Zagreb Pride poziva na iskazivanje istraživačkog interesa

Zagreb Pride započinje rad na studiji utjecaja kojoj je svrha istražiti društveni značaj Zagreb Pride-a u posljednjih petnaest godina. Studija će dati odgovore na sljedeća ključna istraživačka pitanja:

Kako su se tijekom petnaest godina djelovanja Zagreb Pride-a mijenjali javni diskurs i reprezentacije LGBTIQ osoba kao političkih subjekata?

Na koji način je Zagreb Pride utjecao na institucionalne prakse i javne politike?

Na koji način je Zagreb Pride utjecao na tendencije i promjene na široj aktivističkoj razini civilnog društva?

Kako je Zagreb Pride utjecao na osnaživanje, aktivistički identitet i politizaciju LGBTIQ zajednice?

Na koji je način Zagreb Pride u svojem djelovanju uključivao različite identitete i politička stajališta te afirmirao pravo na normativna odstupanja?

Ovim putem pozivaju na iskazivanje istraživačkog interesa, prijedloga i kratkog pojašnjenja (uključujući metodološki okvir) kako će vaš istraživački rad doprinijeti odgovoru na neko od navedenih pitanja. Zagreb Pride će osigurati kronologiju Zagreb Pride-a s obzirom na aktivnosti, promjene u organizacijskoj strukturi, te relevantne društvene i političke promjene. Također, Zagreb Pride će za potrebe istraživanja učiniti dostupnim bazu dosadašnjih provedenih relevantnih istraživanja i znanstvenih radova, uključujući istraživanja javnog mijenja. Uz to, za istraživanja će biti dostupna i odabrana medijska arhiva o Zagreb Pride-u i Povorkama ponosa, kao i sveobuhvatni adresar relevantnih dionika. Odabrani istraživački prijedlozi bit će i financijski potpomognuti.

Vaše prijedloge za istraživanja primaju na email adresu info@zagreb-pride.net zaključno sa 11. siječnjem 2016.

Prijedlozi će biti odabrani do 15. siječnja, dok je istraživačke izvještaje potrebno završiti do 1. travnja 2016. Na temelju prikupljenih istraživačkih izvještaja Zagreb Pride će uobličiti završnu publikaciju studije utjecaja koja će biti predstavljena u Tjednu ponosa 2016 (2-10. lipnja)

Jedan Rektor, dvije stranke – obrazovanje JE na prodaju

Na gotovo svim portalima odjeknula je vijest o današnjem sastanku rektora Damira Borasa s predstavnicima nove Vlade, mandatarom Tihomirom Oreškovićem i predstavnikom Domoljubne koalicije Tomislavom Karamarkom. Kako prenosi portal vijesti.rtl.hr, rektor zagrebačkog sveučilišta dr. sc. Damir Boras na sastanku je ‘istaknuo kako sveučilišta, dajući potporu političkim partnerima, žele osigurati da se čuje njihovo mišljenje’.

Nije sporno to što se Boras sastao s predstavnicima nove Vlade, sporna je njegova javna podrška novoj Vladi u ime institucije čiji je čelnik, a koja u svom fundamentalnom pravnom dokumentu (Statutu Sveučilišta, članak 6.) eksplicitno nalaže sljedeće: “Članovi sveučilišne akademske zajednice dužni se navesti kad javno nastupaju u ime Sveučilišta. Članovi sveučilišne akademske zajednice dužni su unutar Sveučilišta djelovati politički neutralno bez isticanja osobnih političkih stavova”.{slika}

Je li Boras istupio u ime Sveučilišta ili je današnji sastanak s čelnim osobama nove Vlade rezultat isticanje osobnih političkih stavova? Ostaje otvoreno pitanje tko je opunomoćio Rektora da u ime cijelog Sveučilišta daje podršku bilo kojoj političkoj opciji. Je li to učinio Senat? Ili to pravo Rektoru samo po sebi pripada? U tom slučaju pravno određenje funkcije rektora kao osobe koja zastupa ili predstavlja Sveučilište (članak 13. točka 1) postoji samo dekorativno.

Čini se ipak da diskrepancija između temeljnog pravnog sveučilišnog akta (i načela autonomije sveučilišta koja uključuje i političku autonomiju) i Borasova istupa samo po sebi nije najveći problem. Pristajanje uz određene političke opcije i njihovo javno podržavanje u cijeloj je priči – a u kontekstu šireg društvenog okvira – nevažno. Nije važno koga je Boras podržao, važno je što je podržao. Puno je važnija poruka koju Boras ovim činom šalje, odnosno mnoga pitanja koja su se u jeku današnjeg sastanka otvorila: Znači li Borasova “potpora” vladajućoj opciji i potporu smanjenju proračuna za visoko obrazovanje i podređivanje akademske sfere tržišnoj logici? Znači je njegova potpora vladajućima i potporu trendu srozavanja visokog obrazovanja kao svima dostupnog javnog dobra? Podržava li Boras rezanje javne potrošnje i okamenjene naracije o neefikasnosti i beskorisnosti društveno-humanističkih studija jer ne zadovoljavaju potrebe tržišta? Podržava li Boras bolonjski sustav kao generator pretvaranja polja visokog obrazovanja u polje akumulacije kapitala? Podržava li povlašteni status  privatnih obrazovnih institucija u odnosu na javne institucije?

U kontekstu uvida u garnituru vladajućih koja nastavlja, ali i nadopunjava štetne naracije o rezanju javne potrošnje (možda više nego ijedna vlada dosad), čini se da svim gore postavljenim pitanja, a koja su imala najbolju namjeru biti i ostati retorička, kontekst sam nameće odgovor. A taj odgovor je, na štetu visokog obrazovanja kao svima dostupnog javnog dobra,  potvrdan.

Nepristajanje na štetne trendove komercijalizacije i komodifikacije znanja i visokog obrazovanja te jasno i beskompromisno distanciranje od svih politika koje imaju tendenciju pretvoriti visoko obrazovanje u tvorničku traku bila bi optimalna pregovaračka pozicija s koje nijedan član Sveučilišta, pa tako ni sam rektor, ne bi smjeli ni milimetra odstupiti.

Sudski nalozi protiv genitalnog sakaćenja žena: tiha revolucija u zaštiti djece

Stručnjaci tvrde kako je 2015. u Ujedinjenom Kraljevstvu donijela veliki kulturalni pomak s obzirom na to kako zajednice tretiraju žensko genitalno sakaćenje (FGM), što je uslijedilo nakon uvođenja zakona čiji je cilj zaštita mladih djevojaka od ove prakse.

Cris McCurley, odvjetnica iz Newcastlea,  trenutno vodi osam slučajeva vezanih uz zaštitu od genitalnog sakaćenja, a tri su slučaja povezana s policijskim/sudskim nalozima koji štite njezine klijentice. McCurley pozdravlja ove promjene u stavu zajednica u kojima su djevojčice tradicionalno podvrgnute genitalnom sakaćenju.

“Veliki broj majki se buni protiv svojih zajednica”, kaže McCurley. “Što je ova tema više javno prisutna, veća je vjerojatnost da će roditelji istupiti protiv ove prakse. Djevojčice se mogu obratiti svojim učiteljima/cama i reći im kako im je potrebna pomoć”.

To predstavlja “ogroman kulturalni pomak”, kaže McCurley za Guardian. U njenim tipičnim slučajevima se radi o djetetu koje se rodilo i odraslo u Britaniji, a čija je majka također bila podvrgnuta genitalnom sakaćenju.

Nove mjere zaštite uključuju zaplijenu putovnica ili putnih dokumenata djevojčica i djevojaka koje su u opasnosti od genitalnog sakaćenja kada otputuju izvan Britanije. Iako se s ovom mjerom planiralo započeti u listopadu 2015., uvedena je ranije budući da su djevojčice u najvećoj opasnosti tijekom ljetnih praznika kada putuju svojim obiteljima u inozemstvo.

Zimran Samuel, odvjetnik iz 42 Bedford Row Chambers, pomogao je u izradi nove legislative vezane uz zaštitu od FGM-a, nakon što je to prošle godine predložio Parlamentu. Zasnovan na zakonima koji se koriste u zaštiti djece od prisilnog braka, njegov prijedlog nudi građansku alternativu kaznenom progonu, no predviđa petogodišnju zatvorsku kaznu u slučaju prekršaja.

Od srpnja do rujna 2015., zabilježeno je 1385 novih sudskih slučajeva u Engleskoj, a posljednji podaci iz Informacijskog centra za zdravstvenu i socijalnu skrb (Health and Social Care Information Centre) pokazuju da je 50 posto slučajeva zabilježeno u Londonu. Među tim slučajevima je 17 djevojaka mlađih od 18 godina.

“Na sudu imamo više slučajeva u posljednjih nekoliko mjeseci nego što smo imali u posljednjih 30 godina“, kaže Samuel, koji je stručnjak za međunarodno zakonodavstvo za zaštitu djece, uključujući i FGM, otmice djece i prisilne brakove. “Ključno je imati vrlo ciljanu i konkretnu zaštitu”.

McCurley opisuje nove zakonske mjere kao “stavljanje zaštitnog omotača” oko djeteta. “One mogu osigurati da dijete ne može otići iz Britanije, instruiraju službe da ne izdaju putovnice ukoliko je time izravno ugrožena neka osoba”.

Genitalno sakaćenje žena zabranjeno je u Engleskoj i Walesu od 1985. godine, no samo je jedan jedini slučaj završio na sudu. Liječnik je bio optužen za provođenje nezakonitog postupka “zašivanja” žene koja je ranije bila podvrgnuta genitalnom sakaćenju, nakon što je rodila u bolnici Whittington u sjevernom Londonu 2012. godine. Oslobođen je pod pritiskom raširenih kritika što je slučaj uopće bio sudski procesuiran.

U srpnju 2015., tri sestre iz Londona stare šest, devet i dvanaest godina, čiji je otac bio optužen za planiranje njihovog odvođenja u Nigeriju kako bi bile podvrgnute genitalnom sakaćenju te je navodno poslao obrednu odjeću u tu svrhu, bile su zaštićene sudskim nalogom koji mu je branio pristup kćerima te bilo kakvo putovanje izvan Britanije.

U kolovozu, trinaestogodišnja učenica iz Kenta, koja je bila odvedena u Sudan, uspješno  je vraćena kući nakon sudske odluke da je “u stvarnoj opasnosti” od ove prakse.

U studenome, četiri sestre iz južne Engleske bile su zaštićene novom legislativom protiv genitalnog sakaćenja,  nakon što je njihova majka prijavila kako se boji da njihov otac planira djevojke podvrgnuti “prikladnoj metodi koja sprječava seksualni nagon”, kako je rekla sudu.

To je osam djevojaka među brojnim novim slučajevima koji su sudski procesuirani i koji, prema riječima jedne odvjetnice, predstavljaju tihu revoluciju u zaštiti djece.

Samuel, koji je ove godine bio angažiran u četiri slučaja izdavanja sudskih naloga u svrhu zaštite djevojčica od genitalnog sakaćenja, a koji su uključivali deset djevojčica, kaže da veliku opasnost predstavljaju i božićni blagdani. Kaže kako je u ovo doba godine jako važno podizati svijest. “Obiteljski sudovi su skloni štititi privatnost, no neki suci i sutkinje poduzimaju neuobičajeni korak tako što puštaju novinare/ke da prate slučajeve što pomaže u podizanju svijesti o ovim zaštitnim mjerama”.

Samuel kaže kako za razliku od mjera zaštite od ugovorenog braka, koje su uvedene 2007. godine, o zakonskim mjerama zaštite protiv genitalnog sakaćenja djevojčica i žena, podizanje svijesti nije na istoj razini.  “Nemamo postere u ambulantama i medicinskim školama”, kaže. “Veliku većinu posla obavljaju razne kampanje. Kao odvjetnika, najviše me zanima to da članovi/ce javnosti znaju da sada postoji zaštita koja ne uključuje nužno potpunu silu primjene kaznenog zakona”.

Odredbe su dio nacrta mjera koje je vlada uvela kako bi zaustavila ovu praksu. U listopadu je uvedena obaveza za liječnike/ce i bolničko osoblje, učitelji/ce i socijalne radnike/ce da prijave svaki slučaj genitalnog sakaćenja ženskih osoba mlađih od 18 godina, te da će biti kažnjeni ukoliko to ne učine.

U Britaniji je oko 137 000 žena i djevojčica bilo podvrgnuto ili su u opasnosti od genitalnog sakaćenja, premda postoje rasprave o stvarnoj brojci. Ova praksa, koja je u Engleskoj i Walesu zabranjena, može prouzročiti upale, probleme u trudnoći i porođaju, pa čak i smrt.

“Većina mojih klijentica ne želi primjenu kaznenog zakona”, kaže McCurley. “Iz perspektive djeteta ili tinejdžerice, njihovi roditelji to čine zato što istinski vjeruju da je to za njih dobro. Žele ih spriječiti, ali ne žele da im roditelji odu u zatvor”. Hvali kampanje poput Daughters of Eve Leyle Hussein i Karma Nirvana Jasvinder Sanghere.

“Ljudi obično kažu: ‘To je njihova kultura.’ No, ove iznimne hrabre žene su istupile i rekle: ‘Ne u moje ime‘.”

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Malta bi mogla postati prva zemlja koja će zakonom zabraniti konverzijsku terapiju

Malta bi mogla postati prva zemlja u Europskoj uniji koja će zakonom zabraniti “liječenje homoseksualnosti”. Malteška je vlada sredinom prosinca izdala prijedlog zakona “Affirmation of Sexual Orientation, Gender Identity and Gender Expression”, kojim bi takozvana “konverzijska terapija” postala nezakonita.

Praksa pokušavanja “liječenja” nečije seksualne orijentacije smatra se besmislenom, znanstveno neutemeljenom i opasnom, no u mnogim zemljama još uvijek nije zakonom zabranjena, što omogućuje prakticiranje ove nehumane metode.

Malteška ministrica socijalnog dijaloga, potrošačkih poslova i građanskih sloboda, Helena Dalli, predstavila je zakon na prvom čitanju u Parlamentu, s ciljem zabrane konverzijske terapije kao štetne i lažne metode liječenja.

Otvorena je i javna rasprava po tom pitanju, koja će trajati do 15. siječnja.

Na web stranici javne rasprave navodi se kako se međunarodna zajednica stručnjaka/inja u obrazovanju, socijalnom radu, zdravstvu, mentalnom zdravlju i savjetovanju slaže kako ne postoje dokazi o uspješnosti takve terapije, već, dapače, ona je vrlo opasna za mentalno i fizičko zdravlje, a ponekad dovodi i do samoubojstva.

Feministički kružok: Zašto žene šute?

Feministički kružok na svom se prošlom druženju bavio temom ‘Zašto žene šute?’. Bavljenje istom temom se nastavlja u subotu, 9. 1. 2016. u 18 sati u Booksi.

Inspiracija za temu bio je naslov članka Slavenke Drakulić u Jutarnjem listu Iako imaju sve manje prava, žene ipak šute.

Bavljenje istom temom se nastavlja i na ovom druženju s pitanjima u okviru podteme ‘Pristajanje na ulogu žrtve’: zašto žene ne napuštaju obitelj gdje doživljavaju nasilje, kako se oduprijeti psihičkom nasilju, kako prepoznati manipulaciju?

Program Feministički kružok je besplatan i otvoren za sve, a za sudjelovanje nije potrebna prethodna najava niti registracija. Otvoreni smo za prijedloge, komentare i pitanja koje možete poslati na feministickikruzok@gmail.com.

Poduzetnica.hr – dobra ideja, jako loša realizacija

Iako je pokretanje stranice poduzetnica.hr moglo biti dočekano s oduševljenjem jer baš takvo nešto nedostaje, bilo kakav uslik zadovoljstva izostao je već nakon samo letimične posjete navedenoj stranici. Originalno zamišljeno kao virtualni ženski poduzetnički centar, ovaj internetski kutak nije ništa doli jedna velika perpetuirajuća predrasuda. Materiji sam nastojala pristupiti što je moguće objektivnije, no sadržaj koji je ondje prezentiran zaista iznenađuje.

Dok se o jazu u plaćama, nejednakosti pri zapošljavanju, korištenju dopusta, ostajanju izvan radnog vremena i ostalim diskriminacijama u posljednje vrijeme, nasreću pisalo, nekakav pozitivan prostor u kojem će se pisati o ženama poduzetnicima mahom je izostajao. Onda se pojavila poduzetnica.hr, što su ostali mediji i prenijeli kao dobru vijest, no iza svega je ostao tek gorak okus kako zapravo ništa nismo napredovali.

Prvi od tekstova koji upada u oči nosi naslov Stomatološka ordinacija Balenović uspješno spaja poduzetništvo na ženski i muški način i na naslovnoj se stranici prilično agresivno pojavljuje nekoliko puta. Ako pomislite da je naslov tragičan, tekst koji je uslijedio za najseksističkiju izjavu može konkurirati svakom trećom rečenicom. Dijelove poput: “Stomatologija je sve do nedavno bila tradicionalno ‘muška struka’, za oralne intervencije bili su potrebni snaga i spretnost, napose za manje kirurške zahvate, pri čemu su žene uglavnom pomagale” gotovo da nema potrebe ni komentirati, govori dovoljno. Ovdje bi se zdrav razum zapitao kakav je tu muški, a kakav ženski način? A onda se tek treba obrušiti na “potrebnu snagu i spretnost” koja se pripisuje isključivo muškarcima. Doduše, ovaj se tekst bez problema vrlo brzo pretvori u PR članak pa nekoj dubljoj analizi kvalitete ovdje nema mjesta. Žalosno je što je mladoj stručnjakinji koja je dobila priliku raditi u navedenoj ordinaciji postavljeno nekoliko pitanja, a ona u odgovorima skromno hvali Belnovića čija je ordinacija, umjesto da navede koliko je truda, vremena i novca uložila u svoje obrazovanje, s kojim se preprekama sve susrela i time ohrabri sve buduće stomatologinje (ili bilo koje druge stručnjakinje). Da kaže kako je to biti ženom “u dominantno muškom svijetu”, koliko profesorica je predavalo na njenom fakultetu, kakav je trend zapošljavanja unutar njene struke, s kojim se izazovima suočava svakodnevno i ostali pregršt tema koje su, realno, zanimljivije od “hvala gospodinu Balenoviću.”

No, ovaj je tekst pisan da se pokaže kako je ova ordinacija dominantno progresivna i spaja poduzetništvo na “muški i ženski način”. Na rečenicu koja govori o tome da je za žensku ruku potrebno modificirati opremu, staje pamet. Stomatologinja kaže da pacijenti/ce (ovako izgleda rodna ravnopravnost, op.a.) “traže zdravlje i ljepotu osmijeha što jesu ženske kategorije, jer su većina klijenata upravo žene, koje brinu o sebi i obitelji, a i uspješne su na svom poslu”. Na ovom se dijelu već prosječno obrazovana osoba lagano ruši. Strašno je da se implicira nekakva kvazi rodna ravnopravnost i stavlja u usta žene koja bi trebala, kao, biti istovremeno i dokaz tomu, a svaka rečenica proizašla iz njenih usta tek je nova predrasuda. Daleko od toga da je kriva stomatologinja, kriva je politika portala na kojem je tekst objavljen.

Na samome kraju, u posljednjoj rečenici, tekst je doživio svoj vrhunac. Njihova rodna ravnopravnost izgleda ovako: spominjanje iznimno školovanih stomatologa, koji uz pomoć vrhunske tehnologije, donose najveću kvalitetu oralnog zdravlja, bez alternative u ženskom rodu, iako postoji adekvatan termin, zatim rečenica: “Izniman primjer uspješnog poduzetništva čijem obolu jednako doprinose i žene i muškarci”. Sapienti sat.

Odijevanje, šminka i frizura (ipak) ostavljaju učinkovit dojam o poduzetnici sljedeći je tekst na koji se diže kosa na glavi. Odjeća, šminka i frizura – tri su segmenta o kojima svaka žena u poduzetništvu treba brinuti, kaže tekst, rečenicu prije usporedivši ženu s ambalažom proizvoda koji se prodaje. Izostavit ćemo ovdje rasprave o estetici, dovoljno se zapitati što su uopće željeli poručiti? Tko je taj tko postavlja standarde ljepote i zašto su oni i dalje važniji od nečijih sposobnosti i znanja? “Gledajući općenito, hrvatske poduzetnice znaju što žele od svog stila, svjesne su važnosti izgleda, napose i dojma kojega ostavljaju svojom frizurom, odjećom, šminkom” – na osnovu čega su došli do ove spoznaje? Tragično je da na prvo mjesto ne dolaze nečije kompetencije, a ako ćemo već i o izgledu, degradira se onaj prirodni i inzistira se na – čemu točno?

Ljubav svog života pretvorila u posao čineći sebe i klijente zadovoljnim ljudima, naslov je teksta koji neću komentirati išta konkretnije osim jednog jednostavnog pitanja – kad ste (uspješnog) muškarca priupitali čini li svoje klijente sretnim ljudima?

Zagreb u 2015. godini izjednačio broj samozaposlenih žena i muškaraca, djeluje ohrabrujuće i pokazuje da ipak netko tamo u toj ekipi zna napisati kvalitetan tekst. Samo mu rijetko, očito, za takvo što daju prilike.

Ne volim kad netko svoju nemogućnost odlaska na rad ili studij u inozemstvo liječi onim primitivnim “dok drugi odlaze, ja ili xy ostajemo”, a upravo takvom rečenicom započinje tekst o mladoj hrvatskoj dizajnerici.  Iako je lijepo što je dotična odlučila pomoći posrnuloj hrvatskoj ekonomiji, ne valja generalizirati i osuđivati one koje/i su iz različitih razloga izabrali/e drugačiji put. Vrlo nezrelo i vrlo neobjektivno od poduzetnice.hr.

U oči upada i Impresum u kojem su se žene potpisivale u muškom rodu, osim voditeljica, što prilično iznenađuje jer su krenule stvoriti svojevrsnu žensku oazu, ali evo, same sebe delegitimiraju. Izostao je feministički pristup ovoj, nećemo se lagati, feminističkoj temi. Izostale su brojke i novinarska ozbiljnost, ekonomski podaci, istraživanje i analiza tržišta, postotak zaposlenih žena po sektorima i ostalo što biste prvo pomislili kad netko spomene specijalizirani portal poput ovog. Toliko je dostupnih kvalitetnih istraživanja, podataka International Labour Organizationa, primjerice, u nekim se medijima stalno piše o položaju žena na tržištu rada, no ljudi koji su osmislili koncept portala odlučili su izostaviti fakte. U rubrici Mediji o nama podijeljeni su posebno šašavi komentari iz drugih medija. Poput ladylike.hr koji se pita Smije li žena biti uspješna, nezavisni.hr piše o Ženskoj sistematičnosti, nesvjesni da je riječ o vještini koja se razvija, a ne tipično “ženskom” obilježju, i slično.

Iako im je namjera bila dobra, a želja “dati sve od sebe da samozaposlene poduzetnice dobiju pozornost kakvu zaslužuju u hrvatskom društvu”, oni su za sada, vrlo naivno, te iste žene – iznevjerili/e. Može to i bolje, poduzetnice.hr.