Rišpet balonima duginih boja protiv homofobije i transfobije

Puštanjem šest balona duginih boja na izlazu iz Marmontove ulice na Rivu danas su članovi i članice splitske udruge Rišpet obilježili Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije.

Koordinator udruge Rišpet Ljubomir Mateljan objasnio je da su baloni pušteni točno na mjestu gdje su sudionike prvoga Split Pridea u lipnju 2011. godine napali homofobi i homofobkinje i na njih bacali kamenje i boce te više ljudi pogodili u glavu, a oo njegovim riječima bio je to ‘homofoban i transfoban čin’.

Mateljan je kao primjer homofobije i transfobije naveo i nedavni napad u Splitu na člana udruge Rišpet, odnosno na LGBT aktivistu Antu Beusa koji danas nije mogao doći jer ga je strah izaći na ulicu, ali su srećom dodao je Mateljan, počinitelji uhićeni.

“Ljudi pate od teških psihičkih posljedica, PTSP-a i to je veliki problem za LGBT zajednicu koji ukazuje i na netrpeljivost prema nekim drugim manjinskim skupinama. Želimo homofobiji i transfobiji ‘stati na rep’ i poručiti da smo mi građani i građanke ove zemlje kao i svi drugi ljudi”, rekao je Mateljan.

Udruga Rišpet upozorila je u priopćenju se da je, usvajanjem novoga Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 2013. godine, ‘ukinuto kazneno djelo nasilničkoga ponašanja i zbog toga će brojni nasilnici na ulicama Hrvatske ostati nesankcionirani’.

Dan proboja na Biljegu & Dan borbe protiv homofobije

Na Petrovoj gori kod Karlovca 17. svibnja bit će obilježena 73. godišnjica proboja na Biljegu, odakle se 1942. godine iz obruča, koji je činilo desetak tisuća ustaša i domobrana, probilo oko 730 partizana i oko 12.000 srpskih civila, većinom žena i djece.

Ove će se godine na Petrovoj gori, zajedno s obljetnicom partizanskog proboja, obilježiti i Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, koji se slavi u više od 70 zemalja širom svijeta.

Obilježavanje ove dvije obljetnice započet će biciklijadom do spomenika ‘Petrova gora’ gdje će se održavati nastup Le zbora, ruskog pjevačkog društva ‘Kalinke’ i brojnih drugih.

Organizatori ovogodišnje 73. Obljetnice partizanskog proboja i Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije su Srpsko narodno vijeće, Općine Vojnić, Krnjak, Gvozd i Topusko te Savez antifašističkih boraca i borkinja te antifašista i antifašistkinja RH.

Zašto su feministkinje odrubile glavu Maloj sireni?

Je li vam Mala sirena najdraži crtić iz djetinjstva? Ili vam je pak oduvijek išla na zivce? Kako god bilo…imate li ideju o tome zašto bi joj feministkinje odrubile glavu? Dođite u nedjelju, 18.05. u 18h u LGBT centar i saznajte! 

Zašto sirena nema noge? Analizirajmo, promišljajmo, diskutirajmo zajedno!

Provedite kišno nedjeljno poslijepodne u veselom društvu uz zanimljivu raspravu koju će voditi sociologinja i majstorica za deserte Anja Zojčeska

Više od 700 milijuna žena u svijetu žrtve su obiteljskog nasilja

Više od 700 milijuna žena u svijetu žrtve su nasilnog muža ili partnera, posebno u južnoj Aziji i na afričkom kontinentu, kaže se u izvješću Svjetske banke, prenosi civilnodruštvo.hr.

“Nasilje temeljeno na spolu je globalna epidemija, pogađa žene u svim regijama u svijetu”, kaže ta institucija, dodajući ipak da je posljednjih godina došlo do velikog pomaka nabolje, objavljenom je u srijedu.

Po izvješću, 43 posto žena u južnoj Aziji (Indija, Pakistan) pretrpjelo je tjelesno ili seksualno nasilje od strane svog partnera barem jednom tijekom života.

Postotak je samo nešto manji u subsaharskoj Africi i na Bliskom istoku (40 posto), u južnoj Americi iznosi 33 posto a 30 posto u regiji istočne Azije i Pacifika, kaže se u tom dokumentu koji nema podatke za Europu.

U sjevernoj Americi 21 posto žena pretrpjelo je nasilje od strane supruga ili partnra.

Ako se nastavi sadašnji trend, više od 142 milijuna žena udat će se prije nego napuni 18 godina tijekom sljedećeg desetljeća. Već danas, petina djevojaka mlađih od 18 godina u zemljama u razvoju dobije dijete, a većina smrtnih slučajeva djevojaka u dobi od 15 do 19 godina upravo je vezana uz trudnoću.

Vjerojatnost da će se djevojka udati mlada dvaput je veća u obiteljima koje su siromašne nego u onima boljeg materijalnog stanja.

Isto tako, i nasilje je češće i brutalnije kada se radi o siromašnim parovima.

Na uzorku iz 33 zemlje u razvoju, izvješće ocjenjuje da se 41 posto žena ne bi usudilo zatražiti od svog partnera da koristi prezervativ. Gotovo trećina ne smije odbiti spolni odnos kada partner zatraži, a brojka se diže na 70 posto u Maliju, Senegalu i Nigeriji.

Svjetska banka naglašava važnost obrazovanja djevojaka i mladih žena budući da se i u ovom istraživanju pokazalo da su one koje su slabo ili nimalo obrazovane izložene puno većem riziku da se moraju udati mlade, da mlade imaju djecu, budu izložene bračnom nasilju, žive u siromaštvu i nemaju pravo glasa kada se radi o troškovima domaćinstva ili o brizi o njihovom vlastitom zdravlju.

Pet činjenica o mom pobačaju

1. Pobačaj sam išla napraviti u Dallas – isti dan kada je teksaška senatorka Wendy Davis održala govor o pobačaju u Senatu

Ručala sam, sama, prije no što sam otišla u kliniku na dogovoreni termin. U dva tjedna, otkako smo suprug i ja saznali u dvadesetom tjednu trudnoće da je sonogram abnormalan, rijetko sam izlazila iz kuće. Moj cijeli svijet se urušio. Dijete koje sam voljela i prije no što je bilo začeto, liječnici su proglasili “nekompatibilnim sa životom”. Suprug mi je rekao da senatorica iz Fort Worth-a opstruira izglasavanje HB-2, niz dokumenata koji zabranjuju pobačaje u Texasu, uključujući pobačaje iza dvadesetog tjedna. Kliknula sam na prijenos uživo, strahujući radi onoga što ću vidjeti – bojeći se svega što bi moju realnost moglo učiniti još bolnijom no što je zapravo bila. Umjesto toga, vidjela sam ženu nalik glavnoj protagonistici filma “Plavuša s Harvarda”, moćnu ženu u tenisicama. Slušala sam nju kako opisuje točno situaciju u kojoj se nalazim. Gledajući kako tamo stoji, tako profesionalna i staložena dok je govorila o onome s čime se suočavam, bio je najveći akt utjehe koji sam u tom času mogla doživjeti.

2. Javno govorim o pobačaju

Dan nakon pobačaja, obećala sam suprugu da ću promijeniti svoj život na još jedan način: “Podijelit ću našu priču”. Prije nego što sam imala abnormalan fetus, možda nisam mogla razumijeti zašto bi žena željela ili trebala pobaciti nakon 20 tjedana trudnoće. Zvučalo mi je sebično, inertno i bezobrazno. No, kada sam kroz traumatično osobno iskustvo shvatila da postoje razlozi koji su vezani uz ljubav, a za pobačaj u višem stupnju trudnoće, smatrala sam da više ne smijem šutjeti. Shvatila sam: da sam čula više ljudi kako govore o toj strani problema prije nego što sam prošla kroz sve to, možda bih se osjećala manje samom i možda bih se osjećala manje posramljenom time što me sada drugi možda smatraju sebičnom, lijenom ili inertnom, kada je istina bila da sam željela svoje dijete više od ičega. Kao senatorica Davis, koja je stajala za mene i za sve žene, odlučila sam ispričati ljudima koliko je važno sačuvati ženino pravo na izbor. Počela sam s govorom na TEDxSMU prošli listopad i nakon toga ispričala priču za Oral Fixation – i nisam stala.

3. Upoznala sam nove ljude i sagradila zajednicu za podršku

Nakon dubokog udaha i puštanja svoje priče u svijet, bila sam preplavljena nježnom podrškom. Prijateljice su se povjerile da su i one imale pobačaje, i sada smo bliže, jer znam nešto o njima što rijetko tko drugi zna. Stranci/kinje koji su pročitali moju priču su pristupili i zahvalili na tome što sam je podijelila. Razvijam prijateljstvo s nekoliko žena koje su također prošle kroz terminaciju radi fetalnih abnormalnosti. A tu je i ta nekontrolirana reakcija kada javno govorim – muškarci se rukuju sa mnom, zahvaljuju mi na tome što sam bila dovoljno hrabra i rasvijetlila tešku temu koju oni pokušavaju shvatiti; žene me grle, govore da je čudesno to što mogu govoriti o takvoj boli u javnosti dok su one živjele tiho sa svojim bolima godinama. Čak i žene čije je Wendy Davis priče pričala kada sam kliknula na prijenos uživo pristupile su mi. Moja priča je potaknula razvijanje svijesti za toliko osoba koje su ranije patile u tišini. Zajedno smo jači/e i manje izolirani/e.

3. Pobačaj me je potaknuo da osiguram platformu za druge koji/e žele podijeliti traume

Svaki mjesec, suprug i ja ko-produciramo emisiju naziva “Oral Fixation” (Opsesija pričama stvarnog života) u kojoj obični ljudi čitaju naglas vlastite, osobne priče vezane uz određenu temu. U prošlosti, kada bih naišla na stvarno teško pitanje, ili ono koje izaziva dvojbe, zaobišla bih ga, u strahu da ne “otjeram” publiku. Ali sada sam hrabrija. Na primjer, naša emisija u ožujku, “Slon u prostoriji”, uključivala je i priču čovjeka koji je s 14 godina jedva izbjegao zlostavljanje i priču drugoga, koji se pokušao ubiti radi seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu. Radila sam sa članovima svoje zajednice, poticala ih da podijele priče o rasizmu i nošenju s fizičkim hendikepima. Možda sam tako zahvalna, ne samo za pozitivne reakcije i podršku, ali i radi izlječenja koje sam doživjela dijeljenjem svoje priče, sada se ne bojim govoriti o teškim stvarima. Zapravo, sada razumijem da je tišina, puno više nego istina, ono čega se moramo bojati. Moja najveća nagrada je svjedočenje da je katarza u dijeljenju onoga što vas dugo tišti i da takav pristup pomaže i pojedincu i zajednici u kojoj je priča podijeljena.

5. Donošenje teške odluke o pobačaju učvrstilo je moj brak

Suprug i ja smo bili vjenčani samo četiri mjeseca kada smo namjerno začeli naše dijete i to s nevjerojatnom radošću. Kada smo saznali za djetetove probleme, bili smo istoga mišljenja: Ne želimo donijeti dijete na ovaj svijet kako bi patilo. Ali nismo lako odustali. Osjećali smo da dugujemo djetetu saznati što više možemo o njegovom/njezinom stanju prije nego donesemo konačnu odluku o njezinom/njegovom životu. Suprug je bio uz mene, odložio je sve poslovne angažmane kako bi prisustvovao svakom sonogramu i svakom testu. Zatim je čekao sate u klinici za pobačaje dok sam ja tri dana išla na različite tretmane. Na kraju svega, osjećala sam, prvi puta u životu da mogu drugom čovjeku povjeriti svoj život. Naredni mjeseci su bili ispunjeni ludim menstrualnim ciklusima, epskim naletima plača na podu kupaonice i nevjerojatnom tugom radi toga što bi bilo kad bi bilo. Nije bilo idealno, no nakon nekog vremena smo počeli učiti kako biti jedan uz drugoga u žalovanju. Znali smo da naša ljubav može prijeći svaku prepreku i umjesto da se osjećamo kao žrtve, počeli smo pronalaziti veselje u drugim stvarima, kao što je mogućnost da opet napravimo dijete. Pomažemo jedno drugome u stavu da smo učinili najbolje za naše dijete i da ćemo biti roditelji jednog dana. Svaki put kada čujemo da je obitelj ili individua nešto naučila iz naše priče, osjećamo kako se produbljuje ljubav koju osjećamo za našu izgubljenu dušu, sa saznanjem da je ostavio/la nevjerojatno nasljeđe.

Prevela i prilagodila: Marinella Matejčić 

Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije u Splitu

Javna akcija obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije održat će se u subotu, 17. svibnja, u 10 sati na splitskoj Rivi.

Za vrijeme prvog Split Pridea sudionici su upravo na tom mjestu bili izloženi brutalnim napadima od strane svojih sugrađanki i sugrađana. Surove slike stvarnosti grada u kojem žive LGBT osobe postale su vidljivije i široj javnosti, nasilje i diskriminacija postali su javni.

Simboličnom gestom puštanja balona duginih boja želi se posjetiti na nemili događaj i ukazati da su nasilje i diskriminacija još uvijek prisutni u društvu u kojem živimo. Želi se  miran i dostojanstven život svim LGBT osobama. Podržimo ih u njihovim nastojanjima da žive u društvu bez predrasuda, straha i mržnje.