sdadmin

Posljednjeg četvrtka predizborne kampanje, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu ugostio je nositelje različitih ideja za uređenje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Studentski zbor FPZG-a je, naime, organizirao predizborni okrugli stol pod nazivom Visoko obrazovanje – nove perspektive.

Okruglom stolu su nazočili Roko Andričević, pomoćnik ministra Mornara, u ime koalicije Hrvatska raste, Ivan Buljan u ime ORaH-a, Gordana Rusak ispred Mosta nezavisnih lista, Iva Kvakić ispred stranke Za grad, Beata Halassy ispred U ime obitelji – projekta domovina, Anto Bajo iz Instituta za javne financije te Nikola Baketa, doktorand na FPZG-u.

Organizatori/ce su pripremili i stolicu za predstavnika Domoljubne koalicije, Radovana Fuchsa, no on se nije pojavio. HDZ je ovime već drugi put ove godine odbio sudjelovati u sučeljavanju koje organizira FPZG. Podsjećamo, Kolinda Grabar Kitarović je u predsjedničkoj kampanji odbila sudjelovati na sučeljavanju pred profesorima/cama i studentima/cama FPZG-a u Lisinskom.

Okrugli stol je funkcionirao tako da su sudionicima i sudionicama postavljana različita pitanja, a svaki od njih, kojem to pitanje nije bilo postavljeno, imao je pravo na dvije replike. Bajo i Baketa su kao predstavnici struke imali pravo intervenirati i van ovih pravila.

Roko Andričević (Hrvatska raste) naglasio je kako Hrvatska ima veliki broj studenata i studentica u posljednjih deset godina, ali da to nije nužno loše. Ono što je loše jest to što se svi/e studenti/ce ne mogu zaposliti.

“Hrvatska ima veći broj visokoobrazovanih ljudi od Austrije, ali ta masovnost nije proporcionalno povezana s gospodarskim rastom”, kazao je.

Smatra da tržište treba stvarati i kroz obrazovni sustav jer se u drugim državama kroz neke kolegije mlade ljude potiče da riskiraju.

“Mi tek krećemo u tom smjeru. Promjene u visokom obrazovanju moraju ići po principu bottom – up, odnosno,  moraju krenuti sa sveučilišta”, dodao je.

Istaknuo je da je Hrvatska jedina od 29 potpisnica bolonjskog procesa koja nikad nije provela reviziju tog sustava i smatra da je to nužno učiniti kako bi se ojačala pozicija prvostupnika/ca. Istaknuo je da je istina da država nedovoljno financira visoko obrazovanje, ali i da je nužno poticati institucije u visokom obrazovanju da same prikupljaju sredstva kao što to rade i one u inozemstvu. Istaknuo je važnost Strategije za obrazovanje, znanost i tehnologiju koja je donesena prošle godine, a na kojoj je radilo 140 eksperata i ekspertkinja iz različitih ideoloških tabora. Također, istaknuo je i važnost kontinuititeta politika u obrazovanju pa ga zato brine to što je HDZ-ova koalicija istaknula da sumnja u kompetentnost nekih ljudi koji su radili na Strategiji. Kad su u pitanju doktorski studiji, Andričević je napomenuo da smo sa 125 doktorskih studija vjerojatno svjetski rekorderi, te da je kroz proces reakreditacije nužno poboljšati kvalitete profesora mentora. Spomenuo je i sjeverno sveučilište  kao najuspješnije po zapošljivosti studenata/ica nakon studija.{slika}

Gordana Rusak (Most)  istaknula je da na zagrebačkom sveučilištu postoje neki studijski programi koji se po kvaliteti ne bi smjeli uopće izvoditi, a da, s druge strane, neki prate svjetske trendove. Studenti/ce s tih najboljih studija odlaze u inozemstvo. Naglasila je problem sjevernog kampusa kojeg država gradi već pedeset godina. I Rusak je izrazila zabrinutost zbog izjave HDZ-ove koalicije o donesenoj strategiji i istaknula da se ona možda neće ukidati, ali da će se, da bi se ona mogla provesti, morati donijeti neki zakoni.

“Dojma sam da je visoko obrazovanje, unatoč školarinama i stipendijama, namijenjeno samo jednom dijelu populacije jer svi oni/e koji rade studentske poslove teško mogu prikupiti dovoljan broj ECTS bodova kako bi im akademske godine bile besplatne”, rekla je.

Kad su u pitanju doktorski studiji, Rusak je istaknula da od doktoranada kojima je javno financiran doktorat država ima koristi jer rade u nastavi, ali da troškovi njihovog doktorata postoje.

Ivan Buljan (ORaH) smatra da je Hrvatska država paradoksa jer ste s trogodišnjom ili četverogodišnjom srednjom školom u Hrvatskoj prepoznati na tržištu rada, dok to kao prvostupnik/ca niste već morate magistrirati. Istaknuo je da je takva situacija korak unazad za cijelo jedno stoljeće. O stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa je rekao da ga, budući da je to već uvedeno, ne treba ukidati i da je ‘bolje imati išta, nego ništa’, no da to treba biti SOS mjera. Dodao je i da je Europska unija interesna zajednica za čije članstvo plaćamo pa trebamo iz nje povući što više novaca možemo.

Nikola Baketa  smatra da je zabrinjavajuće da samo 11 posto studenata i studentica ima mogućnost smještaja u studentskom domu, a da svi/e ostali/e moraju plaćati stanove. Baketa tvrdi da je, budući da se ne može očekivati povećanje resursa za visoko obrazovanje, postojeća sredstva nužno preraspodijeliti zbog racionalizacije.

Iva Kvakić (Za grad)  napomenula je kako su nekoordiniranost obrazovanja i tržišta rada veliki problem i da više nije istina da ćeš, ako završiš fakultet, pronaći posao. Istaknula je da su druge zemlje, za razliku od Hrvatske, u vrijeme krize još više ulagale u obrazovanje kako bi pomoću njega pronašle izlazak iz nje. Jedan od problema kojeg uočava je i tromost birokracije u obrazovnom sustavu i smatra da se to može riješiti osnaživanjem vanjskog vrednovanja.

Beata Halassy (U ime obitelji – projekt domovina) se odmah na početku požalila da je ovo jedino sučeljavanje na koji je njena stranka pozvana. Istaknula je da je u sustavu visokog obrazovanja potrebno poraditi na selekciji i to na način da dobri zamjene loše. Ističe da je za popravljanje sustava potrebno dosljedno primjenjivanje zakona koji su trenutno na snazi, a potom i mijenjati ono što nije dobro.

Anto Bajo (Institut za javne financije) kazao je da se sveučilište ponaša kao asocijacija visokih učilišta i da zbog toga postoji problem konsenzusa vezanog za rješavanje studentske problematike. Tvrdi da je nužno izračunati koliko iznosi trošak školovanja po svakom/oj studentu/ici i da to mora biti početna točka za planiranje politika u visokom obrazovanju. “Promjene sustava su se do sada svodile na to da su ostale želje. Pohvalno je da je prošle godine donesena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, a na temelju nje i akcijski plan za njeno provođenje, no da je problem to što svaki plan koji se donese u mandatu jedne vlade prestane biti važeći već u idućem mandatu”, rekao je.

Bajo je dodao kako stipendije i mehanizam utjecaja na smanjenje kamata na studentske kredite koji postoje u lokalnim jedinicama samouprave nisu provedene i na razini države. Također, napomenuo je da je važno da država odluči hoće li školovanje biti financirano od strane države svim studentima/cama, ili će dio biti financiran od strane države, a dio po uspjehu.

“Prilikom stipendiranja, važno voditi računa i o dohodovnom i o imovinskom statusu jer se na taj način dobiva realnija slika”, zaključio je i pozvao je sve buduće saborske zastupnike i zastupnice da pročitaju donesenu strategiju kako bi se osigurao kontinuitet mjera.

Prof.dr.sc. Zdravko Petak, stručnjak za javne politike i redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti nakon okruglog stola za Libelu je rekao sljedeće: “Hrvatska sada ima strateški dokument na kojem je radio znatan broj stručnjaka i stručnjakinja, a ne samo vlast i on daje dobre okvire za djelovanje u sektoru obrazovanja. Bilo bi dobro da se taj dokument uzme ozbiljno u obzir i da se ne dovodi u pitanje zbog sastava i nekih članova/ica te radne grupe. Važan je kontinuitet. Niz govornika i govornica je istaknuo i činjenicu da će biti teško razvijati sustav visokog obrazovanja samo kroz politiku javnog novca. Do europskog prosjeka će nas teško, zbog silnih ograničenja vezanih za javni dug, dovesti javni novac. Treba voditi računa da novi sustav ne dovede do toga da visoko obrazovanje postane diskriminatorno prema obiteljima s niskim dohotkom. Ja sam sklon tome da postoji široki ulaz novca za preddiplomske studije, ali da za diplomske mora postojati taj moment izvrsnosti, dok bi za studente nižeg socioekonomskog statusa trebao postojati jasan sustav potpora kako bi izdržali tu petu godinu obrazovanja. Nedostaje nam i ozbiljna evaluacija postojećih programa. Kao što je istaknuo zamjenik ministra, mi u 10 godina nismo evaluirali bolonjski proces niti napravili ijednu izmjenu i tek sad razmišljamo da bi trebali razgovarati s poslodavcima kako bi pomogli prvostupnicima/ama. To je neka vrsta nonsensa koja nije taknuta deset godina. To pokazuje da politiku treba provoditi kontinuirano te na temelju ozbiljnih evaluacija i koordinacija”.

Izgovoreno na ovom okruglom stolu je jako zaitrigiralo studente i studentice Fakulteta političkih znanosti.  Tako je Ivana Bosiljevac, studentica treće godine politologije, podijelila svoje dojmove za Libelu: “Ja sam zadovoljna što se nešto ovakvo organiziralo jer naš fakultet mora biti ustanova koja odgaja, obrazuje i usmjerava mlade ljude prema javnim politikama. Mi bi trebali biti spona između stručnjaka i vladajućih”. No, budući da su studentice i studenti FPZG-a naučeni da kritički promišljaju sve izrečeno i sav kontekst događanja, ne čudi da postoje i poticaji za jačanjem ovakvog načina sučeljavanja. Na tragu toga je i izjava Ivana Suknaića, studenta treće godine politologije: “Smatram da bi se ovakve debate trebale održavati jako često i to ne samo prije izbora. Za bolju budućnost je, neovisno o našim političkim preferencijama, dobro da pričamo i da slušamo”.

 Da će Studentski zbor FPZG-a nastaviti s organizacijom sličnih događanja, za nas je potvrdio predsjednik tog tijela, Marijan Crnjak. Ističe da su, za razliku od nekih drugih sučeljavanja, ovdje tražili ono konkretno kako bi se stvorila diferencijacija političkih stranaka po tome što nude u programima.

“Nadam se da će ovo ljudima pomoći da svoje političke stavove ukalupe unutar neke političke opcije”, poručio je.