SDP-ov muški klub

Jutarnji list objavio je popis SDP-ovih koordinatora po izbornim jedinicama za predstojeće izbore. Ti bi koordinatori narednih godinu dana trebali predstavljati najuži operativni tim kampanje. Na listi za nalazi tzv. drugi ešalon stranačkih ljudi, ali ono što je nevjerojatno jest činjenica da među tih 10 ljudi nema niti jedne žene. Nula, nada, none. U cijelom SDP-u nema niti jedne žene koja bi mogla koordinirati kampanju na terenu?!?

Ovdje valja podsjetiti da i u samom stranačkom Predsjedništvu koje je predložilo ovakav sastav trenutno sjede samo dvije žene – Milanka Opačić i Biljana Borzan. Do prije nekoliko mjeseci društvo im je radila i Marina Lovrić Merzel koja je u međuvremenu uspješno razbila stereotip kako žene nisu koruptivne kao muškarci.

Ako će Milanović na ovaj način slagati i izborne liste čini se da ćemo se ipak pomaknuti s onih 20 posto žena u Hrvatskom saboru. Naravno, na manje.

Istina o trudnoći i radu

Kako vi usklađujete trudnoću, majčinstvo i posao? Kako vam se bilo vratiti na posao nakon porodiljinog dopusta? Jeste li vraćeni na isti posao te je li vam radno mjesto i dalje sigurno? Ukoliko vas more ove brige – niste sami.  

Ovog je tjedna londonski odvjetnički ured Slater & Gordon objavio rezultate ankete koja je propitkivala poslovni život majki. Rezultati su prilično ponižavajući. Šest od deset žena smatra da su njihove karijere ugrožene nakon što su zatrudnjele, vjeruju da će im neke prilike biti uskraćene te da će se, kada se vrate s porodiljinog dopusta na posao, morati ponovno dokazivati. Gotovo polovica ispitanica smatra da će ih se promatrati kao ozbiljnije i sposobnije ukoliko budu kraće na dopustu. Također, 60 posto ispitanica smatra da im je mogućnost napredovanja limitirana u trenutku kada zatrudne i postanu majke.

Unutar istog istraživanja razgovaralo se sa 500 poslodavaca/ki te je trećina priznala da im se zbog trudnoće i majčinstva više isplati zaposliti muškarca između 20 i 30 godina nego ženu istih godina. Četvrtina smatra da nije najbolji potez zaposliti ženu koja već ima dijete.

“Otpuštena sam jer sam izgubila dijete”

Razgovarali smo sa ženom koja je radila u IT kompaniji četiri mjeseca. Kada je zatrudnjela, obavijestila je šefa o tome, no ubrzo je izgubila dijete. Čim se vratila na posao, dobila je otkaz. Ona navodi: “Ja sam praktički otpuštena jer sam izgubila dijete. Očekivalo se da ću ponovno zatrudnjeti, a to me ne čini korisnom zaposlenicom”. Činjenica da su mlade žene manje poželjne zaposlenice od muških kolega joj je dobro poznata. “Bilo mi je nevjerojatno teško pronaći posao u svojim dvadesetima”, navodi ispitanica.  

Ipak, sam porodiljin dopust manji je problem od stava poslodavaca/ki. Trećina anketiranih smatra da žene, kada se jednom vrate na posao, jednostavno nisu dovoljno dobre za svoja radna mjesta. S druge strane, trećina žena smatra da bolje obavljaju svoj posao nakon što dobiju djecu, unatoč poteškoćama s kojima se susreću. Lako je ignorirati jednog ili dva poslodavca sa šovinističkim i staromodnim stavovima. No, njih, nažalost, ima mnogo više. Dok zakon navodno štiti trudnice na poslu, teško je dokazati da je trudnoća razlog zašto vas šef ili šefica diskriminiraju.

Ipak, ovo istraživanje dokazalo je jednu stvar. Osjećaj da je trudnoća i majčinstvo prepreka u profesionalnom razvoju nije samo u vašem umu. Mnoge žene prolaze iste prepreke i rijetko o tome govore. Obeshrabrujuće je, ipak, da čak ako i uspijete podići tužbu protiv diskriminacije, sudski troškovi su često razlog zašto žene odustaju od postupka.

O problemima trudnica i majki u Hrvatskoj već sam govorila u članku Tvoja je trudnoća moj trošak! Hvala, doviđenja. Ipak, unatoč poražavajućim rezultatima istraživanja, zakonskim odredbama i provođenju istih, stupanjem na snagu novog Zakona o radu, status trudnica i majki nije se poboljšao. Štoviše, ionako teška situacija žena je ostala nepromijenjena ili je pogoršana. Tvrtke mogu otpustiti trudnicu u slučaju likvidacije ili smrti poslodavca, a mehanizmi provjere provođenja propisa koji štite trudnice i majke na radnom mjestu i dalje nam nisu poznati.

Prevela i prilagodila Iva Zelić

Deset mitova koji optužuju žene za seksizam

Kada žena doživi neki oblik seksizma, veoma često se dogodi da je se smatra odgovornom riječima “Da, ali…”. Vrijeme je da raskrinkamo koji su to “ali” i prebacimo odgovornost na naše seksističko društvo.

Kada si žena koja puno govori o seksizmu, počinješ primijećivati da svaki deseti komentar započinje s iste dvije riječi: “Da, ali…”.

Bez obzira jesi li upravo prezentirala ekonomski nedostatak ili strukturalnu represiju, opisala diskriminaciju na poslu ili govorila o uznemiravanju u školi, uvijek će postojati netko tko će iznijeti argument da su žene krive za nastali problem.

Taj fenomen “Da, ali…” javlja se toliko često da počinjete primijećivati kako se isti argumenti iznova izvlače na vidjelo. Zapravo su toliko česti da se počinjete pitati bi li bilo dobro imati odgovore na sve njih na jednom mjestu.

“Da, ali djevojke ne zanima toliko znanost.”

Uzmi dijete i stavi ga u svijet koji galami iz svakog kuta da treba pokazati interes u samo određenim područjima, a nikako ne u drugim. Tada ga, kada navrši otprilike 15 godina, upitaj koje predmete želi učiti, i uzbuđeno vrišti da je društvo ipak bilo u pravu – djevojke jednostavno ne zanima toliko matematika i znanost!

“Da, ali kada djevojka nosi kratku suknju, ona to želi.”

Prvi nedostatak ovog argumenta je da podrazumijeva paralelnu pretpostavku da je svaki muškarac životinja s takvim nekontroliranim potrebama da će napasti svaku ženu koja nosi određeni komad odjeće. Drugi je nedostatak činjenične potpore. Većina silovatelja otprije poznaje svoje žrtve, te time potkopavaju teoriju o slučajnom događaju isprovociranom od strane jednog komada odjeće. Udruga koja pruža potporu žrtvama Rape Crisis kaže: “Ljudi, a posebice djevojke i žene svih dobnih skupina, društvenih klasa, kultura, sposobnosti, seksualne orijentacije, rase i vjere, budu silovane. Pretpostavka o “privlačnosti” žrtve nema gotovo nikakve veze sa seksualnim nasiljem. Silovanje je način zlostavljanja, a ne seksualni čin.” A treći nedostatak? Žene bi trebale imati pravo odijevati se kako žele bez straha od napada. I to je postavljanje minimalne granice.

“Da, ali žene odlaze roditi djecu – zašto bi kompanije trebale to platiti?”

Nevjerojatno je da o tome trebam pisati i 2014. godine, ali neki ljudi još uvijek gledaju na trudnoću kao na sebičan kratki izlet na račun poslodavca. Posebice mala poduzeća ne bi trebala trpjeti troškove financiranja kada žena namjerno odjuri razmnožavati se i ostavi ih na cjedilu. Vidljivi propust argumenta je da – bez obzira na popularna vjerovanja – muškarci su također negdje uključeni u taj proces. Žene se radosno ne oplođuju kako bi otišle na devetomjesečni “godišnji” – one nastavljaju ljudsku vrstu. Zbog toga, nije nerazumno zahtijevati od društva, uključujući poduzeća i druga radna mjesta, da dijele financijski trošak.

“Da, ali žene su te koje kupuju i pišu ženske časopise koje ti kritiziraš.”

Ovo je klasična situacija kokoši i pileta. Odgajamo djevojčice u svijetu toliko fokusiranom na vanjski izgled da će već u petoj godini početi zabrinutost oko tjelesnog izgleda, a do sedme godine jedna trećina će već pokušati smanjiiti kilažu. Odgajamo ih u društvu koje ih bombardira slikama tankih, plavih, dugonogih, glatkokožnih, preplanulih, velikogrudnih žena i sugerira na svakom koraku da je vrijednost žene u njezinom izgledu. A onda ih ismijavamo kada kupuju časopise koji im govore kako da smanje težinu, izglade kožu i usavrše svoj izgled. Kada bismo promijenili kulturu – način na koji se odnosimo prema ženama i očekivanja s kojima odrastaju – uvidjeli bismo da će se promijeniti i medijska opskrba i potražnja.

“Da, ali žene donose drugačije životne odluke.”

Najčešće se koristi kada govorimo o rodnoj neravnoteži na vrhu korporacijske ljestvice, a problem tog argumenta je da tu i završava. Bit ne bi trebala biti u tome da su žene izabrale obitelj umjesto karijere već u tome da još uvijek živimo u društvu koje ih i dalje prisiljava, u puno slučajeva, da uopće moraju birati – dok muškarci mogu imati i visokopozicionirani posao i djecu bez da žrtvuju jedan dio. Da, žene će možda odabrati djecu, ali nisu odabrale društvo u kojem je dostupno malo opcija (zajednički porodiljni dopust, fleksibilno radno vrijeme, briga za djecu) koje bi omogućile da se bave jednim i drugim.

“Da, ali žene također objektiviziraju muškarce.”

Dvije nepravde ne čine pravdu. I postoji razlog zašto ljudi najčešće citiraju reklamu za Diet Coke… jer je  broj upadljivih primjera objektivizacije muškaraca puno manji te je i odabir manji. Da, muškarci su također objektivizirani, ali ne u tolikoj mjeri, toliko često, i potpunim zanemarivanjem njihovih drugih atributa – kao što se to događa ženama. Tako da nema dugoročni negativni utjecaj kako će te društvo gledati i odnositi se prema tebi.

“Da, ali žene su same sebi najgori neprijatelj.”

Ovaj argument smatra da, budući da su neke žene zlobne prema drugim ženama, ne bismo trebale imati drskosti hvatati se ukoštac s društvenom represijom dok nismo razriješile svoje osobne probleme. Ali tražiti da svi budem jednaki u pravima bez obzira na spol je drugi par rukava od pretpostavke da bismo svi trebali biti dobri jedni prema drugima. To je klasičan način kako odvrnuti pozornost od ukorijenjene nejednakosti i prebaciti je prema ženama, te se nadopunjava klasičnim stereotipom o  pakosnim i bezobzirnim ženama.

“Da, ali žene su loši uzori.”

Bla, bla, bla, Rihanna, bla, bla, bla, Miley Cyrus… Nije slučajnost da toliko veliki broj pjevačica izvodi veoma sugestivne rutine ili ne nosi puno odjeće. To su žene koje djeluju u svijetu koji dozvoljava pjevačima/cama da pjevaju u potpunosti odjeveni/e te im istodobno govori da čim više mesa pokažu to će više pjesama prodati. To je još jedan primjer usmjerenosti na posljedice, a ne na problem.

“Da, ali žene jednostavno nisu dobri šefovi.”

Ovaj argument me uvijek uspije nasmijati. Uvijek se bazira na osobnom iskustvu iznositelja/ice argumenta prema svjedočanstvu troje ili četvero kolegica s posla, čiji  se osobni nedostatak projicira kao nesposobnost ostatka od 3,5 milijardi žena na planeti. Svi smo mi imali loše šefove/ice

, ali nitko od nas neće za neorganiziranog muškarca smatrati da će svaki drugi muškarac imati loše upravljačke sposobnosti. Zašto to onda vjerujemo za žene?

“Da, ali zašto nije otišla?”

Vjerojatno najpogubniji od svih argumenata najčešće se odnosi na žene žrtve nasilja u obitelji. To je varijacija na temu, koja uključuje bisere poput, “Zašto uvijek pada na zločeste dečke?”, “Zašto ga je isprovocirala?” i “Zašto to nije predvidjela?”. To pokazuje ogromno neshvaćanje psiholoških komponenti nasilja u obitelji i kontrole koju zlostavljač može upotrijebiti, ali najviše, pokazuje koliko smo tvrdoglavi u fokusiranju na žrtvu umjesto na počinitelja. Najbolji odgovor je i najjednostavniji: “Da, ali zašto je on to učinio?”

Prevela i prilagodila Marija Sabolić

Najavljen prosvjed za raskid Vatikanskih ugovora!

U Zagrebu će 20. rujna na Cvjetnom trgu, s početkom u 13 sati, biti održan prosvjed pod nazivom “Raskinimo vatikanske ugovore” kojeg organiziraju Glas razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku, Inicijativa “Nisam vjernik”  i udruga Protagora.

Inicijativa sekularista i sekularistkinja na svojim je facebook stranicama objasnila zašto smatra da je važno raskinuti Ugovore: 

“Pozivamo vas na prosvjed “Raskinimo vatikanske ugovore” koji će se održati dana 20. rujna 2014. u 14:00 na Cvjetnom trgu u Zagrebu! Dođite da zajedno pošaljemo poruku vlasti i cijeloj državi da je došlo vrijeme raskidanja štetnih Ugovora sa Svetom stolicom, Ugovora koji hrvatske građane preskupo koštaju, Ugovora koji nam godišnje uzimaju više od milijarde kuna, Ugovora zbog kojih ste kao većina hrvatskih građana pretvoreni u građane drugog reda, u kmetove o kojima političari i hijerarhija Katoličke crkve odlučuju bez uvažavanja vaše volje sklapanjem sporazuma iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti upravo zato što su odluke koje donose protivne vašim interesima. Zbog Vatikanskih ugovora nismo svi jednaki pred zakonom, Vatikanski ugovori omogućuju kleru privilegiran položaj pred hrvatskim sudovima i u javnim institucijama RH. Ako ne želite da o vašoj intimi, vašoj reprodukciji u vašim tijelima (medicinski potpomognuta oplodnja, upotreba kontracepcije), o odgoju vaše djece (“izborni” vjeronauk u javnim školama, uplitanje u predmete građanskog i zdravstvenog odgoja) odlučuje debelo povlaštena Crkvena hijerarhija, ako ne želite preskupo plaćati da vas biskupi iz bjelokosnih palača poučavaju skromnosti i poniznosti, ako se protivite licemjerju i političkom cinizmu, dođite na prosvjed i time pokažite svoj stav. Zamislite, što je hrvatska država mogla učiniti s milijardama kuna koje su otišle na zidanje velebnih crkava da su ti novci bili usmjereni nekamo drugamo? Bi li danas autoceste bile isplaćene? Bismo li imali modernu željezničku mrežu? Bismo li imali više škola, bolnica, vrtića? Bismo li imali više radnih mjesta? Bismo li izgradili više elektrana? Bi li nam plin i struja bili jeftiniji? Bi li porezi bili manji? Bi li vaša plaća bila veća?

Pozivamo sve udruge civilnog društva u Hrvatskoj da podrže ovaj prosvjed i pridruže nam se! Pozivamo i osobe iz javnog života, političare, aktiviste, borce za ljudska prava, književnike, novinare, umjetnike, znanstvenike, sveučilišne profesore, glazbenike, glumce, sportaše i ostale da nas također podrže i pridruže se prosvjedu. Posebno pozivamo umjetnike, karikaturiste, glazbenike i performere da sat vremena prije samog prosvjeda, od 13:00 do 14:00 sati na Cvjetnom trgu svojim umjetničkim izrazom obogate i začine ovaj događaj! Neka 20. rujan bude festival sekularnosti Republike Hrvatske!” 

A Libela ovom pozivu dodaje, sve navedeno, odnosi se i na građanke.

Stipe Kostanić: ‘Sve što sam htio postići je upravo suprotno’

Nakon objave komentara “Kome je ‘svi veliki revolucionari zlostavljaju žene’ dobar naslov?”  povodom intervjua Stipe Kostanića u ovotjednom izadnju Globusa, točnije, naslova tog intervjua zatražile smo reakciju od samog glumca. 

Iskreno iznenađen i razočaran, nakon telefonskog razgovora odlučio je svoj komentar Libelinoj redakciji poslati mailom koji ovim putem prenosimo:

“Posve razumijem razloge zbog kojih ste reagirali na opremu intervjua koji sam dao Globusu. Bilo bi neobično da to nije nitko. Mogu vam se samo zahvaliti da ste to učinili, bolje i jasnije nego što bih sam mogao.

To što vam ja mogu odgovoriti o odgovornosti medija za sadržaj koji objavljuju, nažalost je irelevantno. Možete pretpostaviti da sam više nego šokiran cijelim ovim Globusovim prilogom.

Što se tiče prizora iz predstava o kojem je riječ u intervjuu, i koji je valjda i bio povod za razgovor sa mnom mogu reći sljedeće. Odlomak iz Kiševog teksta, na koji se odnosi ljubavna scena je sljedeći:

“Poznato je da je ovaj brak raskinut posle osamnest meseci i da je Zinaida Mihajlovna, prilikom jednog ilegalnog izleta u Evropu, postala saputnicom sovjetskog diplomate A. D. Karamazova. Što se tiče kratkog braka sa Novskim, neka svedočenja govore o mučnim scenama ljubomore i o strasnim pomirenjima. To da je Novski u nastupu ljubomore bičevao Zinaidu Mihajlovnu može međutim isto tako da bude i plod jedne druge ljubomorne uobrazilje – Mikulina. U autobiografskoj knjizi Talas za talasom, Majsnerova prelazi preko svojih intimnih sećanja ko da ih ispisuje po vodi: bič se tu pojavljuje samo u svom istorijskom i metaforičkom kontekstu kao knut koji nemilosredno šiba lice ruskog naroda.”

Objašnjavajući autorici intervjua situaciju iz koje sam gradio prikaz tog sadržaja, rekao sam da mi je bilo zanimljivo povezati da se taj kliše, ideju, da su revolucionari nasilni prema ženama, sa Assangeovom situacijom. Snowdena i Manninga spomenuo u kontekstu velike represije državnih aparata prema njima, i da ne pristaju na igru isljednika, sudova, itd. koja im je nametnuta, što se sve može vidjeti već iz lika Novskog… “Zanimljivo” sam rekao, naravno, u smislu propitivanja zašto je to tako.

Jasno vam je da nemam veze s tim gnusnim izjavama iz opreme intervjua. Nadam se da se iz teksta intervjua može vidjeti da zastupam upravo suprotna mišljenja.

Najljepše vam zahvaljujem da ste mi dali priliku da odbacim ove lažne, lažljive i neprihvaljive riječi koje su mi pripisali.

Srdačno,

Stipe Kostanić”

U Rijeci se od 21. – 24.8. Neće događati ništa

U Rijeci, u Galeriji Drugo more od 21. – 24. kolovoza 2014. ništa se neće dogoditi, i to u  organizaciji hakera, aktivista i zagovornika slobodnog softvera. Do sada su “Ništa se neće dogoditi” antikonferencije bile organizirane u Sarajevu, Ništu, Moravicama, Beogradu, Splitu, Zagrebu, Osijeku, Ohridu i Sofiji.

Koncept antikonferencije je nastao  kao odgovor na neučinkovitost klasično osmišljenih konferencija. Uspostavljanjem suradnje između mikrozajednica okupljenih oko Hacklaba (laboratorij vođen od strane hakera) i povezivanja s najstarijom europskom hakerskom organizacijom Chaos Computer Club iz Njemačke, stvoren je projekt razmjene ideja i prakse koji je u međunarodnim krugovima prepoznat kao jedan od najkvalitetnijih mostova između aktivističkog, kutlurno-umjetničkog, novomedijskog i djelovanja u polju novih tehnologija.

Zagrijavanje za “Ništa se neće dogoditi” započinje u četvrtak, s početkom u 20:00 sati u Galeriji Drugo more u Filodrammatici predavanjima o Javnoj knjižnici/Public Library – Memory of the World, korisničkim sučeljima online arhiva/Open Media Library i inicijativi Calafou/postapokaliptičnoj samoodrživoj eko-koloniji. Raspored predavanja, kao i dodatne informacije o #NSND antikonferenciji pogledajte na linku Gradske knjižnice Rijeka ili na službenim web stranicama NSND.

Organizator skupa “Ništa se neće dogoditi” je Multimedijalni institut Zagreb u suradnji s udrugom Drugo more iz Rijeke.