Konferencija Što Garancija garantira mladima iz alternativne skrbi?, tijekom koje su izneseni rezultati i preporuke projekta Garancija za SVE mlade, održana je u utorak u Opatiji. Projekt kao glavni cilj ima utjecati na poboljšanje uključenosti mladih iz alternativne skrbi na tržište rada, kroz mjere koje se provode u sklopu Garancije za mlade, a u partnerstvu ga provode Mreža mladih Hrvatske, udruga Igra, SOS Dječje selo Hrvatska, Centar za mladež Zaprešić i Nacionalno vijeće mladih Austrije.
Otvarajući konferenciju, govornice Kristina Fleischer, Ana Preveden i Petra Pekica istaknule su Garanciju za mlade kao jedan od alat koji bi trebao olakšati mladima iz alternativne skrbi ulazak u svijet rada. Budući da mladi iz alternativne skrbi s prestankom obrazovanja ulaze u vrli novi svijet, odnosno praktički započinju novi život bez ikoga da im ‘čuva leđa’ oviseći isključivo o sebi, njihovim potrebama i problemima se treba pristupati na specifičan način. Ta često nagla i korjenita tranzicija, kojoj je rijetko prethodila priprema, zahtijeva posebne mjere i pristupe implementirane u politike zapošljavanja, ali i ostale javne politike. Naime, mladima koji izlaze iz skrbi prijeti socijalna isključenost u mnogo većoj mjeri nego mladima koji se mogu osloniti na solidarnost svojih obitelji. Izazovi prilikom pronalaska posla, stambenog zbrinjavanja, nastavka školovanja, informiranja o radnim i socijalnim pravima ovoj društvenoj skupini predstavljaju golemu prepreku. Isključenost se obično promatra kao zatvoreni krug koji se sastoji od triju elemenata: nezaposlenosti, siromaštva i socijalne izolacije pri čemu različiti aspekti socijalne isključenosti međusobno djeluju jedan na drugi i kreiraju spiralu nesigurnosti. Stoga, ovim projektom se nastojalo razviti učinkovit sustav praćenja implementacije Garancije za mlade, koji poseban naglasak stavlja na mlade iz sustava alternativne skrbi, osnažiti kapacitete projektnih partnera iz Hrvatske za aktivno praćenje i zagovaranje javnih politika za mlade iz sustava alternativne skrbi te osmisliti te donositeljima odluka predstaviti održive preporuke za uključenost mladih iz sustava alternativne skrbi u uspješnu provedbu Garancije za mlade. Također se htjelo doprinijeti ostvarenju višeg stupnja socijalne inkluzije mladih iz sustava socijalne skrbi, a posebno onih uključenih u mjere Garancije za mlade.
Sudionici/e istraživanja, kojeg je predstavila Petra Pekica iz Mreže mladih Hrvatska, bili su mladi iz alternativne skrbi i poslodavci/kinje koji/e su koristili/e mjere aktivnih politika zapošljavanja jer se radi o osnovnim korisnicima mjera aktivne politike zapošljavanja (APZ) koja je u fokusu studije, ali i mladi iz alternativne skrbi koji nisu koristili mjere APZ-a, a na to su imali pravo, kako bi se dobio uvid u razloge njihova ne sudjelovanja u tim mjerama. Sudionici/e su birani/e prema kriteriju korištenja ili mogućnosti korištenja mjera APZ-a od 1. srpnja 2013. godine do 31. ožujka 2014. godine pri čemu je temeljni kriterij uključivanja mladih i poslodavaca koji su koristili mjere bilo iskustvo s provedbom barem jedne mjere APZ-a. Konačni namjerni uzorak obuhvaćao je ukupno osamnaest sudionika, od kojih je bilo osam poslodavaca, pet mladih osoba iz alternativne skrbi koje su koristile mjere APZ-a i pet mladih iz alternativne skrbi koji su mogli koristiti mjere APZ-a, no iz nekog razloga nisu to učinili.
Češće koriste mjeru javnih radova, no što nakon toga?
Kristina Fleischer iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje istaknula je kako se prošle godine 175 mladih iz alternativne skrbi prijavilo na burzu. Njih 110 je zaposleno tijekom te godine, a od toga njih 55 preko mjera za zapošljavanje. Naglasila je kako je HZZ olabavio uvjete za mjeru javnih radova te da je ona mladima iz skrbi stopostotno financirana. Međutim, Petra Pekica iz Mreže mladih Hrvatske upozorila je na brojne negative strane korištenja te mjere, od toga da je često stihijska do toga da ne odgovara znanjima, vještinama i obrazovanju korisnika/ca.
“Mladi iz alternativne skrbi tijekom sudjelovanja u mjeri APZ-a prešli iz položaja nezaposlenosti u zaposlenost, povećali su životni standard te su se osjećali sigurnije u pogledu zadovoljavanja financijske sigurnosti što je dovelo do pozitivnih pomaka u području distribucijske/materijalne dimenzije, me- đutim ti su pomaci kratkotrajni i završetkom mjere APZ-a prestaju djelovati. Uz financijsku bi se potporu, kada govorimo o mladima iz alternativne skrbi, ali i drugim skupinama kojima prijeti socijalna isključenost, trebalo promišljati i o drugim tipovima potpore koji su im potrebni, dok bi na mjeru javnog rada bilo potrebno gledati kao na aktivacijsku mjeru za one osobe koje doista jesu neko duže vrijeme neaktivne na tržištu rada”, pojasnila je Pekica.
{slika}
Pekica je kazala kako godišnje oko 200 mladih izlazi iz sustava skrbi. Iako se brojka u odnosu na opću populaciju čini zanemarivom, riječ je o ljudskim životima i zbog toga su potrebni dugoročniji i sustavniji pristupi prilikom osiguravanja osnovnih ljudskih prava ovoj ranjivoj društvenoj skupini.
Kritički osvrt na rezultate istraživanja
Panel čiji je cilj bio dati kritički osvrt na rezultate istraživanja bio je kruna jučerašnje konferencije.
Koordinatorica programa socijalnog uključivanja u udruzi Rehabilitacijski centar za stres i traumu Dragana Knezić ponovila je kako mladi iz skrbi u sve odnose u životu ulaze iz nepovoljnijeg položaja.
“Dobar dio mladih koji izlaze iz alternativne skrbi se obrazuje za pomoćna zanimanja. Oni i one u svijetu rada su nekvalificirana radna snaga. Osim toga, mnogo češće nego mladi iz opće populacije završavaju trogodišnje srednje škole. Vrlo rano i i naglo se prekida sustavna podrška. Iz toga proizlaze brojne teškoće s kojima se susreću. Stoga, moramo promišljati javne politike, pogotovo Garanciju za mlade. Posebno bitno je razmišljati o kreiranju preventivnih mjera – kroz Garanciju poboljšati kvalifikacije i obrazovne kompetencije mladih iz alternativne skrbi”, pojasnile je.
Nikica Sečen, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Izvor, koji već 33 godine radi s djecom s problemima u ponašanju i s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi, upozorio je na socijalni standard mladih koji izlaze iz alternativne skrbi.
“Ne volim velike riječi jer toj djeci nitko ništa ne garantira. Oni uistinu nemaju nikakve garancije. Imaju samo nas koje ih donekle pripremimo za samostalan život, ali sve je to umjetno. Projekt gdje ih učimo životnim vještinama je jako kompliciran”, rekao je i primjerima dokazao svoju poantu.
Koordinatorica programa razvoja i implementacije mjera socijalne politike iz ACT Grupe Vlatka Vincetić skrenula je pozornost na ulogu lokalne razine u brizi za djecu iz alternativne skrbi.
“Ne postoji kontinuirana suradnja s centrima za socijalnu skrb, zavodima za zapošljavanje i tijelima lokalne samouprave. A upravo bi lokalna razina mogla pomoći u zbrinjavanju mladih osoba kada izlaze iz skrbi u svijet rada”, naglasila je.
Aleksandra Gavrilović, voditeljica Službe za politike zapošljavanja i suradnju na europskom gospodarskom prostoru u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, složila se kako je potrebna međuresorna suradnja i dodala kako se takvo umrežavanje nastoji ostvariti kroz prvotni Savjet ministra za izradu Plana implementacije Garancije za mlade, koji je naknadno postao Savjet za provedbu Plana implementacije Garancije za mlade.
Manjak empatije i odgovornosti: Ljudi, a ne statistički podaci
Upitani/e tko bi trebao povući prvi potez u rješavanju ovakve konfuzne situacije, panelist i panelistkinje su se složili/e da je najodgovornije Ministarstvo socijalne politike i mladih.
“Sustav socijalne skrbi je prva i ulazna točke. Centri za socijalnu skrb su najkritičnija točka”, izjavila je Knezić i prepričala kako su joj jednom prilikom iz nadležnog ministarstva dali savjet da 18-godišnjeg dječaka koji izlazi iz skrbi pošalje u prenoćište za beskućnike.
Ostali panelisti/kinje su ‘uskočili’ sa svojim primjerima koji bili nimalo manje zastrašujući. Upravo takvim primjerima pokazali/e su kako nehuman, apatičan i lijen pristup nadležnih institucija može biti prema ljudskim životima.
“Iz Centra za socijalnu skrb su mi rekli da mladiću smanjenih mentalnih sposobnosti kupim kartu za vlak i sjednem ga za Zagreb pa će se tamo on sam snaći. Naravno da to nismo učinili”, prepričao je Sečen i dodao kako često on i njegovi/e suradnici/e pokušavaju naći posao i smještaj svojim korisnicima/ama preko privatnih poznanstava kada to nadležne institucije često ne žele niti pokušati učiniti regularnim putem.
“Djeca te djece postaju moji korisnici. Dakle, krug se samo nastavlja. Mi unutar sustava se moramo organizirati”, rekao je i upozorio na nedostatak empatije kod nekih ljudi koji se bave djecom iz skrbi i tretiraju ih kao brojeve, a ne ljudske živote.
“Problemi su nerazumijevanje i neangažiranost ljudi koji rade u sustavu, a sustav je ionako trom i spor”, složila se Vincetić.
“Mjere HZZ-a su kao David protiv Golijata. Pri tome su mjere David sa svojom malom praćkom, a Golijat su sve sociopsihološke traume te djece iz alternativne skrbi”, dodala je Gavrilović.
Zaključeno je kako nije bitno samo materijalno zbrinjavanje djece iz skrbi, nego se treba poraditi i na njihovom socijalnom uključivanju u društvo.
{slika}
Slični problemi u cijeloj Uniji: ‘Garancija za mlade ne spriječava socijalnu isključenost’
Druga panel diskusija bavila se europskim perspektivama Garancije za mlade s posebnim osvrtom na ranjive grupe mladih te buduće zagovaračke planove.
Marianna Georgallis, koordinatorica zagovaračkih aktivnosti u području zapošljavanja mladih pri Europskom forumu mladih, upozorila je s kojim problemima se mladi u svijetu rada trenutno suočavaju. Istaknula je važan propust kojim se u Hrvatskoj nitko ne bavi – mladi koji nisu registrirani na burzi. Pohvalila je Finsku koja ulaže sredstva i napore kako bi doprinijela do mladih koji nisu u sustavu i uključila ih u svijet rada.
“Garancija za mlade često ne sprječava socijalnu isključenost. Garancija bi trebala ciljati ranjive društvene skupine i realizacija tog cilja je problematična diljem Europske unije”, kazala je.
Spomenula je primjer Belgije u kojoj se kao mjera aktivne politike zapošljavanja promovira internship – neplaćeni rad bez ugovora.
“Garancija za mlade nije ovdje kako bi promovirala prekarni i neplaćeni rad. Zbog toga smo podignuli/e tužbu protiv Belgije i ove mjere”, dodala je.
Također je upozorila na nužnost kvalitetnog monitoringa i evaluacije mjera iz Garancije za mlade.
“Zasad se mjere evaluiraju samo kvantitativno. Dakle, ne ocrtavaju uopće pravo stanje stvari i zato apeliramo na Europsku komisiju da se vrše i kvantitativna ispitivanja uspješnosti Garancije”, rekla je i priznala kako je Europski forum mladih isprva žustro zagovarao Garanciju za mlade, dok danas vide da provedba ne ide idilično i da su potrebne promjene.
Georgallis je upozorila na manjak suradnje među dionicima u svijetu rada i dodala kako institucije, sindikati, civilno društvo i mladi moraju djelovati zajedno kako bi se uistinu postiglo nešto za opće dobro. Ona je također uvjerena kako civilno društvo mora sudjelovati u kreiranju, provedbi i evaluaciji mjera za zapošljavanje.
Savjetnik za politike EU u organizaciji SOS Kinderdorf Internationala Ronan Manger istaknuo je kako se treba raditi na suzbijanju predrasuda prema ranjivim društvenim skupinama, ali i osluškivati i pratiti potrebe mladih.
Regionalna savjetnica za programski rad i zagovaranje u organizaciji SOS Kinderdorf Internationala Radostina Paneva složila se kako bi individualni pristup u rješavanju problema izlaska mladih iz skrbi u svijet rada uistinu bio mnogo učinkovitiji i u konačnici dugoročno bolji.
Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatska kao zaključke je izdvojio: važnost socijalne dimenzije koja se provlači kroz Garanciju za mlade, ulogu Ministarstva socijalne politike i mladih (čijih predstavnika/ca nije bilo na konferenciji) u promociji mjera aktivne politike zapošljavanja, međusektorska i međuresorna suradnja te sustavno investiranje u suzbijanje nezaposlenosti mladih i na nacionalnoj razini, ali i s europskog nivoa.
