Žene na filmu premalo zastupljene i stereotipno prikazane

Rezultati studije Ujedinjenih naroda pokazuju da su žene u međunarodnim filmskim produkcijama premalo zastupljene i da se vrlo često pojavljuju u vrlo klišeiziranim ulogama.

U filmskoj industriji postoji duboko ukorijenjena diskriminacija i stereotipizacija žena i djevojaka, poručuju iz njemačkog odbora UN-ove organizacije za ženska pitanja u Bonnu (UN Women). Diskriminacija iz stvarnog života prenosi se i na filmsko platno, pa tako žene u filmovima dobivaju manje od trećine uloga s tekstom (30,9 posto). Pored toga, junakinje su često izrazito seksualizirane.

Znanstvenici su u okviru studije američkog Instituta Geene Davis za spolove u medijima u suradnji s organizacijom UN Women i Zakladom Rockefeller analizirali filmove iz SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Brazila, Kine, Indije i Rusije.

Studija je pokazala da se najviše govornih uloga ženama daje u britanskom filmu (37,9 posto) pa onda u brazilskom (37,1 posto) i južnokorejskom (35,9 posto). Na začelju liste su indijske (24,9 posto) i američko-britanske produkcije (23,6 posto).

Istraživanje dalje pokazuje da se žene u njemačkom filmu izrazito često pojavljuju u seksualnom kontekstu; 39,2 posto žena u njemačkim filmovima pokazuje se potpuno ili gotovo potpuno golo. Prosjek se u čitavom svijetu kreće oko 24 posto. Sveukupno gledajući, žene su dvostruko više puta na filmskom platnu izazovno, oskudno odjevene ili potpuno bez odjeće.

Autori/ice studije kritiziraju i činjenicu da su žene u filmovima rijetko prikazane uspješnima u svome zanimanju. U samo 14 posto uloga na upravljačkim i rukovodećim pozicijama pojavljuju se žene.

“Zbog svog moćnog utjecaja na percepciju u javnosti mediji imaju ključnu ulogu u naporima za postizanje ravnoporavnosti spolova”, naglasila je izvršna direktorica UN Women Phumzile Mlambo-Ngcuka.

“Nije novost da bi filmska industrija trebala biti senzibiliziranija prema ravnopravnosti spolova”, dodala je.

 

Lena Dunham savjetima promovira knjigu

Lena Dunham, režiserka, glumica, kreatorica hit serije Girls i književnica, u sklopu promocije svoje nadolazeće knjige Not That Kind of Girl, objavila je nekoliko kratkih videa o (ne)ozbiljnim pitanjima i problemima i na njih dala jednako tako (ne)ozbiljne savjete.

U virtualnom uredu sa psom i šampanjcem, Lena je odgovarala na pitanje što znači biti feministkinja, kako prihvatiti sve veličine svojeg tijela, kako se nositi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, odmaknuti se od muškaraca koji žene tretiraju loše ili jednostavno – kako uživati u seksu.

Sve #AskLena savjete pogledajte ovdje

Hrvatska razvija žensko poduzetništvo u Afganistanu

U utorak, 23. rujna,  u Centru za ženske studije održan je razgovor i druženje s Robabe Nayibi, afganistanskom zastupnicom u Vijeću pokrajine Balkh na sjeveru Afganistana. Druženje su organizirali Ministarstvo vanjskih poslova RH i novoosnovana Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske CROSOL.

Robabe Nayibi je afganistanska koordinatorica višegodišnjeg projekta međunarodne razvojne suradnje RH u Afganistanu – Podrške ženskom poduzetništvu kroz projekt izrade tepiha i voditeljica nevladne udruge SSYWCO (Social Services for Young Women and Children Organization) u Mazar-e Sharifu, u sklopu kojeg se pruža podrška i osigurava obuka grupi žena bez stalnih prihoda za život. Navedeni projekt izrade tepiha pokrenut u kolovozu 2012. godine postigao je odlične rezultate te je prepoznat kao izuzetno kvalitetan i originalan od strane međunarodne donatorske zajednice koja je djelatna na sjeveru Afganistana.

Nakon kratkog predstavljanja, Nayibi je objasnila kako je projekt započeo i zašto je bitan za nju, za afganistanske žene, lokalnu zajednicu, ali i društvo u cjelini. Radi se o projektu koji promovira održivi razvoj, ulažući u ljudske kapacitete i davajući ženama veću ekonomsku moć. U vrijeme talibanske vlasti, Nayibi je radila kod kuće, a žene su dolazile k njoj učiti plesti tepihe koji su najvažniji afganistanski autohtoni proizvodi i jedini proizvod koji je superioran u odnosu na svjetsku konkurenciju.

Nakon pada talibana i ustrojstva nove vlasti, prava žena u Afganistanu su se poboljšala. Nayibi je osnovala nevladinu organizaciju i povezala se s Ministarstvom vanjskih poslova Hrvatske koje joj je, kao i ostatak internacionalne zajednice, pomoglo da pokrene ovaj veliki projekt. Učenje pletenja tepiha u prosjeku traje 6 mjeseci, a od 2012. godine, Nayibi je u svakom trenutku imala 15 do 20 učenica. Neke od njih ostaju u zajednici nakon završetka tečaja i nastavljaju zajedno proizvoditi tepihe. Radi se o ukupno preko tisuću korisnika/ca projekta. Projekt nema samo ekonomski, već i politički utjecaj na emancipaciju žena. Naime, Nayibi je izabrana kao zastupnica u Vijeću pokrajine Balkh na sjeveru Afganistana – pokrajine koja ima 2 milijuna stanovnika/ca, a koliko je Nayibi cijenjena u svojoj zajednici govori i činjenica da je za nju glasao veliki dio muškaraca. Naime, žene imaju pravo glasa, no da bi ga ostvarile mora ih se na biračkom mjestu pregledati, a pregledati ih mogu samo žene. Pokušalo se raditi na edukaciji i treningu ženskih policajki koje bi radile na biračkim mjestima, no često bi se dogodilo da ih na dan izbora obitelji (uglavnom muški članovi koji odlučuju za njih) ne bi pustili da obavljaju taj posao. No, treninzi se održavaju i dalje, a situacija polako poboljšava.

Što se tiče sigurnosti, Nayibi kaže da je sjever zemlje siguran i da izgradnja države teče dobro. Međutim, jug je još uvijek problematičan, a veliku ulogu u tome ima susjedstvo u kojem se Afganistan nalazi. Većoj sigurnosti žena pridonosi i zarada koju one ostvaruju pletući tepihe, a zaradom stječu i poštovanje supruga i obitelji. Jedna žena je tako uspjela nagovoriti svog supruga da napusti talibansku skupinu obzirom da je ona donosila stalan prihod u kuću. Osim toga, ekonomski prihod koji žene steknu pomaže u smanjenju ovisnosti o drogama u zajednici. Muškarci također sudjeluju u projektu – jednom vozaču autobusa je kupljeno taksi vozilo kojim prevozi žene do grada. Nayibi ipak naglašava kako je potrebno puno razgovora sa zajednicom i muškarcima da im se pokaže koliko je rad važan za žene. Iako u pletenju tepiha sudjeluju žene različitih nacionalnosti, Nayibi je svjesna diskriminacije i često je osjeća i na svojoj koži, budući da je pripadnica manjinske etničke skupine Hazara.

Uz radionicu pletenja tepiha koju drži, Nayibi organizira i Majčin dan te Dan učitelja/ica. Inače je majka sedmero djece, a jedan od sinova joj pomaže u projektu tako što čuva žene. Tijekom cijelog druženja naglašavala je ogromnu zahvalnost međunarodnoj zajednici i Hrvatskoj što su joj omogućili projekt, a nemoguće je bilo ne zamijetiti toplinu i pozitivnu energiju kojom zrači. Uz to je i skromna – kada ju se upita o problemima u Afganistanu, ona navodi samo probleme s nedostatkom pitke vode, ali čak i to ublažava objašnjenjem da je tamošnje stanovništvo razvilo bakterije u trbuhu koje im pomažu da piju vodu. Ovo je bio prvi put da je posjetila Europu, iz Afganistana je izašla samo nekoliko puta u životu kako bi posjetila jednu od okolnih zemalja ili Indiju. Sa svima se željela fotografirati, a tržnicu Dolac je usporedila s tržnicama u Mazar-e Sharifu koje su ipak, kaže, kaotičnije od Dolca. 

‘Razbijmo šutnju’ – film o seksualnom zlostavljanju muslimanki

Platforma za financiranje kreativnih projekata Kickstarter, nedavno je objavila priču o seksualnom nasilju muslimanki. Breaking the silence  dokumentarni je film Nadye Ali, slobodne novinarke i filmašice koja se na projekt odlučila nakon što joj je bliska obiteljska prijateljica povjerila da je bila zlostavljana u djetinjstvu. Većina muslimana/ki živi u zatvorenoj zajednici u kojoj je razgovor o seksu i seksualnosti još uvijek tabu. Žrtve seksualnog nasilja najčešće su djeca, a zbog srama, zbunjenosti i kulture u kojoj odrastaju šute o svojim traumama. Zlostavljanje od strane članova obitelji ili bliskih prijatelja dodatno otežava psihičko stanje žrtve, koja priznanjem ili prijavom zlostavljača riskira nepovjerenje ili narušavanje imena svoje obitelji. Takvo okruženje “idealno” je za opetovano nasilje jer zlostavljač živi bez krivnje, znajući da žrtva neće progovoriti.

Breaking the silence prvi je dokumentarni film koji na ovaj način prikazuje priče i iskustva američkih muslimanki s ciljem promjena u njihovim zajednicama i kažnjavanja počinitelja. Film prikazuje četiri ispovijesti žena koje su bile zlostavljane u djetinjstvu i godinama skrivale traumatično iskustvo. Prikazani intervjui njihova su prva javna svjedočanstva. Odlučile su koristiti svoja prava  imena u nadi da će njihove obitelji razumjeti tu odluku. Nadia se usredotočila na muslimanke jer je to zajednica u kojoj je odrasla, no jedan od ciljeva filma jest i naglasiti razliku između kulture i religije te ukazati na problematiku seksualnog zlostavljanja koja je univerzalna i ne tiče se isključivo muslimanki.

Financiranje projekta započelo je 15. rujna ove godine s ciljem sakupljanja 15 tisuća dolara koliko im je potrebno da bi završili dokumentarni film i plasirali ga na filmske festivale. Za sada je skupljeno gotovo sedam tisuća dolara, a financiranje putem Kickstartera završava 24. listopada. Nadia Ali i njezini suradnici, Salah Anwar i Javier Vazquez, nadaju se da će projekt biti prepoznat i da će im javnost dati svoju podršku. Film bi trebao biti dovršen u siječnju 2015. godine.

 

Beograd Pride ipak će se održati

U nedjelju će ipak biti održana beogradska Povorka ponosa, jer su sigurnosni rizici mnogo manji nego prijašnjih godina, prenose mediji nakon ocjena nadležnih službi.

Momir Stojanović, predsjednik skupštinskog Odbora za kontrolu službi sigurnosti napominje da se Povorka mora održati, jer to je jedan od uvjeta preko kojeg EU neće prijeći i Srbija zna da se toga mora držati.

No, najavljeni su i protuskupovi. Organizator “Sabor Srbske Svetosavske sloge” zakazao je za subotu skup ispred Saborne crkve, uz napomenu da je okupljanje prijavljeno policiji.  Prema planu, trebali bi ići do Skupštine, pa Vlade i opet do Skupštine gdje će, kako najavljuju u svom “proglasu”, “stražariti prema potrebi do kasnih večernjih sati (23 sata)” kako bi spriječili eventualno nenajavljenu “noćnu paradu”.

Prema ocjenama srpskih sigurnosnih službi, bajkerska grupa “Anđeli pakla”, koja u vrlo zatvorenom krugu u Beogradu funkcionira posljednjih godinu dana i navijačke grupe “Zabranjeni” i “Radovci” predstavljaju najveću sigurnosnu prijetnju u slučaju održavanja Povorke ponosa.

Predstavnici/e izrazili/e solidarnost s neovisnim civilnim društvom u Mađarskoj

Kuća ljudskih prava Zagreb i Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL održali su u srijedu akciju solidarnosti i konferenciju za medije kako bi upozorile na nedavne racije protiv udruga za zaštitu ljudskih prava, borbu protiv korupcije i demokratizaciju u Mađarskoj te su izrazile solidarnost s neovisnim nevladinim sektorom u Mađarskoj.

Aktivisti i aktivistkinje su ovom prilikom službeno predali Pismo solidarnosti s mađarskim civilnim sektorom gospodinu Ivánu Gáboru, izvanrednom i opunomoćenom veleposlaniku Republike Mađarske u Hrvatskoj. Prenosimo ga u cijelosti:

Poštovani gospodine Gábor Ivan,                                                                                            

obraćamo Vam se u ime Kuće ljudskih prava Zagreb i Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL, povodom nedavnih racija protiv udruga za zaštitu ljudskih prava, borbu protiv korupcije i demokratizaciju te uoči parlamentarnih saslušanja kandidata Mađarske Tibora Navracsicsa za jednog od povjerenika Europske komisije.

Mi, predstavnici/e organizacija civilnog društva iz Hrvatske, smatramo da je dobro razvijeno civilno društvo esencijalni dio zdrave i stabilne demokracije. Kao aktivni/e i odgovorni/e građani/ke, dijelimo zajedničke vrijednosti, političku kulturu i legalne norme Europske unije. Stoga osjećamo obavezu da odgovorimo na posljednje događaje, koji se odvijaju pod krinkom demokratske i legalne borbe u Mađarskoj, zemlje koja je članica europskog i transatlanskog političkog saveza. Zabrinuti smo da, nakon re-izbora u travnju 2014. godine, Vlada Viktora Orbana poduzima kampanju koja ugrožava kredibilitet i prijeti nezavisnosti mađarskih organizacija civilnog društva.

8. rujna pređena je nova granica kada su policijski službenici i istražitelji upali u urede Ökotársa i DemNet Fondacije kao i stanove članova i članica tih organizacija, u potrazi za dokumentima povezanim s njihovim statutarnim aktivnostima. Obje organizacije imaju izvanredan ugled među nevladinim organizacijama centralne i istočne Europe zbog svoje stručnosti, iskustva, visokih standarda i dobrih praksi. To su kvalitete koje ih kvalificiraju da budu odabrane kao provoditeljice EEA Civilnog fonda u Mađarskoj, čiji je glavni donator norveška vlada.

Maltretiranje organizacija civilnog društva u Mađarskoj od strane Orbanove vlade u pokušaju dobivanja potpune kontrole države nad njihovim aktivnostima je direktna povreda  temeljnih sloboda građana EU. Neprihvatljivo je da se takvo provođenje, po uzoru na tretman organizacija civilnog društva u Bjelorusiji, Rusiji i Azerbaidžanu, tolerira u srcu Europske unije.

Mi, predstavnici/e civilnog društva, izražavamo solidarnost s neovisnim civilnim društvom u Mađarskoj. Izražavamo našu želju za suradnjom unutar internacionalnih struktura, tamo gdje postoji mjesto za slobodno, neovisno kritičko razmišljanje. Ovime se prisjećamo na nedavno povijesno iskustvo društava istočne i centralne Europe. Izražavamo našu obvezu odbijanja diktatorskih politika te osuđujemo ovu manifestaciju autoritarne moći u Mađarskoj.  Zbog toga tražimo da mađarska vlada smjesta prekine represiju prema organizacijama civilnog društva i istima se javno ispriča.

Istovremeno, zapanjeni smo nominacijom mađarskog kandidata Tibora Navracsicsa. Ne zaboravimo da je g. Navracsics pred par godina, tada u svojstvu ministra pravde i javne uprave, ali i zamjenika premijera igrao važnu ulogu u donošenju i dopunama novog mađarskog ustava koji sadrži niz problematičnih odredbi iz perspektive ljudskih prava i vladavine prava, primjerice o ograničenju slobodnog nastana, doživotnoj kazni bez mogućnosti pomilovanja, zaštiti života od začeća ili pak nemogućnosti ocjene ustavnosti propisa donesenih dvotrećinskom većinom.

U svjetlu ovih činjenica, držimo licemjernim i štetnim da upravo gospodin Navracsics brine o zaštiti prava građana Europske unije. Poštujući demokratski legitimitet vlasti u svakoj državi članici, u ovom iznimnom slučaju kolizije aktualne mađarske politike u odnosu na temeljne demokratske vrednote a i načela Europske unije, pozivamoEuropski parlament da  odbije kandidata Navracsicsa, a od Mađarske zahtijevamo da nominira drugog kandidata/kinju za poziciju povjerenika, i to osobu koja se svojim prethodnim političkim dužnostima nije kompromitirala u urušavanju sustava zaštite ljudskih prava i vladavine prava. Smatramo da se radi o izuzetno važnom pitanju vjerodostojnosti EU kao zajednice država i naroda koja na svjetskoj razini promiče ljudska prava i demokraciju. Ta vjerodostojnost vrijedi odgode u imenovanju Europske komisije, sve dok se ne iznađe odgovarajući povjerenik iz Mađarske.

Uz zahvale na pozornosti i s nadom da ćete aktivno poduzeti diplomatske mjere kako bi spriječili potkopavanje demokratskih vrijednosti u državama EU,

srdačno Vas pozdravljamo,

Sanja Sarnavka, predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava

Gordan Bosanac, predsjednik Upravnog odbora CROSOL-a