Makedonski parlament usvojio niz progresivnih izmjena u zakon o abortusu

Makedonski parlament usvojio je izmjene zakona o abortusu, prema kojima će ženama biti dostupniji prekid trudnoće na njihov zahtjev. Tamošnja organizacija civilnog društva HERA – Health Education and Research Association tvrdi kako će se ovim izmjenama zakona omogućiti potpuno poštivanje ženinog prava na izbor i odluku o vlastitom tijelu i životu.

“Budući da su HERA i druge organizacije civilnog društva bile članice radne skupine Ministarstva zdravlja za izradu zakona, možemo reći da je 90% naših prijedloga integrirano u konačan zakonski prijedlog. Smatramo ovo velikom pobjedom za sve žene i ženske organizacije u Makedoniji”, priopćile su.

Prema njihovim riječima, ukinuta su obavezna i prisilna savjetovanja, kao i trodnevno razdoblje čekanja, odnosno razmišljanja koje je uvedeno kao prilika da ‘žene još malo razmotre svoje odluke’. Riječ je o metodama čiji je cilj bio prolongirati cijeli postupak kako bi žene ostale bez vremena u kojem je moguće izvršiti legalan abortus.

Novim amandmanima pacijenticama se jamči kao će biti informirane na objektivan i znanstveno utemeljen način.

Prekid trudnoće na zahtjev žene sada je moguće izvesti do 12. tjedna trudnoće. Pobačaj od 12. do 22. tjedna moguće je izvesti ako žena podnese zahtjev tvrdeći da trudnoća ugrožava njezin život i zdravlje, ako se dijete može roditi s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima, ako je fetus rezultat silovanja, seksualnog zlostavljanja ili incesta, ili ako se žena suočava s teškom osobnom, obiteljskom ili financijskom situacijom. Povjerenstvo sastavljeno od dva/dvije liječnika/ce i socijalnog/e radnika/ce odlučivat će o tom zahtjevu. Ukoliko žena nije zadovoljna odlukom povjerenstva, može podnijeti pritužbu širem povjerenstvu.

Dodatna dokumentacija javnog tužitelja više neće biti potrebna u slučajevima silovanja, što je u skladu s Istanbulskom konvencijom. Izjava žene će biti dovoljna.

Osim toga, novim zakonom omogućit će se ženama da izaberu prekinuti trudnoću neinvazivnom metodom korištenja kombinacije pilula za abortus, takozvanim medicinskim abortusom. Kako bi se pobačaj učinio dostupnijim u ruralnim područjima, ova metoda prekida trudnoće bit će dostupna i u ginekološkim ordinacijama primarne zdravstvene skrbi.

Marksizam protiv roda

Ovo je šesti tekst iz serije Crveni feminizam u doba neoliberalizma. Podsjetimo se prethodnih: Radikalni feminizam u neoliberalno dobaPogreške postmodernog feminizma, Zašto feminizam mora biti antikapitalistički Odbacivanje anarhizma: Liberalni anarhizam i Odbacivanje anarhizma 2: Buntovni i crnački anarhizam

Historijski materijalizam opsjeda feminizam.

Teresa Ebert: “(Bezvremenska) kritika za crveni feminizam”[1]

Anarho-primitivizam i njegova kritika dominacije i civilizacije proizvodnje postaje relevantna feminističkoj teoriji sa svojim pokušajem razumijevanja nastanka patrijarhata. Zerzan je napisao: “Niti jedan antropolog/inja ili arheolog/inja, uključujući i feminističke, nije pronašao dokaze postojanja matrijarhalnih društava… Pa ipak, postojalo je dugotrajno razdoblje i kojemu su žene bile manje podložne muškarcima, prije nego što je kultura koju definiraju muškarci postala utvrđenom ili univerzalnom”, znači – prije civilizacije. On smatra rod “najznačajnijom kulturalnom formom”.

Znamo da je podjela rada dovela do domestifikacije civilizacije i da pokreće današnji globalizirani sistem dominacije. Također, izgleda da je umjetno nametnuta spolna podjela rada bila najraniji oblik tog sistema i da je zapravo formirala rod. Prikazi maskulinih i femininih značajki postoje još u prvoj špiljskoj umjetnosti, prije 35 000 godina. Svijest o rodu izranja kao sveobuhvatan zbir dualnosti, duh podijeljenog društva. Kada se radi o hordama, nije pretjerano reći da je prisustvo ili odsustvo rituala ključno za pitanje potlačivanja žena. Gayle Rubin zaključuje da se “svjetski historijski poraz žena pojavio s nastankom kulture i da pretpostavlja postojanje kulture”.[2]

Propovjednici anarho-primitivizma nisu jedini koji prepoznaju dubinsko stanje spolne nejednakosti. Njemačka marksistkinja Clara Zetkin je napisala: “Ova društvena nejednakost prema Engelsu predstavlja jedan od prvih i najstarijih oblika klasne vladavine”. [3] Muški marksisti, i ponekad ortodoksne marksistkinje, često ulaze u konflikt s radikalnim feministkinjama u svom uvjerenju da je borba žena za oslobođenje samo podskup šire klasne borbe i da će komunistička revolucija osigurati spolnu jednakost. Navedena Zerzanova tvrdnja proširuje problem u odnosu na marksističko muško gledište. Patrijarhat funkcionira dublje od kapitalizma i klasne eksploatacije. Rod, dakle društveno značenje propisanog spola, možda je najtrajnija i najtvrdokornija opresija koju treba zbaciti. Ona je temelj kulture, domestifikacije, poljoprivrede, akumulacije, ljudskog otuđenja od prirode. Ona je temelj razlike. Služi kao formula za hijerarhije inherentne ljudskoj civilizaciji, strukturira ljudsko poimanje spolnosti i heteroseksualne seksualnosti, reprodukcije, obiteljskih/rodbinskih struktura, odgoja djece i kulturalne reprodukcije. Društveno poimanje razlika između muškaraca i žena stvara organizirane obiteljske i rodbinske strukture i određuje tko obavlja koji rad, tko ima pristup resursima i tko ih kontrolira.

Društvena podjela rada prema spolu stoga može biti smatrana ‘tabuom’ – tabuom protiv istosti muškaraca i žena, tabuom koji dijeli spolove u dvije međusobno isključive kategorije, tabuom koji izaziva biološke razlike između spolova i tako kreira rod. Spolna podjela rada također može predstavljati tabu protiv svih spolnih aranžmana osim onoga koji se sastoji od jednog muškarca i jedne žene, dakle heteroseksualnog braka.[4]

U zapadnim društvima, rod socijalizira muškarce da budu agresivni, dominantni, nasilni, dok žene socijalizira da budu pasivne, submisivne i slabe. To nije vrijednosno neutralno. Idealistički postmoderni koncept pomicanja onkraj binarnosti i situiranja tijela kao mjesta ponovnog prisvajanja konzumacije roda zamagljuje proizvodnu stvarnost koja eksploatira žene u kapitalizmu i perpetuira mušku hegemoniju i kulturu muškog seksualnog nasilja.

Komunizam, sa svojim ciljem postizanja društva u kojemu su svi jednaki i svi materijalno jednako doprinose, zahtijeva sveobuhvatnu, specifičnu strategiju i posvećenost protivljenju i eliminaciji roda iz društva. Jedino eliminacija roda i pravi marksistički feminizam mogu adresirati materijalne resurse, podjelu rada i kulturu muškog nasilja. Moramo odbaciti evangelistički Armagedon primitivista, koji propovijedaju isključivo povratak Rajskog vrta koji će spasiti prokleto čovječanstvo. Znanje o pretpostavljenoj spolnoj jednakosti primitivnih društava “uvijek je spekulativno, parcijalno i obilježeno predrasudama i neće osigurati temelj revolucionarne kritike civilizacije”[5] Re-kreirati prošlost je nemoguće. Možemo graditi samo budućnost – budućnost bez roda. Budućnost bez feminine prirode u svrhu opravdavanja smještanja žena – radnica u kuće, kuhinje, praonice, za šivaće mašine. Budućnost u kojoj će politike, propaganda, zakoni i kultura biti posvećeni borbi protiv muškog nasilja. Marksističke feministkinje moraju učiniti korak naprijed borbeno zahtijevajući oslobođenje od eksploatacije svih ljudi, što znači nemirenje sa socijalizmom kojim će upravljati muškarci koji će naposljetku moći stvoriti i upravljati socijalizmom za muškarceFeministički promašaji prošlih socijalističkih projekata obrazovat će suvremene feministkinje o tome kako je i zašto oslobođenje žena bilo opstruirano i kako današnja praksa može spriječiti da se to ponovi.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević



[1] Ebert, Teresa. “(Untimely) Critiques for a Red Feminism,” Post-ality: Marxism and Postmodernism. Washington, D.C.: Maisonneuve, 1995. 113.

[2] Zerzan, John. “Patriarchy, civilization, and the origins of gender,” Twilight of the Machines. 13-15.

[3] Zetkin, Clara. “Only in conjunction with the proletarian woman will socialism be victorious.”

[4]  Rubin, Gayle. “The Traffic of Women: Notes on the Political Economy of Sex.” 178.

[5]  Landstreicher, Wolfi. “What is a revolutionary critique of civilization in the realm of ideas?”

 

Ključna kombinacija lijekova za siguran abortus kod kuće uskoro dostupna u Hrvatskoj

Ključna kombinacija lijekova za medicinski abortus, neinvazivnu metodu prekida trudnoće, kao alternativu kirurškom obavljanju pobačaja, uskoro će se naći na hrvatskom tržištu, prenosi Slobodna Dalmacija.

Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) odobrila je nedavno abortivnu pilulu Mifegyne 200 (mifepriston), koju nositelj odobrenja planira uskoro staviti na tržište, dok je prošle godine u kolovozu HALMED odobrio tablete Mispregnol 400 (misoprostolum), što uz ovo zadnje odobrenje čini potrebnu kombinaciju tableta, čija je svrha prekid neželjene trudnoće ili pobačaj kod patološke trudnoće.

Medicinski je abortus u Hrvatskoj postao dostupan 2015. godine, kada je kao opcija ponuđen u KBC-u Rijeka, a zatim i Puli, kao kako doznaje Slobodna, u još nekoliko privatnih ginekoloških poliklinika.

Velika većina bolnica ga nije uopće uvela ni kao metodu prekida patološke trudnoće (koja bi u svakom slučaju završila pobačajem) kao ni one neželjene, iako im je zakonom dopušteno obavljati pobačaje na zahtjev.

Medicinski se pobačaj definira kao onaj pobačaj koji se odvija pomoću lijekova koji izazivaju prekid trudnoće, po posljedicama sličan spontanom abortusu. Pritom se koriste dva lijeka: mifepristone (poznat i pod nazivom RU-486)/methotrexate misoprostol. Mifepristone, prvi lijek koji se koristi u induciranju pobačaja, proizveden je u Francuskoj 1988. godine, dok je dozvolu za korištenje u SAD-u dobio 12 godina kasnije. Lijek djeluje na način da blokira progesteron, koji je nužan kako bi se trudnoća održala – bez njega, stijenka maternice puca, cerviks omekša i plod propada. Umjesto njega, moguće je koristiti i methotrexate, koji se u SAD-u koristi od 1953. godine, najprije za tretiranje nekih vrsta raka i reumatskog artritisa, a potom i za induciranje pobačaja.

Najčešće u periodu od 48 sati od uzimanja mifepristona ili methotrexata, uzima se drugi lijek, misoprostol, koji izaziva kontrakcije maternice nakon čega se ona isprazni i time je pobačaj završen. Dva tjedna nakon uzimanja prvog lijeka žena odlazi na pregled kako bi bila sigurna da je trudnoća okončana.

Prema pisanju Slobodne, procedura u Rijeci je takva da žena prvo odlazi ginekologu primarne zaštite, koji dijagnosticira trudnoću i ako je ne želi zadržati, žena dolazi u bolnicu, gdje napravi dodatne pretrage i dobiva lijekove. Pije ih kući tijekom 24 do 48 sati, nakon čega ponovno dolazi u bolnicu, gdje dobiva vaginalnu tabletu i u sljedeća četiri sata dolazi do pobačaja.

Medicinski pobačaj se može izvesti od trenutka kada žena sazna da je trudna i najbolja je opcija u ranom stadiju trudnoće, što obuhvaća period do sedmog, odnosno devetog tjedna trudnoće. Kada se izvodi u navedenom periodu, takav pobačaj nosi nizak rizik od komplikacija –  od 95 do 98 posto žena nema problema pri izvođenju pobačaja. Ipak, u manje od jedan posto slučajeva, lijekovi ne funkcioniraju pravilno i embrij nastavlja rasti. Kada dođe do toga, potrebna je vakuumska ili manualna aspiracija za kirurški završetak pobačaja. Nastavak trudnoće u takvim okolnostima ni u kojem slučaju nije opcija jer uzimanje prvog lijeka može izazvati teška oštećenja fetusa ili komplikacije u trudnoći.

Lijekovi koji se koriste za medicinski pobačaj nisu isto što i tzv. pilula za dan poslije, što je česta zabluda. Pilula za dan poslije, ukoliko se koristi unutar 72 sata od nezaštićenog seksa, može spriječiti da do trudnoće dođe, ali ne može prekinuti već uspostavljenu trudnoću. Isto tako, medicinski pobačaj nije isto kao i pobačaj iz medicinskih razloga, koji podrazumijeva prekid trudnoće zbog ugroženog života žene ili sličnih, medicinski opravdanih, razloga.

Više o MEDICINSKOM ABORTUSU PROČITAJTE OVDJE.

Brazilska policija prekinula lanac trgovine ljudima usmjeren na trans žene

Policija u Brazilu prekinula je lanac trgovine ljudima usmjeren na transrodne žene, unutar kojeg im je nuđeno pokrivanje troškova operacije, a potom ih se prisiljavalo na prostituciju kako bi platile operaciju, priopćile su vlasti ovog tjedna.

Najmanje 38 transrodnih žena pronađeno je u bordelima u Ribeirao Pretu, gradu u državi Sao Paulo gdje su ih trgovci namamili obećanjem da će platiti njihovu tranziciju. Policija također istražuje smrt dviju transrodnih žena. Smatra se da je jedna ubijena jer nije platila dugove, a druga je umrla nakon neuspjele estetske operacije u kojoj je korišten industrijski silikon, a ne medicinski.

“Ovo što ovdje vidimo je klasični slučaj modernog ropstva, u kojem lanci nisu fizički, već nevidljivi”, izjavio je savezni tužitelj Andre Menezes. “U ovom slučaju, trgovci ljudima iskorištavaju tuđe snove i nade”.

Policijski službenici zaduženi za ovaj slučaj, nazvan kodnim imenom “Pepeljuga”, kazali su da su žrtve bile prisiljene na seks kako bi platile nezakonitu operaciju i troškove putovanja. Također su prisilno drogirane. One koje nisu uspjeli vratiti novac bile su žrtve fizičkog i emocionalnog zlostavljanja.

Policija je uhitila pet osoba i traži još četvoricu osumnjičenih u ovom slučaju. Jedan je čovjek, također dio skupine, već bio uhićen zbog sumnje na ubojstvo dvoje ljudi i nestanak triju transrodnih žena, od kojih je jedna bila maloljetna.

Prostitucija nije zločin u Brazilu, ali iskorištavanje seksualnih radnica jest. Transrodne osobe često su podložne zlostavljanju jer zbog predrasuda s kojima se suočavaju teško pronalaze posao. “Odbojnost koju ljudi pokazuju prema tim ženama je prevelika. Tretira ih se kao da imaju nekakvu zaraznu bolest”, kazao je tužitelj Cristiane Sbalqueiro za Thomson Reuters Foundation.

Sbalqueiro navodi da su mnoge transrodne žene ušle u dugove kako bi financirale svoju tranziciju, ostavljajući ih bez izbora, što ih je prisililo na prostituciju.

Feminizmom protiv kapitalizma: Radijska emisija anarhističke federacije Black Rose

Anarhistička federacija Black Rose započela je s emitiranjem radijske emisije pod nazivom “From Below Podcast”.

Anarhistička federacija Blackrose/Federación Anarquista Rosa Negra (BRRN) je politička organizacija s članovima/icama u više od desetak gradova koji/e dijele zajedničku ideologiju i stvaraju zajedničku stratešku viziju o tome kako osnažiti “obične građane/ke” na radnim mjestima, u susjedstvu, u školama i društvo usmjeriti ka libertarijanskom socijalizmu. Njihov rad usmjeren je na izgradnju masovnih pokreta kao što su sindikati stanara, skupštine, kampanje na radnim mjestima, studentski sindikati, organiziranje zatvorenika, te odupiranje kriminalizaciji migracija i deportacijama.

Prva epizoda emisije naslovljena je “Feminizmom protiv kapitalizma” te je simbolično emitirana na Međunarodni dan žena. U prvoj epizodi “From Below Podcasta”, voditeljica i voditelj emisije, koji se predstavljaju kao Markie i Pedro, raspravljaju o dva primjera antikapitalističkog feminizma. Rasprava započinje oko rada Anti-kapitalističke feminističke koalicije (ACFC) u Los Angelesu, a Markie govori o svom angažmanu, a zatim intervjuira Rominu Green iz Black Rose/Rosa Negra ogranka u Los Anglesu o pozadini i korijenima ACFC-a. Sljijedi intervju i diskusija s Alondrom Carrillo iz Santiaga u Čileu, koja je sudjelovala u organizaciji Generalnog feminističkog štrajka za 8. mart. Alondra je također članica libertarijanske komunističke organizacije Solidaridad.

Daljnje episode bit će moguće pratiti na službenim stranicama.

Promocija časopisa za književnu i kulturnu teoriju ‘k’

Uredništvo Časopisa za književnu i kulturalnu teoriju “k.” poziva vas na promociju 14. broja posvećenog temi djevojačkih studija.

Četrnaesti broj obuhvaća presjek recentne produkcije iz polja djevojačkih studija koja se bavi pitanjima kulturnog poimanja i reprezentacije djevojaka i djevojaštva, kao i tekstove koji na širi način problematiziraju teorijski i metodološki okvir discipline djevojačkih studija te “djevojke” kao najznačajnijeg fokusa njezina proučavanja. Cilj rada na ovom broju bio je uvesti djevojačke studije kao mlado, interdisciplinarno znanstveno polje u lokalni i regionalni akademski kontekst, ali i putem autorskih tekstova unijeti lokalne teme u sferu djevojačkih studija.

U bloku autorskih tekstova tako možete čitati o djevojačkim prostorima u Jugoslaviji, djevojaštvu u suvremenom hrvatskom filmu te na lokalnoj fanzinskoj i punk sceni, kao i o različitim vrstama djevojačke prisutnosti na internetu.  

Promocija novog broja održat će se u četvrtak, 21. ožujka u 19 sati u Cafeu U Dvorištu. Časopis će predstaviti urednice Barbara Gregov, Veronika Mesić, Petra Požgaj, Natalija Iva Stepanović i Ivana Mihaela Žimbrek, a pridružit će im se i dr. sc. Maša Grdešić, docentica na Odsjeku za komparativnu književnost, te Lana Pukanić, urednica portala Krilo.

Više o predstavljanju na Facebook eventu!