Milano: 200 000 građana/ki prosvjedovalo protiv rasizma

Oko 200 000 građana/ki ove je subote u Milanu prosvjedovalo protiv rasizma i rasističkih politika desničarske, populističke vlade.

Prosvjed je potaknut dekretom izdanim u rujnu koji olakšava deportaciju migranata/ica i oduzimanje državljanstva uslijed počinjenja kaznenih djela te pokušajima Italije da zatvoriti svoje luke brodovima s migrantima/icama spašenim u Mediteranu.

Zamjenik premijera i čelnik Sjeverne lige Matteo Salvini izjavio je kako će ova nova vladina imigracijska politika “učiniti Italiju sigurnijom”.

Upravo u Lombardiji, regiji u kojoj se nalazi Milano, krajnje desno orijentirana Sjeverna liga uživa veliku podršku.

No, sudionici/e prosvjeda protive se politici Sjeverne lige i smatraju da vlada promiče strah i mržnju kako bi širila daljnje podjele.

“Prihvaćanje drugih je jedna jako lijepa gesta, a raznolikost nas može samo obogatiti.” navela je jedna od prosvjednica.

“Želimo da Italija promijeni svoju politiku. Ljude i njihove teškoće potrebno je staviti na prvo mjesto.” Izjavio je također jedan od prosvjednika za talijanski Rai TV.

Prosvjednici/e su marširali/e upravo pod sloganom People First, a marš je završen na trgu Duomo gdje je uslijedio i koncert.

Interaktivna karta informira o dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj

Prema podacima sakupljenim istraživanjem reporterke Danke Derifaj za potrebe emisije ‘Potraga’ te slobodne novinarke Mašenjke Bačić napravljena je interaktivna karta dostupnosti medicinske usluge prekida trudnoće u Hrvatskoj.

Na interaktivnoj karti moguće je pristupiti podacima 27 javnih bolnica u Hrvatskoj koje vrše uslugu abortusa te dobiti uvid u informacije poput broja specijalista/kinja u određenoj bolnici, broja priziva savjesti i okvirne cijene postupka pod općom anestezijom.

Prema dostupnim podacima moguće je uočiti da je abortus najnedostupniji u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske gdje postoji najveći broj bolnica u kojima su svi/e specijalisti/kinje uložili/e priziv savjesti. Pobačaj stoga, prema podacima, uopće nije moguće obaviti u Vinkovcima, Našicama, Požegi i Virovitici.

Također, od 20 dostupnih specijalista/kinja, njih 20 je uložilo priziv savjesti i u zagrebačkom Svetom Duhu, dok je u drugim bolnicama u gradu pobačaj ipak službeno dostupan uz nekoliko liječnika/ca po bolnici s uloženim prizivom.

S druge strane, priziv savjesti nije uložio/la niti jedan/na liječnik/ca specijalist/kinja u Vukovaru, Karlovcu, Ogulinu, Rijeci, Puli, Gospiću i Kninu.

Cijena prekida trudnoće, također vidljiva na karti, varira diljem Hrvatske, ali se u prosjeku kreće oko 2500 kn. Najskuplji su Dubrovnik i Rijeka s okvirnom cijenom od 3000 kn, dok je najjeftiniji abortus moguće obaviti u Bjelovaru za 1870 kn. Slijede Sisak, Zabok, Varaždin i Čakovec koji prekid trudnoće naplaćuju okvirno 2000 kn.

Karta je također povezana sa statistikama iz ljetopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o broju medicinski induciranih prekida trudnoće po županijama u 2017. godini.

Želimo senzibilizirati javnost za probleme kulturnog polja te negativne efekte koje zapostavljanje kulture ima po društvo

U zadnjih nekoliko godina radnice i radnici u kulturi svedeni su na marginu društva, kultura je osiromašena, kritičko mišljenje i djelovanje se sankcionira, knjige koje potiču kritičko mišljenje se ‘brišu’. Inicijativa ‘Dosta je rezova’ početkom veljače ispred Ministarstva kulture organizirala je prosvjed na kojem su se tražili dostojanstveni uvjeti rada za sve radnike i radnice u kulturi, javno financiranje kulture i neprofitnih medija kao prostora nezavisnog i istraživačkog novinarstva u službi javnosti te prestanak gušenja, rezanja i sužavanja prostora kritike i edukacije.

O inicijativi, ciljevima njihova okupljanja, stanju u kulturi, kao i novinarstvu razgovarale smo s aktivistom inicijative Matijom Pricom uoči sutrašnjeg prosvjeda koje organizira Hrvatsko novinarsko društvo – Novinarstvo ne damo!

Kako je nastala Inicijativa “Dosta je rezova”?

Neposredan povod za pokretanje Inicijative bili su ovogodišnji rezultati javnog poziva Ministarstva kulture za dodjelu programskih sredstava za 2019. godinu te činjenica kako je i ove godine došlo do smanjenja iznosa namijenjenog financiranju kulturnih programa, što je za mnoge udruge značilo nemogućnost provođenja dijela predviđenih aktivnosti, ali je i radnike/ice u tim organizacijama stavilo u tešku i neizvjesnu poziciju.

Koji je osnovni cilj Inicijative?

Cilj je prvenstveno ukazati na zapostavljenost i loš tretman polja kulture na državnoj razini, kao i na nesigurnost uvjeta u kojima radi većina ljudi koji se kulturom u Hrvatskoj bave. Ovo je tim veći izazov jer se u javnosti često prezentira posve suprotna slika, koja je daleko od istine. Shodno tome, Inicijativa je izradila i popis zahtjeva koji je na prosvjedu 4. veljače bio pročitan i predan Ministarstvu kulture.

Tko stoji iza Inicijative?

Inicijativa okuplja radnike i radnice u kulturi i umjetnike i umjetnice, pri čemu svi nastupaju individualno, a ne kao članovi/ice pojedinih organizacija, institucija ili strukovnih udruga.

Kakav je trenutačno odnos prema kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj od strane čelnih ljudi?

Iako su ovogodišnji rezultati natječaja bili neposredan povod, važno je naglasiti kako je pokretanje Inicijative reakcija na dugoročnu politiku Ministarstva kojom se sustavno zapostavlja javno ulaganje u kulturu te ignorira važnost tog ulaganja, dok se bavljenje kulturom sve intenzivnije podčinjava logici tržišnog funkcioniranja, što je u suprotnosti s funkcijom koju bi kultura trebala imati u društvu. Dovoljno govori podatak da godišnji proračun Ministarstva kulture iznosi svega 0,88% državnog, što je daleko manje nego u drugim zemljama članicama EU slične veličine.

Što predlažete, odnosno tražite Inicijativom kako bi se situacija poboljšala?

Napravljen je inicijalni popis zahtjeva koji je predan Ministarstvu kulture, a sežu od apela za regulacijom radnih uvjeta i povećanjem budžeta za kulturu na 3% do poziva za ulaganje u kulturnu infrastrukturu kako bi ona bila široko dostupna. Osim toga, protivimo se uvođenju tržišne logike te inzistiramo na transparentnom radu kulturnih vijeća koja odlučuju o raspodjeli sredstava. Naposljetku, zalažemo se i za javno financiranje neprofitnih medija, kao zaloga nepristranog, kritičkog novinarstva.

Kakve reakcije stižu iz Ministarstva kulture nakon osnutka ove Inicijative, kao i protesta pred Ministarstvom kulture održanog 04. veljače 2019. godine?

Za početak, bitno je istaknuti kako je i prije formiranja Inicijative na adresu Ministarstva poslano nekoliko službenih upita i poziva na razgovor, međutim niti na jedan od njih nije stigao odgovor, da bi za vrijeme trajanja prosvjeda iz Ministarstva stigao poziv na razgovor, međutim kako je riječ bila o neslužbenom, ad hoc pozivu upućenom nekolicini članova/uca, koji je trebao poslužiti isključivo kao pranje ruku nadležnih, svaki razgovor u tom obliku smo odbili, uz napomenu da ćemo se očitovati ako ikada stigne službeni poziv iz Ministarstva. To se do danas nije dogodilo.Osim toga, kako Inicijativa funkcionira na principu horizontalnog odlučivanja, ne bi bilo korektno prema ostalim članovima/icama da je nekolicina odlučila u njihovo ime. Također, prije dva tjedna Ministarstvo je počelo objavljivati analize rezultata natječaja, no umjesto suvisle analize dobili smo samo pokušaj spina, a potpuniji osvrt moguće je pročitati na Facebook stranici Inicijative.

S obzirom na Vaš angažman po pitanju slobode novinarstva te slobode izražavanja; kakva je situacija u hrvatskom novinarstvu?

Smatramo kako su kritički mediji i istraživačko novinarstvo jedan od temelja i preduvjeta demokratskog društva. Činjenica je da danas takav tip novinarstva praktički opstaje još samo u manjim neprofitnim medijima, kojima se pak otežava normalno funkcioniranje. Kritičko pisanje i kritika vladajućih elita unutar većeg sustava gotovo je nemoguća, kao što je očito iz slučaja HTV-a i tužbi koje podnosi protiv vlastitih novinara. Situacija u medijskom polju daleko je od dobre, a Ministarstvo ne pokazuje naročiti interes za adresiranjem problema, što se očituje u konstantnom odgađanju donošenja medijske strategije s jedne strane te stalnim smanjivanjem potpora s druge. 

Koje daljnje akcije su u pripremi?

Radi se na intenzivnijem povezivanju i razmjeni iskustava među akterima/icama u polju kako bi se temeljito pripremilo za buduće akcije. U tom kontekstu uskoro će biti organiziran okrugli stol koji bi okupio umjetnike/ice iz raznih disciplina i slobodne autore/ice, a povodom Nacrta novog zakona o umjetničkoj djelatnosti. Jedan od ključnih koraka dugoročno predstavlja i senzibilizacija šire javnosti za probleme kulturnog polja te negativne efekte koje zapostavljanje kulture ima po društvo.

*Sukladno svemu što ste mogli pročitati i svemu što se događa, posebice posljednjih mjeseci, uredništvo Libele vas poziva da se sutra u 12:05 sati, ispred Novinarskog doma, odazovete prosvjedu ‘Novinarstvo ne damo’  i podržite zajedničku borbu kako novinara i novinarki, tako i svih radnika i radnica u kulturi. 

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Stručnjaci/inje predstavili prijedlog Zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće

U organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI i Inicijative liječnika/liječnica za reguliranje ‘priziva savjesti’ u medicini, 28. veljače, u Novinarskom domu održao se okrugli stol ‘Zakon o pobačaju za 21. stoljeće – Vjerujemo ženama’. Na okruglom stolu je predstavljen prijedlog ‘Zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće’ koji je kreirala nezavisna grupa stručnjaka i stručnjakinja na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Bili/e su potaknuti/e činjenicom da novi zakon koji bi trebao regulirati prekid trudnoće još nije donesen (čime je prekršen rok koji je naložio Ustavni sud), a očekuje se da neće biti donesen ni u mandatu ove Vlade. Također, u javnosti postoji opravdana bojazan da će novi zakon biti rigorozniji te da će ograničiti dostupnost pobačaja i dodatno stigmatizirati žene. O svemu tome na okruglom stolu raspravljali su prof. dr. sc. Dubravko Lepušić, ginekolog, Adriana Lamackova, viša pravna savjetnica za Europu (CRR),  Dr. sc. Ivana Radačić, stručnjakinja za ljudska prava i Dr.sc. Jasenka Grujić, ginekologinja. Događaj je moderirala Nives Miošić.

Na samom početku odala se počast Gorjani Gjurić, pedijatrici koja se žestoko borila za pravo na legalan, siguran i dostupan pobačaj. “Gorjana nam strašno nedostaje… obvezni smo prema njoj da se dalje borimo…”, kazala je Jasenka Grujić.

Dubravko Lepušić kazao je da je prijedlog zakona koji će danas prikazati dostojan 21. stoljeća te da je nastao u suradnji s nacionalnim, ali i međunarodnim stručnjacima/injama. “Iza ovog prijedloga stoji težak i ambiciozan rad”, uvodno je kazao Lepušić te dodao da se na prijedlogu zakona radilo oko godinu dana. Napomenuo je da je prekid trudnoće medicinski postupak, te da uskraćivanje pristupa sigurnom zakonitom pobačaju je kršenje ljudskih prava. Dodatno je naglasio i važnost dostupne kontracepcije, informiranja i edukacije u smanjenju neplaniranih trudnoća. 

Adriana Lamackova iz Centra za reproduktivna prava (CRR) predstavila je europske prakse koje su utjecale na ovaj prijedlog te je napravila kratki pregled stanja reproduktivnih prava u članicama Europske unije i Vijeća Europe. Naglasila je da je Europa i dalje progresivnija po pitanju reproduktivnih prava, no isto tako je nabrojala koje zemlje imaju još uvijek restriktivne zakone – Andora, Lichtenstein, Malta, Monaco, San Marino, Sjeverna Irska i Poljska. U većini europskih zemalja dopušten je pobačaj na zahtjev žene, legalni okvir je u većini zemalja je 12 tjedana te je dopušten pobačaj nakon tog vremenskog okvira u slučaju specifičnih socio-ekonomskih situacija, teške dijagnoze fetusa, seksualnog nasilja i/ili opasnosti po život i zdravlje žene. Uz to, Lamackova je okupljene informirala koje su zemlje u posljednjih nekoliko godina donijele progresivnije zakone. Tako je Francuska ukinula formulaciju ‘teških okolnosti’ i obvezni period čekanja od 7 dana od dana kad žena zatraži pobačaj te se uvelo kažnjavanje u slučaju sprječavanja pristupu informacijama i samom pobačaju. Na Cipru i Irskoj je legaliziran pobačaj do 12 tjedna, te se u slučaju već navedenih razloga omogućuje i kasnije. Također, Belgija je uklonila pobačaj iz Kaznenog zakona i ukinula formulaciju ‘teških okolnosti’.  Zemlje koje bi u 2019. mogle donijeti liberalnije zakone su Island, Gibraltar, Makedonija i Monako. “Prema međunarodnim smjernicama pobačaj treba biti integriran u javnozdravstveni sustav kako bi se prevenirala stigmatizacija i diskriminacija žena“, zaključno je dodala Lamackova.

Ivana Radačić nas je uvela u sam prijedlog zakona i situaciju koja mu je prethodila. Na početku je naglasila važnost edukativnih i preventivnih mjera – da žene moraju biti educirane o uslugama koje su im dostupne. Uz to, naglasila je potrebu da se zakonodavno reguliraju troškovi pobačaja i ‘priziv savjesti’. “Ne postoji konsenzus o tome kako treba regulirati i do koje dobi odobriti pobačaj na zahtjev”, kazala je Radačić i dodala da postoji konsenzus da se restriktivni zakoni moraju mijenjati jer utječu na povećanje smrtnosti žena i narušavaju njihovo mentalno zdravlje. Također, naglasila je da pobačaj treba biti dostupan fizički, geografski, financijski i informacijski. Uz to, trebao bi biti lišen nedopustivih prepreka kao što su obvezno savjetovanje, obveza čekanja i sl. Upravo zato u međunarodne zakone umjesto savjetovanja uvedeno je informiranje pacijentice prije zahvata i obvezni pristanak koji je produkt informiranosti žene, a ne puki potpis na papiru i procedura. Uz to, kazala je da je postoji zabrinutost po pitanju dostupnosti kontracepcije i pobačaja u Hrvatskoj te je dodala je da je nužno da moderna kontracepcijska sredstva budu dostupna preko HZZO-a.

Jasenka Grujić uvela nas je u novitete koje prijedlog zakona nezavisne skupine stručnjaka/inja donosi. “Ovaj zakon zauzima se za pristup na temelju ljudskih prava, usmjeren na pacijenticu i njene zdravstvene potrebe“, uvodno je kazala Grujić. Prema prijedlogu je važno da informirani pristanak bude temeljni institut odnosa liječnika/ice i pacijentice te da pacijentice mogu odabrati tip pobačaja. “Sramotno je da je medikamentozni pobačaj dostupan samo u nekolicini bolnica u Hrvatskoj”, kazala je. Njihov prijedlog zakona donosi granicu od 12 tjedana za legalni pobačaj te nalaže da ako su zadovoljeni svi kriteriji za prekid trudnoće, nakon razgovora s ginekologom/injom, pobačaj se može napraviti odmah. Uz to, predloženo je da pobačaj od 12 do 22 tjedna odobrava samo ginekolog/inja uz moguće savjetovanje s drugim stručnjacima, u slučaju specifičnih pitanja po zdravlju žene. Novitet je prekid trudnoće za maloljetnice. Tako prijedlog nalaže da osoba nakon navršenih 16 godina može pristupiti pobačaju uz informirani pristanak, bez autorizacije roditelja. Djevojke mlađe od 16 godina moraju imati pristanak zakonskog zastupnika/ice, osim u slučaju da je prekid trudnoće u najboljem interesu djeteta, o čemu odluku donosi komisija uzimajući u obzir specifičnost situacije u kojoj se djevojka nalazi. Također, njihov prijedlog ne iziskuje obvezno savjetovanje, periode čekanja i odobrenje komisije, to se zamjenjuje informiranim pristankom. Prekid trudnoće vrši se u ustanovama primarne, sekundarne i tercijarne razine kojima je to od Ministarstva odobreno, te u onim stacionarnim ustanovama koje imaju jedinicu za ginekologiju i opstetriciju. Na taj način, smatraju, država će imati nadzor nad ustanovama koje vrše pobačaj. Također, ukida se dobna granica za sterilizaciju (bila je 35 godina) te se dozvoljava svakoj punoljetnoj osobi pravo na odlučivanje o svom tijelu.

Radna skupina ovog prijedloga nalaže da se ‘priziv savjesti’ zamjeni terminom ‘odbijanje vršenja legalnog prekida trudnoće zbog vlastite savjesti i religijskih uvjerenja’. Vezano za to, Grujić je naglasila da ne postoji ni jedan zakon koji regulira priziv savjesti, već da on postoji u religijskim, a ne u sekularnim zakonima. Prijedlog propisuje i obvezu osiguravanja odgovarajućeg broja i rasprostranjenosti ginekologa/inja koji vrše prekid trudnoće. Sukladno tome, ustanove bi trebale odrediti koliki postotak njihovih ginekologa/inja se može pozvati na ‘priziv savjesti’. Također, institucijama se sukladno tomu zabranjuje odbijanje pobačaja, kao što je to trenutno slučaj s određenim bolničkim kolektivima. “Moramo se pitati kako će mladi ginekolozi/inje moći svladati tehnike prekida trudnoće u institucijama u kojima se to uopće ne radi”, kazala Grujić. Dodala je i da je važno da troškovi pobačaja i moderne kontracepcije idu na teret HZZO-a.

Raspravi nakon izlaganja pridružili su se zastupnici i zastupnice pa je tako Mirando Mrsić pozvao zainteresirane na zajedničko kreiranje jedinstvenog prijedloga zakona. Osvrnuo se na cijene zahvata u privatnim ustanovama te je dodao da bi 90 posto pobačaja trebalo biti medikamentoznih. Pohvalio je prijedlog, ali je dodao će ga biti teško realizirati u trenutnoj situaciji te je ukazao na apsurd da liječnici/e koji/e se pozivaju na ‘priziv savjesti’ nemaju problem s vršenjem potpomognite oplodnje. To je potvrdio i doktor Lepušić riječima: “radili bi fine stvari, a druge ne bi.”

Silvija Stanić iz udruge Korak po korak posebno je pohvalila uvođenje maloljetničkih trudnoća u prijedlog zakona. “U našem savjetovalištu, svakodnevno se susrećemo s problemom dostupnosti i posebno nereguliranom pobačaju za maloljetnice”, kazala je i dodala da se zapravo velik broj maloljetničkih trudnoća otkriva dosta kasno, kad već istekne zakonski okvir za prekid trudnoće. Također, kazala je da ona ne bi nužno tražila obvezno savjetovanje, no da bi ostavila tu mogućnost. “Ovim prijedlogom nismo protiv savjetovališta, samo smatramo da ne moraju biti obvezna”, odgovorila je Radačić.

Nives Šikanić Dugić iz Klaićeve bolnice kazala je da u prijedlogu po pitanju maloljetnica postoji problem jer se djevojke od 16 do 18 godina prilikom pobačaja stavlja u opću anesteziju, a takvu vrstu anestezije moraju potpisati roditelji ili zakonski zastupnici. Pozdravila je prijedlog, no dodala je da se u nacrtu zakona ta prepreka treba uzeti u obzir i smisliti način kako joj doskočiti. Kao osoba koja godinama radi s maloljetnicima, kazala je da je najbolja prevencija zdravstveni i seksualni odgoj jer mladi jako malo znaju i jako im je malo provjerenih i točnih informacija dostupno. Osim toga, dodala je da problem stvara i cijena kontracepcije jer mnogi mladi zapravo nemaju financijsku mogućnost kupovine kontracepcije, posebice jer ne žele da im roditelji to znaju.

Maja Mamula iz Ženske sobe osvrnula se na problem seksualnog nasilja te je kazala da unatoč tome što je i sada zakonski u slučajevima seksualnog nasilja dozvoljen pobačaj nakon legalne granice, u praksi je on u tim slučajevima teško dostupan. Također, dodala je da zbog raznih zakonodavnih procedura i financijskih prepreka žrtve nasilja često vode utrku s vremenom za obavljanje zahvata.

Marina Škrabalo iz zaklade Solidarna za kraj je naglasila da ovakav prijedlog treba ići u javnu raspravu i doprijeti do svih gradova Hrvatske te je dodala da unatoč trenutnoj klimi, provedene ankete pokazuju da većina građana i građanki podržava pobačaj u zakonskim okvirima.

Na kraju su kreatori/ice prijedloga dodali da ‘priziv savjesti’ treba regulirati u cijeloj medicini, ne samo na području reproduktivnog zdravlja te su dodali da unatoč okruženju i klimi u kojoj se nalazimo su željeli pokazati da “mala grupa ljudi može nešto pokrenuti, da postoji alternativa”.

Sukladno tomu, pozvali su Vladu RH da uputi Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće u javnu raspravu. 

Inicijativu i Prijedlog zakona pozitivno su ocijenile Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

U medijskoj želji za skandalima gube se zločini crkve

Komentar članice uredništva Libele Katatrine Pavičić-Ivelja, originalno objavljen na portalu Radio Slobodna Evropa, prenosimo u cijelosti. 

Iako se na prvi pogled možda i može činiti da se u nedavnom Jezerinčevom slučaju radi o nepromišljenoj, u afektu izrečenoj izjavi s obzirom na to da je njezin sadržaj doista apsurdan i lišen ikakvog činjeničnog uporišta, ipak sam spremna tvrditi da se radi o i te kako dobro isplaniranom činu.

Naravno da je naprosto degutantno na bilo koji način uopće povlačiti paralele između pedofila koji ciljano vrebaju maloljetnu djecu kako bi ih seksualno napastovali – što mora biti vrlo promišljen čin i nikada ne može biti nešto što se ‘slučajno’ dogodilo – sa ženama koje odluče izvršiti prekid trudnoće i to na sasvim neproblematičan način s obzirom na to da zakonski okvir pobačaj na zahtjev dopušta prije no što postoji ikakva viabilnost fetusa.

Dok bilo kakav seksualni čin nad djetetom mora podrazumijevati jasnu namjeru da ga se izvrši, trudnoća jest nešto što se usprkos svim mjerama predostrožnosti može dogoditi. Postoje razno razni faktori koji mogu utjecati na to zašto pojedina žena ne želi trudnoću ili se ne osjeća spremnom/voljnom postati majkom. Ono što je bitno naglasiti jest da je u tim slučajevima odluka o prekidu trudnoće u stvari jedna vrlo odgovorna, a često zbog društvene osude, tzv. priziva savjesti i ostalih prepreka koje ženama mogu stajati na putu i izrazito teška odluka. Stoga, u najmanju ruku je neukusno s pedofilije naglasak prebacivati na žene kao ‘ubojice nerođene djece’ i time ih još dodatno stigmatizirati.

No, u trenutnom konkretnom kontekstu, baš zato što je dobro poznato kolike su u posljednje vrijeme kontroverze bile vezane uz pitanje pobačaja na zahtjev je naglasak s pedofilije prebačen upravo na abortus. Prilikom govora o primjerice ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije itekako je na vidjelo izašlo koliko dezinformacija kruži javnim prostorom, pa i koliko su određeni/e građani/ke spremne prihvatiti određene stavove bez ikakvog kritičkog razmatranja i fact-checkinga. S obzirom na to, nema razloga misliti da to i sada neće biti slučaj. Također, pitanje reproduktivnih prava jedno je od najpogodnijih za stvaranje diverzije budući da za sobom kao lavinu povlači i niz drugih pitanja vezanih za ženska prava i zabrinjavajuće zanemarivanje istih kakvo smo na različite načine mogli primijetiti u posljednje vrijeme u Hrvatskoj (sjetimo se samo slučaja ‘Daruvarac’).

Puštanjem izjave poput Jezerinčeve u javni prostor nastoji se isprovocirati svojevrsni ‘skandal’, uzburkati emocije javnosti – bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu – te posljedično izazvati lavinu senzacionalističkih naslova u medijima koji će se baviti svime osim problemom pedofilije. Već sada vidimo da se većina članaka objavljenih u raznim medijima fokusira na samu apsurdnost Jezerinčeve izjave i pojašnjava kako se parfemi ne rade stvarno od abortiranih fetusa. U nekim člancima čak se raspravlja o njegovoj ulozi u domovinskom ratu. U svoj toj senzacionalističkoj želji za ‘skandalima i intrigama’ pedofilija u crkvi kao tema već se pomalo gubi.

A uspije li problem pedofilije još jednom medijski potpuno potonuti u moru diverzija, crkva je postigla točno ono što je htjela – još jednom žrtvovala nedužne žene u svrhu manipulacije javnosti u sekularne prostore uvodeći ideologiju kojoj ondje nije mjesto, dok crkveni zločini još jednom padaju u zaborav.

Zakon o pobačaju za 21. stoljeće – Vjerujemo ženama

Okrugli stol  “Zakon o pobačaju za 21. stoljeće – Vjerujemo ženama”, u organizaciji CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijative liječnika/ca održat će se u četvrtak, 28. 02. 2019. od 11 do 13 sati u Novinarskom domu, Perkovčeva 2, Zagreb.

Novi zakon koji bi trebao regulirati prekid trudnoće u roku koji je naložio Ustavni sud nije donesen, a vjerojatno neće biti donesen ni u mandatu ove Vlade. Moguće je da će novi prijedlog zakona ići u smjeru da se, protivno međunarodnim standardima, ograniči dostupnost pobačaja i stigmatizira žene.  Ministar zdravstva je već izjavio da će, protivno sadašnjem Zakonu i međunarodnim standardima, dozvoliti ovlaštenim medicinskim ustanovama da odbijaju vršenje prekida trudnoće te da žene moraju naći “zamjenske ustanove”

Stoga je nezavisna grupa stručnjaka/inja koja na nacionalnoj i međunarodnoj razini već godinama radi na pitanjima zaštite i promocije reproduktivnog i seksualnog zdravlja, a koje imaju ekspertizu u području medicine i prava, posebice ženskih prava, izradila Prijedlog zakona o sprečavanju i prekidu  trudnoće. Prijedlog zakona zauzima pristup temeljen na načelima ljudskih prava, usklađen je sa suvremenim međunarodnim standardima i u potpunosti je usmjeren na pacijenticu i njezine zdravstvene potrebe.

Na okruglom stolu uvodno će govoriti uvažene/i stručnjakinje/ci koji su sudjelovali/e u izradi Prijedloga zakona:

•             Prof.dr.sc. Dubravko Lepušić, ginekolog, KBC Sestre milosrdnice;  Inicijativa za regulaciju “priziva savjesti” u medicini

•             Adriana Lamackova, viša pravna savjetnica za Europu, CRR- Center for Reproductive Rights

•             Dr. sc. Ivana Radačić, stručnjakinja za ljudska prava

•             Dr.sc. Jasenka Grujić, ginekologinja, Poliklinika Grujić, Zagreb; Inicijativa za regulaciju “priziva savjeti” u medicini

Nakon kratkih uvodnih izlaganja uslijedit će rasprava. Okrugli stol će moderirati Nives Miošić.

Prekid trudnoće je medicinski  postupak, a uskraćivanje pristupa sigurnom zakonitom pobačaju je kršenje ljudskih prava. Neplanirane trudnoće prvenstveno se mogu smanjiti primjenom kontracepcije uz informiranje i edukaciju u obrazovnim i zdravstvenim ustanovama. Zakon treba osigurati zaštitu reproduktivnog zdravlja, autonomije, privatnosti i dostojanstva žene koja traži prekid trudnoće te povećati  dostupnost, pristupačnost i kvalitetu  usluga u području reproduktivnog zdravlja.

Samu inicijativu i Prijedlog zakona pozitivno su ocijenile Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.

Pozivamo  Vladu RH koja u dvije godine nije izradila novi zakon, da prouči Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće te da ga uputi u javnu raspravu.