sdadmin, Author at Libela - Page 783 of 1806

‘Djeci koja ne pohađaju nastavu vjeronauka, dužni ste osigurati alternativu!’

Posted on April 28, 2015 by sdadmin

Centar za građansku hrabrost poslao je danas zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, u formi otvorenog pisma, da djeci koja ne pohađaju nastavu vjeronauka osigura adekvatnu skrb.

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani/e,

budući da vrlo često dobivamo pritužbe roditelja djece koja ne pohađaju vjeronauk jer u vrijeme održavanja nastave vjeronauka njihova djeca nisu adekvatno zbrinuta, željeli bismo vas još jednom pravoremeno upozoriti na taj problem, odnosno željeli bismo vam uputiti zahtjev da takvoj djeci sukladno čl. 67 Zakona o odgoju i obrazovanju osigurate adekvatnu skrb što ste po zakonu i dužni napraviti.

Naime, do sada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije na razini države propisalo način zbrinjavanja učenika osnovnih škola koji ne pohađaju vjeronauk, već je njihovo zbrinjavanje prepušteno samim školama pri čemu im za taj rad nisu osigurana nikakva sredstva pa postojeća praksa ovisi o dobroj volji samog školskog osoblja i varira od odvođenja učenika u školsku knjižnicu uz određene sadržaje do prepuštanja djece samih sebi, odnosno školskim hodnicima ili ostanka na satu vjeronauka bez aktivnog sudjelovanja. Ovakvom praksom se pojačava već ionako snažan pritisak na roditelje da upišu djecu na vjeronauk jer im to preporučuje i samo školsko osoblje koje njihovoj djeci nije u stanju osigurati adekvatnu alternativu. Odgovorno tvrdimo da je visok postotak učenika koji pohađaju vjeronauk dobrim dijelom rezultat pritiska okoline i nepostojanja alternative.

Ako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije osiguralo sredstva za zbrinjavanje djece koja ne pohađaju vjeronauk, znači da praktički alternative nema, odnosno da ono ovisi o dobroj volji školskog osoblja koje se želi ili ne želi volonterski pobrinuti za takvu djecu. Naime, nastavnici i drugo školsko osoblje imaju svoje zakonski propisane satnice, a briga za učenike koji ne pohađaju vjeronauk ne ulazi u njihove radne obaveze, odnosno u njihove satnice te stoga može predstavljati isključivo volonterski rad koji oni nisu dužni obavljati.

Da bi se uistinu osiguralo adekvatno zbrinjavanje učenika koji ne pohađaju vjeronauk, potrebne su ozbiljne i pravoremene pripreme i osiguranje osoblja koje bi bilo plaćeno za takav rad, odnosno takve djece bi trebalo ili ući u satnicu nastavnika koji bi to radili ili je potrebno zaposliti ljude (možda i nastavnike-pripravnike) koji bi se brinuli o učenicima koji ne pohađaju vjeronauk i osigurati im plaće, baš kao što vaše ministarstvo osigurava plaće vjeroučiteljima (o čijem zaposlenju pak odlučuju dijecezijski biskupi i koji za razliku od vašeg Ministarstva kontroliraju njihov rad u skladu s vlastitim interesima i u skladu s kanonskim propisima, a ne s pozitivnim pravnim propisima RH). Dok god nisu osigurana sredstva za plaćanje rada s učenicima koji ne pohađaju vjeronauk, znači da je na snazi odluka vašeg Ministarstva da ne želi osigurati alternativu vjeronauku i da je dobar dio učenika praktički prisiljen pohađati taj predmet. Pri tome treba još jednom naglasiti da katolički vjeronauk koji se provodi u hrvatskim školama nije predmet na kojem bi učenici učili neke osnovne činjenice o religiji (ili religijama), već predmet na kojem se djecu sustavno indoktrinira u katoličku religiju, odnosno na kojem se djecu pretvara u katolike poslušne Crkvenoj hijerarhiji. Ako takav predmet nema osiguranu alternativu, odnosno ako MZOS nije spremno platiti osoblje koje bi radilo na zbrinjavanju djece koja ne pohađaju vjeronauk (dok u isto vrijeme izdašno financira provođenje vjeronauka i to ne samo u smislu plaćanja vjeroučitelja, nego i u izradi udžbenika), to znači da MZOS sudjeluje u pritisku, odnosno u prisilnom pokatoličavanju djece u javnim školama.

Molimo da nas i javnost obavijestite o vašim odlukama.

Unaprijed se zahvaljujemo.

Srdačan pozdrav,

Nada Peratović, predsjednica Centra za građansku hrabrost

Supotpisnici:

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

Centar za mirovne studije

HOMO – udruga za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda

Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanja ireligioznog poimanja svijeta

Regionalni info centar za mlade Rijeka – UMKI

Srpski demokratski forum

Dugine obitelji druže se u Zagrebu!

Posted on April 28, 2015 by sdadmin

Međunarodni dan obiteljske jednakosti (IFED) slavi se po četvrti put u mnogim državama tijekom prvog vikenda u svibnju. Inicijativu za obilježavanje ovog dana u svijetu pokrenula je Mreža europskih LGBTIQ obiteljskih udruga (NELFA).

Proslava će se po drugi put održati i u Hrvatskoj i to u subotu 2. svibnja 2015. godine u organizaciji Duginih obitelji. Po uzoru na slične organizacije u svijetu, Dugine obitelji okupljaju LGBTQ parove i pojedince koji već imaju djecu ili bi željeli imati djecu, ali i sve LGBTIQ osobe koji bi se željeli informirati o izazovima i lijepim stranama planiranja LGBTIQ obitelji.

Dođite u subotu 2. svibnja u 12h na druženje s LGBTIQ obiteljima i budućim LGBTIQ roditeljima u prostorijama multimedijalnog instituta MaMa (Preradovićeva 18). Na druženju ćete moći čuti o iskustvima u planiranju LGBTIQ obitelji i u obiteljskom životu. Razgovarat će se također o Zakonu o životnom partnerstvu i o trenutnoj situaciji te ćete se moći informirati o recentnim aktivnostima i daljnjim planovima organizacije Dugine obitelji.

Proslava će nastaviti na pikniku na Tuškancu, na livadi između Dubravkinog puta i Akademije likovnih umjetnosti (u slučaju lošeg vremena, druženje se nastavlja u MaMi). Ako možete, ponesite nešto na piknik/brunch.

Ulaz na sve događaje slobodan, no za potvrdu dolaska organizatori mole da pošaljete e-mail na: info.dugineobitelji@gmail.com

Facebook event proučite ovdje.

Upute za izdavanje tablete za dan poslije diskriminiraju i degradiraju žene

Posted on April 28, 2015 by sdadmin

Nakon objavljivanja protokola za izdavanje pilule za dan poslije, ellaOne, Ženska mreža Hrvatske traži od ministra zdravlja povlačenje istoga zbog diskriminacije i stigmatizacije kojima su žene zbog uvjeta u protokolu izložene.

Njihov dopis prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine ministre,

nakon pozitivne informacije da je Ministarstvo zdravlja odobrilo i omogućilo kupnju “tablete za dan poslije” bez recepta, ponovila se već uobičajena praksa, da razni napuci, protokoli i sl. poništavaju dobra i napredna rješenja, te da čak dovode do novih oblika pritisaka i diskriminacije žena.

Vaš naputak kojim prepisujete ničim propitani i nedemokratski usvojen Protokol Hrvatske liječničke komore o postupanju kod izdavanja “tablete za dan poslije” potpuno derogira svrhu i ponovno stavlja žene u poziciju osoba koje na znaju razmišljati i donositi odluke.

Stoga tražimo:

da povučete naputak i da naložite svima koji se bave trgovinom lijekovima da bez restrikcija vrše prodaju tablete za dan poslije.
da se ispričate ženama u RH koje ovim naputkom smatrate osobama sumnjivog i upitnog mentalnog zdravlja, nesamostalnih osoba koje ne znaju donositi odluke.
ispriku zbog učinjene diskriminacije žena. Odmah.
posebno tražimo da nam dostavite podatke o datumu izdavanja Protokola od strane Hrvatskog liječničkog zbora, te zakonske osnove na temelju kojeg ste kao ministar zdravlja dužni prihvatiti takav dokument strukovne udruge.

Pozivamo ministra zdravlja da hitno, kao što je obećano, pokrene aktivnosti Ministarstva radi reguliranja “priziva savjesti” kojim bi se spriječilo da zdravstveni djelatnici prizivaju savjest i time krše obavezu pružanja potrebne pomoći ženama, čime se širi krug neodgovornosti i nedostupnosti zdravstvene zaštite žena.

Pozivamo Vas da primjenjujete kako najviše standarde medicinske zaštite tako i zaštite ljudskih prava žena, te da se pri reguliranju “priziva savjesti” ne rukovodite stavovima Crkve, jer se razina prava žena pod njezinim utjecajem bitno smanjuje.

Gospodine ministre, krivo ste se posavjetovali!

Posted on April 28, 2015 by sdadmin

Pilula za dan poslije, ostatku civilizirana svijeta poznata pod nazivom morning after pill, vrsta je hitnog kontracepcijskog sredstva za koje je preporučeno uzimanje unutar 24 sata od nezaštićenog spolnog odnosa, iako se tolerira i do 72 sata od odnosa. Dakle, kontracepcija, hormonalna, 24, 72 – ovo su znanstveno dokazane, bitne informacije koje treba pamtiti. Od potencijalnih nuspojava navode se mučnina (kako osjećaj, tako realizacija u tekućem stanju), vrtoglavica, bolovi u trbuhu i nestabilnija sljedeća mjesečnica (datum početka i/ ili završetka). Međutim, slične nuspojave su navedene i kod uzimanja brojnih drugih lijekova, primjerice antibiotika, od kojih neki imaju i gore nuspojave, poput Klavocina.

Prije nekoliko dana u Hrvatskoj je moguće dobiti ellaOne pilulu za dan poslije u ljekarnama bez recepta. Dosad je ta pilula bila dostupna samo uz liječnički recept, što ne znači da žene i do sada nisu bile izložene raznim oblicima diskriminacije – prolazile bi pregršt neugodnih pitanja u ginekološkim ordinacijama, od toga s kim stanuju, na kakve ugovore o radu rade pa do komentara: ‘uzalud vam ta pilula, svakako ćete ostati trudni’. Ovom novom odlukom kao da država sada želi preko ‘sobice za razgovor’ u ljekarnama saznati tko se s kim seksa i koliko često.

ElleOne je lijek odobren u Europskoj uniji od 2009. godine, što je, dakle, dalo dovoljno vremena da se o mogućim rizicima njegove primjene prikupi dovoljan broj informacija na osnovu kojih je, u konačnici, lijek i proglašen učinkovitim i sigurnim. Također, znanstveno je dokazano kako je, osim što je njegova primjena sigurna i učinkovita, izdavanje bez recepta također sigurno u skladu s odlukom Europske komisije o bezreceptnom načinu izdavanja tog lijeka, koji je obvezujući za sve zemlje članice Europske unije. Ovdje pak treba zapamtiti nekoliko novih riječi: znanstveno istraživanje, Europska komisija, sigurno, učinkovito; a zašto, saznat ćemo ubrzo. Umjesto da se s rukama u zraku poveselimo tom lijepom danu i novoj eri reproduktivnih prava, opet smo se našli/e u susramlju.

U Europi uglavnom bez recepta i formulara

Što se tiče ostatka Europe, u Njemačkoj, Poljskoj i Italiji ovu pilulu može prepisati isključivo liječnik/ca, dok se u ostalim članicama EU ista se kupuje u ljekarnama i to bez recepta. Njemačku je relativno nedavno potresala tragična priča mlade žene koja je bila silovana i nije mogla dobiti pilulu za dan poslije. Takav rasplet situacije možemo zahvaliti Crkvi koja se oštro usprotivila ‘ubijanju nedužnog života’, mada je nad majkom počinjen gnjusan zločin.

Dodatna problematika oko izdavanja pilule za dan poslije sastoji se od nekoliko faktora: većina hitnih slučajeva dogodi tijekom vikenda ili praznika, žene gube dragocjeno vrijeme u nastojanju da dođu do recepta, a naročito je teško doći do pilule u ruralnim područjima. Osim toga, nepoznato je koliko se ovakve pilule uopće prepisuju u krajevima gdje bolnicama upravljaju crkve, tvrdi Daphne Hahn iz Pro Familia za DW.

Gospodine ministre, Vi se sigurno šalite?

Ali vratimo se našem dvorištu. Ministru Vargi naputak Europske komisije nije bio dovoljno siguran, pa je za savjet upitao, ni manje ni više, Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD), vjersku organizaciju u krilu Katoličke crkve. Jer, naravno, tko li je drugi stručan i objektivan? Zašto za mišljenje ne priupitati Hrvatsko planinarsko društvo, tko zna što bi mu oni savjetovali.

Ostanimo sekundu još kod Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Na njihovim mrežnim stranicama u opisu djelovanja stoji: “Okuplja doktore medicine, doktore dentalne medicine, magistre farmacije, magistre medicinske biokemije i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Ova načela njegovi članovi žele svjedočiti osobnim životom i stručnim djelovanjem pa se stoga stavljaju pod nebesku zaštitu Blažene Djevice Marije, koja se štuje kao Zdravlje bolesnih, i zagovor svetog Luke Evanđelista, zaštitnika liječnika”.

Gospodine ministre, isprike, no gdje je nestala znanstvena objektivnost? Evanđelist Luka odlučuje o piluli za dan poslije? Ozbiljno? Ma, vi se sigurno šalite.

Jedini lijek bez recepta uz koji dolazi formular

Rezultat savjetovanja s HKLD bio je naputak ljekarnama kako se moraju pridržavati protokola (opet HKLD) o izdavanju tablete tek nakon što ljekarnik ženu koja pilulu zatraži odvede u posebnu prostoriju te ju ispita gdje je bila, što je radila, je li postoji šansa da je već trudna, je li alergična na lijek kojeg vjerojatno nikada prije nije uzele, itd. Na osnovu tih informacija onda ljekarnik/ica donosi odluku hoće li ženi izdati lijek ili ne, čime on/a preuzima ulogu maga ili vrača, iako je medicina u posljednjih 2000 godina fascinantno napredovala.

Što je dodatno simpatično u Varginom sustavu vrijednosti? Ljekarnik/ca može odbiti izdati lijek zbog priziva savjesti. Ne valjda opet! Naravno, u tom slučaju moraju osigurati da netko drugi pacijentici izda proizvod, ali zamislimo samo malene nesavladive manipulacije ovdje, od slavljenja po misama ili govorima ljekarnika/ica koji/e ne izdaju pilulu za dan poslije (kao slučaj kninske primalje), ili rečenice poput: “Ne, ne mogu vam izdati morning after pill, kosi se s mojim načelima, ali nažalost, sve druge kolege/ice su na bolovanju, žao mi je”. Shvaćamo li koliko je pozicija ljekarnika/ca u ovom slučaju podložna manipulaciji? Što ako je u smjeni samo jedan zaposlenik/ica i baš se on/ona pozove na priziv savjesti? Što ako sobica za razgovor (konzultacije) bude zauzeta u tom trenutku, gdje će se ispunjavati upitnik?

Da ne govorimo kako farmaceuti/kinje imaju nezahvalan zadatak (oni/e koji se pridržavaju pravila struke) – primorani/e su tražiti od žene obavezno ispunjavanje formulara, koje nije anonimno i bez kojeg se ne može dobiti lijek. Da stvar bude apsurdnija, ovo je jedini lijek bez recepta koji zahtijeva ispunjavanje formulara.

Vargina manje radikalna rješenje

Razgovarale smo s nekoliko farmaceutkinja o njihovom viđenju ove situacije. Dok su nam jedne priznale kako nikakav naputak nisu dobile, a pilule su na policama ljekarni od prošlog tjedna, druge su nam kazale kako su dobile dopis Ministarstva zdravlja o prodaji (da, elleOne košta oko 250 kuna), ali s naznakom kako će naknadno dobiti smjernice o prizivu savjesti.

Štoviše, Hrvatsko farmaceutsko društvo priopćilo je kako nije bilo upoznato sa Smjernicama za izdavanje lijeka ellaOne niti s točnim izgledom formulara za izdavanje lijeka koji Ministarstvo zdravlja i Hrvatska ljekarnička komora navode kao obvezujuće prilikom izdavanja lijeka.

“HFD nije bilo upoznato sa Smjernicama za izdavanje lijeka ellaOne niti s točnim izgledom formulara za izdavanje lijeka. I dalje stojimo iza svih naputaka koje smo prenijeli polaznicima Tečaja. Smjernice HLJK ne možemo prihvatiti primarno stoga što nemaju uporišta u relevantnom hrvatskom niti europskom zakonodavstvu. Nadalje, smjernice HLJK smatramo neprovedivim u praksi”, istaknula je dr. sc. Maja Jakševac Mikša, izvršna direktorica Hrvatskog farmaceutskog društva.

Ministar je još dodao kako je apstinencija manje radikalno rješenje. Nakon čega je svizac zamotao čokoladu u omot.

No, hvala svetom razumu, pa je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, upozorila kako se na ovaj način izravno diskriminira žene fertilne dobi.

Hrvatsko društvo ginekologa ovu je odluku nazvalo sramotnom i diskriminatornom, ali tko su oni da se petljaju – Hrvatsko planinarsko društvo se nalazi na adresi Kozarčeva 22, 10000 Zagreb, ako nam zatreba i njihovo mišljenje.

‘Rad, trud i upornost nisu garancija uspjeha u Hrvatskoj’

Posted on April 28, 2015 by sdadmin

Mladi u Hrvatskoj su nezaposleni, potplaćeni, nezadovoljni kvalitetom života, zabrinuti za svoju budućnost i gotovo ih 87 posto razmišlja o preseljenju u inozemstvo, pokazali su rezultati istraživanja ‘Mladi na tržištu rada’ koji je provela neformalna inicijativa ‘Za rad spremne’. Članice inicijative i autorice istraživanja Anja Repalust i Irena Velimirović pojasnile su za Libelu rezultate istraživanja, ali i naglasile zašto je ovakva analiza provedena od strane neformalne inicijative, a ne od nadležnih institucija. Također su istaknule koji su potencijali za promjenu položaja mladih u svijetu rada.

Što vas je motiviralo na istraživanje položaja mladih u svijetu rada i o kakvom je istraživanju riječ?

Anja: Moglo bi se reći da zapravo nismo imale izbora. Naime, podataka o mladima na tržištu rada gotovo da i nema. Statistike su nepotpune, mlade se tretira kao homogenu skupinu, a mi smo se u našem zagovaranju htjele osloniti na neke podatke. Tako smo krenule planirati anketno istraživanje u kojem bi detaljno ispitale sve vezano uz tržište rada, obrazovanje i sociodemografske karakteristike, ali i informacije osobne prirode, kao što su zadovoljstvo životom, strahovi vezani uz budućnost i tjeskoba.

U suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Područnim uredom Krapina i Mrežom udruga Zagor prijavljen je projekt ‘Za rad spremne’ kojeg je ovo istraživanje dio, te mu je odobreno financiranje od strane Ministarstva socijalne politike i mladih. Samo istraživanje provedeno je online putem u razdoblju od od 18. siječnja do 8. veljače ove godine te su mu ciljana populacija sve osobe između 18 i 30 godine koje su završile neki oblik školovanja te se nalaze na tržištu rada.

Uzorak je prigodan nereprezentativan, što znači da, nažalost, podatke ne možemo generalizirati na sve mlade, jer izrada reprezentativnog uzorka i samo provođenje takvog istraživanja zahtijeva velika financijska sredstva koja mi nemamo.

Budući da ste i prije pratile situaciju mladih u svijetu rada te da poznajete prilike, jesu li rezultati opravdali vaša očekivanja?

Irena: Kao posljedica ekonomske krize, 2008. godine, stopa nezaposlenosti mladih porasla je kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Smatramo važnim za istaknuti kako se u Hrvatskoj u posebno teškom položaju nalaze mlade žene zbog dvostruke diskriminacije – temeljene na spolu i dobi. Naše istraživanje je nažalost potvrdilo neke od naših pretpostavki, poput oblika ugovora o radu, visini plaća, financijskoj ovisnosti, pa je tako zabrinjavajuć podatak da od naših ispitanika samo 35 posto radi preko ugovora na neodređeno (to se odnosi na one koji su zaposleni), žene su zastupljenije u nesigurnim oblicima ugovora o radu, više od 60 posto ispitanih mladih ima plaću ispod 4.500 kuna, što je manje od hrvatskog prosjeka koji iznosi oko 5.500 kuna, te 67 posto ispitanih mladih ističe kako ih netko financijski pomaže. Kad to sve uzmemo u obzir, ne čudi nas podatak kako ukupno 87 posto ispitanika/ca razmišlja o preseljenju u inozemstvo, a kao razloge navode bolje mogućnosti zaposlenja i napredovanja na poslu, ali i veću kvalitetu života.

Osim podatka da 87 posto mladih koji razmišljaju o emigraciji iz Hrvatske zbog nemogućnosti zaposlenja ili loših uvjeta na radnim mjestima i nezadovoljstva kvalitetom života, što biste istaknule kao najvažnije i najzanimljivije podatke istraživanja?

Anja i Irena: Zapravo, taj podatak o 87 posto ispitanika/a koji/e razmišlja o emigraciji sastoji se od dva dijela – 34 posto njih kaže kako zaista ozbiljno razmišlja o preseljenju, dok je još njih 53 posto koji kažu da o tome razmišljaju ponekad. Koliko god da je situacija loša, zapravo nas je iznenadilo što samo 13 posto ispitanih kaže da ne razmišlja o preseljenju.

Podatak koji nam je također bio iznenađujuć, jest da više od 60 posto zaposlenih ispitanika/ca radi za plaću manju od 4.500 kuna, što je manje od ukupne prosječne plaće, a njih je dvije trećine više ili visoko obrazovano! Sukladno tome, velika većina financijski je ovisna o roditeljima i/ili partneru/ici.

Nažalost, ne iznenađuje nas, ali većina ih iznosi kako osjećaju tjeskobu, razdražljivost, zabrinutost i sl. te strahove vezane uz budućnost, od kojih se većina odnosi na radno mjesto i financijsko osamostaljivanje.

Zanimljivim se pokazao i podatak kako rad, volontiranje te stjecanje novih znanja i vještina neće mladima pomoći u pronalasku posla nakon završetka studija.

Anja: Što se toga tiče, situacija je ovakva – na temelju odgovora ispitanika/ca o tome jesu li radili/e ili volontirali/e na poslovima vezanim u svoju vlastitu struku za vrijeme trajanja obrazovanja (dakle, u to se ne ubraja radno iskustvo u primjerice call centrima koje, naravno, također smatramo izrazito korisnim, ali u analizi smo se željele ograničiti upravo na iskustvo u struci) podijelile smo ispitanike/ce u dvije skupine – one sa i one bez iskustva rada u struci.

Zatim smo uspoređivale postoji li razlika između te dvije skupine u zapošljavanju – ukupno 32 posto onih bez iskustva danas je zaposleno, naspram 40 posto onih s iskustvom. Evidentno je da postoji razlika od 8 posto. Međutim, smatramo da je ona zaista zanemariva.

Često se čuje kako mladi koji su dodatno angažirani za vrijeme svog obrazovanja neće imati problema sa zapošljavanjem te se time zapravo odgovornost nezaposlenosti pripisuje nedovoljnom trudu. Kad bi tome zaista bilo tako i kad bi se iskustvo, trud i angažman zaista cijenili, ta razlika bi bila mnogo veća te u konačnici, iskusnih ispitanika/ca ne bi bilo zaposlenih manje od polovice.

Isticanjem ovog podatka želimo skrenuti pažnju na to da trud, rad i upornost nisu garancija uspjeha.

Istaknule ste kako su ispitanici i ispitanice priznali/e kako su nezadovoljni/e životima. Možete li to pojasniti?

Irena: Za potrebe ovog istraživanja koristili smo instrument za subjektivnu procjenu kvalitete života, dakle ispitanici i ispitanice su sami/e procjenjivali/e koliko su zadovoljni/e pojedinim aspektima svoga života. Podatak koji nas ne čudi jest da su zaposleni te više i visoko obrazovani u prosjeku zadovoljniji životom.

Ono što nas je više zabrinulo su postotci u kojima ispitanici procjenjuju prisutnost nekih od pokazatelja tjeskobe. Više od polovice ispitanika navodi kako većinom ili stalno osjeća uznemirenost, razdražljivost, napetost, zabrinutost te nesigurnost. Promatrajući te podatke moramo uzeti u obzir da se radi o mladim osobama čija nezaposlenost nakon završetka školovanja vodi do značajnog opadanja na području mentalnog zdravlja, koje inače nije karakteristično za ovu dobnu skupinu. Također je važno istaknuti kako su žene i ovdje u nepovoljnijem položaju uz nezaposlene i niže obrazovane koji u većoj mjeri ističu postojanje simptoma povezanih s tjeskobnim stanjem.

Jedan od razloga zašto ste se odlučile na provođenje istraživanje jest i činjenica da nadležne institucije ne objavljuju evaluacije mjera zapošljavanja i ne postoje detaljni podaci dostupni javnosti o demografskim karakteristikama osoba koje su na mjerama zapošljavanja, koje ih završe, koliko ih se i gdje u konačnici zaposli, itd. Dok se ministar rada Mirando Mrsić hvali uspjehom mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, nadležne institucije i dalje onemogućuju javnosti uvid u detaljniju analizu tih mjera. Što je vaše istraživanje pokazalo kada je riječ o mjerama zapošljavanja za mlade?

Anja: U upitnik smo uključile i pitanja na koju vrstu ugovora su mladi trenutno zaposleni, ali i jesu li, i koliko puta, bili zapošljavani putem mjera aktivnog zapošljavanja mladih. Tako da imamo uvid u to jesu li naši/e ispitanici/ice koji/e su koristili mjeru stručnog osposobljavanja uspješniji u zapošljavanju nego oni koji ih ne korste. Međutim, tu informaciju trenutno vam ne možemo otkriti jer je čuvamo za tribinu 29. travnja u 17h u prostorima Zelene akcije. Tamo ćemo sve detaljno objasniti, stoga pozivamo sve zainteresirane da dođu. Možemo vam samo otkriti da se podaci na našem uzorku ne slažu s onim što ministar govori…

Kako iskoristiti rezultate ankete da se poboljša položaj mladih u svijetu rada?

Anja: Pitanje o tome na koji način će ono što radimo pomoći poboljšanju, gotovo uvijek se postavlja civilnom sektoru. Međutim, činjenica je da sve što mi možemo napraviti jest upozoravati na trenutno stanje i trendove te kreirati neke preporuke, ali na kraju krajeva, moć za promjenom imaju samo oni koji su na vlasti. Mi ćemo ove podatke koristiti za zagovaranje i upozoravanje na loše stanje, ali, nažalost, više od toga nije u našoj moći.

Istraživanje je samo jedan dio projekta. Kakve su ostale aktivnosti?

Irena i Anja: Kao što je već jednom spomenuto, u srijedu u 17 sati se održava tribina ‘Mladi na tržištu rada’ u prostorima Zelene akcije (Frankopanska 1, Zagreb). Osim nje, u planu su i dvije tribine u Zagorju te tri javne akcije koje su još u procesu osmišljavanja. Također, cijelo vrijeme se vodi medijska, ali i zagovaračka kampanja, a za kraj projekta predviđena je završna konferencija. Tokom cijelog procesa, kreirat će se preporuke pomoću kojih bi se, smatramo, mogao poboljšati položaj mladih na tržištu rada.

Rezultati istraživanju objavljeni su u medijima, čime smo nastojali osvijestiti javnost i vladajuće o ozbiljnosti situacije. A situacija je uistinu alarmantna. Odgovornost svih nas je da sagledamo ovu nepravednu situaciju u kojoj su se mladi našli i tražimo i borimo se za promjene.

Tribina ‘Mladi na tržištu rada’: Zašto čak 87 posto mladih razmišlja o preseljenju u inozemstvo?

Posted on April 28, 2015 by sdadmin

Mladi u Hrvatskoj su nezaposleni, potplaćeni, nezadovoljni kvalitetom života, zabrinuti za svoju budućnost i gotovo 34 posto njih učestalo razmišlja o preseljenju u inozemstvo, pokazuju rezultati istraživanja ‘Mladi na tržištu rada’.

Cjelokupni rezultati istraživanja prezentirat će se na tribini koja se održava u srijedu, 29. travnja, u 17 sati u prostorijama Zelene akcije, Frankopanska 1.

Na tribini će govoriti Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, pomoćnica ministra rada Tatjana Dalić te članice inicijative autorice istraživanja Anja Repalust i Irena Velimirović.

Istraživanje ‘Mladi na tržištu rada’ dio je projekta inicijative ‘Za rad spremne’, kojeg provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje Područnim uredom Krapina i Mrežom udruga Zagor. Ciljana populacija istraživanja bile su sve osobe između 18 i 30 godina koje su završile neki oblik školovanja te se nalaze na tržištu rada. Istraživanje je provedeno putem online upitnika te je u njemu sudjelovalo ukupno 2.947 osoba iz svih županija Republike Hrvatske, od čega 77,2% žena i 22,6% muškaraca. Projekt je financijski podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih.

Čak 65 posto ispitanih je nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka – manju od 4.500 kuna. Samo 35 posto zaposlenih ispitanika radi na ugovor na neodređeno, dok su preostali zaposleni preko nestalnih i nesigurnih oblika rada.

Kada je riječ o strahovima vezanim za budućnost, 42 posto ispitanih boji se gubitka posla, a 39,9 posto strahuje kako se neće zaposliti. Također, prisutne su bojazni i od nemogućnosti financijskog osamostaljenja, kao i nemogućnost osnivanja obitelji zbog nedostatka financijskih mogućnosti i preopterećenosti poslom.

Više od polovice ispitanika navodi kako većinom ili stalno osjeća uznemirenost (58.2%), razdražljivost (52%), napetost (65.8%), zabrinutost (75.4%) te nesigurnost (60.2%), iz čega se može zaključiti kako nezaposlenost ili nesigurno i slabo plaćeno radno mjesto dovodi do kroničnog nezadovoljstva kvalitetom života.

Promatrajući ove podatke, uopće ne čudi što čak 34 posto mladih učestalo, a 53 posto mladih ponekad mladih razmišlja o preseljenju u inozemstvo. Gotovo svima razlozi za to vezani su uz dobivanje posla, visinu plaće, mogućnosti napredovanja i daljnje edukacije te općenito bolje uvjete rada.