sdadmin, Author at Libela - Page 675 of 1806

Nekad vojnikinja, danas vrhunska sportašica koja utire put Nepalkama

Posted on November 22, 2015 by sdadmin

Pobjeđivati na utrkama jednog od najtežih sportova na svijetu za Miru Rai nije dovoljno – sada želi nadahnuti i ostale Nepalke.

Mira Rai je samozatajna narodna junakinja. Kada je prošli tjedan prošla kroz prepun nepalski međunarodni aerodrom, nitko je nije ni primijetio. Na ulicama Katmandua, glavnog grada države na jugu Azije, više je ljudi primijetilo šarenu novu sportsku odjeću nego sitnu 25-godišnjakinju koja je nosi.

Anonimnost, međutim, možda i neće dugo trajati. Prije 18 mjeseci Rai je bila samo još jedna mlada Nepalka iz siromašnog sela, koja je odrastala nikad sigurna u to hoće li imati dva, a kamoli tri obroka dnevno. Sada to bivše Maovo dijete-vojnikinja pobjeđuje u međunarodnim natjecanjima u jednom od najtežih sportova na svijetu – planinskim utrkama na 50-100 km. A možda je i na putu prema svjetskoj slavi.

Rai čeka najteži izazov do sad: inspirirati Nepalke da se odupru iznimno konzervativnom stanju u državi i da, kako kaže “slijede svoju sudbinu”. Želim da žene i djevojke iz sela poput mog imaju mogućnosti. Moramo promijeniti stavove, a to neće biti jednostavno, kaže ona.

“Bilo je nekih pozitivnih pomaka, ali to nije dovoljno”, kaže Rai. “Želim da žene i djevojke iz udaljenih sela poput mog imaju mogućnosti. Moramo promijeniti stavove, a to neće biti jednostavno.”

Na život ove sportašice utjecali su kaotični i nesigurni događaji iz novije povijesti ove države. Nepal je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, čiji razvoj usporavaju vrlo česte prirodne katastrofe, poput razarajućeg potresa u travnju, u kojem je poginulo 9.000 ljudi, zatim još jednog u svibnju, i sve to uz trajnu političku nestabilnost.

{slika}

Raini roditelji bili su radnici bez vlastite zemlje na istoku države i njeno je obrazovanje bilo nedostatno. Do desete godine radila je kao nosačica, prenoseći po uzbrdicama iznimno teške vreće riže za samo nekoliko rupija.

Bilo je to vrijeme rata i pogubnog siromaštva. Godine 1995., pobunjenička Maova gerila je napala vladine snage sigurnosti i nesposobnu korumpiranu monarhiju koju su štitili. Njihov je cilj bio svrgnuti postojeći i formirati novi poredak i društvo u kojemu će vladati veća jednakost. Bio je to gorak i brutalan sukob u kojem su stradali deseci tisuća djece prije no što je 2006. godine proglašeno primirje.

Kad su Maovi regruteri došli u njeno selo, Rai je imala tek nešto više od 10 godina. “Inspirirala me njihova ideja stvaranja boljeg društva, osobito za žene, ali i želja za avanturom”, prisjeća se. Ostalim je djevojkama bile zabranjeno izlaziti iz vlastitih domova, a ja sam vjerovala da će ako ja odem i drugi/e slijediti moj primjer”.

Isprva je vojnikinja bila samo povremeno, ali kasnije je provela dvije godine u vojnom kampu u šumi gdje je prošla kroz trening rukovanja oružjem i ideološku obuku.

Rai je bila spremna boriti se i umrijeti u borbi. Ali najviše od svega uživala je u sportu – prvo u borilačkim vještinama kojima ju je podučavao instruktor u gerilskom kampu, a zatim u trčanju. Kad je proglašen mir, mnogi Maovi borci integrirani su u novu državnu vojsku, ali Rai, koju je UN u svom nadzoru procesa tranzicije proglasio djetetom-vojnikom, je bila odbijena. “Vratila sam se kući i posvetila se učenju. Ali nastavila sam trčati sama, svaki dan”, kaže Rai.

Prošle godine prijatelji u Katmanduu su je nagovorili da sudjeluje u utrci na 50 km preko planina do 2.600 m, koja se održavala nedaleko grada. Nekoliko sličnih utrka održava se u Nepalu svake godine, često u nepristupačnim područjima na velikim nadmorskim visinama, a na njima sudjeluju međunarodni trkači/ce privučeni prekrasnim himalajskim krajolicima.

Rai nikada nije trčala toliku kilometražu i bila je jedina žena u utrci. Ali, u pomoć joj je priskočio prijatelj koji joj je pri kraju utrke, kada je već bila na izmaku snaga, donio nešto hrane i voćni sok, tako da je uspjela završiti utrku.

“Nisam imala pojma”, kaže Rai. “Nisam imala ni hrane, ni tekućine. Ali znala sam da mogu uspjeti. Morala sam uspjeti”.

Ove se godine bolje pripremila. Sudjelovala je u nizu velikih utrka u Nepalu i Hong Kongu te na dvije u Italiji prošle godine. U ljetnoj sezoni Rai je regularno stupila na međunarodnu pozornicu i to utrkama u Italiji, Španjolskoj i na Novom Zelandu te velikom pobjedom u travnju u Francuskoj, na natjecanju od 80 km podnožjem Mont Blanca. U njenoj posljednjoj utrci u Španjolskoj završila je na drugom mjestu i osvojila 1.000 eura, a to je gotovo dvostruki iznos prosječnog godišnjeg prihoda po glavi u Nepalu.

{slika}

Zahvaljujući zarađenom novcu, njena braća mogu ići u školu, a njeni roditelji po prvi put u životu ne moraju brinuti o tome kako će si priuštiti idući obrok. “Uvijek su me podržavali. Toliko toga im dugujem”, istaknula je Rai koja sada odmara i trenira za buduća natjecanja.

“Nisam imala pojma. Nisam imala ni hrane, ni tekućine. Ali znala sam da mogu uspjeti. Morala sam uspjeti”, rekla je Rai.

Sportašima, a još više sportašicama, Nepal ne nudi mnogo pomoći. Skupina predanih entuzijasta i entuzijastkinja pokrenula je za Rai i nekoliko lokalnih sportaša crowdsourcing inicijativu.

Rai je nedavno sklopila mali sponzorski ugovor s jednim francuskim sportskim brandom koji ju oprema sportskom odjećom i opremom. No, njena glavna motivacija nije novac. To je i dalje potreba da inspirira druge žene da idu njenim neuobičajenim stopama, a tu je i nešto osobnija motivacija. “Jednostavno volim trčati”, kaže Rai. “Trčala bih ovako i onako. Volim to.”

Prevela i prilagodila Petra Kos

Otvaranje izložbe ‘Refleksije prošlosti – Žudnja za životom’

Posted on November 21, 2015 by sdadmin

U ponedjeljak 23. studenog 2015., s početkom u 20:20h u Zagrebu u Kota baru (Medulićeva 20) otvara se multimedijska izložba Alene Orović “Refleksije prošlosti – Žudnja za životom”.

Izložba je dio putujućeg interdisciplinarnog socijalno angažiranog projekta Udruge multiAKT, istog naziva kao i sama izložba, koji se bavi patrijarhalnim nasljeđem te odnosom spram žena i njihovim položajem unutar društva.

Osim izložbe, koja se sastoji od 7 uramljenih slika u kombiniranoj tehnici i 7 kratkih priča u audio obliku vezanih za njih, program projekta čine i javne tribine naziva “Patrijarhalno nasljeđe i položaj žena u Hrvatskoj” s gostovanjima stručnjaka/inja iz područja kojima se projekt bavi. Tako će na zagrebačkoj tribini u istom prostoru 26. studenog, s početkom u 19:30h, gostovati dr. sc. Ivana Radačić čija su područja interesa ljudska prava, rod, seksualnost i feminizam te magistar rodnih studija Josip Šipić.

Alena Orović magistrirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajn i projektiranje odjeće. Multimedijska je umjetnica te freelance kostimografkinja za film i kazalište. Bavi se istraživanjem glasa i pokreta.

Izložba ostaje otvorena do 5. prosinca 2015.

‘Nasilje nad ženama i nasilje u porodici nije privatna stvar’

Posted on November 21, 2015 by sdadmin

Jučer je u Sarajevu, u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra (SOC) održana konferencija pod nazivom ‘Zaustavimo nasilje nad ženama’.

Članice SOC-a su izrazile zabrinutost povodom sve učestalijeg nasilja nad ženama i nasilja u porodici te je predstavljen projekt Sedam. Projekt je posvećen podizanju svijesti o nasilju nad ženama i promoviranju Istanbulske konvencije u BiH, kojeg SOC implementira u suradnji s organizacijom Medica iz Zenice.

U sklopu ovog projekta pokrenuta je i billboard kampanja.

“Billboardi se nalaze u tri grada Bosne i Hercegovine – Sarajevu, Zenici i Istočnom Sarajevu na 19 lokacija i nose dvije poruke: jedna je skretanje pozornosti na poražavajuće podatke do kojih je došla Agencija za ravnopravnost spolova dok je radila istraživanje o nasilju nad ženama. Tijekom tog istraživanja, koje je 2013. godine provedeno među 330 žena, više od polovine ispitanica izjavilo je da je pretrpjelo neki oblik nasilja nad ženama. Tako je najučestalije psihičko nasilje, kojeg je pretrpjelo 42 posto ispitanica, zatim fizičko nasilje nad 25 posto ispitanica, dok je šest posto žena pretrpjelo neki vid seksualnog nasilja”. izjavila je Maida Zagorac, programska asistentica SOC-a.

Posebno zabrinjavajući podaci govore o tome da su najčešće žrtve nasilja mlade žene.

“Poražavajuća činjenica jest da te žene trpe nasilje upravo od svojih sadašnjih partnera, bivših partnera ili nekih drugih članova obitelji. Žene koje najčešće trpe ovo nasilje imaju između 18 i 26 godina, dakle to su jako mlade žene i to ostavlja velike posljedice na njih. Također, plakati skreću pažnju javnosti da nasilje nad ženama treba biti prijavljeno i u tome trebaju sudjelovati kako same žrtve nasilja tako i oni koji znaju da neka žena trpi nasilje. Iskoristila bih priliku da skrenem pažnju i javnosti i predstavnika vlasti da nasilje nad ženama i nasilje u porodici nije privatna stvar. To je stvar koja se tiče svih nas, stoga svi mi kao građani i građanke Bosne i Hercegovine imamo obavezu i dužnost da prijavimo ako znamo da neka žena trpi nasilje.”, dodala je Zagorac.

S nekim ljudima dijelite samo to da ste i vi nekada bili embrij

Posted on November 20, 2015 by sdadmin

Posljednji smo put o njemu pisale nakon objave ovogodišnjih rezultata izbora za zastupnike i zastupnice u Hrvatskom saboru jer su za njega rezultati bili jako dobri. Napisale smo tada kako će ovaj otvoreni zagovornik ukidanja prava na pobačaj, protivnik zdravstvenog odgoja, predsjednik H-rasta, zajedno sa svojom sestrom Kristinom Pavlović uskoro proslaviti desetu godišnjicu njihova križarskog (u doslovnom, ne prenesenom smislu) pohoda na ljudska prava. Njegovo ime je Ladislav Ilčić.

Ladislav Ilčić još se od 2006. godine aktivno bavi procjenama. Procjenjuje onda tako kako je najbolje umaći zdravstvenom odgoju pa je tako GROZD, njegova udruga, napisala upute kako eskivirati s nastave. Procjenjuje Ladislav i da bi najbolje bilo da završimo već jednom s tim pravom na pobačaj. Bavi se i embrijima, plišanim medvjedićima i brakovima koje bi trebali sklapati drugi.

O tim je brakovima koje ne bi on sklapao imao štošta reći dok je aktivno poticao na potpisivanje ‘građanske inicijative’ za heteronormativnu definiciju braka u Ustavu pa je tada rekao, a tportal zapisao:

‘To vam je kao – ako učenik ima peticu, a ostali drugačije ocjene, pa tom učeniku puno znači što ima peticu. No, onda dođe profesor i svim drugim učenicima da petice, pa onda tom jednom učeniku ta njegova petica više ne znači toliko.’

Jeste se malo nasmijale na ovo, jeste? E pa, Ladislavu Ilčiću tako se već dugo vremena podsmjehuje puno ljudi, ali Ladislav Ilčić ustraje i ne odustaje i evo nam ga sad u Saboru.

Tako je jučer ovaj uspješnik s proteklih izbora, odlučio poslati priopćenje Vladi koje je prenio evarazdin.hr u kojem je poručio kako “Hrast poziva Vladu Republike Hrvatske da svim raspoloživim snagama osiguraju teritorijalni suverenitet Republike Hrvatske i zatvore granice za sve koji nisu iz Sirije i drugih ratom ugroženih područja”.

U ovom trenutku posljednja, ali zapravo prva u nizu izjava s kojom će nas Ladislav Ilčić ‘častiti’ i onda kad zasjedne u saborske klupe, nalazi se u tom priopćenju. Evo što nam poručuje:

“Hrvatska treba paziti da što veći broj azilanata koji će ostati u Hrvatskoj budu kršćani, kako bi se tijekom svojeg privremenog boravka u Hrvatskoj što bolje uklopili u okolinu.”

Na sve titule kojima ga možemo opisati, tako je dodao i notu ksenofobije. Posljednja je procjena Ladislava Ilčića, čini se, da ljudski život kršćana više vrijedi, da ga bol više boli i neimaština više pogađa, nego što je to slučaj sa svima drugima. Samo, naravno, lijepo upakirano. Pročitate li njegovu rečenicu pažljivo, prepoznat ćete moment brige, skrbi, ma gotovo pa zaštite nad svim ti silnim jadnicima i jadnicama koje bi ovdje došle i ne bi se uklopile. Nije on protiv toga da oni ovdje dolaze, on je ZA to da se oni lakše uklope. On je uvijek ZA.

Možda to gospodin Ilčić procjenjuje zato što je jedan od tih koji se trudi formirati našu okolinu pa ima neke bolje uvide i spoznajne kapacitete od svih nas ostalih. Možda jedino on i njemu slični uspješno shvaćanju kako se to točno pomaže time što se uskraćuju ljudska prava. S druge strane, možda je to zato što je mržnju teško zauzdati pa kad je krenuo s jednima, drugima, što ne bi počastio i ove koji nam tek dolaze.

Plaće muškaraca i žena izjednačit će se za 118 godina

Posted on November 20, 2015 by sdadmin

Svjetski ekonomski forum (WEF) vjeruje da će trebati još 118 godina da se na globalnoj razini izjednače plaće muškaraca i žena i pritom navodi Hrvatsku kao jednu od zemalja koja u tom segmentu najviše nazaduje.

WEF je u četvrtak objavio godišnje izvješće o ravnopravnosti spolova za 2015. godinu. Ono uključuje 145 zemalja i prati ravnopravnost spolova prema četiri ključna područja: ekonomskom, političkom, obrazovnom i zdravstvenom.

Izvješće pokazuje da žene danas zarađuju onoliko koliko su muškarci zarađivali 2006. godine. Već se godinama ne ostvaruje napredak u smanjenju razlike u plaćama među spolovima, tvrdi vodeća autorica istraživanja Saadia Zahadi, iako je 250 milijuna žena više na tržištu rada nego prije deset godina.

WEF naglašava da žene danas na globalnoj razini godišnje zarađuju 10.400 eura u usporedbi s 19.400 eura koliko se plaća muškarcima.

Na vrhu liste zemalja s najmanjom razlikom u plaćama su, očekivano, nordijske zemlje – Island, Norveška, Finska i Švedska. “Te zemlje imaju najbolju obiteljsku politiku na svijetu. Njihovi sustavi srkbi za djecu najbolji su na svijetu, a imaju i najbolje zakone o porodiljnom dopustu majki i očeva”, kaže Zahadi.

Na petom mjestu ljestvice je Irska, a na visokom devetom Slovenija.

Hrvatska se uz Mali, Jordan, Slovačku i Šri Lanku ističe među zemljama koje su najviše nazadovale. Hrvatska je u izvješću iz 2007. bila na 16. mjestu u svijetu i od tada na ljestvici kontinuirano pada. Sada je 59. s ocjenom 0,708 (0 predstavlja nejednakost, a 1 jednakost).

WEF ističe da se u posljednjem desetljeću jaz između muškaraca i žena najviše smanjio u obrazovanju. Sada u 98 zemalja studira više žena nego muškaraca, ali to, napominje Zahadi, ne odražava na plaćama jer žene u mnogo manjoj mjeri dolaze do vodećih pozicija u poslovnom ili političkom svijetu. Po WEF-u, u samo tri zemlje svijeta ima više žena nego muškaraca na vodećim pozicijama – u Kolumbiji te na Filipinima i Fidžiju.

Zahadi vjeruje da rješenje za taj problem leži u promjeni stava u kući, a ne samo u vladama ili u velikim kompanijama. “Ukoliko ne počnemo mijenjati kulturu oko podjele rada u kući, žene će uvijek imati dodatni teret. A to znači da neće imati mogućnosti probiti se do vodećih pozicija”, rekla je.

Šok kad sudac ‘povjeruje’ ženi koja je preživjela silovanje

Posted on November 20, 2015 by sdadmin

Sud povjerovao 21-godišnjoj Irkinji, taksist s Hvara osuđen na četiri godine zatvora zbog silovanja – najnoviji je to primjer neadekvatnog medijskog izvještavanja i jedan od primjera kojim se opetovano iznevjerava objektivna novinarska struka.

Naime, već se iz naslova upotrebom glagola povjerovati implicira pozicija, ako ne čitava portala i uredništva na kojem je vijest objavljena, onda sasvim sigurno autora teksta. Takvo što sugerira da iskaz 21-godišnje djevojke nije vjerodostojan, implicira da je lažan, ali mu je nadležni sud, eto spletom okolnosti – povjerovao. Spustimo li pogled tek neznatno niže ispod naslova se nalazi pitoreskna fotografija Hvara, scena koja prikazuje mirno more, vedro nebo i turističku vrevu negdje tamo u pozadini. Navedenim se prizorom valjda pokušalo potaknuti mišljenje Ta, tko siluje po ovako lijepim mjestima, o čemu 21-godišnja Irkinja priča.

Taksist, sad osuđen na četiri godine, uhićen je nakon što ga je djevojka (prošle godine) optužila za napad. Autor teksta koji već od samog naslova vrlo jasno ukazuje na čijoj je strani, piše: ” Bacio ju je na tlo i obljubio.”. Obljubio. Jer tako se zove kad nekoga prisiliš na neželjenu seksualnu radnju bez pristanka – obljuba, a zašto onda navedenu situaciju jednostavno ne bismo nazvali LJUBAVLJU. “Bacio ju je na tlo i ljubio”, zašto ne bismo.

Zato što je apsolutno neprikladno, nehumano i degradirajuće po osobu silovanje ili pokušaj silovanja nazivati obljubom.

A uzmemo li u obzir i očekivanu visoku razinu pismenosti i objektivnosti koju bi novinari/ke trebali imati, stvar je dodatno loša. Autor sve i da sam ima problema oko toga što je ljubav a što kršenje zakona, ne bi trebalo svekolikom pučanstvu davati motiva da na osnovu njegovih iznesenih stavova formira dalje svoje mišljenje, ili nedajbože, buduće postupke. Ako uguglate termin “obljubio” bez da mu sami date kontekst silovanja pa da vas netko optuži da manipulirate rezultatima, dobit ćete oko 42,700 rezultata za 0,42 sekundi. Već se letimičnim pogledom na prvih desetak rezultata mogu uočiti naslovi poput: “Kragujevčanin drogirao i obljubio djevojčicu” ili “Pušten kući unatoč sumnji da je obljubio djevojčicu”, “Deda se napio, drogirao i obljubio djevojčicu” ili čak “Monstrum obljubio kumče.”. Hajde, bacite oko na Google pa me uvjerite da je izraz obljubiti u kontekstu napada iz Indexova teksta opravdan.

Dalje u tekstu stoji da je djevojka slučaj prijavila, policiji opisala napadača a u konačnici ga i prepoznala nakon što je potonji uhićen. Navodi kako je prije dvadesetak dana svjedočila video – linkom iz Dublina te da se rasplakala. “I dalje je uvjerena da je počinitelj okrivljeni i sasvim je u to sigurna.”, tvrdi autor s Indexa niti jednom ne dajući u njegovih 1.500 znakova prostora uopće mogućnosti da se silovanje zaista dogodilo, već se čudom čudi što Irkinja u međuvremenu nije promijenila mišljenje. Već, eto nje, i video – linkom tvrdi da je sasvim sigurna da je riječ o silovanju. Sasvim sigurna. Zamisli ti nje!

Navodi se ime sudca koji je presudu donio valjda da bi se iznevjeravanje muškog roda u ovom slučaju kojem je sudac doprinio moglo povezati i s na Googlu pogledanom fotografijom sudca. Čak se i njegova krivnja vrlo direktno implicira rečenicom: “… te je okrivljenog osudio unatoč tome što nema drugih dokaza koji bi ga teretili.” Ovaj autor u pitanje dovodi prvo iskaz Irkinje, a zatim i profesionalne kompetencije sudca (suda), dok se vjerojatno nikad nije zapitao što je njega samog nagnalo da se bavi izvjestiteljskim poslom.

“Nisu nađeni biološki tragovi oštećene u taksiju, koji je i opran prije nego ga je pregledala policija. Oštećena je imala modrice po nogama i ozljede spolovila, no tragovi okrivljenog na njoj ili njezinoj odjeći nisu nađeni.” Ovaj je odlomak toliko strašan. Nisu nađeni biološki tragovi, zatim se ukazuje da je opran i prije nego ga je policija pregledala. Taj dio autoru nije sumnjiv? Oštećena je imala modrice po nogama i ozljede spolovila. Nevjerojatno, ali fizičke ozljede očito više nisu vjerodostojan dokaz.

Da je taksistu žao što se dogodilo djevojci, svjestan je i Indexov autor makar navedenu krivnju nije potkrijepio niti jednim dokazom. Kako zna da mu je žao ili pretpostavlja da mu je žao? Jednako kao što pretpostavlja da do silovanja nije došlo? Čega li je ono pretpostavka majka?

Činjenicu da se taksistova obrana sastojala od argumenta da je u to vrijeme (za koje ga Irkinja tereti) on prevozio dvojicu do Milne, pa samim time eto on ne može niti da hoće biti kriv. Novinar, pardon osoba koja se služi wordom ili wordpressom na Indexovu sučelju, ne smatra diskutabilnom iako sekundu kasnije nastavlja: “Sud, međutim, nije uspio doći do tih osoba koje bi posvjedočile u korist okrivljenog.” Činjenica da do fantomskog dvojca koji bi eventualno mogao srušiti optužbu nitko ne može doći sporna je sama po sebi, al’ eto, u ovom trenutku očito validna.

“Okrivljenome su se kao olakotne okolnosti cijenile obiteljske prilike te dosadašnja neosuđivanost.” Eto i u hrvatskom pravosuđu otprije priznata argumenta. Ovaj taksist, još ako se uz ranije uzorno ponašanje i obiteljske prilike (a što to točno znači?), može pohvaliti primjerice i pohvalnicom iz osnovne škole, tko smo mi da mu sudimo.

Sarkazam na stranu.

Prvo je neprihvatljivo da se implicira djevojčin lažan iskaz. Ne samo s feminističke, već zdravorazumske strane. Osuđivati unaprijed na osnovu tko zna kakvih (osobnih) predrasuda vrlo je pogrešno. Senzacionalizam ovdje nije čak prisutan u onoj količini kojoj smo svjedočili/e u nekim drugim recentnim slučajevima, ali uzme li se u obzir naslov, fotooprema i brojni drugi detalji iz teksta, senzacionalizma – ima. Diskriminacija i stereotipizacija, čisto sumnjam nenamjerno, provlače se u opisanoj situaciji ljeto – noćni izlazak – mlada strankinja na moru. Jedino iole fer ovdje je što je zaštićen identitet 21-godišnjakinje, a i tu nisam sigurna koliko je riječ o zaštitničkoj naravi autora teksta, a koliko o nedostatku informacija.