God makes no mistakes

Ja sam Marko. Imam plave oči i svijetlo smeđu kosu. Studiram ekonomiju, volim muziku, volim knjige, volim izlaske. Dečko sam kao i svaki drugi. Ja sam vaš susjed, ja sam vaš prijatelj, ja sam vaš sin i unuk kojeg volite. Uz sve to sam i gej, samo što to skrivam od vas jer vas se bojim!

Ovo je moja priča koju pišem jer u sebi više ne mogu držati osjećaje koji su se nakupili posljednjih dana.

Šećući se gradom ili gledajući kroz prozore tramvaja dok se vozim prema fakultetu svaki puta me nešto stegne oko srca kada ugledam kućice u kojima građanska inicijativa “U ime obitelji” skuplja svoje diskriminatorne potpise. 

Kukavica sam. Priznajem to. Bojim se nasmiješenih, u šareno obučenih ljudi. Bojim se vjernika. Bojim se osoba koje prilaze štandu i prepisuju broj svoje osobne iskaznice na bijeli papir i uz to stavljaju svoj potpis. Bojim se jer ovo skupljanje potpisa shvaćam vrlo osobno. Za mene pitanje o kojem odlučuju ne glasi “Jeste li za da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca? već “Mrzite li Marka?” A očito me mnogi mrze. Svoj potpis na listu, uz tisuće drugih neznanih mi ljudi, stavila je i moja baka, mama, najdraža susjeda te mnogi kolege s fakulteta.

Baka je prva potpisala. Prošle nedjelje poslije mise, ispred crkve gdje je građanska inicijativa skupljala potpise. Ispričala mi je to kada sam je kasnije toga dana posjetio u domu, stavivši mi veliku knedlu u grlo. Od četvero njene unučadi jedino ju ja posjećujem svakoga tjedna. Ostali su previše zaokupljeni svojim životom da bi je se sjetili. Neki je nisu nazvali ni za Božić. Stavila je svoj potpis na listu… Stavila je potpis protiv unuka za kojeg uvijek ističe kako joj je najbolji i najdraži. Što bi napravila kada bi saznala za moju tajnu? Da li bi joj i dalje bio najdraži? Kada sam se kasnije toga dana vratio kući iz posjete legao sam u krevet i neutješno plakao sve dok nisam zaspao.

Mama je potpisala jučer. Stavila je potpis na listu protiv svog sina koji je jedini od njeno četvero djece upisao fakultet, razveselivši je time do neba. Stavila je potpis protiv sina koji je svako jutro obraduje sms-om da je voli. Javila mi je da je stavila svoj potpis kao odgovor na taj jutarnji sms te usput dala savjet da i ja učinim isto. Na kraju je napisala da i ona voli mene. Nakon njene dojave nisam plakao. Moja tuga je bila preteška za suze.

Mnogi moji kolege lajkali su stranicu “U ime obitelji” i potpisali listu. Mnogima od njih sam pomogao s učenjem budući da sam jedan od najboljih studenata. Mnogima sam posudio svoje bilješke s predavanja, s mnogima sam izlazio van, smijao se… Što bi oni napravili kada bi saznali da su potpisali listu protiv mene?

Moja starija susjeda, koja živi sama i kojoj uvijek pomognem nositi vrećice iz trgovine je isto potpisala. Želi sačuvati hrvatsku obitelj, kaže. Obitelj koju ona sama nema jer ju je muž ostavio prije mnogo godina, a djecu nikada nije imala. 

Ja znam da nitko od njih ne zna za moju seksualnu orijentaciju. U tome se opet ogleda moj kukavičluk. Strah me kazati im tko sam zapravo. No nisam previše strog prema sebi zbog svoje šutnje. Uz kršćanski nastrojene roditelje i rodbinu od malena sam odgajan da “Bog ne voli pedere” i da se “to” ne smije biti. I dok su Bog i cijela moja obitelj mrzili pedere ja sam mrzio samog sebe… Htio sam biti kao i ostali, htio sam biti “normalan”. Htio sam da Bog i mene zavoli.

Sve ovo nagnalo me na to da razmislim čime sam zaslužio “Mrzite-li-Marka?” skupljanje potpisa. Čime su gej osobe zaslužile ovakvu mržnju? Nisam odabrao biti homoseksualcem… Jednostavno sam se rodio takav… Ostale gej osobe koje poznam kažu mi isto. To nije nešto što se odabere. Tko bi normalan u ovakvom društvu opće odabrao biti homoseksualcem? U društvu u kojem na tebe bacaju kamenje, pljuju, psuju i vrijeđaju te. 

Kao mlađi često sam sažalijevao samog sebe pitajući se zašto ja, zašto baš ja? No onda jednog dana shvatiš da već jesi normalan i da si ovdje s razlogom. Da te Bog ne mrzi, da ne možeš protiv onoga što jesi.

Ja sam svoju životnu svrhu pronašao. Ovdje sam kako bih vas naučio toleranciji. Ovdje sam kako bi vas posjetio u domu kad ste stari i nemoćni, kako bi vas razveselio dobrim ocjenama, kako bi vam pomogao nositi teške vrećice kada idete iz trgovine. Ovdje sam da vas volim i da vi volite mene. 

Što poručiti ljudima uključenima u inicijativu “U ime obitelji”. Samo to da ne znaju što čine. Znam kako oni vjeruju da rade ono što je najbolje za državu, za zajednicu, za ljude. Isto kao što su bili uvjereni i oni koji su se (ne tako davno) borili protiv miješanih brakova između crnaca i bijelaca… No tu smo da učimo jedni od drugih. Jednoga dana će i oni shvatiti koliko su pogriješili. Dragi moji “U-ime-obitelji” sugrađani i sugrađanke, zapitajte se koliki od vas imaju sinove, kćeri, susjede i prijatelje homoseksualne orijentacije koje je strah reći vam tko su zapravo kako ne bi doživjeli osudu i mržnju od strane onih koji bi trebali biti ovdje kada je najteže?

Danas sam se dopisivao sa svojom najboljom prijateljicom koja zna za moju tajnu. Žalio sam joj se kako me svaki puta zaboli trbuh kad god prođem pokraj štanda na kojem skupljaju potpise. Žalio sam joj se kako me svaki put zazebe srce kada vidim koliko ljudi stavlja svoj potpis na referendum protiv mene. Ali Marko (napisala mi je ona) pusti ih. I sam znaš da bi te svi obožavali kada bi te upoznali! I odjednom se sjetiš svoje bake i mame, sjetiš se svoje susjede i kolega s fakulteta s kojima i dobar i shvatiš da je u pravu. 

Dok ovo pišem, svakom novom riječju, svakim novim retkom iz mene istječe otrov koji se danima nakupljao, a želudac više nije onako stegnut. Ja sam svaka ona osoba koja se svojoj obitelji i svojim poznanicima boji priznati tko je i što je. Ja sam svaki onaj sin koji se skriva od svog oca i svoje majke, svaki unuk koji se skriva od religiozne bake, svaki prijatelj koji se skriva od netolerantnih kolega.

Znam da ovaj tekst neće promijeniti situaciju u kojoj se nalazim(o). Zbog ovog teksta sutra neće biti zaustavljeno skupljanje potpisa niti će se ljudi iz inicijative naučiti toleranciji. Moje rečenice neće ih nagnati da razmisle i dođu do zaključka kako Bog voli sve ljude… No ovaj će tekst dati potvrdu onima koji razmišljaju isto kao ja, a ono što je još važnije, ovaj tekst će možda utješiti sve one koji se svako jutro bude s grčem u želucu, možda će utješiti one koji su ovih dana tužni. Želim da im ovaj tekst pokaže da nisu sami. 

I zato: Just put your paws up,
‘Cause you were born this way, baby.

‘Iza inicijative ‘U ime obitelji’ stoji stranka HRAST’

Organizacije civilnoga društva udružene u Platformu 112 procijenile su kako je incijativa U ime obitelji stranačka inicijativa političke stranke Hrast, a ne građanska inicijativa, i da je riječ o ‘velikoj političkoj manipulaciji’.

No, i takve inicijative imaju pravo prikupljati potpise u nenasilnoj atmosferi te stoga Platforma 112 oštro osuđuje svaki fizički napad na sudionice i sudionike inicijative U ime obitelji, stoji u današnjem priopćenju Platforme 112.

Građanska inicijativa U ime obitelji, koja od nedjelje prikuplja potpise za referendum da se u Ustav RH unese odredba kako je brak životna zajednica žene i muškarca, policiji je prijavila da su njihovi volonteri na više lokacija u Hrvatskoj, među kojima i u Zagrebu, bili izloženi napadima, vrijeđanjima i trganjima plakata,

Osuđujući te napade, Platforma 112 u priopćenju, međutim, ocjenjuje da inicijativa U ime obitelji nije građanska nego stranačka inicijativa stranke Hrast.

Navodi da stranka Hrast koristi demokratski izborene načine sudjelovanja građana u političkom odlučivanju putem referenduma kako bi promovirala politike suprotne zaštiti ljudskih prava.

Platforma 112 ističe da ih zabrinjava što se inicijativa U ime obitelji događa u vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore te žale što se ‘jedan građanski demokratski instrument (prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma) stavlja u službu političke ideologije koja koristi građanski mehanizam suodlučivanja za vlastitu promociju’.

Iz Platforme 112 tvrde da građanska inicijativa U ime obitelji ‘prima novac na žiro račun ad hoc osnovane udruge ‘Građani odlučuju’ (udruga je osnovana 3. travnja 2013.)’, čiji je dopredsjednik Krešimir Miletić, nositelj liste HRAST-a za grad Zagreb, a na izbornoj listi je i predsjednik udruge Goran Rubić.

Za prikupljenje potpisa inicijative za referendum o tome da se u Ustav RH unese kako je brak životna zajednica žene i muškarca, Platforma 112 kaže da je usmjereno na širenje homofobije i narušavanje Ustavom zajamčenih ljudskih prava.

Zato pozivaju građane i građanke da ‘prepoznaju razinu manipulacije’ te ističu da bi ‘sve osobe, koje žele živjeti u demokratskoj državi, trebale odbiti dati svoju građansku podršku navedenoj inicijativi’.

Položaj žena na tržištu rada i ekonomska kriza

Jednodnevni festival Intervencije bavi se gorućim pitanjima geopolitičkog, kulturnog i ekonomskog položaja Splita unutar europske mediteranske periferije. Festival će se održati ovog petka, 17. svibnja, u Gradskom kazalištu mladih u Splitu (Trg Republike 1). Fokus je ovogodišnjih Intervencija rasprava o ekonomskoj situaciji u Dalmaciji promatranoj u širem, mediteranskom kontekstu te o utjecaju krize na položaj žena u sveudilj patrijahalnoj sredini kroz javnu tribinu, predavanje i društveno angažirani dokumentarni film.

U sklopu Intervencija održava se tribina Žene, rad i ekonomska kriza posvećena položaju žena u Hrvatskoj danas, s naglaskom na dalmatinski kontekst. Rijetko dostupni poslovi u Dalmaciji uglavnom su prekarni, a time  i sve manje na raspolaganju ženama, čime  se dodatno perpetuiraju tradicionalne rodne obrasce ponašanja zbog ekonomske ovisnosti žena. Možemo li govoriti o napretku u položaju žena u obitelji, na radnome mjestu i društvu općenito u posljednja dva desetljeća? U kojoj mjeri ekonomska kriza utječe na povratak u tradicionalne patrijarhalne rodne uloge? 

U suradnji sa 6. Subversive Festivalom u jednodnevnom splitskom druženju i razmatranju situacije na Mediteranu sudjelovat će i prof. dr.Costas Douzinas, redoviti profesor na Sveučilištu Birckbeck u Velikoj Britaniji. Prof. Douzinas održat će predavanje o situaciji na europskoj periferiji – Mediteranu,
nakon kojeg će uslijediti projekcija filma Katastroika te rasprava o filmu.

Nakana je festivala Intervencije potaknuti uključivanje javnosti u raspravu o ključnim problemima života u gradu. Na temelju analize domaćih i stranih stručnjak(inja) te uvida u inozemna iskustva sa sličnim društvenim problemima, predavanja i tribine u sklopu Intervencija streme dati svebuhvatnu sliku stanja i doprinijeti promišljanju alternativnih rješenja gorućih pitanja o razvoju Splita i okolice.

Svi su dobrodošli!

PROGRAM FESTIVALA:

Festival INTERVENCIJE, 17. 05. 2013.
Gradsko kazalište mladih, Trg Republike 1/

18:00h

Panel Žene, rad i ekonomska kriza

Sudjeluju:

Jagoda Milidrag Šmid

Valerija Barada

Suzana Kunac

Tihana Rubić

Moderira: Antonija Primorac

19.30h

Predavanje prof. Costasa Douzinasa

Moderira: Maja Miše

20.30h

Projekcija filma Katastroika, Aris Chatzistefanou i Katerina Kitidi,
Grčka, 2012.

Filozofija i otpor u krizi: Grčka i budućnost Europe

U sklopu šestog Subversive Festivala, održano je predavanje Costasa Douzinasa, profesora prava i ravnatelja za humanističke znanosti Birkbeck na Sveučilištu u Londonu poznatog po radovima iz područja ljudskih prava, estetike, postmoderne pravne teorije i političke filozofije. U Zagrebu je održao predavanje temeljeno na pokretima otpora koji su niknuli u zadnje tri godine, a sve počevši na primjeru Grčke gdje je preispitivao uzroke trenutnih socio- ekonomskih i političkih kriza.

Pobuna i revolt je svugdje u svijetu. Živimo u vremenu kada milijuni ljudi postaju višak: mladi, stari, imigranti. Jedino što nam preostaje je učenje, unapređivanje znanja i umrežavanje kako bi mogli napraviti nešto za budućnost novih generacija i oživiti osjećaj zajednice.

Europska mladost je visokoobrazovna i imaju iste vještine kao naši vladari. Iako je tako nezaposlenost mladih postaje problem cijele generacije i nešto je što možemo nazvati genocidom, osim što ova vrsta genocida čini se ne zabrinjava nikoga, pa ni branitelje ljudskih prava- rekao je Douzinas.

Ističe kako je Grčka bila izabrana od strane europske elite i pretvorena u zamorca za rješavanje krize kapitalizma. Tvrdi da je najveća katastrofa Grčke i Europe ukupno uništenje društvene povezanosti, destrukcija vala, odnosno način na koji se odnosimo prema zajednici. Gospodarska situacija se može riješiti, ali društvena povezanost je nešto što ako se izgubi, nema puta natrag.

Nadalje tvrdi, kako dug nije naš najveći neprijatelj, nego mazivo u kulturi kupovine i potrošnje, a Grčka je dobar primjer za to. Potrošnja i hedonizam su usko povezani, pogotovo kada se živjelo u vrijeme u kojem se lako dolazilo do kredita, kartica, studentskih zajmova, hipoteka itd. Euro-grčke elite su koristile štednju kako bi se smanjila društvena prava, a cilj je bio početak razlamanja zajednice i kontroliranje kroz zaduženost i krivnju. Uslijedila je nasilna privatizacija i sustavna prodaju svega što se može prodati, da bi nakon prodaje sve ponovno biti iznajmljeno nama.

Costas Douzinas koristi primjer Grčke jer je apsolutno tipična za ono što se događa u EU. U zadnjih 4, 5 godina razvile su se nove vrste otpora koje su postale sve upornije i ponavljaju se u svijetu. Postavlja se pitanje što izaziva takve promjene ponašanja, ali ako pogledamo najugroženije vrste ljude zahvaćene ovom ekonomskom krizom (radnike, mlade, imigrante), odgovor postaje sasvim logičan.

Radnik se može početi nasilno ponašati ako poveznica u lancu pukne, odnosno ako ostane bez posla, što vodi do velike frustracije. Glad, očaj i osjećaj nepravde vodi ka otporu do trenutka kada fizički i materijalno više ne možemo izdržati. Imigranti žive u svijetu u kojem počinju voditi život nedokumentiranosti, a da bi njihov život postao život moraju doći do smrti, što dokazuje primjer imigranata koji su u Ateni štrajkali glađu 40 dana, došli do ruba, gotovo do smrti. I ako se pitamo tko su pobunjenici koji su ustali i digli glas protiv takvog načina života, odgovor je da su to ljudi čiji stavovi nikad nisu bili saslušani. I odlučili su reći: “Dosta, bunimo se! Tražimo pravo, i da, imamo pravo!”

Upravo tim skupinama trebamo pružiti potporu; ljudima koji su politički nevidljivi i oni koju su potpuno isključeni, jer će njihova emancipacija značiti emancipaciju cijelog društva.

“Kraj sustava moći u Grčkoj je sada pitanje povijesne nužnosti”, navodi Douzinas, rekavši kako se revolucije događaju kad  politička moć dođe do kraja i postane štetna, a to je upravo ono što se sada događa u Grčkoj i u Europi.

“U životu postoje stvari na koje smo spremni i na koje nikada nismo spremni. Nikad nismo spremni zaljubiti se i pokrenuti revoluciju. A kada će se revolucija pokrenuti? Kada ljudi u različitim regijama i sektorima kažu DOSTA, samo tada će doći do radikalnih promjena”- zaključio je Costas Douzinas.

 

Ljudska prava nisu stvar referenduma

U svjetlu sakupljanja potpisa inicijative ‘U ime obitelji’ referendum o promjeni Ustava i definiranju braka kao isključive zajednice muškarca i žene, razgovarali smo s prvom studentskom LGBTIQ udrugom u Hrvatskoj pod nazivom AUT. AUT je neprofitna  inicijativa u sklopu Kluba studenata Filozofskog fakulteta (KSFF) čiji je cilj promicanje prava i vidljivosti LGBTIQ studenata i studentica. Članovi udruge odlučili su reagirati na inicijativu ‘U ime obitelji’ te su krenuli u simbolično skupljanje potpisa i time dali mogućnost studentima i drugim građanima da izraze svoje nezadovoljstvo.

Vaša je inicijativa svega nekoliko tjedana stara. Otkud ideja za pokretanje? Koji su vam krajnji praktični ciljevi?

Zapravo, ideja o LGBTIQ inicijativi AUT u našim se glavama kuha od početka akademske godine, ali smo je zapravo službeno osnovali u travnju 2013. kad nas se skupilo troje i kad smo zajedničkim snagama mogli krenuti u osnivanje inicijative. Najviše nam je muka zadavalo ime jer se nismo htjeli sakriti iza sigurnog imena koje ne daje odmah do znanja o čemu je riječ, a nismo ni htjeli biti isključivi. Zbog toga je AUT bio sjajan izbor jer s jedne strane označava marginalni položaj LGBTIQ osoba u hrvatskom društvu, ali i u akademskoj zajednici, a s druge znači i ‘izlazak iz ormara’, a osnivanje prve inicijative koja je službeni dio fakulteta može se nazvati autanjem. AUT se nalazi u sklopu Kluba studenata Filozofskog fakulteta (KSFF), a iznimno cijenimo što nas na svaki način podržava ta najveća (i najkul, moramo dodati!) udruga na FFZG-u.

AUT je osnovan jer smo svjesni da postoji potreba za osnivanjem studentskih inicijativa i udruga koja se bave pravima i vidljivošću LGBTIQ studenata i studentica, problematiziraju njihov položaj na Fakultetu i u društvu te artikuliraju njihove potrebe. Cilj nam je stvoriti siguran prostor i ubaciti se u područje akademske zajednice koje je LGBTIQ osobama dugo bio nepristupačno. Isto smo tako svjesni da se prva takva inicijativa mogla osnovati samo na Filozofskom fakultetu, ali naše članice i članovi dolaze i s drugih fakulteta i nadamo se da ćemo potaknuti ljude da sami osnuju sličnu inicijativu na svom matičnom fakultetu.

Otkud ideja za postavljanje štanda uz štand inicijative ‘U ime obitelji’?

Prvi se sastanak AUT-a slučajno poklopio i s prvim danom skupljanja potpisa za referendum da se u Ustav unese odredba da je brak zajednica između žene i muškarca. Budući da je ta inicijativa svoj štand imala odmah na ulazu u Filozofski fakultet (da ne spominjemo da nam je cijeli tjedan prije dijelila svoje promo letke), studenti i studentice su izrazili negodovanje time što je naš fakultet pretvoren u jedno od prikupljačkih mjesta za takav referendum, čime se vrijeđa dostojanstvo LGBTIQ studenata, njihovih prijatelja i prijateljica te profesora i profesorica. Glasovanjem je odlučeno da na miroljubivi i pozitivni način želimo reagirati i poručiti da Filozofski pripada svima i da je to mjesto tolerancije te da nećemo dopustiti da se bilo koja osoba osjeća loše ili ugroženo na vlastitom fakultetu.

Budući da se na sastanku okupilo 40-ak ljudi, odmah smo krenuli u akciju i sljedeći dan dobili svoj štand, isprintali letke za bračnu jednakost i počeli simbolično skupljati potpise kojima izražavamo svoje nezadovoljstvo situacijom ispred fakulteta i koje mislimo uručiti dekanu kad ih skupimo tisuću.

Koji je vaš stav prema inicijativi ‘U ime obitelji’ i mogućem referendumu?

 Ljudska prava nisu stvar referenduma, a na inicijative koje pod krinkom kršćanskih vrijednosti i zabrinutosti za budućnost djece serviraju govor mržnje nemamo komentara.

Kakve su reakcije ljudi na vaš štand i koliko ste potpisa prikupili?

Reakcije su fenomenalne! U tri smo sata prikupili više od 400 potpisa. Do kraja tjedna ćemo vjerojatno imati i preko tisuću. Ljudi nam prilaze, potpisuju, volontiraju, zahvaljuju, javljaju se s drugih fakulteta jer žele organizirati nešto slično, daju nam podršku… Atmosfera na štandu je odlična, ljudi se druže, imamo šarene zastave i rukom napisane plakate s porukama ljubavi. Možda nemamo novaca za četverostrane letke u boji i tisuće plakata, ali imamo volje i energije i to se vidi. Ovim bismo putem zahvalili svima koji neumorno volontiraju na štandu  i na bilo koji način pomažu radu AUT-a.

Imate li neki drugi krajnji cilj vašeg prikupljanja potpisa osim podizanja svijesti i izražavanja negodovanja?

Svjesni smo da ne možemo zaustaviti skupljanje potpisa za referendum pa to i ne pokušavamo. Samo želimo pokazati da studenti i studentice Filozofskog fakulteta neće mirno gledati kako skupina kojoj su sva prava zagarantirana rođenjem i koja je u svakom (prvenstveno zakonskom) smislu većina (a koja za sebe tvrdi da su joj prava ugrožena) na njihovom fakultetu određuje kako obitelj treba izgledati i kakva je ljubav normalna i prirodna. Nadamo se da će ova akcija ujediniti studente i studentice Filozofskog i ostalih fakulteta i potaknuti ih na akciju.

Kako procjenjujete stanje na Filozofskom fakultetu vezano uz ovu aktualnu problematiku? Jesu li studenti upućeni, aktivni?

Studenti i studentice su aktivni, uključeni, neprestano od njih dobivamo nove ideje, prijedloge, ponude za volontiranje i pomoć. Osjeti se da nam je dosta svega što se u posljednjih mjeseci događa u Hrvatskoj (linč LGBTIQ osoba oko zdravstvenog odgoja, fašistički povici ispred katedrale, povlačenje Gavellinog plakata), ali da ne gubimo nadu, nego shvaćamo potrebu organiziranja i pružanja mirnog otpora.

Kako komentirate širenje vaše inicijative i postavljanje štandova i na druge fakultete?

Kad smo čuli da i Hrvatski studiji, PMF i FER planiraju organizirati slične štandove, nastalo je opće oduševljenje. Cilj nam je da se ljudi probude, uključe i reagiraju na stvari koje se događaju na njihovim fakultetima. Ovo je pravo vrijeme za miroljubivi, šareni i glasni otpor!

Koji su vam planovi nevezano uz inicijativu ‘U ime obitelji’?

Iako se trenutačno čini da su nam sve aktivnosti povezane s inicijativom ‘U ime obitelji’ (što nam zapravo i nije bilo u planu), imamo nekoliko konkretnijih planova za budućnost. Tako 17.svibnja na prostoru Filozofskog fakulteta organiziramo filmsku projekciju The Times of Harvey Milk i tako obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije.  6. lipnja u KSFF-u imamo prvi (aktivizmom nabijeni) tulum i predavanje Matee Popov iz Zagreb Pridea o važnosti, ciljevima i posljedicama prajdova u Hrvatskoj. Tako ćemo simbolički najaviti splitsku i zagrebačku Povorku ponosa . Planiramo i zajednički odlazak na zagrebačku Povorku ponosa kao službena studentska inicijativa Filozofskog fakulteta. Sljedeće akademske godine u planu su radionice, tribine, filmski maratoni i književne večeri.

Trg Franje Tuđmana postao Trg žrtava fašizma

Nakon što je novoosnovana stranka ZA GRAD u Zagrebu organizirala akcije čišćenja napuštenih gradskih prostora te društveni dućan, nezavisna lista Drugo lice Splita danas je provela akciju preimenovanja ulica kojom su željeli poručiti da ‘zatiranje antifašizma nije dobar zalog za budući razvoj’.

“Kako bi otrgli od zaborava i prekinuli s osjećajem sramote zbog antifašističke povijesti grada Splita, članovi nezavisne liste Drugo lice Splita danas su izveli performans pod nazivom Vratimo imena ulica i trgova. Njime su željeli poručiti javnosti da sustavno zatiranje antifašizma, koji je itekako obilježio grad, nikako nije dobar zalog za budući razvoj”, napisali su u svom priopćenju.

U sklopu akcije na Trgu Franje Tuđmana izvješena je ploča s natpisom Trg žrtava fašizma, na Gatu Svetog Nikole postavljena je ploča s natpisom Obala 26. listopada, dok je na Biskupovoj palači zalijepljena ploča s natpisom Ulica Prvog Splitskog odreda.

“Split bez sjećanja na antifašističku borbu je grad posvađan sa samim sobom.Grad bez sjećanja gubi sve izglede da kreira vlastitu budućnost”, upozorio je Dragan Markovina, nositelj liste Drugo lice Splita.