Istine i laži o Kinsey institutu

Novi desetodnevni posjet Judith Reisman Hrvatskoj predstavlja novi “križarski pohod” na Kinsey institut, ali ovaj puta na balkanskim prostorima. Budući da se isti ovakav pohod odvijao 1980-ih i 90-ih godina u SAD-u i neuspješno propao, Judith  Reisman je odlučila pronaći novo plodno tlo za manipulacije i dezinformacije o Kinsey institutu. Koliko je u tome uspješna govori i primjer dekana medicinskog fakulteta.

Davor Miličić, akademik i dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, vrlo se pohvalno izrazio o liku i djelu Judith Reisman. Priznajući da nije upoznat s njenim znanstvenim radovima, ustvrdio je: “Bojim se da oni koji govore o njoj kao pseudoznanstvenici uopće ne poznaju njezin opus nego to ponavljaju kao papige, čuvši od nekoga drugog i prenoseći dalje”. Na stranu to što niti on ne poznaje njen opus, pitamo se što dekan medicinskog fakulteta misli o znanstvenom radu ove doktorice komunikologije koja je ustvrdila da pornografija utječe na mozak tako da ga preplavljuju takozvani erototoksini koji oštećuju mozak. Pritom medicinska znanost nije pronašla nikakve dokaze koji bi potvrdili njezine ideje o postojanju erototoksina.

Podsjetimo, Judith Reisman je američka konzervativna publicistkinja i komunikologinja koja nema objavljenih radova u relevantnim znanstvenim časopisima, a njezine knjige objavljuju isključivo izdavači koji publiciraju religijsku i političku literaturu desne provenijencije. U radikalnim konzervativnim krugovima postala je popularna zbog svojih tvrdnji da su za pojavu nacizma i holokausta bili najodgovorniji njemački homoseksualci okupljeni oko Hitlera.

Kinsey institut i optužbe Judith Reisman

John Bancroft, bivši direktor Kinsey instituta (1995.-2004.) i bivši predsjednik International Academy of Sex Research, u radu pod nazivom “Alfred C. Kinsey and the Politics of Sex Research” objavljenom 2004. godine u znanstvenom časopisu Annual Review of Sex Research dokumentira i rasvjetljava anti-Kinsey kampanju koju je Judith Reisman vodila u SAD-u 1980-ih i 1990-ih godina.

“Križarski pohod” protiv Kinsey instituta Judith Reisman započela je 1981. godine optužbama protiv Alfreda Kinseya i njegovog istraživanja seksualne reakcije djece opisane u djelu Seksualno ponašanje muškarca (Sexual Behavior in the Human Male, 1948). Kinsey je jasno naveo izvore informacija o seksualnoj reakciji djece objavljenih u ovom izvještaju. Većina informacija dobivena je od odraslih osoba koje su se prisjećale vlastitog djetinjstva. Dio informacija prikupljen je od roditelja koji su promatrali vlastitu djecu, a dio od nastavnika koji su promatrali dječje interakcije ili seksualna ponašanja. Također, Kinsey je izjavio da je intervjuirao devet muškaraca koji su imali seksualna iskustva s djecom i oni su mu pružili informacije o seksualnim reakcijama djece.     

Bancroft ističe da Reisman ima pravo izraziti neslaganje sa Kinseyevom upotrebom ovih podataka, također ima pravo na mišljenje da niti jedan istraživač seksualnosti ne bi trebao kao izvor informacija koristi seksualne prijestupnike bez da ih prijavi policiji, ali zaključuje da Reisman nema pravo optuživati Kinseya za nezakonite radnje. Kinsey nije promovirao zlostavljanje djece, nije osposobljavao istraživače da zlostavljaju djecu kako bi prikupili podatke niti je Kinsey ili bilo tko iz njegovog istraživačkog tima bio uključen u seksualne eksperimente na djeci, jednako kao što nitko od njih nije bio ni u kom smislu pedofil. Svi ovi navodi podložni su provjeri i Kinsey institut raspolaže dokazima kojima može potkrijepiti istinitost ovih tvrdnji.

Judith Reisman je ideju o seksualnom zlostavljanju djece Alfreda Kinseya dodatno proširila u knjizi Kinsey, Sex, and Fraud: The Indoctrination of the People”, napisanoj zajedno sa Edwardom Eichelom i objavljenoj 1990. godine. Kinsey institut je vrlo detaljno  odgovorio na lažne optužbe. Također, institut je za potrebe  informiranja medija  pripremio dosje objavljenih novinskih članaka o karijeri i radu Judith Reisman. Jedan od ovih članaka (APA Monitor, 1984) opisuje kako je Reisman dobila 800,000 dolara sredstava od Ureda za maloljetničku pravdu i delikvenciju (Office for Juvenile Justice and Delinquency) kako bi proučavala efekte pornografije. Ovaj članak kritički je govorio o procesu dodjele sredstava, nedostatku ekspertize J. Reisman da provede ovakav tip istraživanja i nepostojanju bilo kakvog procesa evaluacije projekta od strane znanstvene zajednice.  Drugi tekst, objavljen 1986. u Washington Postu, donosi vijest da je Ured za maloljetničku pravdu i delikvenciju odustao od objavljivanja financirane studije Judith Reisman zbog višestrukih i ozbiljnih greški i nedostataka koje su u procesu vanjske evaluacije uočili stručnjaci, a direktor Ureda je, radi ovog ozbiljnog propusta, dao ostavku.

Nakon ovoga, 1991. godine Judith Reisman tužila je Kinsey institut i tadašnju direktoricu June Reinisch i Sveučilište u Indiani zbog “lažnih i zlobnih kleveta o njenom karakteru, reputaciji i profesionalnom ugledu”. U rujnu 1993. godine odvjetnik Judith Reisman se povukao iz procesa, a u lipnju 1994. sud je odbacio tužbu, dok je Judith Reisman zabranjeno ponovno podnošenje tužbe protiv Kinsey instituta. 

Savjetodavni status Kinsey instituta pri UN-u

Podsjetimo, također, da je Kinsey institut za istraživanje spola, roda i repordukcije osnovao 1947. godine pionir u istraživanju seksualnosti Alfred Kinsey pri Sveučilištu u Indiani, u SAD-u. Kinseyeve znamenite studije Seksualno ponašanje muškarca (1948.) i Seksualno ponašanje žene (1953.) uključuju podatke više od 11 000 intervjua. Misija Kinsey instituta je promovirati interdisciplinarno istraživanje i znanje u području ljudske seksualnosti, roda i reprodukcije.

S obzirom na znanstvenu reputaciju i ugled koju uživa ova institucija, u travnju 2012. godine dr. Melissa Stone, ekspertica iz područja ljudskih prava iz OSCE-a (Organization on Security and Cooperation in Europe) kontaktirala je direktoricu Kinsey instituta dr. Juliu Heiman kako bi razgovarale o novim preklapanjima u području ljudskih prava, seksualne orijentacije i rodnog identiteta, istaknute i od strane UN-ovog Povjerenika za ljudska prava. Dr. Stone je zanimalo je li Kinsey institut zainteresiran za pružanje ekspertize UN-u i ostalim međunarodnim akterima u njihovim inicijativama s obzirom na reputaciju instituta kao izvora istraživanja i podataka o seksualnosti, rodu i reprodukciji. Nakon sastanka u Bloomingtonu, dr. Heiman i dr. Stone složile su se da će Kinsey institut aplicirati za poseban konzultativni status pri UN-u, koji daje mogućnost nevladinim organizacijama priliku da sudjeluju i savjetuju UN pri odlukama i programima.

U siječnju 2014. godine, Jennifer Bass, direktorica za odnose s javnošću Kinsey instituta, i dr. Stone sudjelovale su na Ekonomskom i socijalnom vijeću  (Economic and Social Council) (ECOSOC), sastanku vijeća nevladinih organizacija u sjedištu UN-a u New Yorku gdje je razmotrena prijava Kinsey instituta. Nakon kratke prezentacije, vijeće je predložilo Kinsey institut za UN-ov poseban konzultativni status, a u travnju 2014. godine Ekonomsko i socijalno vijeće je dalo formalni pristanak.  

‘Outsourcing se treba trajno zabraniti’

Predstavnici/e sindikata javnog sektora, koji/e traže referendum o zakonu kojim bi se trajno zabranilo izdvajanje (outsourcing) pomoćnih i pratećih službi iz javnog sektora, ustvrdili/e su u četvrtak da outsourcing ne donosi uštede i prijeti povećanjem nezaposlenosti, prenosi rtl.hr.

Predsjednik Sindikata zaposlenih u hrvatskom školstvu Preporod Željko Stipić rekao je medijima kako brojni europski primjeri pokazuju da outsourcing dugoročno ne donosi uštedu, jer nakon nekoliko godina privatnici počinju diktirati pravila igre, što vodi povećanju cijena ili otpuštanju radnika/ca.

Ustvrdio je da se u 120 njemačkih gradova odustaje od outsourcinga, a slično je i u Švicarskoj i drugim zemljama.

Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić upozorio je kako bi se ostvarivanjem ideje o outsourcingu otvorio ‘koruptivni prostor za poslovne i političke elite’, koje u tome vide priliku za zaradu na parazitski način.

Ako se ostvari ta ideja, 27.000 radnika i radnica praktički će otići na Zavod za zapošljavanje, a država će i dalje plaćati tu uslugu, ali će uz to i proviziju i PDV, što će u konačnici biti skuplje barem 30 posto, tvrdi Stanić iako su predstavnici/e tvrtki koje se bave poslovima čišćenja, kuhanja, peglanja i sl. najavili/e da su spremni/e preuzeti sve radnike/ce koji/e će biti ‘outsourcani’ i očuvati im plaće i prava.

Predsjednica Radničkog sindikata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) Višnja Stanišić rekla je da se u toj ustanovi planira izdvojiti odjel informatike, što drži iznimno opasnim.

“Pri izmjenama zakona o mirovinskom osiguranju HZMO vrlo teško informatički podržava te promjene, pa ako ti poslovi odu izvan HZMO-a lako se može dogoditi da pri budućim izmjenama zakona mirovine kasne mjesec dana”, kaže Stanišić.

Veliki odaziv na današnji štrajk

Zbog smanjenja plaća i nezadovoljstva stanjem u sustavu – danas se štrajkalo na fakultetima i u znanstvenim institutima i ustanovama. U Nezavisnom sindikatu znanosti, organizatoru ovog jednodnevnog štrajka, kažu kako je odaziv i veći nego što su očekivali.

Na fakultetima nema nastave, niti rada sa studentima/cama, samo se odrađuju nužni poslovi kako bi se spriječila eventualna veća šteta. Predsjednik Velikog vijeća sindikata Vilim Ribić najavio je kako će prvi podaci o odazivu biti poznati nakon podneva, jer su u tijeku sastanci na kojima se razmatraju daljnji koraci sindikata u zaštiti prava zaposlenika/ca.

Predsjednik Velikog vijeća sindikata Vilim Ribić jučer je spomenuo mogućnost da članovi i članice sindikata u znak prosvjeda uskrate izdavanje diploma i potvrda o ispitima ili opstruiraju upise u novu školsku godinu.

“To kod nekih profesora i profesorica otvara moralnu dilemu je li opravdano ratovati protiv Vlade, a štetiti trećim osobama, no postoje pravila prema kojima je konflikt legitiman i opravdan i nitko ne bi trebao imati moralnih dvojbi”, rekao je Ribić.

Najavio je da će u subotu 31. svibnja, na redovitom saboru sindikata, razmotriti učinke štrajka i raspraviti što dalje.

Meryl Streep – majka hollywoodskog feminizma

Zaboravite Jennifer Lawrence, Lupitu Nyong’o i njima slične – stigla je nova feministička filmska ikona za mlade žene!

No dobro, pridjev ‘nova’ možda i nije najtočnija riječ kojom bismo mogli opisati Meryl Streep, glumicu sa 64 godine životnog iskustva, 18 nominacija za nagradu Oscar, tri zlatna kipića i kilometarskim profilom na IMDB-u. No dok se glumicama u 20-im i 30-im godinama koje probijaju blještavi, glamurozni stakleni strop Hollywooda (zasluženo) dijele lovorike, često zaboravljamo da je upravo Streep pionirka koja već desetljećima polako ali sigurno pravi pukotine u tom istom stropu. Njena feministička postignuća često padaju u drugi plan, zasjenjena njenom titulom najomiljenije Hollywoodske glumice, no ne dajte da vas to zavara: Streep je više puta dokazala da je istinska božica filmskog feminizma.

Ova titula (ili barem njen prvi dio koji Streep opisuje kao božicu) nedavno je dobila i ‘službenu’ potvrdu: web portal slate.com objavio je da dobitnici/e Oscara u svojim govorima više zahvaljuju Meryl Streep nego – Bogu! U posljednjih 12 godina, Streep su u čak četiri navrata zahvaljivali za filmove u kojima uopće nije glumila, dok su Gospodinu upućene svega tri zahvale.

No šlag na torti, koji će zacijeli pridobiti čak i skeptične mlade feministe/kinje je vijest da ćemo Streep uskoro gledati u britanskom filmu o pionirkama feminizma Suffragette, i to u ulozi Emmeline Pankhurst, jedne od najutjecajnijih feminističkih vođa. Iako ju je zapala sporedna uloga, Streep će ipak biti dio tima iz snova, zajedno s kolegicama Carey Mulligan i Helenom Bonham Carter, scenaristicom Abi Morgan (koja potpisuje i scenarij za Čeličnu lady) i Tessom Ross, kraljicom britanskog filma. Ova će uloga zacijelo zacementirati mjesto Streep kao ultimativnog feminističkog uzora za mlađe generacije gledatelja/ica.

Streep je do sada briljirala igrajući ženske likove koji pomiču granice: uloga Mirande Priestly, urednice modnog časopisa koja se vjerojatno temelji na prvoj ženi Voguea Anni Wintour u filmu Vrag nosi Pradu (The Devil Wears Prada, 2006.), donijela joj je Zlatni globus i nominaciju za Oscara; iste lovorike donijela joj je i uloga Julie Child, TV ličnosti i pionirke kulinarstva u filmu Julie & Julia (2009.). Gledali/e smo je i u filmu Sati (The Hours, 2002.) izgrađenom oko romana Virginie Woolf Gospođa Dalloway (Mrs Dalloway, 1925.). No možda najfeminističkija uloga Meryl Streep do sada je ona Margaret Thatcher, jedne od prvih izabranih ženskih političkih vođa na svijetu, u hit-filmu Čelična lady (The Iron Lady, 2011.). Ta joj je uloga donijela trećeg Oscara za glavnu žensku ulogu. Nedavni angažman na filmu Suffragette čini se kao logičan sljedeći korak: jer što bi drugo Streep mogla učiniti nakon uloge Thatcher nego zaigrati ultimativnu feminističku ikonu, Emmeline Pankhurst?

U nešto manje hirovitoj (ali nipošto manje važnoj) verziji tirade protiv visokih peta Emme Thompson, Streep – u pravom duhu sufražetkinja – aktivno potiče filmsku industriju da preispita svoje prioritete. Na dodjeli nagrada Women in Film Crystal + Lucy održanoj 2012. u Los Angelesu, Streep je zahtijevala više filmova namijenjenih ženskoj publici – ne nužno zbog feminizma ili pravednosti ili realizma, već i zbog povećanja zarade. Istaknula je da je u proteklih pet godina, pet tzv. ženskih filmova – Tajni život kućnih pomoćnica (The Help, 2011.), Čelična lady, Djeveruše (Bridesmaids, 2011.), Mama Mia! (2008.) i Vrag nosi Pradu – zaradilo više od $1,6 milijardi. Nije slučajno da Streep glumi u čak tri od pet nabrojanih blockbustera.

“Uzmite, na primjer, Čeličnu lady“, rekla je Streep na ceremoniji. “Film je koštao $14 milijuna, a zaradio je oko $114 milijuna diljem svijeta” – više i od Igre pobjednika (Moneyball, 2011.), filma o baseballu s Bradom Pittom u glavnoj ulozi. “Eto, čista zarada! Pa onda zašto? Zašto ne snimate više filmova za žene? Zar ne želite zaraditi?” Film Djeveruše, također iz 2011., zaradio je $ 288,4 milijuna, više i od Huga Martina Scorsesea ($185,8 milijuna), Nasljednika (The Descendants) s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi ($177,2 milijuna), Ponoći u Parizu (Midnight in Paris) Woodyja Allena ($151,1 milijun) i Umjetnika (The Artist; $133,4 milijuna), koji je te godine trijumfirao na svim dodjelama nagrada.

Pjevajući hvalospjeve izvedbi Emme Thompson u filmu Kako je spašen gospodin Banks (Saving Mr. Banks, 2013.), Streep je prozvala Walta Disneyja zbog seksizma i diskriminacije žena prilikom zapošljavanja. Disney “nije vjerovao ženama ni mačkama”, citirala je Streep njegove kolege, a sebe i Thompsonovu opisala kao zadrte feministkinje. 

Naravno, Streep nije jedina. Gore spomenutim ženama valja pridodati Cate Blanchett koja je na crvenom tepihu na dodjeli Zlatnih globusa priprijetila prstom kameri koja je prelazila preko njenog tijela upitavši: “Radite li to dečkima?”. Tu su i Melissa McCarthy, Kristen Wiig i Tina Fey koje uvijek iznova dokazuju da žene imaju smisao za humor. Tu su i Jennifer Lawrence i Lupita Nyong’o koje potiču pozitivne promjene svojim izuzetnim talentom, upornošću, pristupačnošću i samouvjerenošću.

Olivia Wilde nedavno je pogodila ‘u sridu’ zapitavši se zašto Hollywood “ne educira mase nudeći im priče koje će ih osnažiti” i pokazati im kako da izbjegnu situacije koje rezultiraju ekonomskom, rasnom i kulturnom diskriminacijom žena. “Vrlo je teško ‘prodati’ priče o ženama”, dodala je.

Ako postoji netko tko to može postići, onda je to Meryl Streep. Kao što je istaknula u svom govoru prilikom osvajanja Zlatnog globusa za ulogu u filmu Vrag nosi Pradu: “Nevjerojatno je koliko možete dobiti ako to tiho, jasno i autoritativno zahtijevate”.

O feminizmu iz pera slavnih spisateljica

Ako su promišljanja naših naoko racionalnih celebova simptom kolektivnih uvjerenja kulture u kojoj živimo, tada se čini da smo zaboravili/e što je feminizam.

U intervjuu za time.com, mlada glumica Shailene Woodley izjavila je da sebe ne smatra feministkinjom jer naprosto – voli muškarce. Ipak, dodala je, vjeruje u “sestrinstvo”, koje percipira kao odvojeno i bitno različito od feminizma, a u nastavku intervjua pribjegava neobično militarističkom jeziku kako bi opisala feminizam.

Umjesto da žene jednostavno preuzmu moć, smatra Woodley, “trebamo pronaći finu ravnotežu”. Da, svakako… Žene tragaju za tom “finom ravnotežom” od vremena kad feminizam još nikome nije bio ni u primozgu.

Srećom, spomenuti intervju izazvao je val negodovanja, kritika i otvorenih pisama Shailene Woodley, kojoj ipak možemo oprostiti, uglavnom zato jer je naivna. Ipak, brojni celebovi (zar i ti, Madonna?) uporno ponavljaju problematičnu “ja nisam feminist/kinja, ja sam humanist/kinja” mantru – kao da se ta dva pojma međusobno isključuju!

Niste sigurni/e da li ste feministi/kinje? Riješite ovaj brzopotezni test od samo jednog pitanja: Vjerujete li da bi muškarci i žene trebali/e imati jednaka prava i mogućnosti? Da? Odlično! Drago mi je da smo to riješili.

Za slučaj da još uvijek niste sigurni/e što “problematični” pojam uopće znači, dajem riječ genijalnim spisateljicama koje će vam to objasniti na jednostavan, a opet elokventan način.  

(Napomena: većina ovih žena otvoreno je izražavala ljubav prema muškarcima, ili barem prema pojedinim muškarcima, u svom životu i/ili svojim djelima. Ove dame, dakle, ne samo da su feministice, već i poštuju prava muškaraca! Ma tko bi rekao…).

Jane Austen
“Mrzim čuti da govorite u maniri kakvog finog gospodina, i da govorite o ženama kao da su sve one fine dame, a ne racionalna bića. Niti jedna od nas ne očekuje da će čitav život provesti u mirnim vodama.” (Uvjeravanje)

Margaret Atwood
“Još uvijek smatramo da je moćni muškarac rođeni vođa, a moćna žena anomalija.”

Ursula Le Guin
“Mi smo vulkani. Kad mi žene o vlastitom iskustvu govorimo kao o istini, ljudskoj istini, svi se zemljovidi mijenjaju. Javljaju se nove planine.” (Pozdravno predavanje na Sveučilištu Bryn Mawr)

J. K. Rowling
“U ranim fazama serije romana o Harryju Potteru, razgovarala sam s jednom novinarkom koja je lik gospođe Weasley opisala na sljedeći način: ‘Pa, znate, ona je samo majka’. Taj me komentar razbjesnio. Smatram se feministkinjom i oduvijek sam željela pokazati da ako žena svjesno i slobodno odabere obitelj, to ne znači da se njene sposobnosti iscrpljuju u kućanskim i majčinskim obavezama. Ako se žena odluči posvetiti obitelji, a karijeru stavi na čekanje i vrati joj se kasnije, ili možda odluči raditi na pola vremena – to ne znači da ne zna raditi ništa drugo osim brinuti o svom domu i obitelji. Na kraju krajeva, Molly Weasley je u dvoboju s Bellatrix Lestrange pokazala da je ravna bilo kojem ratniku na bojnom polju.” (J. K. Rowling i žene u Harryju Potteru)

Virginia Woolf
“Sve dok misli na muškarca, nitko se ne protivi tome da žena misli.” (Orlando)

Charlotte Brontë
“Kad bi nas muškarci vidjeli onakvima kakve jesmo, nemalo bi se iznenadili. No i najpametniji, najoštroumniji među muškarcima često gaje iluzije o ženama; ne vide ih u pravom svjetlu; pogrešno ih shvaćaju, i na dobar i na loš način. Dobra žena kakvom je oni vide, neobično je stvorenje: napola lutka, napola anđeo; loša žena za njih je uvijek zločinac.” (Shirley)

Adrienne Rich
“Odgovornost prema samome/samoj sebi znači da ne dopuštaš drugima da misle, govore ili imenuju stvari umjesto tebe; to znači naučiti cijeniti i koristiti vlastiti mozak i instinkte, odnosno pristati na naporan rad.” (Zahtijev za obrazovanjem)

Simone de Beauvoir
“Previše sam inteligentna, previše zahtjevna i previše snalažljiva da bi bilo tko drugi ikada mogao u potpunosti preuzeti nadzor nada mnom. Nitko me ne poznaje, niti voli u potpunosti. Imam jedino samu sebe.”

Mary Wollstonecraft
“Sve dok u nekoj mjeri ne postanu neovisne od muškaraca, uzalud ćemo očekivati vrijednost od žena.” (Obrana ženskih prava)

Toni Morrison
“Ne mislim da je dom kojim upravlja žena problem, niti da je takva obitelj nužno manjkava – to misle samo oni koji vjeruju da je glava obitelji muškarac.” (Razgovori s Toni Morrison)

Zadie Smith
“Bila je u zraku – ili se tako barem činilo Kiki – ta mržnja prema ženama i njihovim tijelima; prodirala je u kuću sa svakim propuhom, ljudi su je unosili na potplatama cipela, udisali je s novina. Nije bilo načina da ju se kontrolira.” (O ljepoti)

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Volontiraj na XIII. Povorci ponosa: Na pravoj strani povijesti!

Trianesta Povorka ponosa održat će se 14. lipnja u Zagrebu s početkom na Trgu žrtava fašizma u 14 sati. Slogan ovogodišnje Povorke  ponosa LGBTIQ osoba i obitelji jest “Na pravoj strani povijesti”, a tema jest solidarnost u borbi za jednakopravnost i dostojanstvo svih ljudi u Republici Hrvatskoj. Proglas ovogodišnje Povorke možete pročitati ovdje.

Zagreb Pride objavio je poziv za volontiranje svim zainteresiranim osobama. Kako bi ovogodišnja Povorka prošla što šarenije, ali i sigurnije, potrebna je pomoć, javljaju iz Zagreb Pridea. Njihov poziv objavljujemo u cjelosti.

Podrži Pride – volontiraj!

Najzabavniji tjedan u godini samo što nije počeo. S dolaskom sunčanog i toplog vremena bliže se i dani druženja i super provoda u prostorima već nam dobro znanog AKC Medika i ostalim friendly prostorima u gradu. Upoznavanje s ljudima, ležerni razgovori ili pak filozofske rasprave, smišljanje natpisa, izrada transparenata za Povorku i priprema programa je super način provođenja vremena i uz to ima dobru svrhu! Pokažite svoju kreativnost, zabavite se, naučite ponešto i pomozite nam u pripremi najveće, najšarenije, ali i najsigurnije XIII. Povorke ponosa.

Zagreb Pride vas poziva na volontiranje na radionicama u Pride tjednu 6.-14. lipnja 2014.

Vaša pomoć potrebna nam je kod:

• sudjelovanja u radionici izrade transparenata i ostalih rekvizita

• sudjelovanja u pripremi prostora za razne sadržaje

prijevoz ljudi i stvari (vozači/ce s autima, molimo vas, javite se!)

• dijeljenje promo materijala (letaka, brošura, postera)

• asistiranje članicama OOPP-a tijekom samog Pridea

bubnjanja na Prideu

Također, ove godine Partyicipacija se priključuje Ujedinjenoj party sceni! pa, stoga, molimo osobe zainteresirane za volontiranje na završnom UPS! partiju povodom Povorke ponosa da se jave.

Prijave s imenom i brojem mobitela poslati na  volontiranje@zagreb-pride.net

Osobe zainteresirane za bubnjanje na Povorci molimo da se jave na volontiranje@zagreb-pride.net sa subjectom “bubnjevi”. J

I NAJVAŽNIJE!

Trebamo i redarke i redare na Povorci ponosa! Redari/ke mogu ujedno biti i volonteri/ke u ostalom dijelu programa . Bez redara/ki Povorka ponosa se ne može održati, stoga apeliramo na svih i sve koji/e su voljni/e da se prijave s imenom i prezimenom, datumom rođenja i stalnom adresom (ona na osobnoj iskaznici) te brojem mobitela na  sigurnost@zagreb-pride.net. Vaši podatci ostaju tajni.

O kratkom sastanku između Organizacijskog odbora Povorke ponosa i volontera/ki radi detaljnijeg dogovora i rasporeda bit ćete na vrijeme obaviješteni.

Budite na pravoj strani povijesti, sudjelujete u organiziranju XIII. Povorke ponosa.

Vidimo se!

Organizacijski odbor Povorke ponosa 2014.

Facebook event: 

https://www.facebook.com/events/877684655590849/

*Službeno otvorenje Tjedna ponosa odvit će se u galeriji Inkubator, Tkalčićeva 30, 6.6. u 19h izložbom “Naša strana povijesti” nakon čega će uslijediti Zbeletron party otvorenja u hostelu i baru Taban, Tkalčićeva 82 s početkom u 21h.