sdadmin

Samozapošljavanje visokoobrazovanih žena u Zagrebu

Posted on by sdadmin

“Stvaranje inovativnih mogućnosti za samozapošljavanje nezaposlenih visokoobrazovanih žena s područja grada Zagreba” naziv je završenog projekta Grada Zagreba, a kojim je 41 nezaposlena visokoobrazovana žena s područja grada Zagreba dobila certifikat koji bi im trebao pomoći da pokrenu vlastiti posao i kreiraju različite usluge u području čuvanja i brige o djeci.

Certifikat im je danas uručila zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Sandra Švaljek u zgradi Europske komisije u Zagrebu koja je tom prilikom istaknula kako je spomenuti projekt višestruko koristan.

“Osnovni cilj projekta je da se mlade, visokoobrazovane i nezaposlene osobe pripreme za otvaranje vlastitog poduzetničkog poduhvata – bilo poduzeća ili obrta. Tako će steći obrazovanje potrebno za otvaranje istog i neće biti na teret društvu, a isto tako imat će samopouzdanje i potvrdu u društvu.One će sigurno jednog dana moći zaposliti i druge osobe”, kazala je Švaljek.

Polaznice projekta bile su visokoobrazovane, ali nezaposlene žene koje žive na području grada Zagreba u dobi od 25 do 49 godina, uz uvjet da su završile jedan od studija – pedagogije, psihologije, edukacijsko-rehabilitacijskog studija, socijalni rad ili studij sestrinstva.

Voditelj projekta Marko Helfrih kazao je kako su polaznice kroz niz radionica i edukacijskih programa, unaprijedile svoje socijalne i komunikacijske vještine, stekle znanja i poduzetničke vještine, a uz ekonomske i pravne stručnjake bile su upoznate i s mogućnostima i izvorima financiranja poduzetničkih pothvata.

“U sklopu programa su objavljene i dvije publikacije koje su preporuke i smjernice. Ideja je da se sa donošenjem Zakona o dadiljama koji je do jedne granice regulirao posao čuvanja djece, motivira da osmisle druge načine samozapošljavanja na tržištu za kojima definitivno potrebe. Ovo je jedan od načina da se takav posao regulira, registrira i da se potrebe na tržištu usklade”, dodala je pročelnica Ureda za programe i projekte EU Jelena Ricov.

Voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević kazao je kako se” iza projekta kriju stvari koje ispunjavaju odrednice Europske komisije, točnije Agenda 2020. koja je u prvom redu usmjerena prema rastu, zapošljavanju i inovativnosti i cjeloživotnom učenju. Želimo da što više građana participira u ovajkvim projektima na boljitak Hrvatske, ali i cijele EU”.

Projekt je vrijedan 151.392 eura od čega je Europska unija iz Europskih socijalnog fonda osigurala 82,14 posto ukupnih sredstava, a preostali iznos je osigurao Grad Zagreb.

Prestanimo se ponašati kao da je život bez djece kontroverzna odluka

Posted on by sdadmin

Nemati djecu postaje popularan izbor. Bračni par Underwood iz popularne serije House of Cards (Kuća od karata) – moćan par du jour – nema djece vlastitim izborom. Nedavna studija Sveučilišta Open otkrila je kako parovi bez djece imaju sretnije veze i međusobno se više cijene. Knjiga Sloboda (Freedom) autora Jonathana Franzena iz 2010., opsjednuta je problemom prenapučenosti planete te odlukom o namjernom ne-prokreiranju na moralnoj bazi.

Aktivno odustajanje od rađanja djece (rađanje u metaforičnom smislu gdje i žena i muškarac pridonose procesu rađanja djece) jedan je od posljednjih tabua zapadnjačkog društva. Možda je vrijeme za micanje stigme s te teme. Portal Feminspire pita se postoje li valjani razlozi za odustajanjem od rađanja djece:

Zagonetka zvana karijera

Za mnoge ljude izbor se svodi na karijeru ili djecu. Ili, poput Underwooda, smatraju da su djeca prevelika distrakcija od onoga što doista žele u životu.

To je, samo po sebi, savršeno valjana odluka. Problem nastaje kada taj izbor nije donesen savjesno, već samo odgađa rađanje djece za kasniji period života. Iako ženska plodnost opada znatno kasnije nego što se to popularno smatra (najprihvaćeniji statistički zaključak rađen je prema  Francuskim evidencijama od 1670. do 1830., koje su nepouzdane i zastarjele) postoje dokazi da stariji roditelji nose veći rizik za defektivne bolesti i deformacije dijeteta. Tradicionalno, krivica za rađanje djeteta s posebnim potrebama pripisivala se samo starijim majkama, ali nedavna studija povezala je da i muškarci koji imaju djecu u dobi većoj od 45 godine života, mogu uzrokovati niz problema poput autizma, psihoze ili bipolarnog poremećaja.

Novi pogledi na priču o roditeljstbu pitanje načina života tako pretvaraju u moralnu dilemu. Iako nam medicinski napredak omogućava djecu u kasnijoj životnoj dobi, moramo postaviti pitanje – je li to ispravno? Ako se odlučimo na roditeljstvo u starijoj dobi, ne znači da  djecu nužno osuđujemo na život s poteškoćama, ali šanse da se to dogodi su veće. Moramo se zapitati je li ispravno preuzimati takav rizik? 

Bez zauzimanja strana, činjenica da je pitanje prilično ozbiljno dovodi nas do zaključka da je u nekim slučajevima izbor nemanja djece – najispravniji.

Koliko košta podizanje djeteta?

Ako su biološki faktori dovoljno dobar argument protiv imanja djece, jednako dobar su i socioekonomski faktori.

Procjenjeno je da troškovi podizanja djece u Velikoj Britaniji od rođenja do 21. godine iznose oko 218,024 funti. U okolnostima u kojima si dijete jednostavno ne možete financijski priuštiti, odluka o odbacivanju roditeljstva sasvim razumljiva. Iako djetetova sreća ne ovisi samo o količini novca kojeg posjeduju roditelji, financijska stabilnost jedan je od važnijih faktora. 

Ovi argumenti nisu neosporivi. Studija Open Universityja također je otkrila kako su majke u prosjeku sretnije od žena bez djece. A sretno djetinjstvo je moguće i bez velike količine novca. Isto tako, nesretno ili manje sretno djetinjstvo, ne lišava nužno sreće u odrasloj dobi.

Bez obzira na to, financijski argument vrijedan je razmatranja. Trik je u sposobnosti balansiranja dobi u kojoj planiramo imati dijete s dobi u kojoj si ga možemo priuštiti, što nije pretjerano jednostavan potez. Posebno u Hrvatskoj, gdje se odrasla djeca sve kasnije i kasnije osamostaljuju i sele od roditelja zbog nemogućnosti da se uzdržavaju potpuno sama. Ako ne mogu uzdržavati ni sebe, kako da se onda brinu za dijete? Čini se kako je socijalna sterilnost neugodan trend kojeg mnogi/e i dalje ignoriraju te tako skidaju društvenu odgovornost s pada nataliteta, pripisujući zasluge isključivo životnim odabirima i svjetonazorima.

Maltuzijanski argument

U Franzenovoj Slobodi glavni protagonist Walter se konstantno uzrujava zbog prenapučenosti svijeta te odlučno zagovara ograničeno razmnožavanje koje vidi kao najbolji način za borbu protiv onoga što smatra najvećim izazovom čovječanstva u 21. stoljeća. Izazov je poznat pod nazivom Maltuzijanska teorija. Još je 1798. politički ekonomist Thomas Robert Malthus u spisu Eseji o načelima populacije (An Essay on the Principle of Population) iznio tezu da stopa svjetske populacije konstantno premašuje količinu hrane potrebnu da bi se ona prehranila. Stopa svjetske populacije povećava se geometrijski (odnosno  1,2,4,8,16), dok se opskrba hranom povećava aritmetički (odnosno 1,2,3,4,5). Ovakvo predviđanje budućnosti upozorava nas da u skorije  vrijeme možda nećemo uspjeti proizvoditi količine hrane potrebne za zadovoljavanje potreba rastuće populacije. Jedan od načina za rješavanje problema, tvrdio je Malthus, jest ograničeno razmonožavanje i kontrola rasta svjetske populacije.

Na pomolu je kriza zbog oskudice resursa. Teško je razaznati je li za to kriva prenapučenosti ili neravnomjerna distribucija. Trenutno se na svijetu proizvodi dovoljno hrane za čitavu globalnu populaciju od sedam milijardi ljudi, a opet različiti faktori uzrokuju situaciju u kojoj jedna od osam osoba na planeti odlazi u krevet gladna svake večeri.

Kako svjetska populacija raste, čak i ako probleme distribucije stavimo sa strane, zadovoljiti svjetsku potražnju za hranom bit će problematično. Posebice ako se u to uračunaju i klimatske promjene. Nacionalno vijeće za informacije (National Intelligence Council) pretpostavlja da će do 2030. svjetska populacija narasti na 8,3 milijarde, te da će nam za preživljavanje u tolikom broju trebati 50 posto više energije, 40 posto više vode i 35 posto više hrane.

Ovdje nam se nameću dva pitanja. Prvo, ako smatramo da rast svjetske populacije problem, ili će tek postati, zašto mu pridonositi? Drugo, želimo li doista donjeti dijete na svijet  u kojem se voditi ratovi oko osnovnih resursa?

Odbacivanje biološkog imperativa

Dok se Walter muči mislima o svojoj mladoj ljubavnici Laithi koja se odriče sreće roditeljstva – one sreće koju je on već okusio (kako je lako argumentirati o stvarima koje nas se izravno ne tiču) – zbog predanosti uvjerenjima, mnogo se ovih argumenata može odbaciti kao samougađajuće cjepidlačenje preobrazovanog društva. Nitko ne može predvidjeti budućnost. Djeca mogu biti podignuta, a mnoga i jesu, i u skromnim uvjetima. Ako se išta može priznati čovječanstvu, to je sposobnost prilagodbe. Međutim, nismo racionalni onoliko koliko volimo misliti – često smo i nevjerojatno, ali shvatljivo licemjerni.

Moramo biti i oprezni/e kako ne bismo generalizirali/e. Predstavljeni argumenti, predoslovno shvaćeni, mogu biti iskrivljeni u radikalan zaključak – da treba zabraniti roditeljstvo ispod 35. godine, omogućiti ga samo onima s dovoljnim sredstvima za uzdržavanje obitelji, a broj djece svesti na jedno do dva po osobi – a to nije svijet u kojem želimo živjeti.

S druge strane, to ne znači da nisu valjani razlozi zbog kojih će pojedinci/ke odbaciti  biološki imperativ, odnosno odreći se potrebe i prava na rađanje djece. Mala skupina ljudi koja se odlučuje na život bez djece primjer je utilitarne perspektive, odnosno one perspektive koja pridonosi dobrobiti zajednice – manje ugljika u atmosferi, manje opterećenja javnih financija, manja potražnja za, već sada rijetkim, resursima.

Kada bismo svi prestali donositi djecu na ovaj svijet, ljudska vrsta bi izumrla. Ali što s onima koji odluče nemati djecu? Takve pojedince i pojedinke treba, prije svega, pohvaliti zbog hrabrosti, i to iz dva razloga. Prvi, odlučiti nemati djecu dobro je za sveukupnu svjetsku populaciju. Drugo, ne htjeti takvu odgovornost osoban je izbor svakog/e pojedinca/ke koji niti nikome ne šteti ikome, niti se ikoga tiče. To je izbor koji pojedinac/ka donosi o vlastitom životu.  I vrijeme je da taj izbor postane nekontroverzan.

Prevela i prilagodila Suzana Krčmarek

‘Spol ne bi trebao biti ograničenje, nego sloboda’

Posted on by sdadmin

Ovogodišnji, deveti po redu PitchWise festival, koji se održao u Sarajevu od 11. do 14. rujna, okupio je mnoge aktivistkinje i aktiviste, umjetnice i teoretičarke te ponudio bogat kulturni, edukativni i umjetnički program.

Centralna tema ovogodišnjeg PW-a, Valovi feminizma- ženska historija i feminističko nasljeđe u 21. stoljeću, za cilj je imala da sudionice i sudionike festivala podsjeti na povijesne trenutke borbe njihovih pretkinja protiv rodne neravnopravnosti, a također i potakne da se uključe u aktualni četvrti val feminizma kojem je cilj iskoristiti prava koja su im te iste pretkinje osigurale i nastaviti borbu putem, prvenstveno tehnoloških, alata koji su danas dostupni.

U organizaciji fondacije CURE, ovaj je događaj odlična ilustracija feminističke fraze ‘osobno je političko’. Predavačice i umjetnice prezentirale su individualne načine borbe protiv zajedničkih problema: neravnopravnosti i mizoginije koji su, unatoč naporima feministkinja kroz povijest, i dalje široko prisutni u društvu.

O programu, temama i ciljevima ovogodišnjeg PitchWise festivala, razgovarale smo s Vildanom Džekman, feministkinjom i aktivistkinjom Fondacije CURE.

Ovogodišnja tema PitchWisea bila su tri vala feminizma te promocija aktualnog četvrtog vala. Kako ste se odlučile za tu temu i kroz koje aktivnosti ste odlučile prezentirati feminističko nasljeđe i budućnost feminističkog pokreta?

Mnogo smo razmišljale i onda smo odlučile da se fokusiramo na promociju tri vala feminizma i upoznavanje s četvrtim valom feminizma. Jednostavno je vrlo važno proučiti ranije valove feminizma prije nego startamo s ‘kopanjem’ problematike ženskih pitanja u četvrtom valu feminizma. Potrebno je napraviti studioznu analizu koje su to stvari koje možemo iskoristiti za nastavak naših borbi. Vrlo je zanimljivo da smo kroz predavanje Drug/ca (1978-2014) Ženska historija kroz leće vremena u regiji, koje je imalo za cilj da okupi aktivistkinje i feministkinje iz regije kako bi se podsjetile na značaj koji je konferencija Drug/ca iz 1978. imala za razvoj feminističkog pokreta na prostorima bivše Jugoslavije, ali i civilnog sektora u cjelini, dobili vrlo značajne inpute. Takodje, vrlo je bitno da su se na PitchWiseu osjetile i karakteristike četvrtog vala feminizma, kako danas žene koristeći modernu tehnologiju mijenjaju svijest i osnažuju žene za dalje revolucionarne poduhvate. Stoga je vrlo važno spomenuti film Žene koje brda premještaju Gordane Simonović i Marije Penčić iz Srbije i web-stranicu KRIVA – feministička medijska produkcija Berine Džemailović iz Bosne i Hercegovine koje su moderni alati za nastupajuće bitke protiv patrijarhata, stereotipa, predrasuda i stigmatizacije.

Mnogi problemi s kojima se susreću feministkinje četvrtog vala istovjetni su onima njihovih pretkinja, no on je obilježen korištenjem platformi koje su nam postale dostupne tehnološkim napretkom. Koje nam nove mogućnosti za borbu protiv neravnopravnosti pružaju tehnološki alati koji su nam danas dostupni i koliko su pomogli fondaciji CURE u ostvarivanju ciljeva?

Mediji su vrlo snažan alat u borbi protiv svih oblika nasilja i kršenja ljudskih prava, kao i nove tehnologije. Fondacija CURE ih koristiti svakodnevno, pišemo priopćenja i šaljemo svim medijima, mrežama, koalicijama i sl. Nova generacija aktivistkinja i feministkinja se sve više služe modernim alatima, poput web-stranica, portala, foruma, snimanja osobnih priča, filmova i sl. Sve je to od ogromne važnosti za mijenjanje svijesti javnosti, kao i umrežavanje i povezivanje svih feministkinja, kako nacionalno, tako i regionalno.

Parola ovogodišnjeg PW-a jest Mizoginijo, čuvaj se! Zašto ste se odlučile za ovu parolu i na koji način se feministkinje četvrtog vala bore protiv mizoginije?

Mržnje je svuda oko nas. Prošle godine je bilo u pretjeranim količinama. Jednostavno smo i uvidjele da tu količinu mržnje nitko ne sankcionira, ni pravno ni moralno. Stoga smo se odlučile da upravo to bude tema ovogodišnjeg PitchWise festivala. Feministkinje četvrtog vala su vrlo oštre kada je mizoginija u pitanju, pružaju snažan otpor prema tome na razne načine, kroz reakcije, medijske istupe, proteste, javne skupove, javne govore i sl.

Na festivalu su postojale i razne kreativne radionice, te su u sklopu glazbenog programa nastupale odlične ženske izvođačice iz različitih žanrova. Zašto je važno poticati i isticati feminističku umjetnost i kakvu ulogu ona ima u sklopu cjelokupnog feminističkog pokreta?

Vrlo nam je važno poticati feminističku umjetnost, žene umjetnice su nevidljive u svim društvenim sferama. Često se događa da žene ograničavaju sebe i određuje im se kojim umjetničkim žanrom će se baviti. Spol ne bi trebao biti ograničenje, već naprosto sloboda na izbor. Važno nam je da poručimo da i žene mogu biti basistkinje, kiparice, kamermanke i sl. Umjetnost je sloboda, sama po sebi, sve žene trebaju biti slobodne izabrati umjetnički žanr kojim će se baviti. Nama je jako teško pronaći ‘ženske bendove’, a vrlo lako muške jer ih ima u većem broju, što nam govori u prilog da još uvijek nažalost postoje predrasude i podjele poslova na muške i ženske.

Na ovogodišnjem PitchWiseu bilo je zaista mnogo sudionica iz regije koje su putem predavanja, panel-rasprava i radionica razmjenjivale iskustva. Do kojih zaključaka je dovela razmjena iskustava o položaju žena u regiji? Jesu li problemi isti ili se razlikuju u pojedinim zemljama?

Ono što je zajedničko jeste da se u svim dijelovima svijeta žene suočavaju s raznim oblicima nasilja, patrijarhata kao kočnice za dalji napredak i diskriminacije. Žene nisu ravnopravne s muškarcima u svim sferama. Vrlo je zanimljivo predavanje ‘Ženska strana revolucije’ Krystel Tabet iz Libanona, koja je govorila o vrlo teškom položaju žena arapskog svijeta, suočenih s represalijama političkog režima i vrlo  izraženim patrijarhatom presvučenim nasilnim djelovanjem od strane muških članova obitelji prema ženama.

Jeste li zadovoljne s posjećenosti festivala i kakva je perspektiva za budućnost?

Jako smo zadovoljne posjećenosti ovogodišnjeg festivala, mislimo da je čak jedan od najposjećenijih do sada. Zaista se nadamo da ćemo dok egzistiramo organizirati PitchWise. Nažalost, moram spomenuti da donatora nema mnogo i financijska podrška festivalu nije izrazito velika; jednostavno nema ulaganja u umjetničko-kulturne programe. Iskreno smatram da su ovakvi festivali vrlo važni, kako za umrežavanje, tako i za osnaživanje mladih žena i umjetnica, poticanje kreativnosti i ideja za promjene u lokalnim sredinama.

Sljedeće godine trebao bi se održati 10. PitchWise festival. Spremate li nešto posebno za jubilarni PW?

Svaki PitchWise je zaista poseban i ima svoj šarm. Još uvijek nismo razmišljale o tome što će biti tema 10-godišnjeg PitchWise festivala 2015., ali to je jedan od razloga da vas pozovemo da nas posjetite i otkrijete što pripremamo.

 

Demokracija na ‘mađarski način’

Posted on by sdadmin

Demokracija na ‘mađarski način’ po uzoru na Rusiju i Tursku već je duže vrijeme razlog velike zabrinutosti među organizacijama civilnog društva diljem Europe, a pogotovo s obzirom na najnovije događaje ovoga ljeta u Mađarskoj. Takvih briga, međutim, kloni se čelništvo Europske unije, štoviše, novi bi povjerenik za obrazovanje, kulturu, mlade i građanstvo mogao biti upravo Tibor Navracsics, istaknuti član stranke Fidesz i aktualni ministar vanjskih poslova u Vladi Viktora Orbana, koji je nedavno i formalno obznanio želju za okončanjem liberalne demokracije. 

S obzirom na to da mađarska Vlada provodi racije protiv udruga za zaštitu ljudskih prava, borbu protiv korupcije i demokratizaciju, a sve pod dobro znanom autoritarnom egidom da udruge rovare protiv vlasti i prikriveno financiraju opoziciju, Platforma za međunarodnu građansku solidarnost – CROSOL, nedavno osnovana mreža 25 udruga koja prati vanjsku politiku Hrvatske i politiku EU oko pružanja razvojne pomoći i suradnje, izrazila je zapanjenost nominacijom Navracsicsa za povjerenika u čijem će resoru biti i građanstvo. 

Naime, “taj bivši ministar pravde i javne uprave, kao zamjenik premijera pred par je godina igrao važnu ulogu u donošenju i dopunama novog mađarskog Ustava, koji sadrži čitav niz problematičnih odredbi iz perspektive ljudskih prava i vladavine prava. Stoga je licemjerno i štetno da upravo mađarski povjerenik, i to političar Fidesza, brine o zaštiti prava EU građana”, upozorili su predstavnici CROSOL-a u pismu koje su uručili hrvatskim europarlamentarcima u nadi da će “aktivno i kritički sudjelovati u saslušanju Navracsicsa te osporiti njegovu kandidaturu”.

Hoće li i u Hrvatskoj biti reprize “crvenih, žutih i zelenih vragova”?

Uvjereni da ovaj slučaj zaslužuje pozornost najviših europskih institucija Komisije, Parlamenta i Vijeća, predstavnici CROSOL-a uputili su njihovim čelnicima i apel solidarnosti europskih organizacija civilnoga društva s kolegama iz Mađarske, a na konferenciji za novinare pred Europskom kućom najavili su prosvjed pred mađarskim veleposlanstvom za idući tjedan.

“Smatramo nedopustivim da punopravna članica EU provodi represiju prema organizacijama civilnoga društva”, istaknula je Sanja Sarnavka iz Upravnog odbora CROSOL-a, čiji je direktor Gordan Bosanac dodao da “EU ne može imati dobar legitimitet ako neke njezine članice unutar svojih granica rade neke vrlo vrlo ružne stvari”. Naime, kako je upozorila još jedna članica Upravnog odbora CROSOL-a Rada Borić, “mađarske vlasti zatvorile su i proglasile neprijateljicama sustava udruge za ženska prava koje se financiraju iz jednog norveškog EEA Civilnog fonda. Mi se u Hrvatskoj sjećamo diskursa ‘crvenih, žutih i zelenih’, a i događaji poput slučaja vrijednosnoga prosuđivanja Porezne uprave oko Centra za ženske studije izazivaju strah oko toga kako bi tko u Hrvatskoj mogao u budućnosti odlučivati o donacijama”

A europarlamentarci iz Hrvatske misle …

Što se tiče hrvatskih europarlamentaraca i njihovog stava prema Navracsicsu, on će ovisiti o tome kako će se mađarski kandidat iskazati na saslušanju, ali i kako će se postaviti političke obitelji u Europskom parlamentu u sklopu kojih djeluju i zastupnici iz Hrvatske. Tako je barem kazalo njih osmero koji su se nešto kasnije, a povodom početka petogodišnjeg mandata predstavili javnosti u Kući Europe, a riječ je o Biljani Borzan (S&D), Ivani Maletić (EPP), Marijani Petir (EPP),Toninu Piculi (S&D), Andreju Plenkoviću (EPP), Jozi Radošu(ALDE), Davoru Škrlecu (Zeleni/EFA) i Dubravki Šuici (EPP).

S druge strane, međutim, u CROSOL-u ipak imaju i razloga za zadovoljstvo, naime, zdušno su za razliku od većine domaće javnosti, pozdravili nominiranje hrvatskog kandidata Nevena Mimice za povjerenika za međunarodnu suradnju i razvojnu pomoć EU, pri čemu je Marina Škrabalo istaknula kako je tu “riječ o politici financijski teškoj 900 milijardi eura, gdje je EU globalni lider i ima udio od 60 posto od ukupnog angažmana i financijskih investicija na tom polju širom svijeta. Riječ je o politici koja se hvata u koštac s centralnim problemima svjetskog razvoja i političkim interesima te bi trebala amortizirati pohlepu i upravo bi taj resor trebao prizvati moralu, savjesti i odgovornosti druge resore, poput međunarodne trgovine, financijskog tržišta te energetike i poslovnog sektora. S obzirom na hrvatsko iskustvo, Mimica bi mogao donijeti dodatne vrijednosti jer dolazi iz zemlje koja je na svojoj koži osjetila što znači podrška i solidarnost drugih u konfliktnim situacijama, a imamo i dobra iskustva u monitoringu izbora, ali i  javnom zdravstvu te drugim područjima razvoja modela podrške nerazvijenim zemljama”.

 

Imamo li kome čestitati Međunarodni dan mira?

Posted on by sdadmin

21.09. obilježavamo Međunarodni dan mira. Kao i svake godine na ovaj dan sjetimo se svih onih ljudi koji svakodnevno ginu ili su primorani napustiti svoje kuće, zajednice ili države zbog ugroženosti ratnim sukobima. Ove godine, više nego bilo koje prijašnje, dostizanje globalnog mira čini se sve daljim ciljem, a mogućnost velikog globalnog sukoba sve realističnijom opcijom. Pri tome začuđuje lakoća s kojom prihvaćamo zaoštravanje međunarodnih odnosa, uvođenje ratne retorike i povećanje izdvajanja za naoružanje, osobito među NATO članicama kojima i sami pripadamo.

Nakon 20 godina koliko je prošlo od sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnosno 15 od sukoba na Kosovu, ponovno doživljavamo oružane sukobe u jednoj europskoj državi i ponovno svjedočimo slabosti europske diplomacije i kapaciteta naših država da doprinesu mirnom rješenju sukoba. Sukob u Ukrajini posebice nas u Hrvatskoj podsjeća, u nekim elementima, na ratni sukob koji smo i sami ne tako davno proživjeli. Naše iskustvo iz tog perioda, i ono pozitivno i ono negativno, hrvatska bi politika trebala iskoristiti kao osnovu za proaktivno djelovanje i posredovanje u sukobu između Ukrajine i Rusije, te doprinijeti pozicioniranju Hrvatske kao zemlje koja se aktivno zalaže za sprečavanje ratnih sukoba i izgradnju mira u svijetu. Tu prije svega mislimo i na naše pozitivno iskustvo mirne reintegracije Podunavlja koje se smatra jednom od najuspješnijih mirovnih misija UN-a, ali svakako i vrijedno mirovno iskustvo naše zemlje. Umjesto toga, kao i obično, Hrvatska se pasivno priklanja stavovima EU, umjesto da je jedan od ključnih igrača koji te stavove unutar EU formira i aktivno posreduje u prevenciji zaoštravanja odnosa.

Pretpostavljamo da će se većina građana/ki Hrvatske solidarizirati s ukrajinskim narodom u njihovoj borbi protiv separatista potpomognutih moćnom ruskom vojskom. Ali isto tako moramo primijetiti da se u ukrajinskom sukobu i političari/ke s ukrajinske strane koriste nacionalističkom retorikom kako bi mobilizirali narod, kao da nisu svjesni da se iz takve retorike vrlo često izrode krajnje radikalne skupine, koje takvo okruženje smatraju dozvolom za počinjenje zločina nad civilima te koje promiču nedopustivu fašističku ideologiju, zbog koje u konačnici i službena politika može izgubiti potporu demokratski orijentiranih građana diljem svijeta. Bez obzira kome smo kao građani/ke više naklonjeni, naš krajnji cilj treba biti postizanje mira i prevencija proširenja ratnog sukoba, a to nećemo postići pukim zauzimanjem jedne strane i demonstracijom vojne sile NATO članica, već isključivo upornim pregovorima za pronalaženje održivog rješenja koje će poštivati međunarodne granice država, ali i prava nevećinskih naroda na vlastiti kulturni, jezični i etnički identitet. Upravo na tom planu hrvatska vanjska politika može ponuditi korisna iskustva i pomoć, te umjesto doprinosa vojnom proračunu NATO-a, doprinijeti izgradnji globalnog mira.

Kao građani/ke koji se zalažu za mir, razočarani smo činjenicom da se hrvatskim oružjem danas služe zaraćene strane u Siriji. Oružje iz naše zemlje – umjesto da ga simbolično uništimo i time se pohvalimo svjetskoj javnosti – danas se nalazi u rukama članova ISIS-a, boraca Islamske države i njihovih oponenata, iračkih Kurda. Umjesto da upravo zbog našeg ratnog iskustva i posljedica rata, koje još danas osjećamo, doprinosimo na civilnoj i diplomatskoj razini u postizanju globalnog mira, SAD našim oružjem naoružava zaraćene skupine, čas jedne, čas druge, ovisno o tome koga u određenom momentu smatraju prihvatljivim saveznikom. Zapanjeni smo tom vrstom amaterizma u međunarodnim odnosima.

I kome da na kraju čestitamo Međunarodni dan mira, kada je svakog dana sve manje ljudi na svijetu koji u njemu mogu uživati ili mu se mogu nadati? Zbog toga posvetit ćemo ovaj dan svim onim “običnim” ljudima u ratnim zonama, ali i onima koji žive u kakvom takvom miru, koji svakodnevno svojim osobnim primjerom, vrijednostima i ponašanjem doprinose boljim ljudskim i društvenim odnosima te svjedoče da humanost još nije zatrta. 

‘Hrvatska nije Hrvatikan’

Posted on by sdadmin

Na prosvjedu “Raskinimo Vatikanske ugovore”  koji je održan danas na zagrebačkom Cvjetnom trgu okupilo se oko tisuću ljudi, piše lupiga, a organizatori su poručili: “Dosta je bilo! Hrvatska nije Hrvatikan!” Istaknuli su da je raskid ugovora “gospodarsko, a ne svjetonazorsko pitanje”, budući da kod rebalansa proračuna Ministarstvo financija neće uzeti ni kune od Crkve, zato što među ostalim ne može zbog tih ugovora.

 Bojana Genov iz Ženske mreže prigovorila je što Crkva zadire u privatne živote ljudi bez obzira na vjeroispovijest utječući na ženska pitanja poput pobačaja i umjetno potpomognute oplodnje.”Crkva je posebno zainteresirana za ženska tijela!”, kazala je, a iz publike je “doletio” komentar: “Pa i nije baš!”.

U proglasu organizatora koji je pročitan na prosvjedu između ostalog je stajalo: 
“Ovdje smo danas, i vjernici i nevjernici, kako bi pokazali zajedništvo i jasno i glasno političarima dali do znanja da ne želimo u svojoj zemlji biti građani drugog reda! Želimo poručiti da volimo svoju zemlju, da smo za vladavinu prava i jednakost svih nas, njezinih stanovnika, vjernika i nevjernika, pred istim zakonima! Republika Hrvatska je sklopivši ugovore s Vatikanom narušila svoju Ustavom zajamčenu sekularnost. Sekularnost nije ateizam, nije ideologija, nije ni lijevo ni desno. 

Sekularnost je odvojenost države i religijskih organizacija, svjetonazorski neutralna država u kojoj su svi građani, vjernici ili nevjernici, kao i sve religijske skupine, jednaki pred zakonom. Nažalost, Hrvatska je takva samo na papiru.Vatikanski ugovori na snazi su više od 15 godina i sve više uviđamo razmjere njihove štetnosti.  Situacija se svake godine pogoršava, gledamo to vlastitim očima i osjećamo to na vlastitom džepu. Ti ugovori potpisani su u tajnosti, iza zatvorenih vrata, bez znanja i volje nas hrvatskih građana. Političari su odlučili umjesto nas – o našoj budućnosti, budućnosti naše djece, naših unuka, praunuka… Odlučili su da Crkvenoj hijerarhiji trajno pripadne naš, teško zarađeni novac, pritom nam ne ostavljajući izbor da sami za sebe odlučimo želimo li im ga dati!

Enormne svote koje Crkva raznim putevima dobiva iz proračuna padaju na teret nas, hrvatskih građana koji živimo od svog rada (i zato neusporedivo teže i neizvjesnije od katoličkog klera). Razmislite koliko su samo drski i bahati kada vam iz svojih palača od oniksa i svojih preskupih automobila govore o skromnosti i poniznosti, o odricanju od materijalnog, dok oni lagodno žive na vašim leđima. Raskidanje Vatikanskih ugovora je ekonomsko pitanje, a ne svjetonazorsko kako se pokušava prikazati. Crkva ne pravi razliku između vjernika i nevjernika kada uzima naš novac.Kada ministar financija radi rebalans proračuna, on i ne pomišlja da smanji izdatke crkvi. Zašto? Zato što mu to ne dopuštaju Vatikanski ugovori! Država diže skupe kredite, zadužuje se u inozemstvu, nama steže remen da bi naš novac davala Crkvi!”

Aktivist Dorino Manzin pak poručio je crkvenjacima da “maknu šapetine s javnog novca” jer crkveni dužnosnici “nisu naše duhovni pastiri”. “Neka vas financiraju vaše ovce!“, poviknuo je, na što su okupljeni reagirali pljeskom.

Skupu je stigla i podrška aktivista iz Slovenije koji su poručili da će i sami pokrenuti inicijativu za raskid ugovora između Vatikana i njihove države. Na prosvjedu se, na njegovom samom početku, dogodio i nemio incident. Starija gospođa željela je nalijepiti plakat protiv prosvjednika, ali odgurnuo ju je nepoznati muškarac. Kao posljedicu žena je imala raskrvavljen nos. Organizatori prosvjeda odmah su se ogradili od napadača i osudili incident. Napadač je završio u policiji. 

 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org