info@libela.org

FREE GAZA

Posted on by info@libela.org

Inicijativa za slobodnu Palestinu i Udruga BRID organiziraju benefit koncert za Gazu koji će se održati u zagrebačkom Klubu Močvara, 20. rujna od 19:30 sati. Minimalna donacija za ulaz na koncert je 10 eura.

“Prošla je skoro godina dana od početka genocida nad Palestincima. Nepojmljiva je kontinuirana patnja Palestinaca i Palestinki, a nerazumljiva daljnja podrška izraelskom režimu. Stoga, dođite na koncert i iskažite svoju podršku slobodnoj Gazi i cijeloj Palestini”, poručuju organizatori/ice.

Koncert je dio humanitarne akcije pod nazivom “Free Gaza”. Cilj je osigurati potrebnu pomoć stradalima u Pojasu Gaze. Prikupljena sredstva će biti uplaćena na račun Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA). Ona će procijeniti raspodjelu sredstava prema najhitnijim potrebama Palestinaca i Palestinki. Odnosno, raspodijeliti ih u medicinsku pomoć, hranu, smještaj, edukaciju ili nešto drugo.

Na benefit koncertu nastupit će Brain Holidays, Sara Renar, Nina Romić, Marko Bošnjak, Maja Pa i DJ Emir/Vrelo zvuka.

Po završetku glazbenog dijela, moći ćete donirati za Palestinu na poseban račun Udruge BRID koji je otvoren za ovu humanitarnu akciju. Račun će biti otvoren za donacije do 15. listopada, a IBAN će se objaviti nakon koncerta.

Više informacija o izvođačima/icama, kao i novosti vezane za koncert, pratite na društvenim mrežama.

Žene mete AI generiranih napada

Posted on by info@libela.org

Napredak i bolja sofisticiranost umjetne inteligencije nesumnjivo je pridonijela širenju dezinformacija. Posljedično, dezinformacijske kampanje postale su snažnije, učestalije i uspješnije. Utjecaj AI na izbore diljem svijeta već se puno puta problematizirao (1,2,3). Utjecaj razvoja umjetne inteligencije na širenje rodnih dezinformacija sve je češće prepoznat kao potencijalno velika prijetnja ženama i rodnim manjinama.  

S poboljšanjem performansi umjetne inteligencije, otvorene su brojne mogućnosti manipulacije rodnim stereotipima koristeći lažne fotografije, video i audio zapise. Posljedica je nanošenje štete metama takvih dezinformacijskih kampanja i aktivnosti, ali i pritisak da se udalje iz javne arene. O posljedicama rodnih dezinformacija smo već pisale. No, s razvojem umjetne inteligencije one postaju još opasnije oruđe antirodnih pokreta i različitih interesnih grupa. Sadržaj koji se generira kroz AI je sve bolji i realističniji, ali i jeftiniji. Upravo to ga čini i dostupnijim. Više nije potreban tim osoba s različitim znanjima ili značajni resursi da bi se generirao lažan i/ili manipulativan sadržaj. Njegova kreacija danas oduzima znatno manje vremena i mogu ga kreirati različiti akteri/ice (bez obzira na razinu znanja). Upravo to pridonosi velikoj viralnost tog sadržaja.

Iako su i muškarci mete AI generiranih napada, istraživanja pokazuju da su žrtve umjetno generiranog sadržaja većinom žene (1,2,3). Na Libeli smo se te teme dotakle i kad smo pisale o „osvetničkoj pornografiji“ u Telegram grupama. No, za žene i pripadnice rodnih manjina koje su javno istaknute kao što su novinarke, aktivistkinje, političarke, sportašice, pjevačice, glumice i ostale javne osobe, takav sadržaj brzo postaje dio organiziranih dezinformacijskih aktivnosti i kampanja.

Mete AI generiranih rodnih dezinformacija

Krenimo s jednom naoko benignom manipulacijom. Regionalnim društvenim mrežama su se širile fotografije atraktivne žene s velikim grudima za koju se tvrdilo da je japanska ministrica zdravlja. Očekivano, komentari koji su pratili te fotografije su bili mahom seksistički s generalnim zaključkom „zašto mi nemamo takve političarke?“ Ispostavilo se da se radi o AI generiranoj fotografiji koja je nastala nakon zahtjeva da se kreira fotografija „političarke s velikim grudima“. Iako nije izravno nanijela štetu specifičnoj osobi, AI fotografija je produbila seksističke narative o političarkama.

No stvarna političarka kojoj se željela nanijeti šteta bila je Rumeen Farhana, bivša liderica opozicije u Bangladešu (1,2). Za tu AI manipulaciju je iskorišten Instagram video modela Lexi Brooke Rivera u kojem pozira u bikiniju na plaži. Naime, ma mjesto lica od Lexi, stavljeno je ono Rumeen Farhane. Prikaz Farhane u bikiniju u konzervativnoj zemlji usmjeren je na nanošenje štete njezinu ugledu.

Jedna od najčešćih meta dezinformacijskih kampanja je planetarno popularna Taylor Swift (1,2,3). Tako su početkom godine objavljene deepfake pornografske fotografije koje su se širile kroz platformu X. Iako su u nekom trenutku uklonjene, prije toga su dosegnule 47 milijuna pregleda. Recentni napad na Swift dolazi od američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa. Naime, on je na svom X profilu objavio da je dobio podršku pjevačice. Podijelio je fotografiju zajednice „Swifties for Trump“ na kojoj se nalaze AI fotografije obožavateljica popularne pjevačice s majicama koje daju podršku njegovoj kandidaturi. Išlo se toliko daleko da su neke fotografije uključivale i natpise da su se obožavatelji/ice Swift okrenuli/e Trumpu nakon otkazivanja koncerta u Austriji zbog prijetnje terorističkim napadom. Time ne samo da se dovodio kredibilitet Swift u pitanje (ranije je kritizirala Trumpa) već se ta dezinformacija „igrala“ i različitim rasističkim narativima kad govorimo o terorističkim prijetnjama.

Osim političarki i javnih osoba, vrlo česte mete rodnih dezinformacija su novinarke. Jedan od primjera je i Monika Tódová, slovačka nezavisna novinarka (1,2,3). Naime, dva dana prije parlamentarnih izbora prošle godine počela je kružiti snimka AI generiranog razgovora o izbornoj krađi na kojem se navodno pojavljuju Tódová i Michal Šimečka, predsjednik stranke „Progresivna Slovačka“. Iako su akteri, kao i portali koji se bave provjerom medijskih činjenica potvrdili neistinitost snimke, ona je već bila podijeljena među tisućama ljudi na različitim društvenim mrežama. A viralna je postala nakon što ju je na Telegramu podijelio bivši ministar pravosuđa Slovačke Štefan Harabin. Sve to jasno pokazuje pokušaje diskreditacije popularne nezavisne novinarke s ciljem širenja specifičnih političkih narativa u toj zemlji (ponajprije da je SAD uključen u ishod izbora).

Osim žena, na meti umjetno generiranih rodnih dezinformacija je često i LGBTIQ+ zajednica. Najrecentniji primjeri su oni za vrijeme ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu. Uz dezinformacijsku kampanju i različite diskriminatorne napade, boksačicu Imame Khelif pratile su i manipulirane fotografije na kojima je prikazana s istaknutim genitalijama. Isto je kružilo društvenim mrežama i o transrodnoj plivačici Lii Thomas koja se zbog zabrane nije ni natjecala na OI, no društvene su mreže tvrdile drugačije. O tome smo pisale i na Libeli. Osim udara na samu zajednicu, prošle godine je kružila i slika pape Franje koji je ogrnut LGBTIQ zastavom, za koju se pokazalo da je umjetno generirana.

Staro – nova iliti konstantna meta AI generiranih dezinformacija je i Kamala Harris, potpredsjednica SAD-a i kandidatkinja za predsjednicu. Nedavno je Elon Musk objavio promotivni spot u kojem je manipulirano glasom Kamale Harris (1,2,3,4). Umjesto izvornih riječi u videu, Harris govori da je nesposobna, no da ju je Biden naučio kako da se to „zamaskira“, da je u utrci „marioneta“ i da je pogodna kandidatkinja jer je žena i nije bjelkinja. Osim glasa, manipulirano je i osobama koje su na samom videu. Iako Musk nije izvorno objavio taj video (na izvornoj objavi piše da se radi o parodiji), podijelio ju je na svom profilu bez da je naznačio da se radi o AI generiranom sadržaju. Video je pregledan više od 150 milijuna puta.

Time što nije naznačio da se radi o manipuliranom sadržaju, prekršena su pravila platforme X. Platforme koje je sam Musk vlasnik. Ovo, naravno, nije jedina dezinformacija vezana za Harris. Ona je godinama meta dezinformacijskih kampanja, ne samo zbog onog što čini već i zbog toga tko je (1,2,3,4).

Za vrijeme američke kampanje iz 2020 godine, Nina Jankowicz (suosnivačica i izvršna direktorica American Sunlight Projekta koja istražuje dezinformacije usmjerene ka ženama u politici) je rekla da je istraživanje koje se bavilo rodnim uznemiravanjem i dezinformacijama usmjerenim ka ženama u politici pokazalo da je u 78% slučajeva meta tog tipa zlostavljanja na društvenim platformama bila Kamala Harris. Narativ je bio seksistički, rasistički, ali i transfobni. Pisalo se da je „prespavala put do vrha“, da nije dovoljno crnkinja, ali i da je zapravo muškarac. Zanimljivo je da je i Jankowicz, kao osoba koja se bavi rodnim dezinformacijama bila meta AI generiranog pornografskog filma na kojem je navodno ona.

AI generiran sadržaj pojačava posljedice rodnih dezinformacija

AI generiran sadržaj svakako je novo oruđe u širenju rodnih dezinformacija. Takav sadržaj dodatno gradi seksističke i mizogine narative koji potom dodatno pojačavaju posljedice koje imaju rodne dezinformacije. A to je prikaz žena kao neadekvatnih za bavljenje nekim javnim aktivnostima (posebno politikom), utišavanje ženskih glasova u javnoj sferi kao i umanjivanje rada, djelovanja i stručnosti javno istaknutih žena i rodnih manjina (1,2).

Nedovoljne regulacije takvih sadržaja učinile su to da su oni danas prisutni na platformama koje manje – više svi koristimo, različitim društvenim mrežama. Istraživanje „State of deepfakes“ je pokazalo da je 2023. godine „deepfake“ videa koji kruže online bilo 550 posto više nego li 2019. godine, a 98 posto ih otpada na pornografski sadržaj. Žrtve tog tipa sadržaja u 99 posto slučajeva su žene. Također, pokazalo se da svaki treći „deepfake“ alat omogućuje korisniku kreiranje „deepfake” pornografije. Kao i da je potrebno manje od 25 minuta i nula troška da se kreira lažan pornografski video od 60 sekundi za kojeg je dovoljna jedna jasna fotografija lica aktera/ice.

Ono što je posebno problematično kod AI generiranih rodnih dezinformacija je njihova viralnost. Lažni razgovor u kojem se pojavljuje Tódová poslušale su tisuće ljudi u Slovačkoj, pornografske fotografije Taylor Swift imale su više od 47 milijuna pogleda, a AI modificiran promotivni spot Kamale Harris je prikazan više od 150 milijuna puta. Ako i postoji sumnja ili čak znanje da se radi o lažno kreiranom sadržaju, takve fotografije i snimke nanose trajnu štetu ženama koje su dio njih. Utječu na njihove karijere, obiteljske, romantične i ostale odnose. Čak i ako se jako potrude ukloniti ih s Interneta, nikad nisu sto posto sigurne da su uklonjene. Tko zna tko ih je skinuo i kada će ih ponovno plasirati u online sferu?

Takav tip napada stalno nanovo pokazuje da neovisno o tome koliko je žena uspješna, ona se uvijek može svesti na seksualni objekt. Iako se to činilo i kroz „uobičajene“ rodne dezinformacije, viralnost i atraktivnost AI generiranih rodnih dezinformacija to još pojačava. Dodatno je zabrinjavajuće, kao što ranije navedeni primjeri i pokazuju, što je ovaj tip dezinformiranja oruđe koje koriste jako moćni muškarci u javnoj areni kao što su Donald Trump i Elon Musk.

Ograde od odgovornosti ili stvarne regulacije  

Različite društvene mreže, aplikacije i programi imaju politike kojima reguliraju manipulirane sadržaje koji se objavljuju ili kreiraju putem njih (1,2,3,4).

Tako primjerice korisnici i korisnice YouTube-a moraju označiti jesu li koristili AI prilikom izrade videa ili im prijeti suspenzija. Open AI programi kao što su DALL-E ili Midjourney kreirali su različita ograničenja povezana s javnim osobama, nasilnim ili seksualnim sadržajem i/ili govorom mržnje. TikTok je u srpnju uveo regulativu da će oglasi koji su koristili AI to morati naznačiti putem AIGC oznake postavljene na oglas. Cara, platforma na kojoj umjetnici i umjetnice stavljaju svoje radove i o njima raspravljaju, je primjerice u potpunosti zabranila AI.

I EU je ove godine donijela prvu uredbu o umjetnoj inteligenciji. Parlament je usvojio zakon o umjetnoj inteligenciji u ožujku od 2024., a Vijeće ga je odobrilo u svibnju ove godine. U potpunosti će biti primjenjiv 24 mjeseca od stupanja na snagu iako će neki dijelovi biti primjenjivi ranije. Prioritet ovog zakona je osigurati da su programi umjetne inteligencije koji se koriste u EU sigurni, transparentni, sljedivi, nediskriminirajući i ekološki prihvatljivi. Smatraju da sustave umjetne inteligencije trebaju nadzirati ljudi, a ne automatizacija, kako bi se spriječili štetni ishodi.

U posljednjih godinu dana jasno je da se kontinuirano radi na AI kontroli kako bi se zaštitile ranjive skupine društva. Ipak, još uvijek postoje načini da se regulacije zaobiđu i da različit manipuliran sadržaj i dalje bude objavljen na mrežama koje su to pitanje načelno regulirale (1,2). Ostaje nam vidjeti jesu li kontrole koje se sve češće kreiraju vezane za AI alate, kao i zakonske uredbe, načelna ograda od odgovornosti ili će polučiti stvarnim regulacijama koje će smanjiti mizogini, seksistički i pornografski sadržaj usmjeren ka ženama. Time se otvara prostor i da se posljedično smanji doseg i mogućnost AI generiranih rodnih dezinformacija. Ako se to ne dogodi, možda smo tek na početku AI rodno dezinformacijskih kampanja.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije.  Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Neće „srpska“ izložba u Mirinu butigu!

Posted on by info@libela.org

Snažno je i odlučno zaključio Miro Bulj, gradonačelnik Sinja.

Izložba suvremene fotografkinje Inije Herenčić „Susret na tromeđi“ trebala se otvoriti ovaj tjedan u Galeriji Sikirica. Radi se o ciklusu fotografija koje prate tradicionalnu kulturnu manifestaciju „Sijelo tromeđe“ koja se odvija u selu Strmica kod Knina. Riječ je o jednoj od najvećih etnokulturno – folklornih manifestacija Srba u Hrvatskoj. Posvećena je ojkanju, tradicionalnom pjevanju Dalmacije, Like, Banije i Korduna. Inia je dokumentarna fotografkinja čiji su radovi objavljeni, između ostalog, u National Geographic Hrvatska i u talijanskom online izdanju časopisa Vogue. No, sve navedeno ne može zasjeniti činjenicu da izložbu financijski podržava i Srpsko narodno vijeće (SNV).

U dopisu koji je Bulj poslao povodom zabrane izložbe naglasio je da je veliki protivnik zabrana. Kazavši da SNV može organizirati izložbe i manifestacije gdje god hoće, pa i u slobodnom Sinju. No, takva se događanja neće održavati u prostorijama i institucijama Grada Sinja (a Galerija Sikirica to jest). Barem ne dok je on gradonačelnik. Odnosno, neće on dat u prostorijama Grada Sinja, koji on očito smatra svojom butigom, da se održavaju nekakva srpska događanja.

Zanimljivo je da se pravda time da „mora voditi računa o osjećajima građana koji su ga izabrali“. Dakle, nije Grad Sinj njegova butiga jer je on tako odlučio, već su mu građani dali tu butigu. I sad on radi što god ga volja. „Kao izabrani gradonačelnik i saborski zastupnik, moram voditi računa o poštivanju temelja na kojima je uspostavljena moderna hrvatska država, a tu prvenstveno mislim na Domovinski rat“, kazao je Bulj.

Domovinski rat > međukulturni dijalog 2024. godine

Povezivanje domovinskog rata, folklorne manifestacije i izložbe objasnio je time da SVN izdaje tjednik Novosti koji „iz tjedna u tjedan pljuje po hrvatskim braniteljima i hrvatskoj državi“. Nakon toga je, očekivano, malo ubacio i Milorada Pupovca: „…ako Andrej Plenković i HDZ mogu podržavati Pupovca, koji ne dijeli isti stav kao i moderna hrvatska država o karakteru Oluje, to ne znači da je to normalno i da ćemo mi ostali nacionalno svjesni i odgovorni političari i dužnosnici to tolerirati i na to šutjeti”, nastavlja Bulj.

Istovremeno, u najavi izložbe piše: „Tromeđa je u prvom redu stvarna, konkretna geografska odrednica uskog prostora na kojem se dodiruju Lika, Dalmacija i Bosna te na kojem su kroz povijest supostojale različite kulture i međusobno se isprepletale – kultura hrvatskih Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ta tromeđa, u geografskom smislu granice, razgraničenja, na fotografijama Inije Herenčić ne postoji. Na njenim fotografijama ostaje zabilježena ona druga tromeđa – tromeđa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – koja se pretače i rastače u prizorima koji podjednako mogu biti sada ovdje, a mogu biti i tamo i onda – prije ili poslije“.

Činjenicu da je cilj izložbe bila promocija vrijednosti uključivosti, uvažavanja različitosti i poticanja međukulturnog dijaloga potvrdila je i Galerija Sikirica koja je osudila zabranu. U priopćenju navode: „ograđujemo se od iznesenih stavova koji promoviraju isključivost po bilo kojoj osnovi, pa tako i nacionalnoj”. Izrazili su i podršku umjetnici Herenčić. Naglasili su da se ovim činom grubo ograničava prostor umjetničke slobode i izražavanja, ali i napada nezavisnost rada ustanova u kulturi. „Smatramo da se političke nesuglasice i razmirice ni u kojem slučaju ne bi smjele prelijevati na programsko djelovanje ustanova, pogotovo jer je riječ o izložbi koja promovira međukulturni dijalog”, kazali su.  

Osuda zabrane došla je i od ministrice kulture i medija Nine Obuljen, Borisa Miloševića, PEN-a, Sandre Benčić i brojnih drugih javnih aktera/ica. Svi/e oni/e naglašavaju da ne samo da se ovime narušava pravo slobode izražavanja i diskriminira, već se narušavaju odnosi u društvu i širi netrpeljivost prema jednom cijelom narodu.

Kako to da Miro nije znao što se u njegovoj butigi događa?

Na sve kritike Bulj je odgovorio da njegova zabrana nema rasistički karakter i da nije usmjerena protiv manjina. Problem, leži u tome (navodi Narod.hr) da je gradska ustanova bez njegova znanja odlukom ravnateljice dogovorila suradnju sa SNV i organizirala izložbu u prostorijama gradske ustanove kojom upravlja Grad Sinj.

Volim vjerovati da nismo naivke, pa je teško povjerovati da Miro Bulj koji radi sa svojom butigom što ga volja jer „mari za osjećaje birača/ica“ nije znao što se događa. Hvata li on ovime jeftine poene svog glasačkog tijela ili je nešto drugo u igri – samo kralj butige zna.

No, teško mi se oteti dojmu da mu je ovaj politički obračun olakšala činjenica da je na čelu Galerije Sikirica žena, kao i to što je umjetnica i fotografkinja čija je izložba zabranjena žena. Bi li bilo isto da su u pitanju njegovi pajde? Ili bi se to dogovorilo „muški“? U konobi, uz manje ili više dreke i neko objašnjenje koje bi „zamutilo“ pogled birača i biračica? A za osjećaje istih se uvijek može dogovorit neki koncert za odabrano društvo koje ne mrzi sve što je hrvatsko. 

A kako su živjele vaše bake?

Posted on by info@libela.org

Na Instagram profilu kritički prošlih su se 10ak dana skupljale priče koje svjedoče o životu naših baka. Jedan od motiva iznošenja svih ovih priča je sve češća romantizacija “dobrih starih vremena”. Ona se očituje u pričama kako su žene prije same podizale masu djece. Kako nisu morale raditi i samo su se brinule o kućanstvu pa mi je bilo lakše. Kao i u predbacivanju da što se danas toliko priča o porodu jer su se žene “bez problema” porađale na njivi. Sigurne smo, unatoč romantizaciji “dobrih starih vremena”, da su i vama bake pričale o batinama koje su dobivale, o abortusima koje su si međusobno radile, o varanju koje su trpjele i brojnim traumama s kojima su bile suočene. A možda ste neke od njih i gledale za vrijeme odrastanja.

Priče koje su s Ninom (kritički) pratiteljice anonimno podijelile

“Nedavno sam pričala s drugaricama o njihovim bakama. Skoro sve su bile fizički ili psihički maltretirane… Od šamaranja, silovanja, prunuđenih abortusa do bukvalno elektrošokova (to je moja baka preživjela)… Onda kažu da je generacijska trauma glupost, a sve naše majke i sve mi smo skroz u out-u.”

“Deda je bio alkoholičar, pijan dovodio druge žene u kuću i imao seks s njima. Iako su baba, mama i tetka (kao devojčice) bile prisutne u kući.”

“Jedna moja baba na jednom porodičnom ručku gde smo bile samo žene je rekla ‘ih pa žene su u moje vreme nosile modrice ko nakit’ pričajući o tome kako je nije čak ni bilo sramota da tako izađe pred ljude, koliko je tada bilo normalizovano….”

“Moja baka se udala za dedu samo zato jer su njen otac i braća tako odlučili. Sećam se da mi je ona pokazala prsten koji je čuvala do smrti i ispričala da joj je to dao momak kojeg je ona mnogo volela i za koga je htela da se uda.”

“Moja je baka imala preko 30 abortusa jer je deda jurio muško dete.”

“Moja baka je imala 16 godina kad joj je vlastita mama umrla na rukama. Njen muž, moj pradjed, isprebijao ju je do smrti.“

Preostale osjetljive, tragične i nimalo romantične priče pročitajte u highlightu “prošla vremena” na Instagram profilu kritički. I javite nam kako su živjele vaše bake. Ispričajte nam priče koje vaše bake nisu mogle ispričati ili “je to bilo normalno” u njihovo vrijeme.

Opasne igre: napadi na institucije koje se zalažu za ravnopravnost

Posted on by info@libela.org

Zamislimo paralelni svijet. Na trgovima diljem Hrvatske, u skromnoj tišini i s rukama sklopljenim u molitvi, ljudi okupljeni u inicijativu “Slobodna misao” ne mole za čednost u odijevanju i autoritet muškaraca, već mole za sljedeće:

  1. Ukidanje celibata za svećenike
  2. Žensko svećenstvo
  3. Korištenje kontracepcije
  4. Demokratizaciju Crkve
  5. Ukidanje sakramenta krštenja do punoljetnosti
  6. Dozvolu svećenicima da se bave svjetovnim poslovima kako bi bolje razumjeli izazove s kojima se suočavaju njihovi župljani i župljanke

Kao i klečaši, ova inicijativa koristila bi molitvu kao alat za legitimizaciju oduzimanja prava jednoj grupi ljudi pod izlikom vjerskih ili moralnih uvjerenja. Bi li se Crkva i njeni pastiri našli napadnuti ovim korištenjem prava na javnu molitvu i javno okupljanje? Upravo se na ta prava poziva Željka Markić u svojim javnim istupima u kojima brani pravo na slobodu vjeroispovijesti, iako se ono u ovom slučaju kosi s ustavnom vrednotom ravnopravnosti spolova.

Ona, uz svoje vjerne saveznike i saveznice iz udruge “U ime obitelji”, već godinama orkestrira napade na temeljne institucije koje štite prava građana i građanki, a najnovija meta njenih interesa su Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Pučka pravobraniteljica. Njene optužbe sugeriraju pristranost ovih institucija i kazuju da te institucije nemaju jednak odnos prema svim građanima/ama. No, kada se zagrebe ispod površine, postaje jasno da je riječ o još jednom pokušaju da se diskreditiraju one koje se zalažu za prava žena i LGBTIQ+ osoba.

Markić i ekipa kroz članke na Narod.hr-u sustavno rade na satiranju prava žena, LGBTIQ+ osoba, i svih onih koji se ne uklapaju u njihov uski svjetonazor. Iako se Markić voli predstavljati kao zaštitnica ljudskih prava, njeno djelovanje jasno pokazuje da se ta prava odnose isključivo na one koji dijele njene stavove. Ostali su, u najboljem slučaju, nebitni, a u najgorem, legitimne mete za napade. Nedavno je gostovala u podcastu “Mladi za domovinu”, u kojem je, standardno, svoje izjave potkrjepljivala izvještajima i istraživanjima za koje je tvrdila da ih kritičari – kad ne znaju kako ih diskreditirati – kažu da nisu metodološki točni (bit će da je metodologija trivijalnost u istraživanju). Svoje stavove je prenosila kao univerzalnu istinu te je vješto manipulirala činjenicama.

Napadi na Pravobraniteljice

Posljednja u nizu meta Željke Markić i njene udruge su Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Pučka pravobraniteljica. Institucije koje su stvorene upravo zato da štite prava onih koji su povijesno bili marginalizirani i ušutkivani. Markić ih optužuje za pristranost, tvrdeći da ne uzimaju u obzir njeno „Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“. Grupe koja svojim molitvama na javnim prostorima otvoreno promovira patrijarhalne i retrogradne vrijednosti, uključujući i ograničavanje prava žena na autonomiju nad vlastitim tijelom.

Markić se žali na to da izvješće o kršenju prava klečaša nije ozbiljno shvaćeno, odnosno da se sadržaj ne uzima za ozbiljno primarno jer dolazi od „U ime obitelji“. S druge strane, smatra da se izvještaji lijevo-liberalnih udruga prihvaćaju bez pogovora. No, ono što Markić ne razumije – ili namjerno ignorira – jest da su njeni napori zapravo proturječni samim osnovama ljudskih prava. Dok klečaši mole za nešto što je protuustavno – ograničavanje prava žena i satiranje ravnopravnosti – Markić očekuje da ih institucije Republike Hrvatske tretiraju kao žrtve.

Ove optužbe su posebno ironične kada se uzme u obzir da su upravo djelovanja Željke Markić i njenih saveznika_ca razlog zašto institucije poput Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Pučke pravobraniteljice postoje. Njihova misija je osigurati da svi građani i građanke, bez obzira na spol, rodni identitet ili spolnu orijentaciju, imaju jednaka prava i zaštitu. No, za Markić, ove institucije predstavljaju prepreku njenom naumu da nametne svoju viziju društva, u kojem bi prava žena i LGBTIQ+ osoba bila značajno ograničena.

Ukratko, Markić bi očito diskriminirala uz blagoslov institucija i tijela koja štite protiv diskriminacije. A kad joj to ne pođe za rukom, na svom portalu Narod.hr krene s detaljnim izvještajima o svakoj osobi koja ih prozove na bilo kojoj razini, a koja radi na zaštiti i promociji ženskih i LGBTIQ+ ljudskih prava, ili je L,G,B,T,I iii Q osoba, ponašajući se kao mali školski bully.

Napadi na Pravobraniteljice nisu novost

Još 2018. godine, udruga „U ime obitelji“ je tražila objedinjavanje svih pravobraniteljstava u Hrvatskoj u jedan entitet. Navodno kako bi se smanjili troškovi i povećala učinkovitost. No, bilo je očito da je pravi cilj tog prijedloga smanjiti utjecaj i autonomiju institucija poput Pučke pravobraniteljice i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova – dvije figure koje Markić i njena udruga ne mogu kontrolirati i čije im se aktivnosti očito ne sviđaju.

S obzirom na to da njezine manipulacije nisu prošle, Markić se sad koristi drugim metodama pritiska. Na svom portalu Narod.hr, koji redovito djeluje kao “upozorenje” za sve koji se usude razmišljati izvan okvira koje im je nametnula ova samozvana zaštitnica “obiteljskih vrijednosti”, objavljuje detaljne informacije o financijskim izvještajima i imovinskim karticama pravobraniteljica. Stvarajući dojam da one samo troše državni proračun i ne rade ono što bi “trebale”. Osim toga, navode na Narod.hr-u da Pravobraniteljstva: „Većinu odgovora u suštini svode na ‘skidanje’ odgovornosti i nadležnosti (koju, realno, niti nemaju) te izdaju mišljenja i preporuke koje i nisu obvezujućeg karaktera. Ipak, važno je istaknuti da je riječ o osobama koje su državni dužnosnici. Osobama koje (ideološki sugestivno) oblikuju javno mnijenje, iako to pobija navodna neovisnost institucija kojima su na čelu.“

Iz svega navedenog jasno je da je pravi cilj ovih napada zastrašivanje i diskreditacija onih koji odbijaju podrediti svoj rad interesima Željke Markić i njenih istomišljenika_ca.

ZA legalizaciju diskriminacije

Markić je u već navedenom podcastu „Mladi za domovinu“ izjavila da je za nju “svaka borba koja poštuje zakone i dostojanstvo čovjeka – poželjna”. Pritom redovito zaboravlja upravo te principe kada kroz Narod.hr širi dehumanizirajući diskurs prema LGBTIQ+ osobama i zajednici. “Ja smatram da bilo koja društvena skupina ne može biti tretirana na način na koji su oni tretirani (molitelji koji kleče na trgovima). Ne može biti demonizirana, ne može im se dati pogrdni naziv i vrijeđati ih se pogrdnim imenom radi toga što se ti ne slažeš s time što oni rade.”, pojasnila je.

U to ime, izdvajamo nekoliko dijelova članaka s Narod.hr-a, u kojima se demonizira, daje pogrdne nazive i/ili vrijeđa LGBTIQ+ osobe:

  1. “E to je mainstream. To nije ljevica. To su borci za ljudska prava, toleranciju u društvu, borci protiv femicida, za LGBTQASDSDADAĆŽCĆX… Neutralni, tek siroti aktivisti. Bez političkih ideja koje bi politolozi analizirali iako im pred nosom mašu na pederskoj povorci crvenom zvijezdom i primaju mlade lezbijke u članstvo srpa i čekića…”
  2. “Povorka ponosa”, aktivisti za spolnu proizvoljnost preplavili su središte Zagreba nekoliko sati nakon molitve krunice na Trgu bana Jelačića.”
  3. “Možda pravi odgovor leži u tome da je sam LGBT pokret u sebi destruktivan, nelogičan i najveći simbol onoga što zovemo – kultura smrti.“
  4. “…, no pitanje je bili se njega u postupku procjene podobnosti za posvojenje isključilo kao neprikladnu odnosno nepodobnu osobu. Smatram da nijedna “transrodna” osoba ne udovoljava pretpostavci za podobnost i prikladnost.“
  5. “Primjerice, borci za prava osoba s posebnim seksualnim potrebama iz nekoliko europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, okupili su se prošle godine u Norveškoj kako bi razmijenili iskustva i razmotrili mogućnosti nametanja svoje ideologije u sredinama u kojima žive.”
  6. “Interseks: LGBTIQ metastaza koja dolazi. Postoje psi koje se ne da odučiti od toga da pojedu vlastiti izmet. Poraženi LGB prvoborci i njihovi prijatelji po svemu sudeći pripadaju toj pasmini. Ne treba žaliti što ih zbog toga sada LGBTIQ konačno isključuje iz rasploda. A svrha LGBTIQ metafizike je kraj čovjeka i rođenje nakaze.”
  7. “Hoćete li se ikada dogovoriti oko konačnog akronima svih svojih seksualnih perverzija i izmišljenih rodnih identiteta? LGBT nije dovoljno? Čemu plusić ako svake godine dodajete po jedno slovo?”

Oduzimanje teško izborenih prava

Markić i “U ime obitelji” kroz Narod.hr uporno nameću destruktivni narativ koji podriva temeljna ljudska prava. Omalovažavajući i stigmatizirajući LGBTIQ+ osobe, oni ne promiču slobodu različitih mišljenja, već propagiraju diskriminaciju i isključivost. Ovdje nije riječ o slobodi, već o pokušaju da se društveni prostor kontaminira netrpeljivosti i mržnjom prema onima koji su različiti od njih.

Imajući na umu da Narod.hr gotovo dnevno proizvede jedan do dva, a ponekad i više homofobnih i transfobnih članaka, licemjerje Željke Markić time je još veće kad pokušava nametnuti narativ o vjernicima kao žrtvama. Ne zaboravimo da obiteljaši, klečaši i hodači djeluju kako bi drugima oduzimali prava, dok se aktivisti_kinje za ženska i LGBTIQ+ ljudska prava bore kako bi teško izborena prava očuvali.

Uloga pravobraniteljstava, kao neovisnih institucija, iznimno je važna u očuvanju ravnopravnosti i dostojanstva svake osobe, bez obzira na spol, rodni identitet, ili seksualnu orijentaciju. Napadi na ove institucije nisu samo napadi na njihovu neovisnost, već i na samo temelje demokracije i pravne države. Upravo zato je nužno prepoznati i osuditi pokušaje njihova potkopavanja, jer u suprotnom riskiramo urušavanje teško izborenih prava i sloboda za sve nas.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Kratke hlače i kraj svijeta

Posted on by info@libela.org

Malo što teže podnosim od vrućine. To se pokazalo pomalo nesretnim prije koju godinu kad sam usred ljeta u jednoj instituciji bila upozorena da ne dolazim više raditi u kratkim hlačama iako je unutra bilo 40 stupnjeva. Bila sam užasno posramljena, ali i vidno ljuta. Dok sam ja plivala u prljavim starim papirima i borila se s napadima vrućine, netko se bavio primjerenošću moga izgleda. Ne znam zašto nisam unaprijed razmišljala o mogućim pravilima odijevanja te institucije. Možda zato što sam naivno računala na to da vrućina ima prednost nad pravilima. A možda zato što sam zadnjih godina bila u okruženjima u kojima sam mogla nositi što želim pa sam se malo opustila u odnosu na ostatak svijeta. Zaboravila sam nakratko koliko su često – pogotovo dok sam bila mlađa – odjeća na mom tijelu i to tijelo, čak i izvan ikakvih institucija, bile teme same za sebe.

Ispostavilo se, dakle, da opuštanje po ovim pitanjima nije dozvoljeno. Naići će već netko da te upozori da si pretjerala s neopterećenošću, čak i u tridesetima. Od tragikomičnog događaja možda još i jače okidam na ljetne rasprave na mrežama o tome što je pristojno, a što nepristojno odjenuti u različitim prilikama. Kao i koja odjeća otkriva da ste devijantne u bilo kojoj prilici. Top i kratke hlače, jasno. Pojavi se poneki komentar na odjeću muškaraca, najčešće zato što su se bermude pokazale kao poprilična uvreda raznim institucijama. Ipak, fokus je više-manje na ženama svih godina, s posebnim naglaskom na tinejdžerice.

Online rasprave o odijevanju žena nemaju kraja

Nije ovo samo ljetna tema, naravno. No, ljeti dobije na važnosti, učestalosti i specifičnoj ljigavosti. Nedavne online rasprave, na uvijek nepogrešivo toksičnom tviteru (ne mogu još X iako znam da je otpor uzaludan), posebno nerviraju. Pogotovo ako se uzme u obzir da sam od vrućine i ekstra nervozna. Svake se godine vade iste ideje, malo nadopune i onda ponavljaju u krug. Ide i ovo ljeto 2024. godine, a zgražatori_ce još uvijek ne znaju objasniti ŠTO je točno neprimjereno u određenoj odjeći. Kao i zašto bi se neka, npr. banka, uvrijedila ako sam tamo ušla u kratkim hlačama ili ako mi se, božemeprosti, vidi pupak.

“Zabrinutost” za odijevanje tinejdžerica

Najžešćim ispadima pravedničkog gnjeva ipak su izložene najviše tinejdžerice, i to nevezano za institucije. Ljeto je i one, uglavnom, samo postoje negdje u javnom prostoru. Međutim, uoče ih neke mnogo zabrinute osobe. Duboko ih uznemiri njihova ljetna odjeća, i traže na mrežama suučesnike u zgražanju. Pitaju se gdje su im roditelji, a sve prati ozbiljna uvjerenost da je ugrožena budućnost svijeta kao takvog.

Ako ih se kojim slučajem upozori da je zapravo njihovo ponašanje neprimjereno, kreću uvrijeđena opravdanja. Iz njih je jasno ne samo da nisu u stanju uvidjeti problem, nego da je problema, kao što je jedna sudionica u raspravi primijetila, baš dosta.

Ponekad stvari eskaliraju i osobe koje su prozvane ili se osjećaju prozvanima, imaju potrebu jako srčano obraniti svoj stav i pravo da gledaju i primjećuju. Nekima se pomuti u glavi pa dođu do zaključka da je jedina alternativa bljuvanju gluposti po mrežama ta da pobjegnu od tinejdžerica u kratkim hlačama kad ih vide. Kao da, na primjer, alternativa nije ostati u busu do svoje stanice i nastaviti sa svojim životom neometen_a nečijim hlačama i ne smarati o tome poslije na internetu. Za kraj ide napad na neke od feminističkih ideja i donese se jasan, ničim potkrijepljen, zaključak da se dobro zna što je neukus i vulgarnost.

To je tako jer je tako!

Ne čini mi se da su ovi tvitovi napisani s namjerom da naljute druge i da na taj način autorice_ce dobiju na popularnosti (tzv. rage bait). Više mi izgleda kao da su iskreno bijesni. Žele se pojadati istomišljenicima i ne pada im na pamet da bi netko mogao braniti ideju kratkih hlača. Kako se sad propituje što je pristojno, pa jasno je što je pristojno?!

Već na temi ljetnih kratkih hlača jasno se vidi da je nekim ljudima ideja da sami preispitaju neki duboko ukorijenjeni stav previše strašna. Prijeti da će srušiti cijeli vrijednosti sustav, ljulja im tlo pod nogama. Upravo zato si je ne mogu dozvoliti. Pa se sve završi sa: to je tako jer je tako i nije važno zašto je tako! I to “tako jer je tako”, bez ikakvog objašnjenja, je dovoljno da ti pokvari dan i ostavi trag.

Pokušaji kontrole nad ženskim tijelima uz pomoć seciranja odjeće, a onda i tijela, dio su životnog iskustva i odrastanja većine nas. Živiš u svijetu u kojem ne možeš samo postojati sa svojim tijelom i odjećom. Odgovorna si za to kako te drugi vide, skockaj se.

Nemam rješenje osim vjere u nove generacije. I pored svih drugih feminističkih pitanja, jako želim da se tema kratkih hlača skine s dnevnog reda. Ili da barem smarači i smaračice budu u manjini.

(A i da konačno završi ljeto, da se ne lažemo.)

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Politika privatnosti

Copyright 2026. Libela.org