Dobrodošle u čudesni svijet animacije

U prepunoj dvorani kina Europe sinoć je otvoren 25. Svjetski festival animiranog filma- Animafest Zagreb. Pomno odabrana scenografija koja odgovara ovogodišnjoj festivalskoj temi ‘Alisa u zemlji čudesa’ koja slavi 150. godišnjicu izdanja ovog literarnog klasika, pretvorila se u čajanku koja nas je uvela u čudesan svijet animacije. O ovogodišnjem programu govorili su umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić, producentica Animafesta Vjera Matković, predstavnik Vijeća festivala Nikica Gilić, predstavnica Selekcijske komisije Studentskog natjecanja Ivana Bošnjak i voditeljica Ivana Ostojčić, a pridružili su im se i gosti, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar, pročelnik Ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba Ivica Lovrić, dobitnik nagrade za životno djelo Michel Ocelot i Tal Gadon, predstavnik Akademije za umjetnost i dizajn Bezalel, proglašene najboljom školom animacije.

Nakon uvodnih riječi zahvale Vjere Matković i Daniela Šuljića sponzorima i ostalim partnerima koji su prepoznali važnost ovakve manifestacije koja u srcu Zagreba okuplja profesionalce/ke i ljubitelje/ice animacije iz cijeloga svijeta, prisutnima se obratio Ivica Lovrić i Hrvoje Hribar.  Hribar je održao kratki govor u kojem se osvrnuo na temu ovogodišnjeg Animafesta ‘Alisa u zemlji čudesa’ zahvaljujući “Alisama” iz organizacije festivala, odnosno ženama koje su dokazale kako se i s malo mogu učiniti čuda, što su i dokazale ovogodišnjim izdanjem.

Uslijedila je dodjela nagrada Talu Gadonu za najbolju školu animacije, te Michelu Ocelotu za životno dijelo. Filmski je program otvorenja u Europi započeo je programom natjecanja kratkometražnog filma. Uslijedilo je osam kratkih filmova, redateljice Phuong Mai Nguyen koja je predstavila Moj dom, Zlatko Bourek i Pavao Štalter prikazali su Wiener Blut, Gero Doll film Napredna istina. Nakon njih su uslijedili Oluja na jakni Paula Cabona, zatim Priča o medvjedu Gabriela Osoria, Grumeni Andreasa Hykadea, Zepo Césara Díaza Meléndeza, te Moj Moulton i ja Torill Kove.

Sve do 14. lipnja Zagreb je središte animacije koja ove godine po prvi put spaja dugometražno i kratkometražno izdanje festivala što osigurava još kvalitetniji i ujednačeniji program. Nezaobilazne lokacije na kojima je moguće pogledati preko 300 filmskih naslova iz cijeloga svijeta su kina Europa, Tuškanac i Cineplexx Centar Kaptol. Otvorenje je tek uvertira za uzbudljivi tjedan koji će osim sjajnog filmskog programa, ljubitelje/ice animacije odvesti u “klasične” muzejsko-galerijske prostore poput ULUPUHA-a i MSU-a, na predavanja, radionice, simpozij i razne manifestacije koje će se održavati na raznim lokacijama u gradu Zagrebu. Detaljan filmski program i popratna događanja pratite na Facebooku ili službenoj stranici Animafesta.

Turske feministkinje za Libelu: Protiv AKP-ova režima i dominacije muškaraca u politici

Prvi izborni neuspjeh predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegove Stranke pravde i razvoja (AKP) i veliki uspjeh prokurdske ljevičarske Narodne demokratske stranke (HDP), koja je prešla prag od 10 posto i s 13 posto glasova ušla u parlament, proslavile su i turske feministkinje na velikom skupu u Istanbulu. One već godinama upozoravaju koliko je AKP opasan za prava žena u Turskoj, a na ovim su izborima odlučile sudjelovati u predizbornoj kampanji HDP-a te se i na taj način aktivno uključiti u borbu protiv Erdoganova režima.

“Feministički pokret iznimno je živ i aktivan u Turskoj u posljednjih deset godina. Vladavina AKP-a utječe na život žena u svim aspektima. Porast muškog nasilja nad ženama, visoka stopa ubojstava žena od strane muškaraca, nesigurnost u svijetu rada, konzervativne heteroseksističke obiteljske politike koje ‘guraju’ ženu u obiteljsku zajednicu, naglašavana uloga majčinstva, nastojanja da se zabrani pobačaj, i tako dalje – sve ovo potaknulo je feministkinje da se aktivno uključe u politiku kako bi reagirale i djelovale protiv AKP-a”, rekla je za Libelu Cemre Baytok, članica Socijalističkog feminističkog kolektiva (SFK) koji je aktivan u nekoliko turskih gradova, a u Istanbulu je dijelom krovne feminističke organizacije Istanbulskog feminističkog kolektiva.

{slika}

Nekoliko je razloga zbog kojih su feministkinje pružile HDP-u, koji je u svojoj političkoj platformi obuhvatio i prava žena, LGBT prava te prava manjina. “Prvo, željele smo da AKP doživi poraz na ovim izborima, a HDP ima najegalitarniju rodnu perspektivu od svih stranaka koje su sudjelovale na izborima”, objašnjava poziciju feminističkog pokreta Baytok. Naime, jedna od karakteristika HDP-a je i promicanje rodne ravnopravnosti, koje se manifestira i kroz dvojno predsjedništvo stranke. Na čelu stranke su žena i muškarac, Figen Yukseldag i Selahattin Demirtas, a od 80 zastupničkih mjesta koliko je dobio HDP u turskom parlamentu, 39,24% mjesta čine žene. To je bio jedan od bitnih razloga za pružanje podrške s feminističke strane.

{slika}

“Drugo, i još važnije, kao dio političke opozicije Erdoganu, smatramo da je AKP uništio demokraciju u Turskoj, u kojoj se sve više i više priznaje samo jedan identitet – muškarac Turčin koji je sunitski musliman, oženjen i s konzervativnim stajalištima – što nasilno isključuje sve ostale, svu različitost identiteta koja postoji u Turskoj”, HDP, s druge strane, daje nadu u mogućnost ‘zajedničkog života’ unatoč razlikama te predstavlja pravu alternativu i odgovor na Erdoganov autoritarni režim”, kaže nam Cemre Baytok i dodaje da su vjerovale kako HDP predstavlja tu alternativu zato što je stranka otpočetka najavila da joj je cilj “boriti se protiv jednoumnog neoliberalnog neokonzervativnog sustava”.

{slika}

Osim usmjerenosti na borbu protiv patrijarhata, a time i protiv Erdoganovih neokonzervativnih politika, Socijalistički feministički kolektiv politički je aktivan i što se tiče kurdsko – turskih odnosa te podržava mirovne procese započete 2013. godine između Turske te Kurdistanske radničke partije (PKK). Iako postoji realna opasnost da se Erdogan osveti HDP-u za uspjeh na izborima upravo prekidanjem mirovnih procesa, SFK smatra da je i za ovu problematiku HDP-ov ulazak u parlament izrazito bitan.

“HDP je glavna stranka što se tiče mirovnih procesa s kurdskim pokretom. Kao feministkinje, smatramo da mir ne može biti održan bez predstavljenosti glavne stranke u parlamentu samo zbog izrazito nedemokratski visokog praga za ulazak u parlament. Turska je jedinstvena po svom vrlo visokom pragu od 10% za ulazak u parlament i činjenica da je HDP prešao taj prag u današnjem je kontekstu ogroman korak naprijed protiv konsolidacije moći AKP-a”, naglasila je Cemre Baytok za Libelu.

{slika}

Uključile smo se u kampanju HDP-a kako bismo pokazale da smo protiv autoritarnog AKP-ova režima i za politiku različitosti te da smo protiv muške dominacije u politici“, sažima Baytok poziciju SFK i dodaje kako nisu htjele ući u političku stranku, nego su tijekom perioda kampanje pomagale i pružale podršku HDP-u neovisno kao feministkinje. 

{slika}

Izrael kao primjer pinkwashinga – manipulacija LGBT pravima

Termin pinkwashing originalno se koristio za identifikaciju korporacija koje su se predstavljale kao one koje vode brigu o oboljelima od raka dojke, dok su zapravo profitirale od istih, a u ovom kontekstu riječ je o marketingu, političkim strategijama i vidu aktivizma koji se pokušava prikazati kao iznimno prijateljski raspoložen prema LGBT zajednici. No izraelski aktivisti i aktivistkinje pinkwashing su prokazali kao političku metodu skretanja pažnje s političke situacije u državi.

Nekoliko je razloga zašto je pinkwashing uvredljiv. Osim što se radi o manipulaciji podacima, pokazalo je kako država može istovremeno zagovarati LGBT prava te ozbiljno kršiti neka druga elementarna ljudska prava.

Jedna od metoda pinkwashinga je prikazivanje okolnih arapskih i muslimanskih zemalja kao barbarskih, neciviliziranih i brutalnih, pri čemu se Izrael tako prikazuje utočištem za LGBT osobe iz cijelog svijeta. Odnosno, riječ je o PR potezu izraelske vlade koja zemlju pokušava pokazati kao turističko odredište (sunce, more, pijesak) koje je apsolutno sigurno i idealno za LGBT populaciju, umjesto militantnog i religijski esktremističkog prizvuka kakav je do sada pratio Izrael, a sve kako bi se umilili ostatku liberalnijeg svijeta. Podržavati LGBT prava znači biti moderna, kozmopolitska i razvijena zajednica.

U 2012. godini, aktivisti iz SAD-a (Seattle) reagirali su kada je izraelski konzulat bio financijer pinkwashing turneje izraelskih gej i lezbijskih aktivista/inja, tj. Seattle’s LGBT Commission izvršio je pritisak da se otkaže skup o LGTB pravima u Izraelu. Lokalni Queer Palestina aktivisti i aktivistkinje turneju su razotkrili kao jednu pro-izraelsku propagandu, o čemu su vrlo otvoreno i iskreno pričali i u dokumentarnom filmu pod nazivom Pinkwashing Exposed: Seattle fights back, dostupnom ovdje. Jedna od možda najvažnijih stvari koje su izrečene u dokumentarcu jest činjenica kako Izrael izriče dobrodošlicu samo određenim LGBT osobama, dok istovremeno ugnjetavaju LGBT Palestince, ne uzimajući njihova iskustva u obzir, pri čemu se mogu pročitati i komentari kako ovime Izrael prakticira cionizam u queer kontekstu. Ideja stvaranja židovske države koja bi potencijalno garantirala njihov opstanak, dodatno osnažena naročito nakon (stravičnih) progona od strane nacista, isključuje Palestinu u političkom smislu. Sa sukobima koji traju i danas nije logično da se Izrael prikazuje kao oaza ljudskih prava s obzirom da su i u ovom dijelu, koji je inače jedan od pokazatelja razvoja društva, izostavili palestinsku LGBT populaciju.

Primjer pinkwashinga snažne političke moći svakako su riječi izraelskog premijera Benjamina Netanyaha u nedavnom govoru u Kongresu SAD: “U regiji u kojoj su žene kamenovane, gej muškarci obješeni, a kršćani proganjani, Izrael se ističe. On je drugačiji.” Ova izjava podsjeća na diskurse europskih kolonijalnih sila koje koriste likove potlačenih istočnjačkih žena kako bi prikrili nasilje koje se događa nad autohtonom populacijom, pri čemu se tako u pinkwashingu žensko pitanje sada zamjenjuje pravima LGBT populacije.

Na problem su ukazali aktivisti i aktivistkinje dignuvši medijsku prašinu.

Logika pinkwashinga zasniva se na pojačavanju izoliranosti queer identiteta od drugih dok zapravo skriva strukturne nejednakosti i jača razlike između židovske, izraelske populacije u odnosu na  palestinsku i arapsku, što bismo mogli nazvati kulturnim relativizmom. Dodatno, inzistiranje na politici temeljenoj isključivo na nečijoj seksualnoj orijentaciji za posljedicu ima isključenje, najčešće, povezanih nepravdi poput rase, etničke pripadnosti, klase, spola i brojnih drugih.

Izrael kao država koja je izjednačila prava LGBT pojedinaca što se tiče, primjerice, bračnih posjeta u zatvorima, s pravima koja su do tada imali heteroseksualni zatvorenici/ce, je, kako prenosi queer.hr: važan korak u konsolidiranju razumijevanja da istospolni odnosi nisu ništa manje vrijedni od heteroseksualnih odnosa. Na prvu, ova bliskoistočna zemlja se tako pokazuje kao otvorena, emancipirana i sigurna, ali je važno napomenuti kako zapravo nije riječ o pravima koja bi se odnosila na sve. Nadalje, iako u Izraelu nije dozvoljeno sklapanje istospolnih brakova, priznaju se oni sklopljeni u inozemstvu, a mediji su nakon razornog potresa u Nepalu pisali o Izraelcima koji su se onamo zatekli zbog posvajanja, što će reći kako se Izrael u medijima percipira kao sretno i za obitelj zgodno mjesto. Nije na odmet ni spomenuti Asocijaciju izraelskih gej očeva. S druge strane, istospolni odnosi su u Iranu, Sudanu, Jemenu i Saudijskoj Arabiji kažnjivi smrću, dok je na Zapadnoj obali i Gazi na snazi zakon iz 1951., tj. 1936., kojim se zabranjuju istospolni odnosi. Tako ispada kako je pinkwashing  zapravo politička strategija usidrena u islamofobiji i arapofobiji kojoj je cilj demonizirati Arape i Palestince, diskreditirati palestinski otpor i opravdati izraelske okupacije, a pozitivnom propagandom LGBT prava zapravo se maskira i odvraća pozornost od kršenja ljudskih prava u Palestini.

U ionako narušenim odnosima, u geopolitičkoj situacija kakva jest, što ovakvo poticanje i naglašavanje različitosti znači za palestinsku LGBT populaciju i što ovakvo što znači za odnos Izreal – Palestina?

Pojedini su Palestinci svoje utočište zbilja potražili u Izraelu, gdje ih je dočekala izraelska diskriminatorna politika za tražitelje azila, što dovodi do zaključka kako zakoni i LGBT vidljivost nisu uvijek odgovarajući barometri kojima se mjere društvene promjene.

{slika}

Iako Izrael na prvu ima dobru statistiku o ravnopravnosti LGBT dijela stanovništva (manipulacija, manipulacija), ona je s jedne strane rezultat što su s druge strane Iran, Egipat i Palestina koji imaju suprotnu, groznu situaciju – a s druge rezultat činjenice kako su podaci pinkwashersa vrlo selektivni i rijetko spominju, primjerice, odličnu LGBT scenu u Bejrutu, te su skloni pretjerivanju pri prikazivanju nasilja usmjerenog protiv LGBT osoba koje se događa na Zapadnoj obali.

Ljudska prava očito vrijede mahom za Židove i bogate turiste koje je privukao rejting jednog Tel Aviva kao hit gej destinacije jače od San Francisca, dok dosljedno zanemaruju Palestince koji žive pod izraelskim apartheidom. Milijuni raseljenih Palestinaca koji žive u egzilu ili u izbjegličkim logorima nisu zaštićeni ovim vidom takozvane demokracije, kao što ni tisuće Palestinaca u kavezima izraelskih zatvora nisu zaštićeni zakonima koji navodno podržavaju žene i LGBT populaciju. Al Jazeera dodatno ističe kako LGBT Palestinci koji su napustili svoje domove žive kao obespravljeni dio izraelskog društva, u nesigurnim radnim uvjetima,  bez zaštite od zlostavljanja, silovanja, zastrašivanja ili diskriminacije prilikom pronalaska posla.

Nadalje, Tel Aviv, koji se u medijima prezentira kao gej turistička hit destinacija, ima unutrašnji set problema koji su neke druge zemlje riješile, barem one koje prava svojih građana ne razumijevaju kao zgodan marketinški trik. Pripadnici LGBT dijela stanovništva u Tel Avivu nemaju bračnu jednakost i još su uvijek diskriminirani pri traženju stanova kao nepoželjni susjedi. Iako je GayCities.com Tel Aviv proglasio najfriendly gradom na svijetu, prilično je jasno da je ta pozicija rezervirana za samo jedan dio populacije.

Tako je Izrael zahvaljujući odličnoj medijskoj kampanji postao jedinstven na Bliskom istoku po pitanju tolerancije, pravne zaštite i ravnopravnosti koju uživa LGBT zajednica, no srećom je u medijskom prostoru bilo dovoljno glasova koji su pokazali da to ipak nije baš tako.

Homofobnom pastoru odbijen zahtjev za odbacivanjem tužbe za zločine protiv čovječanstva

Prvi okrug Prizivnog suda u Americi odbio je zahtjev pastora Scotta Livelyja za odbacivanjem tužbi za zločine protiv čovječanstva. Prije tri godine, američka skupina The Center for Constitutional Rights, koja je predstavljala skupinu Sexual Minorities Uganda iz Ugande, podnijela je tužbu protiv Livelyja na saveznom sudu u Massachusettsu za zločine protiv čovječanstva. S obzirom da je njegov zahtjev odbijen, Livelyja očekuje suđenje.

Naime, u veljači 2014. godine predsjednik Ugande, Yoweri Museveni, odobrio je Uganda Anti-Homosexuality Act, poznatiji pod nazivom “Kill the Gays“, zbog prvotno predložene smrtne kazne za gej osobe (koja je kasnije izmijenjena u kaznu doživotnog zatvora). Lively je bio iznimno aktivan kod promicanja ovog zakona i imao je veliku ulogu u njegovom donošenju, nakon što je 2010. godine u Ugandi promovirao anti-gej agendu.

Unatoč suđenju koje ga čeka i osudi američkog društva zbog njegovih homofobnih istupa, Lively ne odustaje. Ranije ovog tjedna, tijekom gostovanja na radio postaji Trunews, rekao je da je “homoseksualnost gora od masovnog ubojstva jer je zbog toga Noina arka potonula”.

Zagreb pride Week – uvertira za Povorku ponosa

Jučer je započelo otvorenje Zagreb pride Weeka koje traje do petka, 12. lipnja, pred samu Povorku ponosa.

Cijeli tjedan od 13:30 do 17:00 sati možete sudjelovati na radionicama i pomoći u izradi transparenta i ukrasa za samu Povorku te naučiti bubnjati i naučene vještine pokazati u subotu.

U utorak, od 17:00 do 19:30 održat će se radionica sitotiska u Showroomu u Teslinoj, dok će se u 18:00 u kinu Grič prikazivati švedska serija “Don’t ever wipe tears without gloves“. U 20:00 sati počinje Lesbian speed dating u Coolturi.

U srijedu se u 17:30 pridružite mamama u MaMi, a u 20:00 pogledajte dokumentarni film “Right 2 Love” u Dokukinu KIC.

U četvrtak u 19 sati u Dokukinu KIC započinje prikazivanje dokumentarnog filma “The Good Son“, u suradnji s VoxFeminae, a u 21:00 se druženje nastavlja na istom mjestu na LGBTIQ POP kvizu gdje možete doći pokazati svoje (ne)znanje o popularnoj kulturi. Između toga, od 19:00 do 23:00 održat će se i plesna radionica Vouge.

Pred samu Povorku, u petak nas u 17:30 očekuje tribina tribina na temu “Pravno priznanje roda – priznanje osobe“, a poslije toga, od 20 sati projekcija filma i tribina “Otvoreni dijalog o seksualnom radu“, oboje u Dokukinu KIC.

Kao šećer na kraju, u 22 sata u Coolturi počinje party zatvaranja Zagreb pride Weeka i warm-up party za Povorku i Pride Partycipaciju.

U ovom mnoštvu zanimljivih događanja, sigurno ćete pronaći i nešto za sebe, a sve dodatne informacije možete naći ovdje.

U subotu, XIV. Povorka ponosa kreće u 15 sati novom rutom, od Trga Marka Marulića do Ribnjaka, nakon čega se tulum nastavlja na after partyju od 21 sat u Močvari i Pogonu Jedinstvo, u suradnji s House of Flamingo.

Vidimo se!

Dva milijuna potpisa protiv TTIP-a

Europska građanska inicijativa Stop TTIP dosegla je novi rekordni broj potpisa nekoliko dana uoči kritičnog glasanja o TTIP-u u Europskom parlamentu. S dva milijuna potpisnika, ovo je najveći broj potpisa Europske građanske inicijative (European Citizens’ Initiative ili ECI) od uvođenja tog instrumenta 2012. godine.

Naime, sutra, 10. lipnja 2015., Europski će parlament glasati o rezoluciji koja se odnosi na TTIP. Michael Efler, član Građanskog odbora Stop TTIP-a komentirao je: “Dva milijuna ljudi zahtijeva prestanak pregovora o TTIP-u. Članovi Europskog parlamenta morali bi imati to na umu kada budu glasali. Nacrt rezolucije je najštetniji u dijelu gdje pozdravlja uključivanje ISDS-a (Zaštita ulaganja i rješavanje sporova između investitora i država) u TTIP. To bi omogućilo korporacijama da tuže države na privatnim sudovima za gotovo bilo koji potez države koje ometa ulaganja i smanjuje njihov očekivani profit, a to bi bila praksa koja bi potkopala vladavinu prava i demokratskih načela”.

“Pozivamo Europski parlament da odbaci TTIP jer je prijetnja našoj demokraciji, kao i standardima zaštite radnih prava, okoliša i javnog zdravstva. U najmanju ruku, Europski parlament treba zauzeti jasan stav protiv ISDS-a. Poboljšanja ISDS-a koja je predložila Europska komisija i europski Socijaldemokrati nisu dovoljna. Problem se time ne uklanja jer bi ISDS i dalje omogućavao paralelni pravni sustav za investitore koji bi bio nepotreban, opasan za demokraciju i koji bi se pokazao veoma skup za porezne obveznike. Ako u rezoluciji ne bude uključen veoma jasan stav protiv ISDS-a, Europski bi parlament trebao odbaciti kompletnu rezoluciju.”

Očekivano glasanje u Europskom parlamentu i prikupljene potpise prokomentirao je i Dean Derežić, koordinator platforme nevladinih organizacija protiv TTIP-a u Hrvatskoj, Zaustavimo TTIP: “Dok se u Hrvatskoj tek tri posto saborskih zastupnika/ca očitovalo o TTIP-u, a vlada Zorana Milanovića se tek informira o čemu se pregovara i priprema se početi pripremati studiju utjecaja TTIP-a na naše gospodarstvo, europski Socijaldemokrati pokazuju vrlo sličnu razinu snalaženja. Nakon višemjesečnog izrazitog protivljenja predloženoj formi ISDS-a, prošlog tjedna su na Odboru Europskog parlamenta za međunarodnu trgovinu (INTE) potpuno kapitulirali pred europskim Pučanima, dio kojih je HDZ, i pristali na ISDS u gotovo nepromijenjenoj varijanti, unatoč vlastitoj većini u Odboru. Sada, dan prije glasanja, pokušavaju se ponovno konsolidirati u protivljenju ISDS-u”.

“Podsjetimo također, da je susjedna Slovenija odavno napravila studiju utjecaja na gospodarstvo i da su rezultati porazni, nepromijenjen BDP i gubitak do 1.500 radnih mjesta. Istovremeno, brojka na razini EU ide do gubitka od 600.000 radnih mjesta. Paralelno s tim, stranim se korporacijama daje moć tuženja države za zakone koji bi išli u korist građanima, kao i slobodne ruke pri pisanju pravila po kojima će poslovati. S druge strane, izrazio bi veliko zadovoljstvo brojem prikupljenih potpisa protiv TTIP-a u Hrvatskoj. I pozvao građane da daju svoj potpis na OVDJE obzirom da nas od ulaska u klub od 14 zemalja EU koje su dosegle nacionalnu kvotu dijeli manje od 750 potpisa”.

U Stop TTIP koaliciji sudjeluje više od 470 organizacija, od udruga za zaštitu potrošača i zaštitu okoliša, do sindikata i političkih stranaka iz cijele Europe.