sdadmin

Sjeme kao pokret otpora

Posted on by sdadmin

Četvrti Forum za prehrambeni suverenitet ove je godine iznimno u proljetnom terminu, održan u Sisku baš zato što ga je odabrala sama dr. Vandana Shiva, vrlo poznata aktivistkinja koja se zalaže za slobodu očuvanja sjemena i brigu za Zemlju kao jedino mjesto na kojemu možemo živjeti i uživati u različitostima i prirodnim bogatstvima koje nam nudi.

Lijep ambijent starog parka dobro je poslužio održavanju eko-sajma na kojemu su posjetitelji mogli probati i kupiti proizvode iz ekološkog uzgoja, ali i razmijeniti sjemenje. Sisački gosti iz Slovenije i cijele Hrvatske bili su lijepa slika i osvježenje ovoga grada, a sve zahvaljujući grupici sisačkih žena koje su pokrenule ovu lavinu pozitivne energije (i lavinu pozitivnih pomaka u ovom gradu, nadam se).

Forum je i ove godine okupio niz inicijativa, grupa i udruga, ali i odgovornih proizvođača i potrošača koji svojim životnim stilom unose pozitivne promjene u društvo zalažući se za opstanak malih poljoprivrednih gospodarstava, čuvajući prirodne resurse i bioraznolikost, a sve u svrhu stvaranja održivog lokalnog ekonomskog modela i prehrambenog sustava na dobrobit lokalne zajednice i okoliša.

Tržište sjemena kontrolira tek desetak najvećih kemijskih (da, kemijskih!) kompanija, a u Hrvatskoj se gotovo sve sjeme, kao i polovina hrane, uvoze i zato je potrebno shvatiti važnost očuvanja temeljnih resursa za proizvodnju: lokalnog, tradicijskog sjemena i pasmina te plodnog tla. Tlo je postalo jedan o najugroženijih resursa budući da mu plodnost pada radi sve većeg utjecaja industrijalizirane i okrupnjene proizvodnje, pretvarajući plodne oranice u mrtvo tlo. Monokultura uzima danak u poljoprivredi, ali i u ljudskim odnosima. Poljoprivredna monokultura uništava plodna tla onemogućujući Zemlji da nas nagradi svojim obiljem, a monokultura uma sprječava nas da razmišljamo gledajući široku sliku svijeta i sve dok razmišljamo na taj način, ne možemo se pravilno odnositi ni prema prirodi, a niti jedni prema drugima.

Sakupljanje sjemena za dr. Shivu započelo je 1987. godine i tada se osnutkom preko stotinu zajednica za skupljanje sjemena uspjelo oduprijeti raznim krizama i očuvati proizvodnju zdrave hrane.

Najveći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena Monsanto, 1998. godine je prevarama i političkim makinacijama ipak uspio ući na indijsko tržište. U samo pet godina postojanja na tržištu uspjeli su pod kontrolu staviti 95 posto sjemena pamuka u Indiji što je donijelo enorman porast cijene sjemena pamuka, od 5 rupija za kilogram do nevjerojatnih 4.000 rupija za kilogram sjemena! Poljoprivrednici su bili prisiljeni sjeme kupovati na kredit, stavljajući zemlju pod hipoteku. Mnogi su ostali bez svega, a od dolaska nove ekonomije na indijsko tržište, u tih dvadesetak godina, samoubojstvo ispijanjem pesticida počinilo je preko 300.000 osiromašenih poljoprivrednika.

Već je jednom u prošlosti Indija dala danak tekstilu: u vrijeme dok su bili kolonija, Britanija je zabranila proizvodnju tekstila, što je do tog vremena bila jedna od važnijih gospodarskih grana u Indiji. Indijci su smjeli proizvoditi pamuk i indigo, sirovine su se prerađivale u Britaniji, a preskupi gotovi proizvodi napravljeni od indijskih sirovina prodavali su se osiromašenim Indijcima. Kolonizatorska nemilosrdnost otišla je i korak dalje pa su svim ženama koje su prele odsječeni palčevi kako bi bili sigurni da će imati monopol nad proizvodnjom tekstila. Zahvaljujući Gandhiju i jednoj starici, Indija je naučila presti i krenula na svoj put prema oslobođenju.

Onomad preslicom, danas organskim uzgojem hrane koji, unatoč onome što nas uči industrija pesticida, donosi i do deset puta veće prinose te biljke otpornije na klimatske nepogode koje nas danas pogađaju. Porobljavanje radi profita nije novost. Porobljena Indija kojom su vladali lošim zakonima, afrički robovi koji su radili na američkim plantažama pamuka pa sve do modernih robova današnjice – mijenjaju se modeli, ali svrha ostaje ista. Samo 80 bogatih muškaraca danas kontrolira 3,5 milijardi ljudi, što je pola čovječanstva. Ne počnemo li pružati otpor, uskoro će ta ista šačica kontrolirati 99 posto čovječanstva.

{slika}

Uzmemo li u obzir rezultate do kojih je u svojim istraživanjima došla dr. Shiva, uništili smo već 75 posto planete: 75 posto vodenih resursa, 75 posto tla i isto toliko bioraznolikosti i ne krenemo li odmah s promjenom, nećemo se više imati čemu vratiti. Velike klimatske promjene kojima svakodnevno svjedočimo uzrokovane su i četrdesetpostotnim udjelom stakleničkih plinova, a nastaju emisijama ugljičnog dioksida iz tvornica i automobila, dušičnog oksida iz umjetnih gnojiva i plinova koji dolaze od utamničenih životinja koje se uzgajaju za hranu.

Prema riječima dr. Shive, kemijski potpomognuta poljoprivreda ishodište ima u ratu, a nastavlja se u našem prehrambenom sustavu. Vodi se rat protiv raznolikosti budući da kemijski potpomognuta poljoprivreda može opstati samo u monokulturi, a monokultura uništava bioraznolikost. Razoriti je lako: ne mora se poznavati ono što se uništava, dok mir i ljubav zahtijevaju suosjećanje, a ono se ne može ostvariti bez poznavanja čovjeka ili druge vrste.

Izazivanje ratne psihoze u ozračju koje je stvoreno američkom politikom borbe protiv terorizma, omogućilo je modernim robovlasnicima da današnje američke farmere koji se bave organskim uzgojem hrane i čuvaju stare sorte sjemena proglase ni manje ni više nego – agroteroristima! Opasne se monsantovske igre igraju na području Istočne Europe i vrlo je bitna uloga svakog pojedinca u zaustavljanju napredovanja politike iskorištavanja kako bi se očuvala Zemlja i uspostavila ekonomija obilja. Ekonomija obilja sačuvana je u – sjemenu. Sjemenu koje nam Zemlja daje besplatno i svako sjeme dat će još desetke sjemenja. Očuvanjem, uzgojem i dijeljenjem sjemenja stvaramo ekonomiju obilja. Naša nam je planeta omogućuje! Prihvaćanjem Monsanta prihvaćamo monokulturu uma. Prihvaćamo dati sjeme koje pripada svima nama, u ruke jednoj korporaciji od koje ćemo ga kupovati, koja će nas trovati i onemogućiti da naša djeca uživaju u bogatstvima koje pruža ova planeta.

{slika}

Svjetska zdravstvena organizacija prošli je mjesec objavila da je jedan od mogućih uzroka epidemije karcinoma u svijetu i loše sjeme. Južnoameričke zemlje organiziraju se kako bi napustile uzgoj lošeg, genetski manipuliranog sjemena budući da je dokazano kako je sjeme genetski modificirane soje u Argentini uzrokovalo epidemiju karcinoma i drugih smrtonosnih bolesti, ali i pojavu sasvim novih oboljenja, naročito u male djece. U ovoj utrci za preživljavanje moramo prvi stići na cilj i očuvati prirodne resurse koji su nam ostali. Očuvati pravo na zdrav život i zdravu hranu. Pravo na sjeme u kojemu je početak života.

Susret s dr. Shivom otvorio je mnoga pitanja i dao snagu trkačima ove zelene utrke. Kao još jedan maleni poticaj, prenosim njene riječi kojima je zaključila predavanje: “Nadam se da će moj posjet Hrvatskoj biti početak snažnog pokreta očuvanja prava i raznovrsnosti prirode.”

Kina: Pod pritiskom javnosti oslobođeno svih pet aktivistkinja

Posted on by sdadmin

Sredinom travnja ove godine pekinška je policija nakon 37 dana zatočeništva pustila na slobodu pet aktivistkinja koje su bile privedene zbog optužbi da ‘podrivaju svađu i izazivaju nevolje’. Njihova je krivica, zapravo, bio pokušaj organiziranja  kampanje protiv seksualnoga uznemiravanja u javnom prijevozu. One su Li Tingting, Wu Rongrong, Zheng Churan, Wei Tingting i Wang Man, a njihova priča slijedi u nastavku.

Liang Xiaojun, jedan od dvojice njihovih odvjetnika obavijestio je medije kako su puštene na slobodu jer je tužiteljstvo odlučilo kako ipak neće odmah podići kaznenu prijavu protiv njih. Usput rečeno, policija je tražila da se protiv njih podigne kaznena prijava jer su poticale masu na remećenje javnoga reda i mira. Istraga je i dalje u tijeku, a uz to aktivistkinje su narednih godinu dana pod policijskom prismotrom i zabranjeno im je napustiti zemlju bez prethodnoga javljanja nadležnim vlastima. Isto tako, policija ih može ponovno privesti radi ispitivanja u bilo kojem trenutku.

Njihovo je privođenje izazvalo međunarodnu osudu pa je tako kandidatkinja za predsjednicu SAD-a, Hillary Clinton, osudila njihovo uhićenje preko društvene mreže Twitter, dok je državni tajnik SAD-a, John Kerry, izjavio kako Kina mora odmah i bespogovorno pustiti aktivistkinje na slobodu. Kineski ministar vanjskih poslova Hang Lei, na to je odgovorio kako je Kina uspostavila dijalog s SAD-om i da kineske vlasti slučaj rješavaju u skladu sa zakonom(!).

Inače, ovih je pet aktivistkinja među deset osoba privedenih u koordiniranoj policijskoj raciji u Pekingu, Hangzou i Guangzhou koja je započela 6. ožujka, a kada je organizacija prosvjedne kampanje povodom Međunarodnoga dana žena bila u posljednjoj fazi. Ta je kampanja trebala istovremeno započeti u više gradova diljem Kine. Uključivala je dijeljenje i postavljanje letaka i natpisa po autobusima i podzemnoj željeznici kako bi se upozorilo na seksualno uznemiravanje u javnom prijevozu.

Samo par dana nakon uhićenja, pet je osoba pušteno, dok su imenovane aktivistkinje zadržane i ispitivane u okrugu Haidian u Pekingu. Lokalna policija ispitivala ih je zbog sumnje da su poticale na svađu i izazivale probleme, a kasnije su optužene za prekršaj poticanja mase na remećenje javnoga reda i mira.

Do ovih je progona došlo za vrijeme nove međunarodne kampanje o pravima žena, Beijing+20, koja se obilježava povodom dvadesete godišnjice 4. Svjetske konferencije o pravima žena koju je u Pekingu 1995. godine organizirao UN.

Nekolicina je privedenih i optuženih aktivistkinja povezana s Yirenpigom, nevladinom organizacijom koja se bori protiv diskriminacije osoba oboljelih od HIV-a, hepatitisa i onih s tjelesnim poteškoćama. Policija zadnjih godina opetovano maltretira tu grupu, a u ožujku je organizirala raciju u pekinškom Yirenping centru u kojoj je zaplijenila njihove dokumente, laptope i osobna računala.

U znak podrške zatočenim feministkinjama, grupa, uglavnom mlađih ljudi, prosvjedovala je u prošlog mjeseca nedaleko Hong Konga s transparentima ispisanim crvenom bojom na kojima je pisalo:  ‘Feminizam nije zločin’, ‘Sloboda feminizmu’, ‘Sloboda feministima/kinjama’ i ‘Sloboda petorki’.

Li Tingting je 25-godišnja djevojka, poznata i kao Li Maizi. Javnost ju je upoznala 2012. godine kada je sudjelovala u kampanji u kojoj se zahtijevalo više javnih WC-a za žene. Kasnije je predvodila program za LBGT zajednicu u pekinškom Yirenping centu. Također, sudjelovala je u performansu pod nazivom Vaginini monolozi u Pekingu koji je organiziran prošle godine u prosincu. Njezin je stan pretresen u ožujku kada je i privedena. Puštena je uz jamčevinu 13. travnja.

Wu Rongrong ima 30 godina, radila je u institutu Aizhixing u Pekingu u kojemu je pomagala osobama oboljelima od AIDS-a. Isto tako, predvodila je program za ženska prava u pekinškom Yirenping centru sve do prošle godine kada je osnovala prihvatilište za žene u Hangzhou. Privedena je na aerodromu u Hangzhoz 7. ožujka. Prvo je odvedena u pritvor u Peking gdje su joj uskratili neophodne lijekove i prisilili ju da spava na podu ćelije u kojoj se nalazila. Zatim je prebačena u medicinski odjel u drugom centru za privremeno zadržavanje. Puštena je uz jamčevinu 14. ožujka.

Wang Man (33), poznata je aktivistkinja u kineskom pokretu za podizanje svijesti o rastućem jazu između bogatih i siromašnih. Uz to, dvije je godine predavala u ruralnom dijelu Kine. Na ispitivanje je privedena 6. ožujka u policijskoj postaji Haidian u Pekingu gdje je doživjela i srčani infarkt jer boluje od urođene srčane bolesti. Hospitalizirana je u centru za privremeno zadržavanje u glavnom gradu Kine. Puštena je uz jamčevinu 13. travnja.

Wei Tingting (26), poznata i pod nadimkom Vrebačica, voditeljica je neformalne skupine Ji’ande koja se bavi pravima LGBT zajednice. Isto tako, ona je suorganizatorica ranije spomenutoga performansa Vaginini monolozi koji je izveden u gradu Wuhanu. Također, pomogla je u osnivanje inicijative koja se bori za prava LGBT osoba u Pekingu. Pomogla je i u organiziranju godišnje povorke za osobe oboljele od AIDS-a koja se obilježava na Velikom kineskom zidu. Ispitivana je zajedno s Wang Man u policijskoj postaji u Pekingu 6. ožujka kada je i zadržana u pritvoru. Kasnije je prebačena u grad Nanning i puštena je uz jamčevinu 13. travnja.

Zheng Churan (25), poznata i pod nadimkom Datu, javno je prosvjedovala protiv rodne diskriminacije i zahtijevala dijalog s nadležnim organima vlasti o promjeni postojećih diskriminatornih zakona u Kini. Pred kraj prošle godine kratko je zadržana na aerodromu Guangzhou Baiyun kada joj je zabranjeno napustiti zemlju i otputovati u Bangkok kako bi sudjelovala na konferenciji o pravima žena. Naredba je, kako sama navodi, došla s vrha izravno u policiju kojoj je naređeno da ju ne pusti iz zemlje. Tom prilikom šest ju je policajaca zatočilo u vlastitom domu u gradu Guangzhou nešto iza ponoći 6. ožujka. Kasnije je prebačena u glavni grad, a puštena je uz jamčevinu 13. travnja.

Slučaj ovih pet žena pokrenuo je on-line peticiju u Kini u kojoj se od vlade zahtijeva da se svih pet žena prestane tretirati kao kriminalno sumnjive osobe i da se odbaci svaka optužba protiv njih te da se prekine i istraga koja je u tijeku.

Zaključak? Iako mnoge kineske feministkinje žive u iluziji kako uživaju određene slobode, ovaj je slučaj pokazao kako je istina suprotna. Stvarnost u kojoj žive brutalna je i okrutna. Svaka osoba u Kini, bila muškarac ili žena, boluje od nedostatka osnovnih političkih prava.

Parlament BiH: Posebna sjednica o pravima LGBT osoba

Posted on by sdadmin

U zgradi Parlamenta Bosne i Hercegovine 19. svibnja 2015. godine bit će održana posebna tematska sjednica povodom 17. svibnja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije. Sjednicu organizira posebna komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH:

Na sjednicu su pozvani predstavnici Parlamentarne skupštine, Vijeće ministara BiH (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo pravde), Institucija ombudsmana za ljudska prava u BiH, Narodne skupštine Republike Srpske, Parlamenta FBiH i Skupština Brčko Distrikta BiH, ambasade u Bosni i Hercegovini, Vijeće Europe u BiH, Misija OSCE-a u BiH, UNDP, kao i druge nevladine i međunarodne organizacije koje djeluju u Bosni i Hercegovini.

Na tematskoj sjednici će se govoriti o ljudskim pravima LGBT osoba i problemima s kojima se najčešće susreću, a sve u svrhu otvaranja prostora za dijalog s institucijama, koje su neophodan saveznik u borbi za demokratsko  društvo, bez diskriminacije i predrasuda.

Tijekom sjednice, Sarajevski otvoreni centar će predstaviti Rozi izvještaj: Godišnji izvještaj o ljudskim pravima LGBT osoba u BiH u 2014. godini.

Ovo će biti prvi put da Parlamentarna skupština BiH organizira tematsku sjednicu koja je u potpunosti posvećena pravima LGBT osoba.

 

Lise Vogel: ‘Ovo je teško vrijeme za feminizam’

Posted on by sdadmin

Sinoć sam na 8. Subversive Festivalu imala priliku prisusvovati predavanju jedne od veteranki američkog pokreta za građanska prava i pokreta za oslobođenje žena 60-ih godina prošlog stoljeća Lise Vogel. Tema predavanja je bila njezina knjiga Marksizam i potčinjavanje žena: prema unitarnoj teoriji koja je u prvom izdanju objavljena 1983., a revidirano izdanje izašlo je 2013. sa dodatnim člankom iz 2000. pod nazivom Beyond Domestic Labour. Razgovor nakon predavanja vodila je Ankica Čakardić.

Vogel je predavanje započela konstatacijom da je knjiga bila namjenjena da predstavlja intervenciju u tadašnje diskusije između socijalističkih feministkinja i feminista, posebno u SAD-u. Prvo izdanje nije ostavilo neki pretjerani utisak kada se pojavilo, zbog slabljenja većine društvenih pokreta koji su bili u punom jeku kada je knjiga pisana. Nastojanje da se socijalizam i/ili marksizam ujedine sa feminizmom još je uvijek postojao iako je ženski pokret preživio samo u smislu liberalnog feminizma. Nekoliko godina kasnije počele su stizati dobre recenzije u socijalističkim časopisima. Pojavio se i piratski prijevod na turskom koji je bio izuzetno utjecajan za tamošnje feminističke pokrete. Nešto kasnije, u 90-ima i 2000-ima pojavljuju se i prijevodi na drugim jezicima.

Predavanje je nastavila sa detaljnijim objašnjenjem konteksta nastajanja same knjige. Odnosi se to na vrijeme 1960ih i 70ih. U tom su razdoblju društveni pokreti koji su postavljali pitanja o jednakosti, pravednosti, oslobođenju bili na vrhuncu. Posebno feminizam koji se pojavio u gotovo svim zemljama. Pojavio se i takozvani socijalistički, tj. marksistički feminizam koji je spojio te dvije tradicije. Ta je pojava bila izuzetno važna jer se suprostavila radikalnom feminizmu koji je inzistirao na ideji da je ishodište potčinjavanja žena i glavna prepreka ženskom oslobođenju muška nadmoć. No, tijekom 1970-ih ovaj tip feminizma slabi, a radkalni feminizam dobiva sve veći zamah. Nove feministkinje i feministi smatraju kako nije moguće više spojiti marksizam i feminizam te kako će se feminizam morati učiniti ustupke u korist socijalizmu.

U nastavku predavanja posvetila se pregledu knjige iz prvog izdanja. Analizirajući poglavlje po poglavlje Vogel je jasno i jednostavno objasnila suštinu knjige. Najzanimljiviji dio predavanja odnosio se na njenu analizu i poimanje teorije o društvenoj reprodukciji. Nabrojala je i objasnila šest točaka, koje, kako je navela nisu konačne, i koje bi se, prema njenom shvaćanju trebale odnositi na teoriju o društvenoj reprodukciji.

Kao prvo je spomenula unitarni okvir koji podrazumijeva da je moguće rastegnuti marksističku teoriju na rod i na rasu. Druga stvar koju je Vogel spomenula odnosila se na proces ili sustav procesa koje bi trebalo proučiti i analizirati, a koji bi nam trebali dati uvid u društvenu reprodukciju i na što se ona točno odnosi. Treći je element sastavljen od četiri procesa, kako kažu teoretičari društvene reprodukcije, kaže Vogel, koji čine reprodukciju radničke snage. Prvi se proces odnosi na proces dnevnih aktivnosti radnika koji im omogućuje da se vraćaju na posao svaki dan iznova. Drugi dio se odnosi na održavanje onih koji su ili premladi za rad ili prestari ili prebolesni ili su prestali biti radna snaga. Treće se odnosi na proces generacijske zamjene. Ovaj treći proces je jednini koji zahtjeva “podjelu rada” prema spolu jer su žene te koje će nositi i roditi djecu, koja će kasnije odrasti i zamjeniti svoje prethodnike u svijetu rada. I četvrti proces se odnosi na dovođenje radne snage izvan granica određene društvene zajednice. Ova četiri elementa pretpostavljaju društvenu reprodukciju unutar heteroseksualne zajednice koja se naziva obitelj. Gdje je kroz povijest jedna generacija zamjenjivala drugu kako pod krovom iste kuće, tako i na polju rada. Četvrti aspekt se odnosi na mogućnost teorije o društvenoj reprodukciji da se radna snaga učini vidljivom u posebnim situacijama. Peti i šesti aspekt teorije o društvenoj reprodukciji više se odnose na metodologiju.

Vogel je predavanje završila sa mišlju da se svaka teorija pa i ova o društvenoj reprodukciji mora shvatiti kao leća kroz koju se gledaju pojedini aspekti društva.

Ostatak vremena Vogel je odgovarala na pitanja iz publike. Jedno od zanimljivijih pitanja odnosilo se na budućnost marksističkog feminizma u današnjem svijetu liberalnog feminizma koji nudi quick-fix ideje. Vogel je odgovorila kako je liberalni feminizam primamljiv jer je dio dominantne ideologije. Ovo je izuzetno teško vrijeme za feminizam. Početak feminizma veže se za ostale društvene pokrete koji su ustali za prava pojedinih potčinjenih skupina. Vogel kaže kako nije pretjerano optimistična. Iako, smatra da postoji nešto što se ponovno pokrenulo, samo nije sigurna hoće li se to transformirati u konkretan pokret ili ne.

Na kraju je izrazila zadovoljstvo što je došla, kako je rekla, u malu zemlju koja ima socijalističku povijest i u kojoj je naišla na živu i aktualnu diskusiju o feminizmu i marksizmu. 

Moda, ženski rad i feministička kritika globalne tekstilne industrije

Posted on by sdadmin

U centru za kulturu Trešnjevka jučer je Chiara Bonfiglioli održala predavanje pod nazivom ‘Moda, ženski rad i feministička kritika globalne tekstilne industrije’.

Predavanjem se problematizirala rodna i rasna podjela rada koja postoji u odjevnoj industriji, te se problematizirao i odnos mode i potrošnje kroz prizmu ženskog rada u industriji. Odnos mode i potrošnje objašnjava se fenomenom ‘brzi modni ciklus‘ kojemu je cilj imati instantnu raspoloživost proizvoda u dućanima. Zbog pritiska na radnice/ke koje/i rade u tekstilnim tvornicama kako bi se ispunio rok za narudžbu, radnice/ke često rade u lošim uvjetima. Chiara Bonfiglioli dala je primjer urušavanja zgrade Rana Plaza u Bangladešu u travnju 2013, koja se smatra najsmrtonosnijom nesrećom u tvornici odjeće u povijesti kada je umrlo 1.129 radnica/ka, a ozlijeđeno ih je 2.515.

Liberalizacijom sustava oporezivanja postalo je puno lakše otvarati tvornice odjeće na prostorima globalnog juga. Zbog prethodno navedenog fenomena ‘brzi modni ciklus’ na područjima gdje su otvorene tvornice odjeće kreće utrka do dna oko troškova proizvodnje i posljedično slijedi iskorištavanje radnica/ka, kao i rezanje njihovih plaća i prava. Priča o proturječju modne industrije, kada s jedne strane postoji zarađivanje a s druge strane goleme nejednakosti nije samo stvar nama udaljenih zemalja. Hrvatski je primjer takve situacije riječka tvornica Pletenina Iris, kada se radnice nakon kolektivnog godišnjeg odmora izvijestilo da se pogon seli u Srbiju. Tvornice odjeće možemo pronaći u većini zemalja istočne Europe i u Turskoj, gdje se većinom izvozi u ostale (zapadne) dijelove Europske Unije. Organizacija Clean Clothes Campaign radila je istraživanje o poziciji radnica/ka u tekstilnoj industriji u svojoj kampanji “Stitched Up“. Jedan je od zaključaka kampanje da su plaće koje se isplaćuju radnicama/ima na rubu siromaštva, kao i šokantni radni uvjeti prisutni na globalnoj razini tekstilne industrije. Istraživanje je pokazalo da se u Hrvatskoj radnicama/ima ne isplaćuje plaća od koje se može živjeti (koja je 2013. za Hrvatsku iznosila 862 eura), već se isplaćuje minimalna zakonska plaća koja je tada iznosila 308 eura. Takav jaz između minimalne plaće i plaće od koje se može živjeti tjera radnice/ke na obavljanje drugih poslova, kao i na prekovremeni rad koji može iznositi i do 20 sati tjedno. Prikazom stvarnih situacija ranica/ka tekstilne industrije na područjima istočne Europe i Turske htio se razbiti mit da odjeća proizvedena u Europi (Made in Europe) ne znači da je proizvedena u boljim uvjetima.

Odbor za ravnopravnost spolova EP-a na predstavljanju švedskog modela borbe protiv prostitucije

Posted on by sdadmin

Kao članica delegacije Odbora za ravnopravnost spolova Europskog parlamenta, hrvatska zastupnica Biljana Borzan je ovaj tjedan boravila u Stockholmu gdje je delegaciji predstavljen švedski model borbe protiv prostitucije. Švedska je 1999. usvojila Zakon o kupovini seksualnih usluga koji kriminalizira samo kupca usluga, a ne i prodavatelja. Model je izazvao veliki interes po cijelom svijetu jer je doveo do smanjenja učestalosti ulične prostitucije za 60 posto. Zakon je također rezultirao značajnim smanjenjem povezanih vrsta kriminala poput trgovine ljudima, pranja novca, nasilja i slično.

Maria Arena, koordinatorica socijaldemokrata u Odboru za ravnopravnost spolova je naglasila kako prostitucija koja je legalizirana u Nizozemskoj i Njemačkoj, stvara poremećaj u ponašanju, te primjerice postaje normalno da se mladici iz okolnih zemalja odlučuju “kupiti” prvo seksualno iskustvo. Zastupnica iz Velike Britanije Mary Honeyball, koja je bila europarlamentarna izvjestiteljica za pitanja prostitucije i trgovine ljudi, naglasila je kako je posebno zabrinjavajući trend “glamurizacije” prostitucije, posebno vidljiv u UK, gdje mediji nerijetko intervjuiraju samo one rijetke prostitutke koje su zadovoljne svojim načinom života.

Švedski model omogućuje prostitutkama da prijave zločin, surađuju s policijom kada se boje za vlastitu sigurnost ili pak ukoliko primijete da je neka maloljetnica, imigrantica, ili žrtva nasilja obavlja taj posao bez da se boje hoće li biti kažnjene. Švedska je razvila i odličnu mrežu suradnje s hotelima i vozačima taksija kako bi suzbila prostituciju.

“Legalizacija prostitucije u Njemačkoj dovela je samo do povećanja BDP za 5%, ali ne i do smanjenja stope nasilja i drugih oblika povezanog kriminala. Sramotno je kad političari i političarke donose odluke samo u interesu profita, a potpuno zanemaruju socijalnu dimenziju i zločin koji se čini nad većinom tih nesretnih žena”, kazala je Borzan te nastavila “Razmjena iskustava je ključna kako bi svaka zemlja prema svojim specifičnim potrebama mogla razviti vlastiti model. Švedska je odličan primjer za zemlje EU, prije svega za Njemačku i Nizozemsku. Zato je delegacija pozvala švedsku ministricu za ravnopravnost spolova koja je dio njihove samoprozvane “feminističke” vlade da održi predavanje u Europskom parlamentu”.

Hrvatska pravobraniteljica za ravnopravnost spolova se također zalaze za model kriminalizacije prekršitelja, jednako kao i brojne ženske/feminističke grupe koje već duže od desetljeća pokušavaju promjeniti postojeći sustav u Hrvatskoj. Naime, u Hrvatskoj su žrtve kaznenih djela vezanih za prostituciju isključivo žene – prostitutke. Nedavno je Ženska mreža Hrvatske predložila amandman na Kazneni zakon kojim bi se kriminalizirala kupovina odnosno kupci, no amandman nije usvojen od vladajuće većine kojoj i Borzan, inače članica Predsjedništva SDP-a Hrvatske, pripada.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org