Muškarci smatraju seksualno uznemiravanje manjim problemom nego prije početka #MeToo pokreta

U godinu i pol, otkada se #MeToo pokret pojavio u SAD-u, mnogo toga se promijenilo. Premda su mnogi počinitelji seksualnog nasilja maknuti sa svojih pozicija moći, čini se da je zanimanje za ovaj problem u opadanju. Gallupova anketa objavljena prošlog ponedjeljka je pokazala da su muškarci marili više za seksualno zlostavljanje odmah nakon pojave pokreta, a da sada to smatraju manjim problemom, prenosi Bustle.

Gallupovo početno ispitivanje provedeno je krajem listopada 2017., nešto više od tri tjedna nakon što je The New York Times objavio priču o seksualnom nasilju za koje je bio optužen Harvey Wienstein (što je on poricao). Tada je 66 posto anketiranih muškaraca izjavilo kako misle da je seksualno zlostavljanje na radnom mjestu “glavni” problem. U ponovljenom ispitivanju prošlog mjeseca, to je izjavilo tek 53 posto muškaraca.

U međuvremenu, izvještaji nastavljaju rasvjetljavati učestalost seksualnog nasilja u specifičnim industrijama. ‘Američko ekonomsko udruženje’ (American Economic Association) upravo je objavilo istraživanje koje je razotkrilo duboko ukorijenjene rodne i rasne predrasude u ovom području. Anketa je otkrila da je gotovo polovica ekonomistkinja doživjela rodnu diskriminaciju te da su stotine njih doživjele neprimjerene dodire ili su bile uhođene.

 {slika}

Graf 1: Trenutno 53% muškaraca kaže da je seksualno napastovanje veliki problem na radnom mjestu, naspram 66% iz 2017. godine.  

#MeToo pokret je imao neujednačen doseg i pogodio je neke sektore prije nego neke druge. Bloombergov jednogodišnji #MeToo izvještaj navodi slučajeve optuženih za seksualno zlostavljanje i pokriva objave u mainstream medijima. Nadmoćno prevladavajuća većina optuženih radi u sektoru politike, zabave, umjetnosti i glazbe ili medija.

Prema istoj anketi, žene sve više govore da su doživjele seksualno nasilje. To je 2017. izjavilo 42 posto žena , u zadnjem istraživanju postotak je porastao na 48 posto. Graf ide posebno visoko kada se radi o ženama mlađim od 50 godina. Istraživanje je također pokazalo da muškarci danas govore češće nego 2017. kako su ljudi na poslu preosjetljivi po pitanju spolnog uznemiravanja. To je 2017. izjavilo 33 posto muškaraca, a u najnovijoj anketi njih 45 posto.

{slika}

Graf 2: Muškarci u SAD-u sada više vjeruju da su ljudi na radnom mjestu preosjetljivi na problem seksualnog nasilja.

No žene imaju drugačiji dojam. Premda tek neznatno više žena sada izjavljuje nego 2017. da je seksualno zlostavljanje veliki problem, i više ih kaže da su ljudi preosjetljivi, njihovi se odgovori razlikuju manje nego muški. Osim toga, žene smatraju problem mnogo ozbiljnijim: ovoga puta je 70 posto ispitanica reklo da je seksualno uznemiravanje na poslu “glavni” problem, u odnosu na 53 posto muškaraca.

No, značajno je što 97 posto odraslih u SAD-u smatra da je to veći ili manji problem, a tek tanka manjina misli da to nije problem uopće.

Gallup nudi neke potencijalne razloge za tu promjenu u javnom mnijenju nakon 2017. godine.  “Preplavljenost medija ovom temom možda je dovela muškarce u obrambenu poziciju” piše u izvještaju, ili su ljudi  “postali donekle desenzitinirani na ovoj problem” koji je u središte stavio #MeToo pokret. Također primjećuju da i muškarci i žene daleko više brinu o seksualnom nasilju na poslu nego 1998. godine prema njihovom istraživanju iz tog vremena. Napredak možda nije pravocrtan, ali je kontinuiran.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Godišnja konferencije o ljudskim pravima: pregled stanja u 2018. godini

Kuća ljudskih prava Zagreb organizira  Godišnju konferenciju o ljudskim pravima: pregled stanja u 2018. godini, koja će se održati 26. ožujka 2019. u Novinarskom domu s početkom u 10:00 sati.  Na dvjema panel raspravama raspravit će se stanje ljudskih prava te najveći problemi i izazovi koji su obilježili 2018. godinu u Hrvatskoj i Europskoj uniji.

Podloga za raspravu u prvom dijelu konferencije bit će godišnji izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja u 2018. godini koji donosi pregled najvažnijih problema, izazova i otvorenih pitanja koji su u prošloj godini negativno utjecali na zaštitu i promociju ljudskih prava u Hrvatskoj. O situaciji u području socioekonomskih prava, pravosuđu, pravima izbjeglica i tražitelja azila, medijskim slobodama te seksualnim i reproduktivnim pravima, govorit će Ana Vračar (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Iva Borković (Hrvatsko novinarsko društvo), Sara Kekuš (Centar za mirovne studije), Tea Dabić (Kuća ljudskih prava Zagreb) i Sanja Cesar (CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje).

U drugom dijelu konferencije raspravljat će se o ljudskim pravima i vladavini prava u Europskoj uniji. O negativnim posljedicama populističkih i neliberalnih politika na vladavinu prava i ljudska prava u EU govorit će David Vig (Amnesty International Hungary), Malgorzata Szuleka (Helsinki Foundation for Human Rights, Poljska) te Jose Antonio Moreno Diaz i Marina Škrabalo, članovi Europskog gospodarskog i socijalnog odbora.

Prijavi se na besplatan trening i žestoko se obračunaj s rodnim stereotipima

Dugine obitelji pozivaju vas da se prijavite na besplatan trening koji se održava u Srbiji u sklopu Erasmus+ projekta “Fairy Tale Genderology”, u kojem se koristie bajke kao materijal za prepoznavanje i dekonstruiranje rodnih stereotipa.

Cilj treninga jest educirati i osvijestiti mlade ljude kako bi utjecali na poboljšanje položaja žena u našem društvu, kao i podizanju svijesti o pitanjima roda i ljudskih prava među mladima.

Trening se održava od 8. do 18. travnja u Sokobanji u Srbiji. 

Uvjeti za prijavu:
– poznavanje engleskog jezika
– aktivno sudjelovanje u svojoj zajednici (volonterizam, aktivizam, rad s mladima)
– zanimanje za temu
– želja za aktivnim sudjelovanjem u treningu i diseminaciji projektnih rezultata.

Prijaviti se možete preko ovog LINKA, a pred met maila naslovite Fairy Tale Genderology training ili preko Facebook stranice Duginih obitelji. 

Projekt “Fairy Tale Genderology” želi pridonijeti boljoj poziciji žena unutar Euroske unije, kao i unaprijediti znanje o rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima među mlađom populacijom.

Partneri na projektu su: Dugine obitelji, Urban Development Center (Srbija), DOREA Educational Institute WTF (Cipar), Plan B (Albanija), Ligue De L’enseignement – Fail 13 (Francuska), Associazione TDM 2000 (Italija).

Više informacija pronađite OVDJE.

Sirijske demokratske snage proglasile pobjedu nad ISIS-om

Nakon godina rata i džihadističkog terora koji je odnio nebrojene žrtve, na današnji su dan Sirijske demokratske snage (SDF) službeno proglasile pobjedu nad Islamskom državom.

Konačna oslobodilačka operacija u sklopu vojne kampanje ‘Oluja Jazire’ (koja traje još od 11. rujna 2018), pokrenuta 9. veljače ove godine, privedena je kraju potpunim teritorijalnim oslobađanjem Baghouza – manjeg pograničnog mjesta na jugoistoku sjeverne Sirije i posljednjeg teritorijalnog uporišta tako zvanog ISIS-ovog ‘kalifata’.

Sam Baghouz oslobođen je još 21. ožujka, no borbe preostalih džihadista i Sirijskih demokratskih snaga predvođenim kurdskim jedinicama narodne i ženske zaštite – YPG i YPJ – nastavile su se u obliku zračnih napada na obližnja brda koja su zauzeli preostali džihadisti koji su odbili predaju, kao i u obliku operacija čišćenja oslobođenih područja u nastojanju za konačnim teritorijalnim uništenjem Islamske države.

(Video: Građani/ke na ulicama slave oslobođenje Baghouza, Qamishlo, 21.03.2019.)

S obzirom na navedene operacije, pobjeda nad ISIS-om proglašena je tek danas u jutarnjim satima tijekom ceremonije podizanja zastave SDF-a u Baghouzu. Ceremoniji je prisustvovalo mnoštvo SDF-ovih zapovjednika/ca među kojima i Çiya Firat – predvodnik vojne operacije za oslobađanje Baghouza.

{slika}

U kratkom govoru tijekom ceremonije, kako navodi ANF, zapovjednik Çiya Firat pozdravio je povijesnu pobjedu nad ISIS-om i naglasio značaj koji ona ima za borce/kinje i stanovništvo regije, rekavši: “Danas smo oslobođenjem Baghouza – posljednjeg područja koje je ostalo u rukama ISIS-a – završili operaciju. Ovu pobjedu posvećujemo kurdskim, arapskim i sirijskim građanima/kama, kao i svima drugima u regiji i svijetu. Proglašavamo teritorijalni poraz ISIS-a i finaliziranje naše kampanje. Glavno zapovjedništvo SDF-a iznijet će detaljnu izjavu u narednim satima.”

{slika}

Jedinice ženske zaštite uključene u završnu fazu napada na ISIS u okviru SDF-a također su odigrale ključnu ulogu. Oslobađanjem posljednjeg uporišta Islamske države – jednog od najbrutalnijih patrijarhalnih režima današnjice, borkinje YPJ-a osigurale su da njihova borba ne ostane ograničena tek na oružanu borbu protiv džihadističkog terora, već i da nadiđe granice Sirije i pokaže ženama širom svijeta svu moć bezuvjetnog otpora slobodnih žena.

Ova pobjeda učinila je YPJ svojevrsnim simbolom nade i naglasila važnost centralne uloge žena u borbi za oslobođenje pokazavši da su rezultati borbe potlačenih usprkos nezahvalnim, pa čak i nehumanim okolnostima itekako mogući i opipljivi.

Pobjedu nad ISIS-om, YPJ je posvetio “svim ženama svijeta”, a posebno Jezidkinjama – tisuće kojih su za vrijeme okupacije odvedene u seksualno ropstvo i stradale od strane Islamske države – zaželjevši im pritom i sretan Newroz (budući da je oslobođenje Baghouza nadasve simbolično postignuto upravo na ovaj blagdan čije je slavljenje kroz godine u kurdskoj tradiciji postalo svojevrsnim političkim činom i iskazom otpora).

U znak pobjede nad ISIS-om, ali i kao simboličan prikaz pobjede slobodnih žena nad patrijarhatom, zastava Islamske države uklonjena je i sa posljednjeg dijela ISIS-ovog teritorija te je na njeno mjesto postavljena upravo zastava YPJ-a.

{slika}

‘Želimo biti jedna velika safe zona i obitelj koju možda nemate kod kuće’

Godine 2009., 29. siječnja u 21 sat, u znaku vodenjakuše s mjesecom u ribama, jednim eventom u Funku porođen je Zbeletron, sinonim za najbolji tulum u gradu te kolektiv koji promovira žene u glazbi, pogotovo lezbijke, biseksualne i trans žene. Porođaj je bio potpuno prirodan i normalan, bez ikakvih problema i anomalija. Iako dosta čudno za hrvatske prilike, ovaj put je izostalo skakanje po trbuhu, vrijeđanje, nepotrebno rezanje i šivanje. Rođeno je dijete koje je kroz godine odgajanja i borbe, ali uvijek pomilovano ljubavlju i podrškom, stasalo u ozbiljnu igračicu na sceni, ne samo Hrvatske, nego cijele regije. Zbeletronke su se mijenjale, pojačanja su stizala, putovi su se rastajali i sastajali, mijenjala su se lica i klubovi, ali cilj je ostao isti – podizanje vidljivost lezbijki, biseksualki i trans žena, prije svega kroz glazbeno-scenskog rada djevojaka i žena.{slika}

“Do sada je u sklopu Zbeletrona organizirano više od stotinu događanja, među kojima su svakako najpoznatiji klupski glazbeni programi smješteni u prostore koji sami po sebi nemaju LGBT+ prefiks, kako bi ih se senzibiliziralo po pitanju LGBT+ zajednice te istoj ponudilo sadržaje i programe koje ne mogu pronaći u domaćim LGBT+ klubovima”, pojašnjavaju Zbeletronke u svom eventu za deseti rođendan. No, osim partija o kojima pola grada kasnije priča, Zbeletronke su poznate i po organiziranju Izbora za lezbijku godine, sportskog natjecanja Lezbijade, ali i brojnih radionica i druženja.

Kako slučajno ne biste propustili/e doći u subotu u Sax na rođendanski tulum i čestitati Zbeletronkama velikih deset, članice kolektiva Iva Knežević, Sara Morić i Emina Hermann u intervju za Libelu pozivaju vas na ples do zore, nastupe Sajsi MC, DJane mapalma, Djane Miss Iconic, Djane Ru i DJane Pedo.

“Kad sam priznala sebi (i internetu) da mi se sviđaju cure, Zbeletron je bio jedino mjesto koje je znalo moju prljavu tajnu i na tim partijima sam se osjećala potpuno ugodno u svojoj koži. Tad još nisam pogledala L word, nisam osjećala ništa prema mačkama i nisam znala tko su Tegan i Sara. Uz Zbeletron sam prihvatila sebe pa sam dramatično ošišala dugu kosu, naučila otvarati pivo upaljačem i počela koristiti riječ lezbijka bez da pomislim na Bibliju koju mi je mama skrivećki stavila u sobu. Želim da Zbeletron bude jedna velika safe zona za sve one koji/e se osjećaju nesigurnima i drukčijima, da budemo obitelj kakvu možda kod kuće nemaju i da nastavljamo s radom i postanemo toliko velike da nas Željka Markić tuži za nešto”, objasnila je Iva Knežević.{slika}

Upitana što za nju predstavlja Zbeletron, Sara Morić je odgovorila: “Za mene, koja sam došla iz malog grada, Zbeletron je u početku predstavljao mogućnost da upoznam svoje pleme i budem dio promjene. Upravo to želim da Zbeletron bude svakoj osobi u zajednici i u budućnosti. Ples je univerzalni način komunikacije i društvene razmjene. Za ples ne treba imati ritam, znanje, fizičku spremu ni posebnu odrednicu identiteta. Na Zbeletron plesnjacima svi su pozvani, a osobito nam je važno ulaziti u prostore koji nemaju LGBTIQ prefiks, da naučimo jedni od drugih i shvatimo da nas puno manje toga dijeli nego što mislimo”.{slika}

Jedan od osnovnih motiva Emine Hermann da bude dio Zbeletronovog kolektiva, baš kao i kod prethodne dvije sugovornice, jest povezivanje zajednice.

“Zato da shvatimo da nismo same unutar svojih identiteta. Zato jer su nam opcije ograničene. Zato da imamo gdje podijeliti svoje iskustvo. Zbeletron za mene znači sigurno okruženje, nasmijane osobe koje se na različite načine žele angažirati kako bi kreirale sadržaje namijenjene LGBT+ populaciji, ponajviše djevojkama i ženama. Vidim ga i kao prostor unutar kojega je zajednici ponuđena razmjena znanja i vještina kroz zabavne sadržaje. Upravo zbog tog potencijala ponosna sam što sam dio ovog kolektiva, a najviše me raduje osmišljavanje inovativnih kreativnih sadržaja namijenjenih zajednici”, istaknula je.

Hermann smatra kako se teško opustiti i prepustiti glazbi dok razmišljate o tome tko što ima u gaćama i s kime se tko ljubi.

“Izuzev svih ideoloških uvjerenja na koje nailazimo, a na koje smo nažalost navikle, važno nam je pronaći prostor u kojemu profit nije glavno počelo već je prisutna i svijest o karakteru zajednice i njenim potrebama”, dodala je.{slika}

Unatoč sjajnom smislu za humor, ironičnom pristupu svijetu, kreativnom pristupu organiziranju događaja, cjelokupno djelovanje Zbeletrona je politički angažman.

“Iako u Zbeletronovom programu kuhamo puno stvari, naši partyji su svakako najpopularniji i najposjećeniji. Apsolutno su aktivistički iz više razloga – nudimo siguran prostor za ljude u zajednici, educiramo i senzibiliziramo klubove u kojima nastupamo, upoznajemo užu i širu publiku sa talentiranim glazbenicama i DJkama i sprdamo sa stereotipima koji su nam nametnuti. Dođite nam na Lezbijsku dekadenciju”, poziva vas Morić.

“Trenutno živimo u društvenom kontekstu koji teško prihvaća različitosti, društvu u kojemu se ne osjećamo slobodno živjeti svoj identitet, u kojemu se ne osjećamo prihvaćenima. Mi smo korisnice naših programa. Jako me veseli što imam priliku osluškivati potrebe zajednice i biti u mogućnosti ponuditi joj traženo gdje dolazi do mementa u kojem zajednica kreira sama za sebe”, pojašnjava Hermann.  {slika}

Niger: Nema više ‘pete žene’ – seksualnih robinja i sluškinja

Vrhovni sud u Nigeru donio je odluku kojom se odbacuje stoljetni običaj u kojem su bogati muškarci imali neslužbene žene koje su kod njih živjele kao seksualne robinje i sluškinje, običaj poznat kao ‘peta žena’. Time je ostvarena pobjeda u pravnoj bitci koju je jedna žrtva vodila cijelo desetljeće. Ta odluka, vjeruju aktivisti/kinje i pravici/e, mogla bi utjecati na ostale zapadnoafričke nacije.

Običaj ‘pete žene’, poznat kao ‘wahaya’ – običaj je u kojem, uz četiri žene koliko je dopušteno po Islamskim zakonima, bogati muškarci posjeduju petu, neslužbenu ženu koja kod njih živi kao seksualne robinja i sluškinja.

Hadizatou Mani, žena koja je bila prisiljena živjeti kao ‘peta žena’ pobjegla je iz ropstva prije više od desetljeća i udala se za drugog muškarca. Ipak, njen prijašnji gospodar sudski ju je tužio za bigamiju. 

Sud je prvu presudu donio u korist gospodara, no Mani se žalila. Prošli mjesec sud je odredio da njen prvi ‘brak’ nije bio validan jer su ‘pete žene’ nelegalne. 

‘Običaj “wahaya” ili “sadaka” u suprotnosti je sa zakonima republike i međunarodnim zakonima koje je Niger ratificirao’, stoji u priopćenju suda. 

“Mislim da je ova odluka presedan jer je odbacila običaj koji se prakticirao stoljećima. To je pobjeda za ljudska prava, a posebice u borbi protiv ropstva”, kazao je Abdourahaman Chaibou, odvjetnik optužene Mani. 

“Nitko ne zna koliko žena živi kao ‘peta žena’, u ropstvu u Nigeru, ali taj je običaj vrlo čest u nekim sredinama. Ova odluka je tek korak prema finalnoj pobjedi, no mi se ne predajemo. Zajedno s partnerima radit ćemo na tome da osiguramo punu implementaciju presude”, kazao je Jakub Sobik iz Anti-Slavery International. 

Prema indeksu globalnog ropstva Walk Free fondacije, oko 133,000 osoba u Nigeru, zemlji od 20 milijuna ljudi, živi u modernom ropstvu. 

“Ovo je odluka koju smo čekati godinama”, kazao je Mohamed Mogaze, nacionalni koordinator u organizaciji Timidria koja se bori protiv ropstva. Također, naglasio je da će se aktivisti/kinje fokusirati na podizanje svijesti o presudi kako bi što više žena podnjelo tužbe. 

Mani je bivši gospodar kupio kad je imala svega 12 godina, za 240,000 CFA francs ($418), te je u ropstvu provela devet godina.