jedinice koja koristi ustaški poziv “Za Dom Spremni” kao svoj moto i čija je jedinica nazvana po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu.

Zlatko Hasanbegović je iz nekog razloga lagao o svojem članstvu u HOP-u, kojeg je potvrdila i web stranica stranke HČSP-a na kojoj je pisalo da je Hasanbegović iz HOP-a prešao 1996. godine. HČSP je taj podatak kasnije izbrisao, no bez problema ga se može pronaći na web stranicama koje se bave arhiviranjem internetskog sadržaja.

Nije teško zamisliti zašto je Hasanbegović lagao o tome. Riječ je o otvoreno proustaškoj stranci koju je osnovala ustaška vrhuška u egzilu na čelu s Antom Pavelićem, nakon što su pobjegli poslije poraza u Drugom svjetskom ratu. Njihove aspiracije adekvatno su kondenzirane u nazivu časopisa “Nezavisna Država Hrvatska” koji se pak bavio historijskim revizionizmom i apologetikom zločinačkog ustaškog režima. Stvari teško da mogu biti jasnije, a i pogubnije za karijeru jednog ministra u Vladi države članice EU.

Hasanbegović je tim novim saznanjima odlučio kontrirati izjavom da je na fotografiji “i laiku vidljiva intervencija”. No, fotografija je se pojavljuje u časopisu NDH u obliku u kakvom je bila prenesena u medijima i dostupna je na uvid svakome tko se želi uputiti do tamo, što su i napravili u redakciji  N1 i uvjerili se u njenu autentičnost.

Na upit novinara je li on pisao tekst u kojem slavi Ustaše, Hasanbegović je odgovorio da to “nije autorski tekst”, što je opet neistina budući da dotični tekst ima imenovanog autora, a taj autor je upravo Hasanbegović. Nadalje je naglasio da “nikada nije bio apologet ustaškog režima”, što je opet, s obzirom na potpisani tekst u kojem slavi “ustaške šehide i heroje”, netočno. Tomislav Karamarko se oglasio i izjavio da je afera s Hasanbegovićem, kao i ona s Crnojom “iscenirana” što je također netočno. Afera s Mijom Crnojom u kojoj je dotični svoje prebivalište prijavio u drvenoj baraki usred polja nije bila “iscenirana” nego otkrivena.

Cijela ova priča stoga liči na tragikomičnu situaciju u kojoj roditelji dijete optuže da je pojelo sve krafne, a dijete, ustiju umazanih šećerom u prahu i čokoladom, uporno tvrdi da ne samo da nije pojelo krafne, nego da nema ni pojma da su ih imali u kući. Nažalost, reperkusije ekstremno desničarske Vlade koja uporno brani ministra opterećenog kontroverzama i vezama s proustaškim strankama i publikacijama, a koji to negira kontra svih dokaza, znatno su problematičnije od nestanka nekoliko krafni. Problemi nastaju i na relaciji Most – Hasanbegović, s obzirom da je potpredsjednik Sabora Robert Podolnjak, član MOSTa odbio izjaviti hoće li MOST zahtjevati ostavku Hasanbegovića ukoliko se njegovi tekstovi i fotografije pokažu autentičnima pojasnivši da oni naprosto traže da se Hasanbegović ogradi od totalitarizma, tako dajući prednost jednoj banalnoj izjavi ispred dugogodišnje Hasanbegovićeve povijesti doprinosa kontroverznim organizacijama i časopisima te ignorirajući njegovu izjavu da je antifašizam “floskula”. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org