EPHov seksizam ne poznaje granice

U današnjem broju Slobodne Dalmacije, dosjetio se netko ‘zanimljivog’ naslova “Lijepe žene prolaze kroz jad” kako bi nam prezentirao/la kako ženama koje putuju iz ratom i neimaštinom razorenih zemalja, a pritom su lijepe, put i nije toliko težak.

Naime, navodi se u tom ‘članku’ kako vrijedi univerzalna poslovica da je ‘sve lakše kad si mlad, ali je još lakše kad si lijep’. Međutim, nisu, naravno, mislili na muškarce koji su lijepi, već na žene koje su lijepe.

U podnaslovu se posebno napominje kako ‘njihovoj ljepoti ni višetjedni putni napori nisu naštetili’, a to je, uostalom, ono što je najvažnije.

Da je seksizam u medijima prisutan jasno je već i pticama na grani, no da u ovolikoj mjeri ne poznaje granice šokira čak i najpesimističnije među nama.

{slika} 

Možda nisi feminist. Možda si zapravo samo šupak

Sredinom kolovoza jedna od spisateljica Buzzfeeda Grace Spelman postala je žrtvom seksizma na internetu kada je odbila upucavanje Bena Schoena, bivšeg voditelja online serija radio emisije Harry Pottera po imenu Bezjački radio (MuggleCast). Na njezino odbijanje Schoen je odgovorio nizom nasilnih poruka i mailova. U njegovoj izjavi za Daily Dot Schoen čvrsto negira maltretiranje Spelman i odbija se ispričati za svoje ponašanje. Tvrdi da on nikako ne može biti seksist budući da je on “učinio više za unaprijeđenje prava žena nego sve one koje ga kritiziraju”. Zbog tog incidenta Schoen je obijesno tvitao u svoju obranu te sazvao uznemirujuću “pressicu za novinare” čime pokazuje da je pomalo gladan pozornosti i pažnje. Ali jedna je stvar kristalno jasna: kontinuirano kontaktiranje žena putem raznih društvenih mreža iako ti je jasno rečeno da to ne radiš, pokušavanje da javno poniziš tu istu ženu i optuživanje da ima menstruaciju se ne zove promicanje prava žena. To se zove “biti šupkom”.

Feminizam je više od etikete. Schoen nije prvi muškarac koji je citirao svoje feminističke zasluge nakon što je optužen za seksizam. Kada je znanstvenik i profesor Tim Hunt bio kritiziran zbog svoje šale o znanstvenicama koje puno plaču i zaljubljuju se u svoje šefove, njegove kolege i obitelj pohrlili su u njegovu obranu; njegova je žena izjavila za Guardian da Hunt ne može biti seksist jer “kupuje i kuha u kući”. Komičar Patt Oswalt također je redovito citirao svoje liberalne zasluge unatoč tome što brani šale o silovanju i tvita ljudima da bi ih trebala”prestati boliti briga za rodne politike”.

I nemojmo zaboraviti političare koji govore uvredljive stvari o ženama oduzimajući im njihova prava dok paralelno citiraju pro-ženske ciljeve koje su poduprli. Iako može biti istina da su svi ovi samoproklamirani borci za ženska prava u određenim trenucima pridonijeli rodnoj ravnopravnosti, njihovo ponašanje je istovremeno uznemirujuće, patronizirajuće i povremeno opasno po život. Njihovo djelovanje je oblik nasilja nad ženama. I suprotno od onog što oni sami vjeruju o sebi, ti muškarci nisu rješenje za kulturnu mizoginiju. Oni su dio problema.

Nazivati se feministom ne znači imati dozvolu da se odvratno ponašaš prema ženama. Važno je primijetiti da takvo ponašanje nije ograničeno na online trolove ili plačljivce koji nazivaju žene debelima kada im ne odgovore na Tinderu. Takvo ponašanje se pojavljuje i u obliku “dobar momak” sindroma kojim se opisuju muškarci koju su na površini ljubazni i puni poštovanja prema ženama u nadi da će njihovo ponašanje kasnije biti nagrađeno seksom.

U posljednjem eseju za Medium, Alan Hanson naziva muškarca koji se pretvara da je osjetljivi liberal “mekušcem”. Iako nije otvoreno mizogin kao prosječan Tinder troll ili aktivist za muška prava, “mekušac je emotivno inteligentan, ali ne čini ništa s tim znanjem”, piše Hanson. “On je umjetnički tip. On je svjestan. On je još uvijek kreten.”

Budi dosljedan u onome što pričaš, brate. Teško je, ili gotovo nemoguće, biti savršenim feministom. Težiti rodnoj ravnopravnosti, u mislima i u djelima, težak je posao. Često moramo ići protivno porivima kojima smo uvjetovani, kao što je to omalovažavanje žena da bismo se osjećali bolje ili mrzovoljan bijes zato jer nas je netko odbio. Ne možemo uvijek postupiti ispravno, ali možemo se barem potruditi.

Uznemiravanje žena na internetu ili u svakodnevnom životu nije trud. “Promoviranje ženskih prava” u prošlosti nije štit za buduća loša ponašanja. Jedna pogreška ne znači da osoba nije nikada bila ili ne može biti feministički saveznik/ica, ali više pogrešaka može značiti da je potrebno nešto promijeniti u stavovima.

Muški feministi i feministički saveznici, zapamtite: podupiranje rodne ravnopravnosti ne znači samo tvrditi da se jaz u plaćama treba premostiti ili doniranje novaca klinikama kao  što su Planned Parenthood. To znači vidjeti žene kao cjelovita ljudska bića. I ponašati se prema njima u skladu s time. 

Prevela i prilagodila Jana Kujundžić

Poruka MUP-u: Informiranje izbjeglica može spriječiti tenzije na terenu

Inicijativa Dobrodošli uputila je apel MUP-u da na vrijeme dijeli izbjeglicama i volonterima potrebne informacije. Priopćenje prenosimo u cijelosti. 

Prema informacijama koje su volonteri Inicijative “Dobrodošli” prikupili na terenu u prihvatnom kampu Opatovac, veliki je priljev ljudi koji se skupljaju kako bi bili odvezeni u Mađarsku.

Zbog velikog broja ljudi u izbjegličkom kampu te nedostatnih informacija pruženih izbjeglicama, jučer je već došlo do sukoba izbjeglica i policije, a koji je danas eskalirao primjenom sile i prskanjem suzavca na izbjeglice. U tom događaju ozlijeđeno je nekoliko ljudi, a dvoje djece je poprskano suzavcem i nalaze se u ambulanti Hrvatskog Crvenog križa.

Uvažavajući napore djelatnika policije na terenu, inicijativa “Dobrodošli” apelira na Ministarstvo unutarnjih poslova da što jasnije i pravovremeno dijeli potrebne informacije izbjeglicama i volonterima koji bi informacije mogli prosljeđivati dalje izbjeglicama. Nedostatak informacija uz nakupljeni stres i traumu ovih ljudi, koji već tjednima pokušavaju stići na svoja odredišta, dovode do prosvjeda izbjeglica i stvaranja užarene atmosfere.

Kao i dosad, Inicijativa “Dobrodošli” stoji pri tome da se treba učiniti sve što je moguće kako bi se sukobi i primjena sile prevenirali te apelira da se otvore novi prihvatni centri kako bi svi imali priliku biti dostojanstveno smješteni i kako bi na vrijeme i na jeziku koji razumiju dobili uputu što će se s njima dalje događati.

{slika}

Kampanja za prikupljanje sredstava za dječje nosiljke za roditelje već prvi dan prikupila gotovo trostruko više od očekivanog

U ponedjeljak je pokrenuta crowdfunding kampanja s ciljem prikupljanja sredstava za dječje nosiljke za roditelje izbjeglice nazvana Lighten the Load. 

Na Međunarodni dan mira, hrvatsko neprofitno društveno poduzeće BRODOTO i brojni partneri lansirali su u javnost kampanju kojom žele pomoći najranjivijoj skupini izbjeglica – roditeljima s malom djecom koji kilometrima hodaju noseći svoje najmlađe u rukama. 

Kampanja traje sve do 7. listopada, a njome se namjerava prikupiti iznos od 2.000 eura, odnosno 2.300 dolara, potreban za izradu 100 čvrstih, netoksičnih nosiljki za djecu na kojima će raditi članice udruge Kamensko. Nosiljke će potom biti isporučene izbjeglicama u Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji kroz mrežu partnerskih organizacija.

Međutim, kampanja je već svog prvog dana premašila sva očekivanja.

“Nakon 24 sata od lansiranja crowdfunding stranice, kampanja je dostigla više od 300 posto i prikupila oko 7.595 američkih dolara od ukupnih planiranih 2.300 za izradu nosiljki. Ovaj sjajan odaziv na kampanju promijenio je naše prvotne planove i otvorio mogućnost da s izradom krenemo ranije od planiranog. S kampanjom nastavljamo sve do 7. listopada. Bitno je prikupiti što više sredstava, a o raspodjeli svih skupljenih sredstava odlučivat ćemo zajedno sa svim backerima – onima koji su podržali kampanju”, kazao je za Libelu voditelj kampanje Marko Gregović.

On je također objasnio da je inspiracija za kampanju Lighten the Load proizašla iz niza susreta s majkama i očevima izbjeglicama koji pristižu u Makedoniju, Srbiju i Hrvatsku, i koji nisu iznašli način za sigurno i udobno nošenje svoje djece na tom opasnom putu.

“Željeli smo pružiti nešto što nije, poput hrane i vode, tako lako dostupno, ali još uvijek neophodno na putovanju do sigurnije destinacije. Nakon što smo vidjeli toliko roditelja koji nisu imali udoban i prikladan način za nošenje svoje djece, odlučili smo pomoći izradom nosiljki”, pojasnio je Gregović.

Što je crowdfunding?

Crowdfunding predstavlja alternativni način prikupljanja sredstava putem interneta, u obliku velikog broja malih i većih donacija iz čitavog svijeta. Postoji više modela takvog grupnog financiranja, a Indiegogo je platforma na kojoj se crowdfunding bazira na nagradama koje variraju ovisno o veličini uplaćenog iznosa. Ovim je putem u svijetu dosada financirano više od 100.000 projekata.

Kampanji Lighten the Load moguće se pridružiti i nenovčanim donacijama, slanjem korištenih nosiljki na adresu udruge Roda – roditelji u akciji, Čanćićeva 14, 10000 Zagreb.

Kako se uključiti u akciju, doznajte OVDJE! 

Iz Sirije s ljubavlju: Khebez Dawle danas u Močvari

Koliko god nas desničarski portali i mediji pokušavali uvjeriti da se iza migrantske krize kojoj svjedočimo proteklih tjedana zapravo krije bjelosvjetska teorija zavjere kojoj je cilj “islamizacija Europe” te kako se među nesretnicima koji su prisiljeni napustiti vlastitu domovinu kriju Trojanski konji u vidu “muslimanskih terorista”, oni koji su se ohrabrili uputiti među te ljude i pružiti im pomoć stekli su sasvim drugi dojam. Iako dolaze iz drugačijeg podneblja i drugačije kulture, s mnogima od njih imamo više dodirnih točaka nego s vlastitim sugrađanima koji, uglavnom skriveni iza chat pseudonima, znaju samo sijati laži, mržnju i dezinformacije.

Kao dokaz koliko toga nas spaja, večeras u Močvari imamo čast ugostiti preživjele članove sirijskog benda Khebez Dawle koji su pješice potegnuli skroz od Sredozemnog mora te će, na posuđenoj opremi, jer je njihova uništena, zajedno sa svojim prijateljima Simonom iz benda MaBRaD i Lua’ayom iz benda The Last Postman održati svoj drugi, nakon Kutine, koncert u Hrvatskoj. Dečki sami za sebe kažu da praše indie, post-rock s elementima orijentalnog prizvuka, a mi vas pozivamo da ih dođete podržati i poslušati na ovoj ranoj postaji njihove “neželjene” europske turneje. Ovo je rijedak trenutak kada možete postati dio rock’n’roll povijesti, jer ovi dečki možda ne pune stadione, ali pokazuju kako je duh rock’n’rolla još uvijek živ i spreman subverzivno i prkosno kriknuti. Jedino čime će vas ovi dečki “terorizirati” su električne gitare, klavijature i udaraljke, pa svratite do Močvare po svoju dozu sirijskog rocka!

Upad: 0 KN, uz škrabicu i prikupljanje dobrovoljnih donacija za novu opremu benda!

Ostavština Klotilde Buratti – prvo predavanje u novom ciklusu predavanja u stanu Marije Jurić Zagorke

Predavanjem Mirjane Gulić, više arhivistkinje u Državnom arhivu u Zagrebu, o ostavštini Klotilde Buratti, rođene barunice Vraniczany Dobrinović, održanom prošlog četrvtka u 18 sati, započela je nova sezona ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke.  

Događaj je nastavak izložbe Ostavine u Državnom arhivu u Zagrebu otvorene 16. lipnja ove godine, kojoj je povod bila popularizacija rada arhiva i poticaj građanima i građankama kako Zagreba tako i cijele Hrvatske da se upoznaju s dokumentima koji se tamo čuvaju.

Viša arhivistkinja Mirjana Gulić imala je namjeru predstaviti temu oporuka, koje su jedne od predmeta koji se čuvaju u arhivu, te je stoga odabrala dvije istaknute osobe zaslužne za razvoj kulture i izgleda grada Zagreba. Tako je kao predstavnicu Gornjeg grada odabrala Klotildu Buratti, barunicu Vraniczany Dobrinović,  a kao predstavnika Donjeg grada odabrala je Milana Lenucija, zaslužnog za izgradnju i projektiranje Lenucijeve potkove.

{slika}

Život barunice Vraniczany Dobrinović Mirjana Gulić podijelila je u četiri faze vezane uz prijelomne događaje u njezinom životu. Tako saznajemo da je kći jedinica Ambroza Vraniczanyja i Terezije Modrušan, koja je umrla kad je Klotildi bilo svega tri godine. Ona postaje ljubimica svoga oca koji svoje vrijeme posvećuje njoj. Okolnosti njezine udaje vrlo su misteriozne upravo zbog načina života dvoje supružnika. Naime, Ivan Buratti, kojim se ona vjenčava, većinu vremena boravi u Splitu, Veneciji, Beču, dok je Klotilda većinu vremena boravila u Zagrebu. Obje oporuke, i ona Klotilde Buratti i Ivana Burratija, jasno govore da oni gotovo trideset godina nisu zajedno živjeli.

Smrću njezina oca Ambroza, 1870. Klotilda postaje većinska naslijednica i sada živi po svojim pravilima. Također nasljeđuje svog oca i u humanitarnom radu, te su poznate njezine brojne donacije zagrebačim udrugama  i ustanovama – što se može iščitati iz njezine oporuke – grad Zagreb oporučno dobiva Dverce, JAZU dobiva 20.000 kruna, Medicinski fakultet također 20.000 kruna, ženske udruge po 3.000 kruna, grad Karlovac – rodni grad njezina oca, ubožnice, pa i njezini sluge i služavke oporučno ostaju zbrinuti.

Zanimljiva je i njezina  veza s Dragutinom Gvozdanovićem, 30 godina mlađim odvjetnikom, koji je jedini izvršitelj njezine oporuke i koji je imao pravo doživotno živjeti u palači Dverce. Zaključak je da je Klotilda Buratti bila dovoljno samosvjesna, obrazovana, ekonomski potkovana pripadnica visokog plemstva koja je mogla živjeti svoj život po svojim pravilima.

Izložbu Ostavine moguće je pogledati u Državnom arhivu u Zagrebu do kraja rujna.