‘Presuda govori da je istraživačko novinarstvo otegotna okolnost u Hrvatskoj’

Hrvatsko novinarsko društvo i Zbor istraživačkih novinara HND-a danas su organizirali konferenciju za novinare u povodu Sudske represije na novinare, na kojoj su govorili novinarka Jutarnjeg lista i potpredsjednica HND-a Slavica Lukić, Jelena Berković iz GONG-a, predsjednik Zbora istraživačkih novinara HND-a Hrvoje Zovko i predsjednik HND-a Zdenko Duka.

“Prepoznata je važnost teme. Presuda je povod da se promijeni krajnje represivna odredba o sramoćenju i iskreno se nadam da će prijedlog ministrice Zlatar Violić naići na dobar odjek u Vladi. Nadam se da to neće postati predmet unutarkoalicijskog prepucavanja”, istaknula je Slavica Lukić, koja je nedavno osuđena za kazneno djelo sramoćenja iako je izvještavala o temama od očitog javnog interesa, prenosi RTL.hr.

Jelena Berković iz GONG upozorila je kako su slobodno i nezavisno novinarstvo od vitalne važnosti za demokratičnost društva.

“Tema se tiče zdravlja hrvatske demokracije. Presuda govori da je istraživačko novinarstvo otegotna okolnost. Sada je savršena prilika da se izvrši ono na što i novinarska struka i pravnici upozoravaju od početka – da saborski Odbor za medije ispita kakvo je stanje političke volje u odnosu na slobodu izražavanja u ovoj zemlji”, naglasila je.

“Da smo imali ovakvu odredbu kada je pokrenuta priča oko Fimi Medie, uvjeren sam da bi i Ivo Sanader i Nevenka Jurak i Mladen Barišić i cijela ta ekipa tužili novinare/ke i dobili. Ovakve se odredbe ne bi posramila ni Sjeverna Koreja”, komentirao je Hrvoje Zovko.

Predsjednik HND-a Zdenko Duka rekao je kako će inzistirati na ukidanju ove odredbe.

“Inzistirat ćemo na ukidanju ove odredbe do sedmog mjeseca, do kada se kazneni zakon ionako mijenja zbog određenih usklađivanja s EU pravosuđem”, dodao je.

Po podacima Hrvatskog novinarskog društva, u ovome trenutku protiv novinara se vodi više od 40 postupaka zbog sramoćenja.

Podsjetimo, Slavica Lukić kao novinarka Jutarnjeg lista otkrila je aferu Medikol, a ta ista privatna poliklinika ju je tužila zbog sramoćenje i – dobila presudu. Lukić mora platiti 26.000 kuna, odnosno 80 svojih dnevnih dohodaka, jer je iznijela istinu.

Göteborg uvodi radni dan od šest sati

Dok hrvatske vlasti nastoje fleksibilizirati i deregulirati radne odnose i legalizirati neplaćeni prekovremeni rad, lokalne vlasti u švedskom Göteborgu predstavile su prijedlog prema kojem bi se umjesto osam,  radilo šest sati na dan, a plaće im neće smanjivati.

Znaju Šveđani kako je samo sretan/a radnik/ca i produktivan/na radnik/ca, stoga smatraju kako će se ovim prijedlogom smanjiti bolovanja te povećati učinkovitost.

Predstavnici/e vlasti u Göteborgu također će sudjelovati: jedan odjel će raditi šest sati, drugi sedam, a na kraju će usporediti je li skraćeno radno vrijeme povećalo učinkovito.

“Usporedit ćemo njihove rezultate i vidjeti koliko se razlikuju. Nadamo se da će se smanjiti bolovanja kod grupe koja će raditi po šest sati, da će se osjećati bolje i fizički i psihički, te da će se zbog toga povećati i njihova učinkovitost”, pojasnio je zamjenik gradonačelnika Mats Pilhem.

Radnici/e su ovu vijest dočekali/e s oduševljenjem, a jedna tvornica automobila je već uvela šestosatni radni dan. Rezultati su obećavajući.

Međutim, u drugim sektorima poput socijalnih službi nije problem u učinkovitosti zaposlenika, već u činjenici da rade preduge smjene.

Opozicija je optužila vladajuće da je riječ o jeftinom triku kako bi pobijedili na nadolazećim izborima.

Fašizam s licem feminizma

Današnje stranke krajnje desnice moraju se svidjeti građanstvu, tako što neće djelovati ekstremno opasno. Naposljetku, koliko uopće može jedan pokret biti opasan ako ga predstavljaju žene? 

Jedna od najvećih zabluda “feminizma sa Zapada” je da će žena koja je na poziciji moći u društvu biti “ljubaznija i nježnija” (izraz je osmislio George H. W. Bush 1988. godine da bi pridobio ženske glasove).

Zapravo, takozvani “drugi val” feminističke teorije obiluje tvrdnjama da rat, rasizam, naklonost prema hijerarhiji i opća represija pripadaju “patrijarhatu”; žene liderice, nasuprot tome, prirodno stvaraju inkluzivniji svijet, u kome se bolje surađuje.

Problem je u tome što je ova teza teško dokaziva u realnosti – uspon žena na vodećim položajima u partijama krajnje desnice u zapadnoj Europi, trebao bi služiti kao podsjetnik. Liderice poput Marine Le Pen iz francuske “Nacionalne fronte”, Pie Kjaersgaard iz danske “Narodne stranke” i Siv Jensen iz norveške “Napredne stranke” ukazuju na značajnu privrženost žena iz egalitarnih, inkluzivnih, liberalno-demokratskih društava neofašističkim pokretima. 

Prošlost je tek uvod: posljednja knjiga Wendy Lower “Hitler’s Furies: German Women in the Nazi Killing Fields”donosi još podataka već dugačkom popisu žena koje su prigrlile nasilne desničarske pokrete. Uspon krajnje desnice u Europi – često sa ženama na čelu – suočava nas s činjenicom da nasljeđe fašizma iz 1930. ima i svoju rodnu dimenziju.   

Očiti razlog za uspjeh žena kao što su Le Pen, Kjaersgaard i Jensen leži u njihovoj sposobnosti da svoje partije promoviraju na određeni način. Baš kao što je i Bush nastojao popraviti imidž hladnokrvnih elitista i mizoginih republikanaca, tako se i današnje stranke krajnje desnice moraju svidjeti građanstvu, tako što neće djelovati ekstremno opasno. Naposljetku, koliko uopće može jedan pokret biti opasan ako ga predstavljaju žene? Takve stranke se doimaju više mainstream, a njihovo glasačko tijelo, koje je tradicionalno bilo teško pridobiti, sada lagano raste.

Kako autorica Lower prikazuje, nacisti su imali posebne programe – od organizovanja domaćinstava do kolonizacije osvojenih teritorija na Istoku – koji pružaju radničkoj klasi žena ono za čim su vapile: osjećaj pripadnosti nečemu većem od njih samih (glavni dobitak!), potpomognut kompleksnom službenom ikonografijom u kojoj su tradicionalno devalvirane uloge supruge i majke držale ključnu ulogu u nacionalnoj drami. Mlade, neudate žene koji su bile na rukovodećim položajima u okupiranim teritorijama dobijale su priliku za avanturu i napredak u karijeri.  

I za sve te žene, kao i za bilo koju drugu podređenu grupu, bilo gdje na svijetu, fašizam je davao prostor za ispoljavanje onoga što sociolozi nazivaju “last-place aversion” – osjećaja superiornosti nad drugim skupinama. (…)

Danas se suočavamo sa sličnim okolnostima koje suvremene žene guraju ka desničarskoj ideologiji. Možemo dodati i činjenicu da desničarski pokreti imaju koristi od ograničenja koja proizilaze iz post-feminizma, post-seksualne revolucije i duhovne i emotivne praznine koju proizvodi sekularni materijalizam. Većina žena danas u Europi radi za niže plaće, ‘ženske’ poslove koji ih iscrpljuju i ne nude baš puno mogućnosti za napredak. Nerijetko su samohrane majke. Lako je shvatiti zbog čega pate za prošlim vremenima, vrijednostima i pretpostavljenim osjećajem sigurnosti. 

Za žene u toj poziciji, prošla vremena u kojima su društvene uloge bile netaknute i ženski tradicionalni doprinos navodno cijenjen, teško da mogu biti shvaćena kao ‘tegobna’. Desničarske stranke promoviraju upravo takve idealizirane vizije prošlosti ženama – posebno onima koje su ‘naviknute’ na svoj nizak status iako čine najveći dio radne snage u zemlji. Za njih, one nisu samo bezlične mrvice u postmodernoj masi. Vi, ponizna adimistrativna radnica, ste “prava” danska, norveška ili francuska žena. Vi ste nasljednica plemenite kulturne baštine, a time ne samo da ste bolje od mase useljenika, već ste i dio nečega većeg i uvjerljivijeg nego što vam nudi multi-rasno sekularno društvo.

Ova veza između desničarskih partija i žena bi trebala biti propitana, a ne samo osuđivana. Ako društvo svojim građanima i građankama ne nudi više od toga da budu kotačić u proizvodnji, ukoliko se nekritički odvoji od nasljeđa prosvjetiteljstva i progresivnih društvenih ideala, to će izazvati nevolje. Njegovanje tih ideala ne podrazumijeva rasizam ili pežorativan stav prema drugim kulturama – ali politički korektan program više to i ne pokušava.

Sve dok ne prestanemo promatrati kulturni pluralizam kao nešto što je nekompatibilno s legitimnim univerzalnim vrijednostima, fašistički pokreti će privlačiti one kojima je potrebna lažna nada i osjećaj vlastite vrijednosti kakvu ti pokreti nude. I to bez obzira na spol.

Klub studenata Fakulteta političkih znanosti poziva na radionicu

Imaš poteškoća s učenjem? Imaš osjećaj da stalno učiš, a nikako da naučiš? Nikako da si organiziraš vrijeme? Klub studenata Fakulteta političkih znanosti u suradnji s udrugom studenata/ica psihologije STUP poziva te na radionicu pod nazivom Studenti uče studente!

Radionica Studenti uče studente namijenjena je svima koji imaju problema s učenjem ili samo žele poboljšati svoje vještine učenja i učinkovitije organizirati vrijeme. Radionica se održava dva puta, u razmaku od dva tjedna i trajanju od 90 minuta.

Na prvoj radionici će naglasak biti na osvještavanju i rješavanju nekih poteškoća prilikom učenja te uspješnom postavljanju ciljeva, dok će se na drugoj prolaziti kroz konkretne metode koje olakšavaju učenje.

Ukoliko ima zainteresiranih, molimo da budete sigurni/e da možete doći u oba termina. Broj prijava je ograničen, a ako se javite i ne dođete, drugom kolegi/ci zauzimate mjesto. Radionicu izvode studentice psihologije u prostorijama Fakulteta političkih znanosti. Termini radionice će biti poznati nakon prijava u inbox KSFPZG-a!

Veselimo se suradnji i vidimo se na radionici!

Projekcija dokumentarnog filma Warzone

U sklopu internacionalnog tjedna protiv uličnog uznemiravanja koji se obilježava svake godine, Hollaback Croatia! poziva vas na projekciju dokumentarnog filma Warzone.Tema filma je ulično uznemiravanje žena u SAD-u, a redateljica filma vjeruje da su ulice ratna zona za žene. Naoružana samo video kamerom, dokumentira iskustva uznemiravanja na ulici te se suprotstavlja zlostavljačima. Warzone je jedan od onih filmova koji pokreće diskusiju između muškaraca i žena te daje glas ženama koje svakodnevno doživljavaju uznemiravanje na ulici.

Film ćemo  prikazivati na engleskom jeziku, a projekcija će se održati u četvrtak, 10.4.2014. u prostorijama MAMe u Preradovićevoj 18 u 19h, nakon čega će uslijediti rasprava.

Mi ne govorimo o potrebi rodne ravnopravnosti, nego je stvarno živimo

Povodom predstojećih izbora za Europski parlament, koji će se održavati od 22. – 25. svibnja 2014., razgovarale smo s dr.sc. Andreom Feldman, članicom predsjedništva ORaH-a i kandidatkinjom ORaH-a na izborima za EU parlament. A. Feldman objasnila je stavove i političke programe ORaH-a temeljene na rodnoj ravnopravnosti i zelenim politikama/održivom razvoju kao temelju gospodarske obnove, izlaska iz krize i smanjenja nezaposlenosti.

ORaH je za predstojeće EU izbore predstavio kandidacijsku listu u  sastavu od 6 žena i 5 muškaraca, čime je zadovoljena kvota od minimalno 40 posto žena na kandidacijskoj listi. Možete li ukratko prokomentirati sastav kandidacijske liste?

Kada je riječ o ravnopravnosti žena i muškaraca, ORaH se od početka svojega djelovanja odlučio u sva svoja stranačka tijela uvesti paritetnu demokraciju. Vodimo se načelom da su žene i muškarci  ravnopravni i da trebaju biti ravnopravni u svim aspektima političkog djelovanja. Tako promoviramo individualni aktivizam žena i muškaraca, a ne želimo rodno kostimirati demokratski proces, kako možemo nazvati razne, uglavnom neuspješne, pokušaje uvođenja kvota. Mi ne govorimo o potrebi rodne ravnopravnosti, već je stvarno živimo. Mislim da je to doprinijelo jednoj sasvim novoj energiji koju osjećam u ORaH-u. Naše su odluke od prvoga dana aktivnosti ORaH-a donesene na način koji bismo ih željeli vidjeti u Hrvatskoj – rodno uravnotežene, dakle uzimaju obzir stavove 50 posto do sada pretežno zanemarenog dijela našeg društva. Na taj smo način sastavili i listu, od članica i članova stranke koji su se odazvali javnom pozivu da se kandidiraju, ukoliko smatraju da ispunjavaju kriterije koje smo postavili: znanje  engleskog, poznavanje rada europskih institucija, ekspertna znanja o temama za koje će se ORaH zalagati u Hrvatskoj, ali i u EU ukoliko osvojimo mandat. To su teme zelenog gospodarstva, poljoprivrede, obnovljivih izvora energije, socijalne pravde i ljudskih prava.

S obzirom da niste ušli u koaliciju niti s jednom strankom, kakva su Vaša očekivanja od ovih izbora?

Na predstojećim izborima za EU parlament želimo predstaviti ORaH-ov program pod naslovom “Posadi ORaH u Europskom parlamentu! ZaZeleni europsku Hrvatsku!” i provjeriti kako se i gdje sve ideja održivog razvoja prihvatila u Hrvatskoj. Želimo educirati hrvatske građanke i građane o pitanjima koja se tiču održivog razvoja i načina na koji ćemo se za održivi razvoj zalagati i u kontekstu rada u Europskom parlamentu. Svjesne smo da će biti teško osigurati mandat jer je izborni prag vrlo visok, ali se nadamo da ćemo uspjeti pokazati kako je ORaH stranka s izuzetnim potencijalom. Imamo izvrsne kandidatkinje i kandidate, šestero je doktora znanosti na našoj listi, ljudi koji su se dokazali u Hrvatskoj, ali i u međunarodnom kontekstu. Naša je želja da na izlazak na izbore motiviramo glasače razočarane u političke stranke koje su do sada vodile zemlju, koji su odlučili apstinirati na izborima. Zagovaramo skromnost, otvorenost i ravnopravnost, a usmjereni smo prije svega prema mladima i ženama.

Europski parlament je u veljači izglasao izvješće Mary Honeyball o seksualnom iskorištavanju i prostituciji – ukazujući time na problematičnost prostitucije kao oblika kršenja temeljnih ljudskih prava. Kakvo je stajalište ORaH-a o legalizaciji prostitucije? Što mislite o tzv. nordijskom modelu kao najučinkovitijem načinu borbe protiv prostitucije?

Prema tzv. nordijskom (u stvari švedskom) modelu samo pružanje seksualnih usluga nije kažnjivo, ali je kažnjivo podvođenje, trgovina ljudima, kao i kupovina seksualnih usluga.Hrvatski prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je izazvao prijepore između Kukuriku koalicijskih partnera predviđa kažnjavanje i pružateljica i korisnika seksualnih usluga. Glavna prednost ovoga modela veže se uz provedenu analizu koja pokazuje kako se broj prostitutki u Švedskoj nije uvećao, ali se prepolovio broj prostitutki na ulicama.

U izvješću MaryHoneyball o seksualnom iskorištavanju i prostituciji ističe se da bi države trebale odustati od kriminaliziranja i kažnjavanja prostitutki te stvoriti uvjete da one napuste to zanimanje ako žele. Formulacija “ako žele” mogla bi se tumačiti na način da neke ne žele što razmatra mogućnost da postoje žene koje se dobrovoljno bave prostitucijom. S druge pak strane, kroz čitav prijedlog rezolucije provlače se brojni pokazatelji koji upućuju na to da je žena primarno žrtva u ovakvim odnosima te se tako navodi  da je: 80 – 95 posto žena koje se bave prostitucijom bilo žrtva nekog oblika nasilja prije ulaska u svijet prostitucije (silovanje, incest, pedofilija), 62 posto prijavilo je da su bile silovane, a 68 posto pati od PTSP-a. Svrha izvješćaMary Honeyballprvenstveno je zaštiti žene koje su u najvećem broju slučajeva žrtve organiziranog kriminala, nasilja, prisile, zlostavljanja i trgovine ljudima.

Što se tiče prostitucije i njezine legalizacije, ORaH još nema definiran stav o toj temi. Postoje neki argumenti za legalizaciju i neki protiv, ali mislim da ne bi bilo dobro elaborirati taj ozbiljan društveni problem na pojedinačnoj razini. Naša je namjera ponuditi rješenja, tek nakon pomne analize problema i kada se budemo kao stranka, na osnovi rasprava na Forumu za socijalnu pravdu i ljudska prava, odredili za zajednički stav o toj temi. 

Kako komentirate prošlogodišnje odbacivanje provedbe progresivnoga Edite Estrelina izvješća o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena, što zapravo označava odbijanje rodne ravnopravnosti, kao i činjenicu da je 11. ožujka 2014. EU parlament odbacio izvještaj Ines Cristine Zuber o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – kojim se pozivalo da im se zajamči ista plaća za isti posao? Tome je pridonijela i naša konzervativna struja, bez osvrtanja na činjenicu da nejednakost plaća na štetu žena iznosi u prosjeku oko 16,2 posto u EU.

Nema sumnje da se o pitanju seksualnih i reproduktivnih prava često vode žučljive rasprave. U prosincu je EP odbio izvješće o seksualnim i reproduktivnim pravima, nakon što je već ranije u studenom prošao jednu reviziju na Odboru za prava žena i rodnu ravnopravnost. O novoj verziji izvješća ponovo se glasalo u prosincu prošle godine kada je prihvaćenalternativni prijedlog koji navodi da je provedba politika u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, te spolnim odgojem u školama u nadležnosti država članica. Time je ovaj paragraf zamijenio opširne preporuke iz tzv. Estrelinog izvješća koje, između ostalog, poziva države članice da se suzdrže od sprječavanja trudnica koje žele pobaciti da odu u drugu državu članicu ili područje gdje je takav postupak zakonit; preporučuje da, što se tiče ljudskih prava, kvalitetne usluge pobačaja trebaju biti zakonite, sigurne i dostupne svima u okviru sustava javne zdravstvene zaštite, uključujući i žene koje nemaju prebivalište u toj zemlji, a traže te usluge jer nemaju pristup istima u svojoj državi porijekla zbog restriktivnih politika o pobačaju.

Rasprave o izvješću Zuber na domaćim forumima bile su svedene na pitanja prava na pobačaj, ali i jednake plaće za muškarce i žene. Neke naše eurozastupnice, branile su svoj stav tvrdnjom da izvješće podmeće pravo na pobačaj i rodnu ideologiju. Izvješće Zuber preporuča državama članicama da štite prava žena na slobodne, visokokvalitetne javne ginekološke i akušerske zdravstvene usluge te na spolno i reproduktivno zdravlje u cjelini, uključujući i pravo na dobrovoljni prekid trudnoće.  Dok su neki mediji mahom izvještavali o bezobzirnim eurozastupnicama koje po pitanju jednakosti ne osjećaju empatiju sa slabijima i siromašnima, drugi su ovo prikazali kao uspješnu obranu od napada predstavnice komunističke partije Portugala.

Što se tiče ORaH-ovog stava o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena i jednakopravnosti, mislim da je jasna ORaH-ova čvrsta i programska pozicija o poštovanju ljudskih prava, a u ta prava logično pripada i pravo žena da odlučuju o svojemu tijelu, odnosno o reproduktivnim pravima uopće.Ako vas hipotetički zanima bih li ja glasovala za predložene rezolucije – odgovaram da bih, jer se obje rezolucije u velikoj mjeri (a posebno u pitanju jednakih plaća za jednak rad) odnose na prava za koja smatram da se u Hrvatskoj mogu smatrati stečenima. 

Pri izglasavanju navedenog Zuber izvještaja zamjetna je i činjenica da je veći broj “zelenih” ostao suzdržan – možete li objasniti zašto?

Treba znati da su članice i članovi EU parlamenta slobodni glasati po vlastitoj savjesti i ukoliko se ne postigne jedinstven stav o nekom pitanju, moguće je da glasuju različito od načina na koji glasuje većina u njihovoj političkoj skupini. Što se tiče izvješća Zuber, poznato je da ono nije usvojeno za devet glasova.Iako se može činiti iznenađujućom okolnosti da su zeleni bili mahom suzdržani, razlozi tome leže u činjenici da neki od članica i članova skupine zelenih imaju još radikalnije stavove kada je riječ o ravnopravnosti žena. Je li to dobro, najbolje će ocijeniti sami birači na skorašnjim izborima. Eurozastupnik Alyn Smith, na primjer, koji pripada skupini zelenih je glasao ‘za’, ali je na svom Twitter profilu rekao da i on smatra izvješće kukavičjim jajetom, no s obzirom da je neobvezujuće smatra da glas ‘za’ nikome ne bi štetio i da se na ovaj način poslala loša poruka javnosti.

Na čemu bi se temeljili programi i politike OraH-a kojima biste promovirali potrebe, ali i probleme –prvenstveno vezane uz ogromnu nezaposlenost i iznimno loše gospodarsko stanje Hrvatske – u Europskom parlamentu?

Predstavili smo ORaH-ov program čija je okosnica Zeleni Novi Dogovor, odnosno Green New Deal u kojemu govorimo o potrebi redefiniranja gospodarske situacije iz tzv. zelenoga ugla. Smatramo da nije moguće rješavati nagomilane probleme hrvatskog gospodarstva istim onim metodama koje su nas dovele do problema. Stoga se ORaH-ovagospodarska platforma održivoga razvoja manifestira javnim investicijama u projekte energetske učinkovitosti, ekološke industrije i obnovljive izvore energije, održivu poljoprivredu i ribarstvo, kao i u “zeleni” transport i dekarbonizaciju privrede. Projekti održivog razvoja u EU i drugim zemljama otvaraju nova radna mjesta i omogućavaju oporavak gospodarstva. U Europskom parlamentu ćemo se zalagati za fiskalnu i okolišnu održivost, kao i za mjere protiv nezaposlenosti – uvođenje zajedničke minimalne nadnice u EU, transnacionalne kolektivne ugovore, zajedničke uvjete za europske mirovine i minimalni socijalni standard. Podržavat ćemo i mjere za industrijsku renesansu u održivoj Europi, koje će među ostalima omogućiti razvoj malih i srednjih tvrtki i zadruga, poticati socijalno poduzetništvo, dugoročno transformirati europsku industriju u energetski učinkovitu industriju s bazom u obnovljivim izvorima energije. Ključno je raditi s ciljem otvaranja većeg broja radnih mjesta na osnovu uvođenja pravila eko-dizajna, kao i ulaganja u nove tehnologije, u znanstvena istraživanja, inovacije i u razvoj. 

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.