Agencija za obrazovanje u indonezijskom gradu Prabumulihu na otoku Južna Sumatra predložila kako djevojčice moraju proći test djevičanstva kako bi mogle upisati srednju školu.
“Moguće je kako ćemo takvo testiranje provoditi od iduće godine”, kazao je šef agencije Muhammad Rasyid.
Kako prenosi ABC News, takvim testovima bi bile podvrgavane djevojčice od 16. do 19. godine koje upisuju više razrede srednjem škole.
Iako je isprva govorio i o načinu financiranja svog prijedloga (putem gradskog proračuna), nakon što je ova vijest uzburkala javnost, Rasyid se branio kako ‘nikada nije ni namjeravao provoditi masovna testiranja djevičanstva, nego je samo htio udovoljiti zabrinutim roditeljima učenice koju su trgovci ljudima optužili da nije više djevica’, prenosi Jakarta Post. Tada je naglasio kako se slaže da se takav test ne bi trebao provoditi jer to nije dobro ni za ‘psihičko zdravlje učenica’.
Tamošnji ministar obrazovanja Mohammad Nuh također je osudio ovakav prijedlog i naglasio kako ‘takva invazivna metoda sigurno nije način za zaštititi djevojčice od negativnih utjecaja’.
“Test djevičanstva je oblik seksualnog nasilja nad ženama. To je ponižavajuće i diskriminirajuće”, rekla je zamjenica Nacionalnog povjerenstva za zaštitu žena od nasilja, Masruchah.
Aris Merdeka Sirait iz Nacionalnog povjerenstva za zaštitu djece smatra kako je Rasyid htio samo povećati svoju popularnost i vidljivost, piše Al Jazeera.Međutim, dodao je kako se oštro protivi ovom prijedlogu.
“Gubitak djevičanstva ne mora biti isključivo rezultat seksualnih aktivnosti.Djevičanstvo se može izgubiti bavljanjem sportom ili nekim zdravstvenim problemom”, kazao je.
Broj djece koja su pobjegla od nasilja u Siriji dostigao je jedan milijun, a još dva milijuna djece raseljeno je unutar zemlje, priopćio je u petak UNICEF.
“Milijunto dijete izbjeglica nije samo broj. Taj broj predstavlja pravo dijete, otrgnuto iz svog doma, možda čak i iz svoje obitelji i suočeno sa strahotama koje ne možemo ni zamisliti”, istakao je direktor agencije UN za djecu (UNICEF) Anthony Lake.
“Svi/e mi moramo dijeliti ovu sramotu jer dok smo radili/e na ublažavanju patnji onih koji su pogođeni ovom krizom, globalna zajednica je zakazala u svojoj odgovornosti prema tom djetetu. Trebamo zastati i zapitati se, potpuno svjesni svega što se događa, kako možemo nastaviti tako dalje, iznevjeravajući djecu Sirije? Na kocki je opstanak i dobrobit čitave generacije nevinih”, rekao je visoki povjerenik UNHCR-a Antonio Guterres.
“Sirijska mladost izgubila je svoje domove, članove i članice obitelji, ali i svoju budućnost. Čak i ako su prešli granicu i došli na sigurno, oni/e su traumatizirani/e i depresivni/e i traže razlog za nadu”, zaključio je.
Prema navodima UNICEF-a i UNHCR-a, polovinu svih izbjeglica čine djece. Najviše ih je izbjeglo u Libanon, Jordan, Tursku, Irak i Egipat. Više njih u posljednje vrijeme izbjeglo je u Sjevernu Afriku te u Europu.
Najnovije brojke pokazuju da je 740.000 djece izbjeglica u Siriji mlađe od 11 godina. Prema podacima Ureda visokog povjerenika za ljudska prava, oko 7.000 djece izgubilo je život tijekom sukoba. Više od 3.500 djece u Jordanu, Libanonu i Iraku prešlo je granice Sirije bez pratnje ili je odvojeno od svojih obitelji.
UNHCR i UNICEF procjenjuju da je više od 2 milijuna djece raseljeno unutar Sirije. Stalni nemir, strah, stres i trauma koju su podnijeli čine samo dio strahota krize.
Obje agencije također navode kako su izbjegla djeca više izložena dječjem radu, ranom stupanju u brak te seksualnoj eksploataciji, ali i trgovini ljudima. No, unatoč svemu ovo je jedna od najvećih humanitarnih operacija u povijesti UNHCR-a i UNICEF-a u mobiliziranju podrške za milijune djece i njihovih obitelji.
S prvim danom srpnja svi/e redovni/e studenti/ce koji/e imaju više od 26 godina ostali su bez prava na besplatno zdravstveno osiguranje jer se novim zakonskim odredbama ukida dosadašnja mogućnost da redoviti/e student/ice stariji od 26 godina pravo na osnovno zdravstveno osiguranje ostvari putem visokoškolske ustanove, prenosi Novi list.
Naime, prema Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju od sada će studenti/ce s navršenih 26 godina sami/e morati snositi troškove obaveznog zdravstvenog osiguranja što na godišnjoj razini iznosi trošak od 4.000 kuna. Na mjesečnoj će, pak, razini za studente/ice starije od 26 godina ta nova zakonska odredba značiti dodatno izdvajanje u iznosu od 390 kuna.
“Redovitim studentima/icama bez obzira koliko imaju godina moraju biti zajamčena osnovna studentska prava. Nevažno je s koliko je godina netko krenuo na studij, bitno je samo da ima status redovitog studenta/ice. Do sada je bilo pravilo da su studenti/ce od 18. do 26. godine pravo na besplatno zdravstveno osiguranje ostvarivali preko članova obitelji, a nakon 26. godine to su pravo ostvarivali putem fakulteta. S 1. srpnjem prema novom Zakonu to postaje nemoguće”, pojasnio je predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Sven Pal za Novi list.
Dodao je kako je alternativa bračna zajednica. Problematična je i činjenica što ne kreću svi/e na fakultete nakon završetka srednje škole te započinju studirati tek u 20-im godinama.
“Alternativa im je bračna zajednica, jer nakon 26. godine pravo na besplatno zdravstveno osiguranje moći će ostvariti samo putem bračnog partnera”, rekao je.
Još je veći apsurd, dodaje Pal, što redovni/e studenti/ce zapravo nemaju nikakva prava, jer zbog studija ne mogu ostvariti status zaposlene osobe, kao ni registrirati se kao nezaposlena osoba.
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović izjavio je danas da zdravstvena zaštita niti jednog redovnog/e studenta/ice ne može biti dovedena u pitanje, ali i napomenuo kako bi bilo dobro da do 26. godine svi završe svoje fakultete jer se u ‘Hrvatskoj predugo studira’.
Grad Banda srce je Budelkhanda, regije u Sjevernoj Indiji koja slovi za jednu od najnaseljenijih i najsiromašnijih u zemlji. Gradom, kao i cijelom regijom, dominira feudalistički ustroj društva, dječji rad i rigidna kastinska hijerarhija. Stanovništvo ove regije svakodnevno se suočava s korupcijom u provedbi zakona, neplodnom zemljom i duboko usađenom patrijarhalnom kulturom. Budući da su obiteljsko nasilje, dječji ugovoreni brakovi, mirazi i seksualno nasilje još uvijek uobičajene pojave, život žena, koje zakon brani samo formalno i na papiru, posebno je stoga otežan. U jednako lošem stanju je i obrazovanje i zapošljavanje žena, kojih je većina nepismena. Međutim, nada dolazi i odjevena u ružičasto.
Sampat Pal Davi neustrašiva je 53-godišnja Indijka koja je s 12 godina postala suprugom puno starijeg slastičara, a s 15 majka prvog od svoje petero djece. Odrasla je u patrijarhalnoj obitelji u kojoj je od najranijeg djetinjstva osjetila što je rodna diskriminacija – uskraćivanjem prava na obrazovanje, a samim time i samostalnost, koja su njena braća imala. Usprkos tome, ova izuzetna žena postala je pokretačica mase i optimizma koji se uvukao među žene Indije.
Indija trenutno svjedoči pokretanju mnogi pobunjeničkih organizacija i pokreta koje preuzimaju zakon u svoje ruke, a najznačajniji od njih svakako jeGulabi Gang, predvođen hrabrom Sampat Pal Davi. Kako je još u djetinjstvu pokazivala izuzetno izražen osjećaj za pravdu i njeno provođenje, mogli bismo reći da je sve počelo njenim rođenjem, ali kap koja je prelila čašu zapravo je bio događaj iz 2006. godine. Tada je na ulici svjedočila nerijetkom premlaćivanju žene od strane vlastitog supruga, koja se, u društvu koje na ovakve prizore više ni ne obazire, nije niti trudila obraniti. Sampat im je prišla i zahtijevala od muškarca da prestane s nasiljem. Međutim, takav način intervencije nije se pokazao uspješnim te je i sama zamalo postala njegovom žrtvom. Sljedećeg dana, zajedno s pet žena koje je okupila i ‘naoružala’ bambusovim štapovima, pojavila se na vratima zlostavljača i zahtijevala da joj odgovori zašto tuče svoju suprugu. Izvukle su ga iz kuće i tukle štapovima sve dok nije obećao da je više nikada neće ozlijediti. Iako su njegove ozljede bile minorne, isto se ne bi moglo reći za njegov ego. Muškarac je naučio svoju lekciju, a također je i Sampat – njihova snaga leži u njihovoj ujedinjenosti. Ubrzo nakon toga osnovana je Gulabi gang, banda koja direktnom akcijom i suočavanjem s postojećim problemima nastoji donijeti pozitivnu promjenu u tradicionalno društvo. Međutim, osnivačica tvrdi kako riječ ‘banda’ u njihovom imenu nipošto nije povezana s kriminalnim radnjama, već naglašava kako su one ‘banda za pravdu’.
Borkinje za pravdu ponosno su se prozvale Gulabi Gang, što u prijevodu znači ružičasta banda. Javno intervenirajući u jarko ružičastim tradicionalnim indijskim haljinama, tj. sarijima i ružičastim laathisima, velikim štapovima bambusa, ove su žene postale prepoznatljiv i impozantan prizor. Ružičastu boju odabrale su jer ona denotira život i predstavlja snažnu, ženstvenu nijansu. Težile su upečatljivom, ali jednostavnom izgledu kojim će se lako identificirati u masovnim protestima i slučaju da se tijekom istih izgube. Odjevene u ružičaste haljine, članice ove bande održavaju sastanke, regrutiraju nove snage i usvajaju korištenje svog drvenog oružja. {slika}
Počevši sa svega nekoliko članica, ova ružičasta banda danas diljem indijskih sela, u kojima su prava i statusi žene svedeni na minimum, broji više od 20.000 žena u rasponu od 22 do preko 50 godina. Većina članica pripadaju Dalitima, najnižoj kasti koju se smatra ‘nedodirljivom’ i nečistom, a za koju je najviše potrebno zauzeti se. U svom kratkom postojanju i nastojanju da redefiniraju stoljećima stare tradicije i rodne uloge te sebe prikažu kao snažnu silu vrijednu poštovanja, ružičasto sestrinstvo suočilo se s brojim tužbama za ometanje javnog reda i mira, napade na vladine dužnosnike, neovlaštena okupljanja i ometanje pravde. Unatoč tome, sve su brojnije, a mnogi su im na tome zahvalni. Iako je njihova borba primarno bila usmjerena protiv dječjih brakova, miraza, ženskog čedomorstva, silovanja u braku i obiteljskog nasilja, koji su svi zakonom ionako zabranjeni, ove će žene intervenirati u bilo koji slučaj, dok god je častan. Tako su, osim što su napadale razne službenike i policajce koji su odbijali sankcionirati prijavljivane slučajeve, otimale i kamione s hranom namijenjenom siromašnima koju su korumpirani službenici često znali krijumčariti te prodavati za vlastitu zaradu i vraćale je onima kojima je namijenjena. U njihovom je cilju također uzdrmati korupciju u vladi, poboljšati pismenosti među ženama i šanse za njihovo zaposlenje te osigurati osnovne ljudske uvjete starijima i siromašnima.
Prema su mnoge njihove inicijative bile nenasilne, u izgradnji identiteta ružičaste bande ipak je veću ulogu imala upotreba bambusovog štapa. Upotreba sile sigurno je doprinijela osnaživanju ovih žena, ali ona nije njihovo jedino sredstvo. Često se koriste i takozvanim ‘javnim sramoćenjem’ agresora. Svejedno, bez obzirna na to slažemo li se s nasilnim metodama ili ne, žene koje su se u tradicionalno mizoginom društvu uspjele izboriti za moć svakako zaslužuju naše poštovanje. Nasilje koje članice ružičastog sestrinstva i počine svoje krojenje ima u neadekvatnom provođenju zakona koji samo produbljuju postojeće društvene probleme i neuspješnom funkcioniranju vlade, njenih institucija te demokratskog sustava u Indiji općenito. Unatoč nasilju, svojim aktivizmom privukle su mnogo, iako ipak manje muških simpatizera koji podržavaju njihove društvene ciljeve i anti-korupcijska nastojanja. Iako je većina njihovih intervencija vezana za probleme žena, također ih pozivaju i muškarci kako bi uzdrmale ne samo muški autoritet nad ženama, nego svako kršenje ljudskih prava.
Gulabi Gang nije popularnost stekla samo među lokalnim stanovništvom. Ove hrabre žene sve češće i više spominju mnogi internacionalni mediji i organizacije. Osim što je Sampat Pal službena priznanja dobila u svojoj zemlji – nagradu za hrabrost Godfrey Philips i nagradu koju dodjeljuje Kelvinator 11th GR8. Za postignuća žena u svim sferama života, 2011. godine uvrštena je i na listu 100 najistaknutijih ženskih aktivistkinja u cijelom svijetu. Također je putovala je i u SAD, Francusku, Švedsku i Italiju gdje je držala predavanja o diskriminaciji i zauzimanju za ženska prava. Ustanak ružičaste bande bio je inspiracija nekolicini filmskih projekata – najistaknutiji su filmovi Gulabi Gang iz 2012. godine, nagrađivan dokumentarac čiju produkciju potpisuje indijska producentica Nishte Jain, i Pink Saris iz 2010. godine, također dokumentarac britanske producentice Kim Longinotto. Priča o ružičastoj bandi svoj put je pronašla i do pera nekih spisateljica pa su tako nedavno objavljene dvije knjige –Sampat Pal: Warrior in a Pink SariAnne Berthid i Pink Sari Revolution Amane Fontanelle-Khan.
S obzirom na porast popularnosti Sampat Pal, brojni političari/ke zvali/e su je da se pridruži njihovim strankama, a jedna od njih je i Mayawati, ministrica provincije Uttar Pradesh, za koju postoje utemeljene sumnje da je jednako korumpirana kao i njeni muški kolege. Sampat je njenu ponudu odbila, kao i svaku drugu koju je zaprimila od istih onih političara/ki protiv kojih je njena borba i usmjerena. Odlučila je kako politika nije njezin način da pomaže ljudima i da će se nastaviti boriti za prava žena sve dok svaka od njih ne bude dovoljna snažna da to čini sama za sebe. Demokracija u ovoj zemlji preslaba je kako bi osigurala rodnu jednakost, ali svejedno dovoljno jaka da u njoj nastaju i uspješno funkcioniraju udruge i organizacije poput Gulabi Gang koje pripremaju teren za neke svjetlije dane indijske demokracije.
Napadač je trudnoj muslimanki najprije strgnuo hidžab s glave, a potom joj je uzvikujući rasističke uvrede udarao glavom o automobil.
Žrtva je nakon napada prevezena u bolnicu.
Među prosvjednicima bili su i političari/ke i tv voditelji/ice, prenosi BBC. Među objavljenim fotografijama na Twitteru i Facebooku našle su se i fotografije predsjednice Stranke zelenih Ase Romson, kao i zastupnice Socijaldemokratske stranke Veronice Palm, televizijske voditeljice Gine Dirawai, kao i mnogih drugih javnih ličnosti.
Organizatori/ice inicijative navode kako su željeli podići svijest o uznemiravanju žena koje nose hidžabe u Švedskoj, te da žele privući pažnju na diskriminaciju koja utječe na muslimanke koje žive u Švedskoj.
Švedska ministrica pravosuđa Beatrice Ask rekla je kako ovakve napade ‘treba uzeti vrlo ozbiljno’.
Kao što je švedska skakačica Emma Green napravila svoj show podrške LGBT osobama lakirajući nokte u dugine boje, ili kao što je američki atletičar Nick Symmonds svoju srebrnu medalju posvetio svojim gay i lezbijskim prijateljima i govorio protiv ruskog anti gay zakona, tako je i finski ministar kulture i sporta dao svoju potporu LGBT zajednici.
Naime, finski ministar kulture i sporta Paavo Arhinmaki prisustvovao je Svjetskom prvenstvu u atletici u Moskvi prošlog tjedna, te je tijekom gledanja natjecanja mahao zastavom duginih boja, prenosi Pink News.
Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je izjavio kako trenutno traži ‘pojašnjenje’ iz Rusije o tome kako će se zakon primijeniti.
U ponedjeljak je rusko Ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo da će nedavno doneseni anti-gej zakon ostati na snazi i tijekom olimpijskih igara u Sočiju.
