Uoči Svjetskog prvenstva: Porast dječje prostitucije

Zahvaljujući Brazilu, stopa dječje prostitucije i seksualnog turizma u Latinskoj Americi raste, a veliki događaji poput karnevala i ostalih proslava privlače turiste iz cijelog svijeta, stvarajući tako veliku potražnju za seksualnim radnicama. Kada je potražnja velika, na nju valja odgovoriti bogatom ponudom, a prognozirana brojka od 600.000 stranaca koji će doletjeti u Brazil na Svjetsko prvenstvo koje će se održati u lipnju predstavlja strepnju za stanovništvo Brazila i njihovo suočavanje s tim zahtjevima, piše Examiner.

Mlade djevojke u Brazilu koje žive u siromaštvom pregaženim gradovima nemaju drugog izbora nego li upustiti se u ovu neprihvatljivu i opasnu razmjenu. Prostitucija je izvor prihoda i nužan čin za preživljavanje u sredini koja ne pruža čak ni minimalne prilike. Mnoge su regrutirane iz izuzetno siromašnih gradova koji se nalaze na periferiji Sao Paula ili Fortaleza. Zbog nesretnih okolnosti mnogih obitelji, svodnici i vlasnici bordela lako uvjeravaju roditelje da prodaju svoje kćeri po cijenama koje se kreću u rangu od 5.000 do 10.000 dolara.

Ne samo da je prostitucija u Brazilu legalna, nego i zakonska dobna granica za mogućnost davanja pristanka za spolni odnos iznosi 14 godina. Ovaj je zakon olakšao djeci od svega osam godina da se uključe u prostituciju. Zbog ovakvih uznemirujućih zakona i reakcija od strane brazilske vladajuće garniture, nevladine organizacije i organizacije za ljudska prava smatraju da brazilska vlada čini izuzetno malo kada je u pitanju problem dječje prostitucije.

Brazilska vlada potrošila je gotovo 33 milijarde brazilskih reala na stadione, transport i ostalu infrastrukturu, kao i 6 milijuna na reklamiranje prvenstva. Budući da im je Svjetsko prvenstvo glavni prioritet, nije ni čudno da ulažu minimum u borbu protiv seksualnog iskorištavanja maloljetnika. Nevladine organizacije u Brazilu prikupile su sredstva za borbu protiv dječje prostitucije, međutim, rijetki su gradovi koji imaju adekvatne programe za koje bi im prikupljena sredstva bila dostatna.

Frustrirana nedostatkom podrške od strane Brazilske vlade, Denise Cesario, izvršna direktorica organizacije Save the Children International, je izjavila: “Ova tema se jednostavno ne nalazi na dnevnom redu vlade, a mi ne vidimo spremnost na udruživanje snage, kao ni za povećanje sredstava kako bi se adresirao problem seksualnog iskorištavanja djece”.

Usprkos nedovoljnom djelovanju Vlade, lokalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječile porast djece u prostituciji.

Prevela i prilagodila Sara Sharifi

Nigerijski predsjednik potpisao zakon koji kriminilizira istospolne veze

Nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan potpisao je u ponedjeljak zakon koji kriminalizira istospolne veze.

Zakon, koji predviđa kaznu do 14 godina zatvora te zabranjuje homoseksualne brakove, ‘nemoralne’ istospolne veze i članstvo u gej udrugama, parlament je donio u svibnju prošle godine, ali ga je Jonathan dosad odbijao potpisati zbog pritiska Zapada da se poštivaju ljudska prava.

Kako su navele nigerijske vlasti, više od 90 posto tamošnjeg stanovništva se protivi istospolnom braku jer su takve zajednice ‘suprotstavljene religijskim i kulturološkim vjerovanjima’.

Amnesty International je odmah ovu odluku nazvao diskriminatornom te upozorio na katastrofalne posljedice po život gejeva i lezbijki u Nigeriji.

Podsjetimo, ni dosad situacija u Nigeriji nije bila bajna. Štoviše, homoseksualnost u Nigeriji zabranjena je i po sadašnjem saveznom zakonu, ali novi zakon pojačava obračun s homoseksualcima i lezbijkama koji su prisiljeni tajiti svoje sklonosti.

Što radite s javnim medijskim servisom?

Platforma 112 zahtijeva od uprave HRT-a i niza državnih institucija procjenu opravdanosti odluke glavnog ravnatelja HRT-a o restrukturiranju i ukidanju dopisništava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

“U ime sedamdeset organizacija civilnog društva okupljenih u Platformi 112 za Hrvatsku vladavine prava obraćamo vam se kao nadležnim tijelima za nadzor nad programom i poslovanjem HRT-a sa zahtjevom da u skladu s vašim nadležnostima  provedete vanjsku procjenu opravdanosti odluke glavnog ravnatelja HRT-a o restrukturiranju i ukidanju dopisništava HTV-a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini s obzirom na javne zadaće HRT-a definirane Zakonom o HRT-u te Ugovorom s Vladom RH.

Naime, recentne vijesti u medijima  o ukidanju 11 dopisništava u Hrvatskoj navode nas na zabrinutost. U centraliziranoj Hrvatskoj, svi koji ne žive u Zagrebu već su samom tom činjenicom diskriminirani jer im nisu dostupni svi sadržaji koje imaju građani/ke u Zagrebu. Umjesto da se barem putem javnog medijskog servisa taj jaz smanji,  ukidanjem dopisništava lokalne zajednice širom Hrvatske postat će još nevidljivije, a time i marginalnije.

Smatramo da će planirana zamjena novinarskih ekipa manjim brojem pojedinačnih novinara/ki koje tek treba obučiti za rad s video opremom (tzv. VJ-i) uvelike ograničiti mogućnosti i kvalitetu izvještavanja, a time i opseg tema koje će iz drugih sredina stizati u nacionalni medijski prostor. Bojimo se da će u prvom redu stradati sve teme koje nisu dnevna politika, kao što su obrazovanje, kultura, znanost i civilno društvo, čije pokrivanje u pravilu nije urgentno, a traže dobro poznavanje lokalnih prilika, temeljitost i strpljenje u pripremi priča. Ističemo potencijalne štete po praćenje položaja i afirmacije djelovanja nacionalnih manjina  u nizu lokalnih zajednica  širom Hrvatske – od Peroja i Šišana, preko Grubišnog Polja i Virovitice, do Bilja i Dalja – što je i eksplicitna zakonska obveza HRT-a potvrđena i Ugovorom  s Vladom RH.

Posebno nas brine odluka o ukidanju dopisništava u Bosni i Hercegovini što je suprotno  javnoj zadaći HRT-a u pogledu informiranja o položaju Hrvata koji žive u drugim zemljama te službenoj politici RH usmjerenoj na razvoj regionalne suradnje i potporu susjednim državama u procesu europskih integracija. Ova je odluka i poslovno upitna s obzirom na regionalnu konkurentnost HRT-a, uzme li se u obzir značajna aktivnost drugih regionalno prisutnih televizija u BiH, primjerice RTS-a, NOVE TV i Al Jazeere. Podsjećamo da je već ukinuto dopisništvo u Beogradu, što u kontekstu informiranja o položaju Hrvata u Vojvodini i sustavnog praćenja suđenja za ratne zločine nad hrvatskim civilima pred beogradskim sudovima već stvara ozbiljne probleme u programima HRT-a.

Od nadležnih tijela HRT-a, Vlade RH i Sabora tražimo da u skladu sa svojim ovlastima provedu nadzor nad ovom odlukom (putem pisanih izvješća, saslušanja i sjednica) te javnosti podastru vlastitu ocjenu njezine opravdanosti. Molimo da vanjska procjena pruži odgovore na sljedeća pitanja: 

  1. Jesu li ovakvi ishodi restrukturiranja dopisništava eksplicite navedeni u Programu restrukturiranja HRT-a kojeg je Vlada prihvatila 1. kolovoza 2013.?
  2. Koji su očekivani učinci ove odluke po pluralizam medijskih sadržaja te jesu li razmatrani?
  3. Kakvi su očekivani učinci ove odluke po ispunjavanje zakonskih i ugovornih zadaća HRT-a?
  4. Jesu li u pripremi ove odluke konzultirani urednici zaduženi za različite programske cjeline, posebice za obrazovanje, kulturu, civilno društvo, nacionalne manjine, Hrvate u inozemstvu te vanjsku politiku te što oni misle o učincima ove odluke?
  5. Jesu li provedene simulacije očekivanog opsega  i  kvalitete izvještavanja prelaskom na novi model, uključujući i prelazno razdoblje?
  6. Koji su očekivani financijsku učinci ove odluke po poslovanje HRT-a  (učinak na prihode i rashode)?
  7. Koliki je udio planiranih otpuštanja stručnog osoblja (novinara, snimatelja) u 2014. godini uslijed restrukturiranja i ukidanja dopisništava u ukupnom planu smanjenja broja zaposlenih u 2014? Koji je omjer smanjenja broja programskog u odnosu na  smanjenje administrativnog  osoblja HRT-a?
  8. Koji su očekivani učinci ove odluke na dugotrajnu nezaposlenost medijskog kadra u sredinama u kojima se nalaze dopisništva HRT-a?
  9. Da li je razmatrana opcija okrupnjivanja odnosno administrativnog i programskog povezivanja dopisništava u regionalne centre s adekvatnom  pokrivenošću cijelog područja terenskim ekipama unutar kojih djeluju i tzv. VJ-i  za izvanredne potrebe?
  10. Postoji li opcija povećanja djelotvornosti dopisništava koja neće stvoriti štetu već dapače povećati kvalitetu i opseg medijske pokrivenosti  hrvatskih regija te zbivanja u susjednim zemljama, posebice Bosni i Hercegovini?”

Otvoreno pismo Platforma 112 uputila je Programskom vijeću HRT-a, Nadzornom odboru HRT-a, Ministarstvu kulture, Odboru za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora, Odboru za lokalnu i regionalnu samoupravu Hrvatskog sabora i Vijeću za elektroničke medije.

Nadomak plavetnilu

Hvaljena i lovorikama ovjenčana lezbijska drama Adelin život (Adele’s life) znana i pod nazivom Plava je najtoplija boja (Blue is the warmest color) pamti će se kao prvi film Canneskog festivala koji je osvojio Zlatnu palmu dodijeljenu i redatelju (Abdellatif Kechiche) i glavnim glumicama (Adele Exarchopoulos i Lea Seydoux) koje su ujedno prve žene dobitnice te prestižne nagrade uz Jane Chamipon . Može se reći da je film nagradu dobio u pravo vrijeme, par dana nakon što su Francuzi ozakonili istospolne brakove, pa se njegovo dodjeljivanje može tumačiti i kao politički potez. Iako je film ‘odradio’ svoju europsku i američku turneju te je mnogo toga o njemu već (na)pisano, vidjevši ga prije tjedan dana u kinu Europa nešto je kliknulo do te mjere da sam odlučila dati svoj skromni obol.

Film tematizira lezbijsku ljubav od samih početaka do točke loma, stavljajući naglasak na ključne događaje odnosa prikazanih kroz razdoblje od nekoliko godina. Eksplicitne snimke seksualnog odnosa dodatno su uzburkale javnost, ali ono što ostaje nakon epopejskog trosatnog pothvata nije karnalna strast dviju glumica, već osjećaj tjeskobe i nepripadanja. Redatelj je filmu pristupio veoma ambiciozno, on poput promatrača snima glumice dok su na pauzi, kamera je neprestano upaljena, briše granicu privatno/javno (film je nazvan prema jednoj od njih), konstantno produžuje vrijeme snimanja (koje se od planirana tri mjeseca odužilo na šest), scene seksa traju i po nekoliko sati, ponavljaju se do iznemoglosti, a same glumice priznaju da su koristile protetičke vagine da bi sačuvale i ono malo identiteta. Takav pristup iscrpljivanjem doveo je do skandala pri čemu su glumice odlučile da više nikada neće surađivati s redateljem. Iznenađujuća je činjenica da redatelj, pripremajući se za film, nije pogledao niti jedan uradak lezbijske tematike. Njegov pristup tumači se željom uranjanja u život i naturalizmom, bez ikakva prijašnjeg iskustva, a na pitanje koji su mu bili uzori odgovara, smijući se posprdno, Ben Hur. Ono što mi se nameće kao pitanje jest kako muškarac poima lezbijski odnos, kako mu pristupa i nisu li scene seksa Adele i Emme zapravo scene odnosa muškarca i žene, jer čak i glumica Lea Seydoux priznaje, pomalo ishitreno (neću reći glupo), da je ona ta koja je jača, da je ona ta koja je glumila ‘muškarca’. Nije li to samo još jedno umnažanje predrasuda da je lezbijski/homoseksualni odnos (ljubavni/seksualni) samo puka kopija heteroseksualnog (jer prikazano je veoma je blisko pornografiji)? Postoji nešto veoma izrabljivačko u pristupu, kameri, trajanju scena. Isto tako, scene hranjenja traju neopisivo dugo do točke iritantnosti, tako da dolazi do svojevrsnog preklapanja tih dvaju potreba (jer i u scenama seksa dolazi do prezasićenosti viđenim). Kamera je nasilnička, snimano iz ruke sve djeluje u isti mah odbojno i erotsko. Svjedočimo mljackanju, žvakanju i svim onim naoko odbojnim momentima. Motiv hrane proteže se kroz čitav film, on je metafora odnosa dviju glumica, njihove komunikacije, kulturno-sociološki moment.

Druga strana hrane jest glad kao bitno obilježje mlađe i neiskusnije Adele koja je prikazana nagonskom i ovisničkom; jede šunku s kožicom, ne zna ništa o Sartreu i želi biti učiteljica. Od početka je vidljiv njihov jaz kako u odnosu spram hrane (spaghetti/kamenice) tako i umjetnosti. Redatelj se igra binarnostima: ovisnost/moć, skriveno/javno. Emma je starija, umjetnica u usponu iz liberalne familije. Adele svoju vezu taji, kod nje se pritajeno osjeća premaz srama, srama zbog onoga što jest (lezbijka) i onoga što nije (umjetnica). Klasna razlika očita je u komunikaciji protagonistkinja; čine to pomoću tijela, nesigurnosti se ne ‘krpaju’ razgovorom, već tjelesnošću što jasno dolazi do izražaja u sceni prekida kod kojeg nema puno objašnjavanja. Stoga usamljenost i odbacivanje u okružju gdje se Adele ne osjeća ‘na nivou’ nastupa brzo i bezbolno. Nesigurnost umnaža štetu. Nakon prekida Adele nastavlja svoju svakodnevicu prilično turobno. Radi se o preživljavanju, trpljenju, nastavljanju s rutinom (jer rutina je utočište), dok Emma svoj emotivni i profesionalni vrhunac dostiže izložbom u cijenjenoj galeriji.

Prijateljice s kojima sam gledala film zamjeraju mu nejednakopravnost u odnosu, ali zašto bi ona postojala samo zato što se radi o ženama i kao da je to ikada bilo pitanje spola? Moć se iskazuje i u prijateljstvu, samo je tiša ili je sakrivamo malo bolje. Pitanje koje se proteže jest mogu li dva različita kulturna svijeta supostojati? Sociolozi i sociologinje bi rekli ne, ali tko je njih ikada slušao? Ljubav je ionako stvar odluke i hrabrosti. Drago mi je što na kraju redatelj nije pribjegao heteronormativnom stereotipu – ljubav života samo čeka iza ugla i muškog je roda. Adele odlazi s izložbe, pretpostavljamo plačući (vidimo je s leđa), vraća se svojoj rutini, svom utočištu. Možemo samo navijati da bude dobro.

Radi-on-ica: Ženska rock poezija

Nova Femininum radionica u novoj godini donosi nam novu predavačicu i nešto potpuno novo!

Može li rock spasiti svijet? Koji je to i kakav svijet o kojemu rock progovara i kakva/koja je uloga ženskih kantautorica u borbi za prava na jednakost; rodnu, ekonomsku, socijalnu. Na ovoj ćemo radionici govoriti o specifičnostima/aktivizmu u ženskoj rock poeziji (s kraćim žanrovskim uplitanjima bluesa, metala i hip hopa) u području ljudskih prava i seksualnih sloboda. Na koji način danas komuniciraju klasici ženske rock poezije poput “1959”, “Talkin’ Bout A Revolution”, “Bad Reputation”, “Raise Your Fist”, itd. Radom na tekstovima zavirit ćemo u svijet umjetničkih i aktivističkih (ne)sloboda Janis Joplin, Tine Turner, Patti Smith, Tracy Chapman, PJ Harvey, Joan Jett, Amy Winehouse, Doro Peesch, Iyeoka, itd.

Budite slobodne/slobodni doći na radionicu književnice i aktivistkinje Kristine Posilović 24. siječnja u 18 sati.

Na Femininum radionicama mogu sudjelovati svi i sve koji i koje imaju interese, potrebe i želje raspravljati, saslušati, naučiti nešto o rodnoj tematici i feminističkoj problematici. Radionice za sada nastoje ponuditi interesantne teme koje se na određeni način tiču žena. Puno je raznolikih tema, različite su kategorije žena, različiti su i feminizmi i ne stižemo sve teme obraditi. Za sada nudimo važne interesantne teme podložne raspravama.

Radionice se održavaju na mjesečnoj bazi u prostoru Akvarija na Kampusu Sveučilišta u Rijeci. Svaka radionica donosi novu predavačicu s novom temom.

Različite su i polaznice i polaznici s različitih fakulteta. Neke/i već imaju predznanje, a neke/i su upravo došle/i po nove spoznaje zato slobodno mogu doći svi i sve zainteresirani/e i opušteno sudjelovati.

Poruka s tribina: ‘Naše vagine, naša odluka’

Navijačice nogometnog kluba Rayo Vallecana usprotivile su se prijedlogu novog zakona o abortusu u Španjolskoj tijekom utakmice svoga kluba i Villareala.

Ženska sekcija Bukanerosa ministru pravosuđa s tribine je poslala poruku: Naše vagine, naša odluka!

Bukanerosi su inače poznati po tome što fizički brane svoj kvart od fašizma i rasizma, po borbi za prava žena, manjina i radnika, i po borbi za svoj klub protiv modernog nogometa. Također su prepoznati i po slobodnjačkom načinu razmišljanja te jer imaju jako mnogo članica.