Originalno objavljeno na The Indypendent i uz dozvolu prevedeno i prilagođeno za Libela.org.
Dogodilo se to nekoliko dana nakon mog rođendana. Moja najbolja prijateljica i ja smo se upravo uspele škripućim drvenim stepenicama u stan mog dečka.
Dok smo prolazile kroz vrata, primijetila sam da je tiho i tamno. “Zar ne treba netko biti kod kuće”, pomislila sam.
Odjednom, pojavilo se desetak lica koja su vikala: “Iznenađenje!”
Stajala sam tako u nevjerici, gledajući u svoje prijatelje i prijateljice te obitelj s nevjericom, uz osjećaj ogromnog osmjeha koji se nesvjesno širio mojim licem. Primijetila sam svog dečka kako mi se približava s raširenim rukama i polako ali snažno ih obavija oko mene.
“Nemaš pojma koliko sam ovo dugo planirao”, rekao je s olakšanjem i osmijehom.
Povukla sam ga prema sebi i sočno poljubila.
U gužvi zagrljaja i veselog čavrljanja, primijetila sam i svog drugog partnera, koji se je vozio satima do mog grada i proveo vikend ovdje, samo kako bi bio dio iznenađenja. Uzbuđena radi toga što je tu, poljubila sam ga.
Okrenula sam glavu i naslonila je na njegove grudi, istovremeno ‘hvatajući’ pogled svog dečka preko puta prostorije. Gledao je u mene s obožavanjem dok me je grlio drugi partner, i moje oči su mu tiho slale valove ljubavi i zadovoljstva.
Osjećala sam se prekrasno. Kombinacija toga da me drži jedan čovjek kojeg obožavam i slobodu da uživam s onim kojeg volim. To je bila čista radost.
Odgajana sam tako u uvjerenju da postoji toliko načina funkcioniranja kada se radi o ljubavi.
Rečeno mi je: “Nema seksa prije braka. Čekaj, jer će te pravi čovjek na kraju osvojiti”.
Rečeno mi je da nije u redu varati svog partnera, ali ako to radi tvoj muž, svejedno radi na vašem braku.
Rečeno mi je da se ne odijevam previše provokativno.
I da moram biti samo s jednom osobom. Sve ostalo nije moralno.
Ove društvene norme su upravljale s time kako izgledam, osjećam se i komuniciram s drugim ljudima. Ako ne znaš da je tvoje pravo voljeti i izražavati emocije na koji god način tvoje srce želi, kako onda možeš uopće otkriti da postoji nebrojeno mnogo načina voljenja?
Ja sigurno nisam znala da postoje i drugačiji izbori, dok nisam došla u New York.
To se je dogodilo u ovom vibrirajućem gradu, u kojem se miješaju kulture, stilovi života i umjetničke inovacije, pred gotovo pet godina – kada sam naišla na poliamoriju. To je bio taj prijelomni trenutak, kada sam na posve drugačiji način počela promatrati i sebe i svoje odnose s drugima.
Poliamorija, grčki za ‘voljeti mnoge’, dogovorno je funkcioniranje u različtim emocionalnim vezama u kojima su sve strane potpuno svjesno i odgovorno uključene.
U ovom ne-monogamnom stilu života, naučila sam da su nas određene slobode, koje moj partner i ja dajemo jedan drugome, izuzetno približile. Naučila sam nebrojene načine povezivanja s nekime na romantičan način, a koji zapravo ne uključuju seks. Ponovno sam otkrila važnost i intimnost jednog poljupca. Naučila sam da moje srce osjeća iskrenu ljubav na više razina i u više varijacija, za svaku osobu koja je uključena u moj život.
Izložila sam se situacijama koje su potaknule moje najdublje strahove od napuštanja, izdaje i ljubomore. Prošla sam kroz njih, odradila sam ih, i izašla iz svega sa dubljim razumijevanjem svojih osjećaja i same sebe.
Iako je moderna verzija poliamorijskog načina života za neke potpuno novi koncept, postoji mnogo slučajeva konsenzualnih ne-monogamnih ideala i tradicija u povijesti.
Postoje i oni tko čak podastiru i argumente kako bi objasnili tezu da je ljudska vrsta biološki predodređena za više seksualnih partnera, kako je to navedeno u knjizi koja je nedavno izašla Sex At Dawn: The Prehistoric Origins of Modern Sexuality autora Christophera Ryana i autorice Cacilde Jetha.
Bez obzira na to bili mi ili ne po prirodi određeni za promiskuitetno ponašanje, ljudi su nedvojbeno seksualno znatiželjna bića.
Interna revolucija
Ironično je da živimo u društvu koje polako prihvaća ideju ‘voljeti više ljudi istovremeno i otvoreno’ i odbacuje ‘voljeti više ljudi u tajnosti’, ali još uvijek žene naziva droljama ako koriste kontracepciju.
Ženska seksualnost je transformirana u proizvod koji omogućuje korporacijama da nas gurne u potrošnju.
Ukratko, istrenirane smo da se osjećamo duboko nezadovoljne i neprilagođene jer naša tijela ne odgovaraju društvenim standardima ljepote. Naša seksualnost je dobila etiketu, stavljena je u super malenu kutijicu, samo za nas, a ako odlučimo izaći iz tih granica – stigmatizirane smo.
No ipak, moja znatiželja je izvukla najbolje iz mene, te sam se našla kako preispitujem svaki ideal o ljubavi i seksu za koji sam smatrala da je isključivo moj, iako zapravo nije. To je bilo shvaćanje koje mi je omogućilo da se oslobodim. Kako su autori knjige The Ethical Slut, Dossie Easton i Janet Hardy napisali:
“U svojem predavanju mladim komunistima/kinjama u Njemačkoj tijekom uspona Hitlera i nacista, psihijatar Wilelm Reich je teoretizirao o tome kako je potiskivanje seksualnosti esencijalno za autoritativnu vladu. Bez nametnutog antiseksualnog morala, vjerovao je, ljudi bi bili oslobođeni srama i vjerovali bi svojim vlastitim osjećajima za dobro i loše… Možda, da smo odgojeni bez srama i krivnje radi vlastitih želja, mogli bismo biti slobodniji, i to na više načina, ne samo seksualno”.
Rasprave o tome koja pravila želim slijediti u mojim vezama dalo mi je veći osjećaj slobode, empatije i snage – ne samo u vezama s drugim ljudima, već i sama sa sobom.
Postala sam jednaka u timu, avanturist, ne podčinjena ili pasivni sudionica.
Po prvi puta, osjećala sam kako živim radoznalosti vlastite podsvijesti koje dolaze iz najskrivenijih odjeljaka mog srca.
Istraživanje načina života poliamorija me je ohrabrilo da tražim cjelinu u sebi, kao suprotno osjećaju cijelosti koji proizlazi iz veze s nekime.
Ljudi zeznu stvar. Iznevjere te, promijene mišljenje i prekrše obećanja. Tako da, i kada primaš iskrenu ljubav iz različitih veza, tvoj prioritet mora uvijek biti ljubav prema sebi, bez obzira na okolnosti.
U redu je i kada partneri ne mogu zadovoljiti svaku tvoju potrebu. Oni to niti ne trebaju. Preuzimanje odgovornosti za vlastito biće je lekcija koju osoba treba naučiti i vrijedi za cijeli život.
Ta odgovornost me je aktivnost prisilila da svakodnevno više obraćam pažnju na svoje aktivnosti. emocije su postale dublje, više žive. Počela sam samu sebe više doživljavati no što je to ranije bio slučaj.
Osjetljivost i dalje postoji, iako sam nastavila putovanje samo-istraživanja bez svojih prijašnjih partnera.
Dvostruki mač
Dok poliamorija drži do ideala koji promiču poštenost i jednakost, postoje i oni koji se uključe u cijelu priču iz krivih razloga.
Jedan od najvećih izazova s kojima sam se susrela je izmjena načina na koji komuniciram s partnerima i držim ‘svoju stranu’.
Dosta žena se često nađe u situaciji da žele ispuniti želje svojih partnera, ali i slijediti svoje potrebe, što dovodi do žrtve i ignoriranja vlastitih osjećaja. To nije zdravo.
Treba hrabrosti da bi se reklo ne dragoj osobi, onoj koja ti čini stvari koje bole ili uzrujavaju. Koliko god to bilo teško, ovaj način komunikacije čisti zrak i osigurava da nitko tvoju ljubav i dobrotu ne uzima zdravo za gotovo.
Granice su seksi. Dozvoljavanje da te netko gazi nije.
Poliamorija nije za svakoga, i ovaj članak definitivno nije poziv za svih da je prigrle kao glavni model za intimne veze. Naposljetku, niti jedan način dogovornog sklapanja vezi nije ‘bolji’ od drugog.
Ono što je važno je to da nije stvar u imanju više partnera u isto vrijeme, već u slobodi da sami sebi prilagođavamo i odabiremo na koje načine ćemo održavati i započinjati, kako platonske, tako i intimne veze.
Želiš li stvoriti okruženje puno ljubavi s više partnera u kojem ćete imati supruga i dečka? Učinite to!
Želiš li njegovati i graditi vezu s jednim partnerom, ali ipak imati puno prijatelja za razmjenu nježnosti? Samo naprijed.
Osjećaš li, da iako trebaš sve opcije (ili nešto drugo, ili nešto između) i da ti je to dostupno u različitim periodima tvog života? Nađi partnera koji je fleksibilan kao i ti. Oni postoje.
Cilj je stvoriti svoje sigurno mjesto gdje možeš izraziti intimnost i ljubav s kime god to želiš, bez da vanjske sile određuju je li taj odabir ‘dobar’ ili ‘loš’.
Kao žene, dugo se borimo s ovim snagama – kroz seksističke političke debate, kulturološke norme, ili čak prijatelje i obitelj koji nas ne razumiju.
Preuzimajući kontrolu nad vlastitim srcem i seksualnosti i tražeći druge koji razmišljaju na sličan način, možemo savladati najljepše darove samo-izražavanja i dijeljenja koje posjedujemo.
I možda će ovo voditi do drugih osobnih revolucija koje inspiriraju izgradnju svijeta gdje prava ljubav nema granica, gdje vIše ne moramo podilaziti popularnim represivnim idealima i ne odgovaramo nikome osim sami sebi.
Ichi Vasquez je freelance novinarka i feministkinja. Voli čitati o, pisati o i diskutirati o ženskim pitanjima, najčešće reproduktivnim pravima i seksualnosti. Možete je kontaktirati na Luz118@gmail.com.
