CESI traži volontere/ke

U sklopu projekta Podizanjem svijesti o rodnoj jednakosti protiv nasilja u intimnim partnerskim vezama tražimo volonter(k)e s iskustvom u unosu podataka iz upitnika u program SPSS (Version 21).

Tražimo volonter(k)e koji su voljni odvojiti nešto vremena i pomoći nam u realizaciji projekta u što kraćem roku.

Unos podataka će se odvijati tijekom veljače, ožujka i početkom travnja ove godine.

Za volontiranje nije uvjet imati instaliran program SPSS već je potrebno elementarno poznavanje programa i načina unošenja podataka.

OrganizatorCESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje 
Datum početka: 10.02.2016.
Lokacija: Nova cesta 4, Zagreb

Tribina: U obrani slobode govora

Mreža emancipacije E-net i inicijativa neprofitnih medija organiziraju javnu tribinu u velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovčeva 2, Zagreb, Hrvatsko novinarsko društvo, u utorak, 9. veljače 2016., u 11 sati.

Uvodno govore: Veronika Rešković (Forum), Ana Brakus (Libela), Mašenjka Bačić (Stav), Luka Ostojić (Booksa), Andrea Milat (Bilten), Mislav Žitko (Filozofski fakultet), Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) i Ivica Đikić (Novosti).

Prvi potezi nove Vlade koji su naznačili “novu nacionalnu paradigmu” kulturne i medijske politike predstavljaju ozbiljan napad na profesionalno novinarstvo, medijski pluralizam i ljudska prava.

Neutemeljeno ukidanje stručnog povjerenstva za neprofitne medije u Ministarstvu kulture i najava ukidanja inače premalog sufinanciranja novinarskog rada pritom se pokušavaju prikazati kao reakcija kontroverznog ministra na “kontroverznost” kritičkog i istraživačkog novinarstva.

Tribina na kojoj će, uz ostale, govoriti novinari i novinarke iz neprofitnih medija, ponudit će analizu dosadašnjih postupaka Vlade te priliku da se iznesu činjenice o javnim potporama medijima u Hrvatskoj.

Kako da budemo seksualno osnažene, a da ne budemo seksualno privilegirane?

Pod utjecajem feminizma brojne žene, pogotovo one koje ulaze u seksualne odnose s muškarcima, došle su do spoznaje da bi trebale staviti prioritet na svoj užitak, jednako kao i na partnerov.

Na primjer, počele smo isticati nejednakost u orgazmima – nejednaku raspodjelu orgazama kod muškaraca i žena.  Heteroseksualne žene, pokazuje nedavna studija, objavljena u časopisu Journal of Sexual Medicine, u prosjeku dožive orgazam u 62 posto seksualnih odnosa, dok se kod heteroseksualnih muškaraca radi o 86 posto – ta dinamika rezultira društvenim privilegiranjem muškog užitka. Uz to, uvjetovani smo da uopće ne razmišljamo o ženskom užitku – i to je problematično.

Pitanje je trebamo li zadržati status quo u kojem je ženska satisfakcija opcionalna, dok je muška proglašena nužnom, ili bi trebale zahtijevati orgazme na koje imamo pravo? Odgovor se možda čini očitim, no predložit ću treću alternativu.

Naravno da bi trebalo izjednačiti žensko zadovoljstvo s muškom, no neke nedavne izjave koje promoviraju takve stavove graničile su sa seksualnim privilegiranjem.

“Zahtijevam klimaks. Mislim da bi sve žene trebale to zahtijevati.”, rekla je Nicki Minaj za svibanjski Cosmopolitan,  i izazvala pohvale u feminističkim medijima.

“Dok mogućnost klimaksa kroz svako seksualno iskustvo možda nije rangirano visoko na listi prioriteta kao neka druga feministička pitanja, seksualnost je i dalje ključan dio ljudskog iskustva. Zašto ne bi zahtijevale jednako pravo orgazma za sve?”, odgovor je feminističke autorice Jessice Valenti za The Guardian.

Međutim, ovdje se radi o više od jednog feminističkog pitanja.  Dok razmišljamo o jednakosti u seksualnim odnosima, također moramo razmišljati i o pristanku, jer jednakost do koje se dolazi pod cijenu pristanka, nije prava jednakost.

Zatvaranje jaza između muškog i ženskog orgazma bio bi velik korak naprijed za feminizam, no predložena rješenja kroz zahtijevanje orgazma od partnera također bi označila korak unazad za kulturu pristanka – zato što bilo kakvi ‘zahtjevi’ od partnera u spavaćoj sobi ne znače nužno njegov entuzijastični pristanak.

Nema ništa pogrešno u potrebi da partner brine o našem užitku i sluša naše želje. U zdravom odnosu, svaki od partnera vrednuje želje drugog jednako kao i svoje. No, kada impliciramo da netko mora nešto učiniti za nas u seksualnom odnosu, počinjemo zanemarivati pozitivan pristanak, koji nalaže kako bi trebali imati seksualne odnose isključivo s entuzijastičnim partnerima.

Minajin intervju bilo je samo jedna instanca u kojoj su feministkinje zagovarale seksualnu jednakost jezikom koji ne uzima u obzir sve nijanse pozitivnog pristanka.

U srpnju je Amy Schumer za Glamour savjetovala žene koje spavaju s muškarcima sljedećim riječima: “Uvjerite se da on zna da vi imate pravo na orgazam.”

Također, izvršna urednica Huffington Posta, Emma Gray napisala je u recenziji za Magic Mike XXL: “(Žene) žele zamisliti sebe u glavnoj ulozi seksualne fantazije koja je izrađena za nas… Zahtijevamo sve te stvari. Imamo pravo na te stvari.”

No, što bi se dogodilo kada bi muškarci zahtijevali orgazam od žena? Što kad bi muškarci rekli da imaju pravo biti zvijezde seksualnih fantazija koje su žene za njih proizvele? Kada se okrene situacija, postane jasnije kako izražavanje zahtjeva i pozivanje na određena prava u tom pogledu može učiniti da se jedan od partnera osjeća nelagodno.  

Također je postalo učestalo da žene izjavljuju da zaslužuju oralni seks, seks za vrijeme menstruacije, i ostale vrste seksualnih odnosa koji su stigmatizirani zbog mizoginije. “Žena nikada ne bi trebala učiniti ništa seksualno za muškarca ako joj ne pruži oralni seks”, rekla mi je jednom prijateljica.

Opet, vrijedno je svrgnuti seksualne norme koje stavljaju muško zadovoljstvo iznad ženskog i stigmatiziraju određene činove koji nisu inherentno neprivlačni. No, kada bi muškarac rekao da ne želi učiniti ništa seksualno ‘za’ ženu (problematična konstrukcija u startu jer je nezdravo učiniti nešto samo za drugu osobu bez osobnog zadovoljstva u tome) bez da ga ona oralno zadovolji?

Mnogi bi smatrali to nepoštenim jer neke žene ne uživaju u tom određenom činu, a i dalje zaslužuju pažnju svojih partnera.

Vjerujte mi – bila sam u toj situaciji. Bila sam frustrirana ljudima čije su seksualne preferencije naizgled imale seksističke korijene, i htjela sam ih nagnati na promjenu. Nisam uopće razumjela koliko je problematično zahtijevati seksualno zadovoljstvo kao sredstvo osnaživanja, dok nisam postala svjesna da se ponašam u skladu s istom doktrinom.

Na primjer, čitanjem feminističkih publikacija i kroz razgovor sa ženama o seksualnosti, shvatila sam da naše društvo stigmatizira menstruaciju i da nekim ljudima osjećaj gađenja kad se radi o menstrualnoj krvi proizlazi iz određene forme seksizma.

Zbog toga, kada mi je bivši partner rekao da nije siguran želi li spavati sa mnom dok imam menstruaciju, shvatila sam to kao uvredu vaginama. Nisam mislila da ima pravo odbiti seks po toj osnovi, ali uvijek imamo pravo odbiti seks – iako su razlozi odbijanja problematični.

Nakon razgovora o tome s partnerom, shvatila sam da je ono što nas odbija ili nam čini neugodu često izvan naše kontrole. Tako sam mogla s njim razgovarati o politici iza onoga što naše društvo percipira odbojnim, i mogla sam mu objasniti zašto je ta određena stigma problematična, ali njegovo shvaćanje problema neće nužno promijeniti njegove osjećaje.

Moj partner je imao generalnu averziju prema tjelesnim tekućinama, tako da iako je njegova nesklonost spolnom odnosu za vrijeme mjesečnice proizašla iz društvenog konstrukta i da je menstruacija nešto odvratno kao i to da su žene tada nečiste, i dalje bi njegovo odbijanje bilo valjano. Implicirati bilo što drugo bilo bi prisiljavanje na seks, što nikada nije prihvatljivo.

Linija između kritiziranja izvora nečije želje ili odbijanja i prisiljavanja na neki čin izgubila se u mnogim narativima borbe za žensko osnaživanje – što je razumljivo, s obzirom na to da se radi o vrlo tankoj liniji i osjetljivoj temi.

{slika}

Kako da prihvatimo da je nepošteno da žene imaju manje orgazama od muškaraca bez da vršimo pritisak na naše partnere da nam pruže orgazme i kada nisu spremni za to? Kako možemo tvrditi da žene imaju jednako pravo na oralni seks kao i muškarci, bez zahtijevanja od naših partnera da nam ga puže?

I dalje možemo osporavati stav da je ženski užitak opcija, dok je muški obaveza, i očekivati od naših partnera da brinu o našim željama i potrebama bez vršenja pritiska na one koji slušaju naše želje, ali ih ne žele ispuniti u određenom trenutku.

Možemo čak odbijati mizogine norme bez prisile na naše partnere koji nisu voljni izjednačiti našu seksualnost, mada to može značiti ne imati s njima seksualan odnos.

Evo nekoliko prijedloga kako prigrliti seksualno osnaživanje bez privilegiranja koje očigledno nekad prati zahtjeve za jednakosti u spavaćoj sobi.

1. Razgovarajte o tome što oboje volite ili ne volite prije upuštanja u odnos

Nitko nema izričito pravo raditi išta u seksu, ali jedna stvar na koju svi imamo pravo neovisno o rodu je izražavati naše želje. Zato je slušati što žena želi u spavaćoj sobi jedan velik korak prema tome da ženski užitak bude jednako prioritetan kao i partnerov. Za vrijeme ovih diskusija, svaka osoba može pojasniti što želi od seksualnih odnosa tako da oboje mogu znati što ih očekuje.

Na primjer, ako ne želite partneru pružati oralni seks, iako ga on ne uzvraća, (što opet dovodi do pitanja želite li vi uopće to raditi) moglo bi pomoći da unaprijed saznate želi li on pružiti oralni seks ili ne. Ako se vaša želja za uzvraćanjem javi kada ste već u krevetu, vaš partner bi mogao osjetiti vaše nezadovoljstvo i samim time pritisak da vam udovolji.

Ili, ako saznate da vaš partner voli nešto što vi inače ne volite, možete razgovarati o drugačijim načinima kojima ćete osigurati da partner bude jednako zadovoljan, ili možete odlučiti da uopće ne ulazite u seksualnu vezu.

Ponekad se ženki užitak ignorira po inerciji. Verbaliziranjem želje za užitkom i kroz komunikaciju s panterom o načinima na koje vam ga može pružiti mijenjate tu dinamiku. Ove razgovore je često najbolje ne voditi u afektu, već kada su obije strane sposobne racionalno razmišljati i jasno se izražavati, te na vrijeme da ne bi bilo nikakvih iznenađenja koja bi mogla dovesti do razočaranja i napetosti.

2. Komunicirajte svoje seksualne želje, ne zahtijevajte i ne naređujte

Svatko ima pravo komunicirati što voli –  dok god druga osoba jasno može reći ‘ne’ bez negativnih posljedica.

Na primjer, postoji velika razlika između “Volim kada me ovdje dodiruješ” I “Moraš me ovdje dodirivati” ili između izjava “Bi li mi pružio oralni seks?” I “Moraš mi pružiti oralni seks.”  

“Primijetila sam da ponekad staneš nakon što ti doživiš klimaks, a ja ne, stvarno bi voljela kada bi mi pomogao da dosegnem vrhunac” je također bitno drugačije od “Moram doživjeti orgazam svaki put kad i ti.” “Svatko ima pravo tražiti ono što želi u seksu, ali nema pravo govoriti ikome što da radi.”

Što kada pristupite na pravi način a vaš partner svejedno odbije?

Njihovi razlozi bi vam mogli biti bitni. Na primjer, moglo bi pomoći da znate da iako netko ne uživa u izvođenju oralnog seksa, vaš užitak im je i dalje bitan i nemaju problema pružiti ga na druge načine. Može također biti slučaj da u tom trenutku nemaju vremena ni energije pomoći vam da dođete do orgazma, ali bi im bilo drago učiniti to u nekom drugom trenutku.

Koji god bili njihovi razlozi, i iako ste razočarani i možda vam je ego ranjen, jasno pokažite da vam je drago što su vam to rekli i da ne želite da čine išta što njih jednako ne veseli. Ako pak, vaš partner učestalo ne želi uzvraćati užitak koji mu pružate, to bi mogao za vas biti razlog prekida, što je također u redu.

Seksualna nekompatibilnost, ili različite seksualne potrebe su opravdani razlozi za prekid odnosa. Bila bi prisila kada bi pokušali promijeniti svoje mišljenje.

Čak i ako vaš partner nema razlog zbog kojeg odbija poštovati vaše želje, osim što želi iz odnosa dobiti više zadovoljstva od vas, možete to osuditi kao sebično i nepravedno, ali ne možete od njega zahtijevati da se mijenja.

Razmislite o tome na ovaj način: Ako žena želi apstinirati od seksa jer je učena da bi to narušilo njenu čistoću i loše se odrazilo na njen karakter, to uvjerenje se može osporavati i izazivati, ali svi moraju poštovati njenu odluku.

Pokušati promijeniti nečije seksualno ponašanje u ime feminizma dovodi do toga da ljudi donose odluke o seksualnosti iz nekih razloga koji nisu isključivo želja, a nitko se ne bi trebao osjećati obvezno raditi išta što ne želi, seksualno ili bilo kako drugačije.

{slika}

3. Vodite nepristrane razgovore o izvorima vaših želja

Seksizam i drugi oblici ugnjetavanja igraju veliku ulogu u oblikovanju naših seksualnih želja. Koliko god naše preferencije bile problematične, i dalje imamo na njih pravo, i ne bi trebali raditi nešto što ne želimo kako bi bili politički korektni.

Uzmite kao primjer mog bivšeg. Unatoč njegovoj averziji prema seksu za vrijeme menstruacije utemeljenom na iracionalnom strahu, nisam ga htjela prisiljavati na nešto što on ne želi.

Umjesto toga, u ovom hipotetskom scenariju, možemo razgovarati o njegovoj reakciji i kako ju je naučio. Tako pomičemo krivnju s njega, na društvo i započinjemo razgovor bez da on ima potrebu postaviti se defenzivno u startu. Taj razgovor može dovesti do toga da on shvati kako su njegove preferencije problematične, iako i dalje ne treba očekivati da će razumijevanje promijeniti njegove usađene reakcije.

Na isti način ugnjetavanje može utjecati i na ono što volimo, što je također u redu.

Prijateljica koja voli biti seksualno submisivna rekla mi je kako smatra da je tu sklonost razvila kroz stereotip da su žene submisivne. Zbog toga što ona i njen partner prihvaćaju da je taj stereotip problem, ali krive društvo, a ne nju,  i tako mogu udovoljavati njenim željama bez da udovolje stereotipu iz kojeg želja proizlazi.

Ako vi i vaš partner iznesete jedno drugome svoje problematične želje, mogli bi postići iznenađujuće iskrene i otvorene razgovore. Te diskusije možda neće promijeniti ničije stavove, ali to im nije cilj. Cilj je razumjeti što vaš partner preferira i razloge iza tih preferencija bez ikakve osude.

***

Nije pošteno kada je ženski užitak zanemaren ili kada se od žena očekuje da daju više nego što primaju. Svi zaslužuju istu količinu pozornosti od svojih seksualnih partnera, neovisno o rodu. U isto vrijeme, nitko nema pravo tražiti ništa seksualno od druge osobe.

Kako bi pomirili promicanje osnaživanja i izbjegavanje privilegiranosti, moramo razvijati seksualne odnose bazirane na komunikaciji, pristanku i samosvjesnosti, gdje nikada nije u redu zahtijevati, ali je uvijek u redu pitati.

Tako možemo promijeniti dvostruke standarde vezane uz seksualni užitak bez ugrožavanja individualnih granica neke osobe.

Uostalom, ženska seksualna onemoćalost je problem znatno veći od dvoje ljudi u krevetu. Netko može istovremeno poticati žensko osnaživanje, a svejedno nikada ne udovoljavati ženskim potrebama u bilo kojem trenutku.

Trebamo imati iste standarde seksualnog užitka za sve, ali istovremeno primjenjivati iste standarde kod traženja pristanka – to znači u isto vrijeme poticanje osnaživanja i eliminaciju privilegija.

Prevela i prilagodila Nina Šarčević 

Prekinimo ubojstva žena, preuzmimo odgovornost!

Prosvjedna akcija “Preuzmite odgovornot za ubojstva žena” održana je danas, 6. veljače u 11 sati, s ciljem ukazivanja na probleme koje hrvatske institucije nadležne za suzbijanje nasilja u obitelji i kažnjavanje počinitelja sustavno zanemaruju ili im posvećuju nedovoljno pažnje.

Danas smo se okupile iz nekoliko razloga:

– Kako bismo odale počast ženama koje su ubili njihovi partneri, supružnici i bliski članovi obitelji;
– Kako bismo ukazale na propuste institucija koje svojim neadekvatnim reakcijama postaju suodgovorne za ova ubojstva;
– Kako bismo pozvale cijelo društvo na aktivno uključivanje, a ne ignoriranje problema i prešutno odobravanje ubojstava žena.

Ističemo da su od početka ove godine četiri žene izgubile život, dok je u nešto više od godinu dana 16 žena ubijeno od strane muških osoba s kojima su bile u obiteljskoj ili partneskoj vezi. A ovo su samo brojke koje su javnosti dostupne. Živote su izgubile žene svih generacija, čiji su ubojice bili od ranije poznati sustavu, prijavljivani i/ili procesuirani nasilnici.

Kasno reagiranje nadležnih institucija, ali i nas kao društva dovelo je do gubitaka života. Propusti nadležnih institucija, nemar i neodgovornost, nepostojanje adekvatne zaštite, odgovora i strategija prevencije dovode do nasilno prekinutih života.Sustav i institucije, kojima je posao štititi svoje građanke i biti im na usluzi u borbi protiv zločina i zaštiti njihovih ljudskih prava, prebacuju odgovornost na žrtve i otežavaju im izlazak iz kruga nasilja, što samo po sebi proizvodi nasilno društvo uključujući i zločin – ubojstva žena, i to najčešće ona teška.

Problemi su višestruki: zakoni se ne provode; odgovorni ignoriraju problem; prijavljeno nasilje se tretira kao “remećenje javnog reda i mira” što dovodi do dvostrukih uhićenja (nasilnika i žrtve); nasilje se ne prepoznaje ili ne želi prepoznati; pravosudni sustav izdaje premale novčane i prekratke zatvorske kazne; ne izdaju se potrebne zaštitne mjere ili se neadekvatno primjenjuju; žrtve se kroz sustav dodatno traumatizira; nasilje nad ženama je prepušteno proizvoljnim interpretacijama pojedinih policajaca i policajki, sudaca i sutkinja.

{slika}

Sve navedeno i još više rezultira strahom, bespomoćnošću, osjećajem nezaštićenosti, ne prijavljivanjem nasilnika ili u konačnici gubitkom života žena.

Stoga od svih nadležnih institucija i cijelog hrvatskog društva:

– Zahtijevamo poboljšanje i provođenje zakona i procedura kojima se štiti žrtva, a ne nasilnik.
– Zahtijevamo hitnu ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja obavezuje institucije države na maksimalan napor u zaštiti žena od obiteljskog, partnerskog i svakog drugog nasilja.
– Zahtijevamo odgovor na pitanje zašto je odgođeno stupanje na snagu novog Zakonao zaštiti od nasilja u obitelji (predviđeno za 1. siječnja 2016.).
– Zahtijevamo hitno stupanje na snagu ovog zakona i svih njegovih mjera i obveza nadležnih u pružanju zaštite ženama žrtvama nasilja, u skladu s potrebama žrtve.
– Zahtijevamo obavezno, hitno i prioritetno fizičko uklanjanje nasilnika od žrtve – u praksi!
– Zahtijevamo regulirano i nadzirano provođenje mjera zaštite žrtve, koje uključuje i sankcije za neprovođenje.
– Zahtijevamo institucije koje su educirane, kompetentne i osviještene u svom radu i koje vode brigu o svojim građankama i građanima.
– Zahtijevamo uvođenje građanskog odgoja i odgoja nenasilja koji će promicati ustavnu vrijednost Republike Hrvatske o ravnopravnosti svih građanki i građana, kao jedini lijek za oporavak i stvaranje zdravog društva.
– Zahtijevamo svjestan, odgovoran i ustrajan rad na tome da svi zajedno prekinemo transpovijesni niz ubojstava žena zato što su žene i zato što društva ne kažnjavaju, dopuštaju i potiču takvo nasilje.

Prekinimo ubojstva žena – preuzmimo odgovornost!

Prosvjednu akciju organizira novoformirana i neformalna Inicijativa ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’, uz podršku relevantnih udruga. Neposredan povod osnivanju Inicijative i akciji su učestala ubojstva žena od strane partnera, supružnika i bliskih članova obitelji tijekom protekle i početkom ove godine, koja se kao i svih prethodnih godina događaju uslijed neodgovornosti i propusta nadležnih institucija i cijeloga društva koje ignoriranjem problema i prešutnim odobravanjem omogućava ubojstva žena.

Broj nezaposlenih mladih u Hrvatskoj i dalje je rekordno visok

Stručno osposobljavanje i ostale politike zapošljavanja nisu pokazale zadovoljavajuće rezultate, pokazuju novoobjavljeni podaci na Eurostatu. Naime, stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj (15-24 godina) pala je samo sa 45.5 posto u 2014. godini na 44.6 posto u 2015. godini, što je zapravo pomak na razini statističke greške.

“Podaci pokazuju da dodatno osposobljavanje ne rezultira boljim zapošljavanjem mladih. Glavni uzrok velike nezaposlenosti mladih i dalje ostaje nedovoljan broj radnih mjesta. Ovi podaci trebali bi potaknuti Vladu da razmisli o novom smjeru vođenja politike zapošljavanja, posebice mladih”, izjavio je Karlo Kralj, predsjednik Mreže mladih Hrvatske (MMH).

MMH već duže vrijeme sustavno upozorava na sve nedostatke trenutnih mjera aktivne politike zapošljavanja. Nažalost, bivša vlada, a posebice resorni ministar Mirando Mrsić, nisu imali dovoljno sluha za prijedloge poboljšanja politika zapošljavanja mladih te je sada jasno da je Hrvatska protratila 2015. godinu ulažući milijune kuna u mjere koje ne pokazuju zadovoljavajuće rezultate.

Iz MMH-a poručuju kako je izuzetno bitno uključiti mlade.

“Broj korisnika stručnog osposobljavanja za rad dokazuje da mladi žele raditi i da im prepreka nije nedostatak iskustva već nedostatak radnih mjesta. Od nove Vlade tražimo da pod hitno, u suradnji s mladima i socijalnim partnerima, počne s kreiranjem novih politika i rješenja koje će uistinu pozitivno utjecati na stopu zaposlenosti mladih”, stoji u priopćenju MMH.

Novo izvješće Eurostata samo potvrđuje da stalna i raširena primjena neprimjerenog i kratkoročnog rješenja za problem nezaposlenosti mladih ne vodi nikuda.

srbija – treba urediti

Skupština Srbije u petak navečer jednoglasno je prihvatila vladin prijedlog o razrješenju ministra obrane Bratislava Gašića zbog seksističke primjedbe izrečene početkom prosinca 2015. godine kojom je uvrijedio jednu novinarku.

Za razrješenje je glasovalo svih 195 nazočnih zastupnika. To je bio formalni ishod zahtjeva premijera Aleksandra Vučića državnom parlamentu da na izvanrednom zasjedanju razmatra razrješenje ministra obrane Bratisalva Gašića, kojega je smjena bila najavljena nakon što je uvrijedio novinarku B92 Zlatiju Labović.

Prilazeći novinarima koji su ga čekali nakon obilaska tvornice u Trsteniku, Gašić je 6. prosinca, vidjevši novinarku B92 koja je klečala kako ne bi bila u kadru kolegama snimateljima, prokomentirao: “Što volim ove novinarke koje ovako lako kleknu”, a ta njegova izjava ubrzo je se proširila na Youtubu i društvenim mrežama.

To je izazvalo gnjev javnosti i potaknulo lavinu osuda na društvenim mrežama na kojima je zatražena Gašićeva ostavka ili smjena.

Premda je Vučić odmah priopćio da Gašić više ne može biti na toj dužnosti, njegova smjena neće imati važnijih političkih posljedica s obzirom da je izvanredni parlamentarni izbori očekuju najkasnije do kraja travnja ili početkom svibnja.

Gašić je 6. prosinca “sramotnom izjavom uvrijedio i ponizio novinrku B92 i  sve žene”, ocijenio je Vučić i u ime Vlade Srbije uputio ispriku novinarki B92 Zlatiji Labović, nakon što je to učinio i sam Gašić.

Bratislav Gašić bio je na dužnosti ministra obrane u Vučićevoj vladi od svibnja 2014., a našao se na žestokom udaru javnosti i nakon tragičnog pada vojnog helikoptera 13. ožujka 2015. u kojem je, u misiji spašavanja djeteta iz središnje Srbije, stradalo sedam osoba – četveročlana posada helikoptera, dva medicinska djelatnika i beba. Javnost je ministra optuživala da je zapovjedio slijetanje helikoptera u zračnu luku Nikola Tesla untaoč iznimno lošim vremenskim uvjetima i gustoj magli, što je prouzročilo pad letjelice i pogibiju svih putnika i članova posade.

Unatoč brojnim kontroverzama koje i danas prate taj slučaj, srbijanski premijer Aleksandar Vučić tada je stao uz ministra Gašića ustvrdivši da bi i on osobno zapovjedio akciju spašavanja bebe, te da se “takve nesreće, naprosto, događaju”.

Ministar obrane Bratislav Gašić potpredsjednik je Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) i nekadašnji gradonačelnik Kruševca. Iz njegove ministarske karijere pamti se i gaf kada je novinarku TV Vranje upitao “zašto vi niste član SNS-a”, a na pitanje o privatizaciji lokalne televizije odgovorio je kako tu tv-postaju treba  kupiti “netko od naprednjaka”.