Vjerske zajednice ne smiju biti povlaštene u Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija!

Platforma 112 hitno saziva konferenciju za medije u petak, 3. listopada, u 9 sati ispred ulaza u Hrvatski sabor na Markovom trgu, na temu “Otkud izuzeća od financijske transparentnosti za vjerske zajednice?”.

Naime, nakon današnje rasprave, Sabor će sutra glasati o ovom zakonu koji bi konačno trebao poboljšati financijsku transparentnost  svih neprofitnih organizacija, od sportskih klubova, preko udruga, i zadruga do vjerskih zajednica. Međutim, u konačnoj verziji zakona uskrsnula je odredba koje uopće nije bilo u prvom čitanju (već tek u prethodnim radnim verzijama zakona), a prema kojoj su sve vjerske zajednice, za razliku od svih drugih neprofitnih organizacija, izuzete od obveze financijskog izvještavanja i nadzora nad svim financijskim sredstvima iz privatnih i međunarodnih izvora. To u praksi znači legalizaciju nove porezne oaze, a građanima koji doniraju onemogućuje uvid u trošenje vlastitog novca.

Na konferenciji za medija govorit će Marina Škrabalo, GONG,  Milana Romić, Kuća ljudskih prava, i drugi predstavnici Platforme 112 – za Hrvatsku vladavine prava, koalicije 70 organizacija civilnog društva.

U nastavku prenosimo Apel zastupnicima Hrvatskog sabora Platforme 112 koji im je upućen danas, uoči saborske rasprave:

Poštovane zastupnice i zastupnici,

upravo je sada na vašim klupama Konačni prijedlog zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija – dugo očekivan i dobrodošao putokaz za podizanje financijske transparentnosti i odgovornosti u upravljanju svim neprofitnim organizacijama, bez obzira na njihov pravni oblik, veličinu, snagu ili svjetonazorski predznak. Nakon opsežne javne i saborske rasprave, otklonjene su formulacije koje su predstavljale prepreke za razvoj socijalnog poduzetništva i kolektivno pregovaranje između socijalnih partnera.

Međutim, u konačnom prijedlogu zakona uskrsnula je odredbau Čl. 2. stavak 3 o izuzeću vjerskih zajednica od obveze financijskog izvještavanja o ukupnim  prihodima, već se na njih  – za razliku od svih drugih obveznika zakona, uključujući i političke stranke – odnosi samo obveza izvještavanja o trošenju proračunskih sredstava. Upozoravamo da ova odredba o izuzeću NIJE postojala u prijedlogu zakona u prvom čitanju o kojem je raspravljao Sabor, već je preuzeta iz jednog od radnih nacrta zakona koji čak nije bio upućen ni na Vladu. Napominjemo da se u priloženom izvješću o provedenoj javnoj raspravi, kao i u izvješćima saborskih odbora ne nalazi uporište za ovo izuzeće vjerskih zajednica [1].

U praksi, ovo izuzeće  znači da sav novac vjerskih zajednica iz privatnih i međunarodnih izvora uopće neće biti predočen javnosti i mjerodavnim institucijama financijskog nadzora. Ovim izuzećem država vlastitim građanima koji su i svojim donacijama, a ne samo putem proračuna, financirali  određenu vjersku zajednicu onemogućuje pravo uvida u način trošenja njihovog novca! Time se legalizira financijska siva zona, razmjera više milijardi kuna godišnje, koja predstavlja i koruptivni rizik pranja novca.

Podsjećamo da čak 83 posto građana koji se većinom deklariraju kao katolici smatraju da bi Katolička crkva trebala objavljivati financijske izvještaje o svim svojim prihodima i rashodima, uključujući i milodare. [2] Podsjećamo i na to da je Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, NN  83/02, 72/13 iste definira kao neprofitne i ne navodi nikakve iznimke ili specifičnosti vezane uz obveze financijskog izvještavanja, dok je dužnost  Katoličke crkve da poštuje zakone o financijskom poslovanju eksplicirana i u Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima NN18/98) te ponovljena u Izvješću Državne revizije za 2010.

Stoga Vas molimo da uložite amandman na konačnu verziju zakona kako bi se ovo štetno izuzeće vjerskih zajednica sadržano u odredbi Članka 2 stavak 3 izuzelo iz konačne verzije zakona.



[1] Ministarstvo financija se u svom obrazloženju ovog izuzeća poziva na Izvješće  Odbora za Financije i državni proračun o prijedlogu tog zakona donesenog na sjednici  4. veljače 2014. Međutim, u tom izvješću  uopće ne traži od predlagatelja da izmijeni Zakon i unese navedena izuzeća za vjerske zajednice već se isključivo upozorava da prihodi vjerskih zajednica od milodara i druge naknade za različite vjerske usluge poput vjenčanja ne smiju biti tretirani kao gospodarska djelatnost.  http://www.sabor.hr/izvjesce-odbora-za-financije-i-drzavni-proracu0013

[2] Istraživanje je provela agencija IPSOS PULS u studenome 2013. telefonskim putem na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1001 ispitanika starijih od 18 godina za potrebe udruge CESI.

Sudanski sud poništio brak osmogodišnje djevojčice

Sudanski sud poništio je brak osmogodišnje djevojčice, koja je bila prisiljena udati se za 40 godina starijeg čovjeka.

Nahid Gabr Allah, voditelj Seema Centra koji je preuzeo djevojčicu u zaštitu, kazao je da je sud poništio ugovor o braku, sastavljen prije tri godine, javlja Anadolu Agency (AA).

Prema tvrdnji Gabr Allaha, Seema Centar je preuzeo slučaj djevojčice po imenu Ashgan Youssef, na zahtjev njene majke, koja je pobjegla prošlog mjeseca nakon što je suprug djevojčice zahtijevao da ju odvede.

Sudanska vlada nije komentirala slučaj Youssef. Njezina majka, međutim, najavila je da će održati konferenciju za novinare danas popodne.

Članak 40. Sudanskog osobnog zakona o statusu, koji je već bio kritiziran od strane lokalnih pravnih stručnjaka, kaže kako je 10 godina minimalna dob djevojčica za sklapanje braka.

 

Besplatna kontracepcija i seksualna edukacija smanjuju broj neželjenih trudnoća i pobačaja

Za mlade ljude koji su obrazovani o kontracepciji i koji imaju pristup besplatnoj kontracepciji značajno je manja šansa da će zatrudnjeti ili zatražiti pobačaj, uspoređujući ih s drugim seksualno aktivnim tinejdžerima i tinejdžerkama, pokazala je studija obavljena u New England Journal of Medicine.

Gotovo tri četvrtine od ukupno 1,404 djevojaka koje su sudjelovale u Contraceptive CHOICE Projectu izabralo je spiralu, maleni uređaj koji se ugrađuje u maternicu kako bi zaustavio proces oplodnje, ili kontraceptivne implante koji se ugrađuju u ruku i neprestano ispuštaju sintetički hormon progestin koji onemogućuje trudnoću.

Na većem uzorku populacije, svega pet posto američkih tinejdžerica koristi ovaj dugoročni oblik kontracepcije. Većina ih koristi kratkoročne metode poput kontracepcijskih pilula ili prezervativa ili ne koriste kontracepciju uopće, zbog troškova i nemogućnosti pristupa istoj. Studija je također pokazala da su dvije trećine mladih koji su koristili dugoročne oblike kontracepcije nastavili koristiti iste i nakon dvije godine, dok je svega jedna trećina kratkoročnih metoda korišena nakon tog perioda.

Contraceptive CHOICE Project uključio je više od devet tisuća žena i tinejdžerki koje su imale visok rizik od neplanirane trudnoće i željele su isprobati nove oblike kontracepcije. Sudionice su imale različite kontracepcijske metode na izbor, od implanata do kondoma. Od tinejdžerki uključenih u studiju, njih petsto je bilo između 14. i 17. godine kada su se uključile u projekt. Polovica djevojaka u toj dobnoj skupini prijavilo je da su imale neplaniranu trudnoću, a njih 18 posto je imalo barem jedan pobačaj.

“Choice Project uklonio je tri važne barijere za tinejdžerke – pristup edukaciji, pristup kontracepciji i troškove“, navodi dr. sc. Gina Secura, istraživačica na Washington University School od Medicine u St. Louisu i voditeljica CHOICE projekta. “Istovremeno uklanjanje tih uobičajnih zapreka rezultiralo je u znatno nižim postocima trudnoća. Uklanjanjem samo jedne prepreke vjerojatno ne bismo dobili iste rezultate”.

Rezultati tog istraživanja pokazali su se nevjerojatnima. U studiji, godišnji postotak trudnoća za tinejdžerke u dobi između 15. i 19. godine bio je 3.4 posto, dok je taj postotak na razini SAD-a 15.9 posto. Prosječni postotak poroda u studiji je 1.9 posto, dok je na razini seksualno aktivnih tinejdžerica u SAD-u 9.4 posto.

U studiji su se pokazali i daleko niži postoci izvedenih pobačaja. U razdoblju od 2008. do 2013. godine u istraživanju je zabilježen godišnji prosječni postotak od gotovo 1 posto, dok je samo u 2008. godini na razini SAD-a čak 4.2 posto.

“Studija pokazuje da možemo uspješno smanjiti te probleme ako promijenimo način da koji omogućavamo kontracepciju za mlade“, zaključila je Secura.

Bog te voli, ali samo dok rađaš

Aktualna kampanja pod nazivom 40 dana za život, s aktivističkim potencijalom molitvenog tipa i klečanjem kao prečicom do promjene, pokušava prisvojiti pravo na odlučivanje.

Spomenuta inicijativa problematična je na puno razina.

Međunarodna ekumenska molitvena inicijativa za nerođeni život, bdijenje ispred bolnica u Splitu, Sisku, Osijeku,Vinkovcima i Zagrebu – stoji na službenim stranicama pokreta. Iako su svoje aktivnosti do sada vezali uz korizmeno razdoblje, od ove godine djeluju i mimo većih kršćanskih blagdana. Na službenim su se stranicama izjasnili kao apolitična međunarodna organizacija volontera i volonterki kojoj je cilj ‘uz Božju pomoć, isključivo prestanak pobačaja u KBC-u Sestre milosrdnice (Zagreb), pomoć i iscjeljenje majki koje se spremaju pobaciti ili su to učinile te obraćenje medicinskog osoblja i onih koji zagovaraju pobačaj’.

Obraćenje medicinskog osoblja.

Klinički bolnički centar opća je bolnica koja ujedinjuje sve dijagnostičke metode, pretrage i terapijske zahvate; usto je zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti te se u njoj izvodi nastava visokih učilišta i provodi znanstveno-istraživački rad za djelatnost za koju je osnovana. Dakle, nije privatna klinika. Zdravstveni djelatnici/ce zaposleni/e u javnom zdravstvu podliježu ustavnim odredbama, Zakonu o liječništvu, Zakonu o sestrinstvu te Etičkom kodeksu primalja. Navedenim im je aktima zajamčeno pravo na priziv savjesti (odluka da ne obavljaju ili ne sudjeluju u abortusu) sve dok pravovremeno i to pismeno obavijeste nadređene da se njihova uvjerenja ne slažu s obavljanjem određenih medicinskih zahvata, dok za svoj dio posla pronađu adekvatnu zamjenu i sve dok njihovo pravo priziva savjesti ne ugrožava pacijentičin život ili prava. S obzirom na to da je riječ o odraslim ljudima slobodne volje koji za svoje postupanje imaju i zakonski okvir, ne vidim mjesta šačici ljudi okupljenih ispred njihova radnog mjesta koja bi ih trebala dozvati pameti.

Ustav Republike Hrvatske člankom 40. garantira slobodu savjesti i vjeroispovijesti i slobodno i javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, što je jedan od najčešće korištenih argumenata kod protivnika i protivnica prava na pobačaj. Sljedeći, 41. članak govori: “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države (iako mogu uživati zaštitu države)”.

Njihovo oružje su molitva i post, a propagandno-promidžbeni program sastoji se od dječjih crteža, fotografija beba i parola poput Mama ja te volim. Niti u jednom trenutku nisu ponudili nikakvu inicijativu, kako obrazovnu tako ni promidžbenu, koja bi se bavila jednim od mogućih uzroka, kao što su neželjene trudnoće (tinejdžerica), nezaštićeni spolni odnosi, nepoznavanje vlastita tijela i seksualnosti, nepostojanje seksualne edukacije te seksualno nasilje.

Bore se za život nerođene djece.

Jedna od, osobno, najzanimljivijih manipulativnih taktika pozivanje je na život nerođene djece, simbol nevinosti, dok istovremeno ne rade ništa po pitanju osiguranja uvjeta zaštite i dobrobiti za djecu koja su rođena. Njih zabrinjava potencijalna budućnost i hrvatska demografija, dok nezbrinuta, zlostavljana, napuštena, već rođena djeca ne spadaju u njihovo karitativno djelovanje. Šteta, jer ima ih više nego nerođenih i imaju realne potrebe. Svojevremeno je slična inicijativa energiju ulagala u zabranu posvajanja istospolnim zajednicama koje bi nezbrinutoj djeci mogle osigurati topli dom i ljubav; danas koriste parolu kako žele više djece u domovima.

Nije shvatljiva energija i resursi koji su uloženi u akciju ’40 dana molitve’ s obzirom da se zakonski ništa nije promijenilo. Nismo država koja ima politiku jednog djeteta i koja nalaže da se svako sljedeće mora pobaciti. U Hrvatskoj ne jača nikakva propaganda niti glorifikacija abortusa kao kontracepcijske metode. Osim njihova nastojanja da reguliraju reproduktivna prava, na toj se sceni ne dešava gotovo ništa. Oni su samoinicijativno, s neviđenim samopouzdanjem na sebe preuzeli ulogu preobraćenja medicinskog osoblja i majki. Pravo odlučivanja o vlastitom tijelu prema njima pripada Crkvi, iako smo prvenstveno sekularna država (u teoriji) i iako nisu svi/e stanovnici/e RH iste vjeroispovijesti, dok se dio stanovništva izjašnjava ateistima/kinjama i agnosticima/icama.

U duhu je kršćanskog vjerovanja kako život počinje začećem. Drugi najčešće korišteni citat koji je jedan od važnijih argumenata inicijative koja se bori protiv prava na abortus nalazi se u Matejevu evanđelju, čime je Biblija, sveta knjiga za kršćanski nauk, postala magičnom knjigom porodništva na kojoj bi se očito trebala temeljiti suvremena medicinska znanost.

Žene koje se iz raznih razloga odluče na prekid trudnoće izložene su prvenstveno raznim psihološkim dilemama, pritiscima okoline te diskriminaciji, i sasvim sigurno se na takav zahvat ne odlučuju iz hirovitih pobuda, a najmanje im od svega treba dodatna osuda kroz medije, ali i osobni nastup aktivista/kinja ispred bolnica.

Temeljna ljudska prava ne bi trebala biti teniska loptica kojom će se razne organizacije dobacivati i skupljati bodove i potpise. Ona su Ustavom i zakonima zajamčena kao prava slobodnog građanina u sekularnoj državi s ispravnim sustavom medicinske zaštite. Nije li jezivo da nekolicina ljudi misli kako može odlučivati o pravima pojedinca i njegovu tijelu?

Atmosfera koja se stvorila nakon relativno nedavnog slučaja kninske bolnice gdje je primalja odbila sudjelovati u medicinskom zahvatu abortusa dodatno se zakuhala kada je pitanje reproduktivnih prava ušlo u svaku poru klerikalnog djelovanja. Svakome je zagarantirano pravo na izbor vjeroispovijesti, no ono ne smije utjecati na rad državnih institucija niti biti korišteno u reformatorske svrhe koje za posljedicu imaju smanjenje prava drugih. Spomenuta primalja nazivala se tako u medijima vezom između Boga i čovjeka, na misnim slavljima njeno se ime slavilo dok su se istovremeno osuđivali zdravstveni djelatnici koji obavljaju/sudjeluju u abortusu, kao i žene koje se istom podvrgavaju. Nekolicina hrvatskih nadbiskupa na misnim slavljima komentirala je kako je riječ o borbi između dobra i zla, kninskoj primalji  treba čestitati na ljudskom i kršćanskom ponosu; kako majke koje žele roditi djecu te ih podariti svojoj obitelji, Crkvi i domovini doživljavaju velike nevolje, te kako se protiv tih nevolja treba boriti rađanjem i odgojem djece, novim potomstvom i njegovim odgojem prema Božjim zapovijedima’. S obzirom na to da je riječ o velikim misnima slavljima – u ovom slučaju u najvećim hrvatskim svetištima, na jedan od najvećih kršćanskih blagdana – Velike Gospe, gdje se s temeljnim ženskim reproduktivnim pravima barata kao nečime o čemu može odlučivati šačica slučajnih prolaznika i prolaznica, redovito treba naglašavati sljedeće: Hrvatska je po svom Ustavu sekularna država. Državne bi institucije trebale biti vjerski neutralne, a zakoni takve države ne bi smjeli počivati na vjerskim idejama već na potrebi zaštite jednakih prava i sloboda svih građana i građanki. Popu pop, a bobu bob.

Čak 60.000 hrvatske djece živi ispod praga siromaštva

Istraživanje UNICEF-a o siromaštvu i materijalnoj dobrobiti djece predškolske dobi u Hrvatskoj pokazuje dramatične rezultate, jer je u 2012. bilo 20 posto, odnosno 60.000 djece koja žive ispod praga siromaštva, prenosi Civilnodruštvo.hr.

Od tog broja njih 40 posto ne može ni svaki drugi dan dobiti obrok s mesom ili ribom.

“Tijekom krize koja u Hrvatskoj traje već šestu godinu svjedočili smo dramatičnom porastu siromaštva koje sve teže pogađa najranjivije skupine društva, a najviše one najbespomoćnije i najugroženije, a to su upravo djeca”, istaknuo je predsjednik Ivo Josipović na sjednici Vijeća za socijalnu pravdu, kazavši da ona nisu samo budućnost ove zemlje nego i njena sadašnjost. Ona, dodao je, nisu odgovornost ove ili one političke opcije, stranke ili vlade, institucije ili ministarstva, dugoročno djeca su odgovornost svih nas.

Zabrinjavajućim je ocijenio da su zbog nezaposlenosti roditelja siromaštvu izložena i djeca koja ne pripadaju tzv. rubnim skupinama, djeca koja bi u drugačijim ekonomskim okolnostima imala sve uvjete za uspješan život i razvoj.

Josipović je nedopustivim ocijenio da Hrvatska u 21. stoljeću postane zemlja u kojoj mjesto rođenja djeteta i ekonomski status njegove obitelji trajno određuje i ograničava ne samo mogućnost učenja i obrazovanja, nego i sva prava života i razvoja djeteta – pravo na zdravlje i adekvatnu pedijatrijsku skrb, zdravu prehranu, na slobodno vrijeme, na igračke, kulturne aktivnosti, jednom riječju – pravo na sretno djetinjstvo.

Posebno ga žalosti podatak da je u 2012. više od 20 posto djece mlađe od 6 godina živjelo ispod praga siromaštva, a strašnom smatra činjenicu da 40 posto te djece ne može ni svaki drugi dan dobiti obrok s mesom ili ribom, te da ih trećina živi u vlažnim i neadekvatnim stambenim prostorima.

Svakodnevni seksizam: Muškarci upoznaju žene

Yang Liu grafička je dizajnerica koja je odlučila ilustrirati razlike između muškaraca i žena, ali i svakodnevni seksizam s kojima se žene moraju nositi. Oslanjajući se na iskustva, izazove i različite poglede na muško-ženski svijet koji je i sama iskusila, Yang u knjizi Man meets woman prikazuje pitanje roda kroz razne situacije, od obiteljskog života, karijere do broja seksualnih partnera. Jednostavan dizajn ukomponiran je u priču o prastarim stereotipima koji se povezuju s novim pristupom, ulogama i odnosima muškaraca i žena u grafičkom obliku. Kroz takav pristup umjetnica nastoji izazvati međusobno razumijevanje i toleranciju koje u društvenom svijetu i dalje nedostaje.

{slika}

Svaka stranica knjige ilustrira osjećaje, radnje i uloge muškaraca koji su prikazani zelenom bojom i smješteni na lijevu stranu i žena s ružičastom pozadinom na desnoj strani. Iako se radi o šarenom i razigranom dizajnu koji neodoljivo podsjeća na slikovnicu, glavni cilj projekta je prikaz kontrasta između muškaraca i žena, te rodnih podjela koje su još uvijek daleko od napretka i jednakosti kojoj težimo. Prije par mjeseci Yang Liu je održala prezentaciju svoje knjige i objasnila priču iza svakog pojedinog dizajna. Prezentacija je dio kreativnih jutra i besplatnih predavanja uz doručak koji se organiziraju u cijelome svijetu, a u travnju ove godine Yang je berlinskoj publici predstavila Man meets Woman.

{slika}

Iako su neke lustracije bazirane na klišejima koji su još uvijek prisutni u našem društvu, većina su pomno dokumentirane situacije temeljene na osobnim stavovima i iskustvima dizajnerice. Svakodnevna interakcija i komunikacija muškaraca i žena sažeta je u nekoliko riječi koje opisuju ilustriranu situaciju što je i jedini tekst u knjizi. Dizajnirano s dozom humora, određenu publiku će sigurno nasmijati, dok će drugi čitati između imaginarnih redova autorice. Knjiga na police stiže u listopadu, a sudeći po sadržaju sigurno će biti jedna od tema u narednim mjesecima.

{slika}

{slika}