Francuski parlament prihvatio gay brakove

Donji dom francuskog parlamenta podržao je u utorak istospolni brak, utirući put njegovom ozakonjenju. Radi se o najznačajnijoj društvenoj reformi u Francuskoj od ukidanja smrtne kazne 1981., a protive joj se konzervativci u većinski katoličkoj zemlji, francuski muslimani i kršćani evangelici. Francuska broji oko pet milijuna muslimana te oko 500.000 Židova.

Pod pretpostavkom da prijedlog zakona potvrdi i Senat na glasovanju 2. travnja, Francuska će se pridružiti 11 ostalih zemalja, uključujući Belgiju, Nizozemsku, Portugal, Španjolsku, Švedsku, Norvešku i JAR, gdje su istospolni brakovi legalni. U SAD-u su istospolni brakovi legalni u devet saveznih država i Washington D.C-u.

Poznat u Francuskoj kao ‘brak za sve’, prijedlog zakona o homoseksualnim brakovima pokazao je podijeljenost društva. Prema anketi CSA, 51 posto ispitanika i ispitanica podržava gay brakove, a 43 posto je protiv.

Pristup lezbijskih parova umjetnoj oplodnji se pokazao težim slučajem, pa će se o prijedlogu zakona koji bi to omogućio raspravljati kasnije tijekom godine.

Objavljeno izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj

U okviru svjetske studije o ljudskim pravima, Human Rights Watch je objavio izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Izvještaj je podijeljen tematski dajući pregled nekolicine najbitnijih problema.

Preuzimanje odgovornosti za ratne zločine

Prošlu godinu su obilježila suđenja Anti Gotovini i Mladenu Markaču u Haagu. Osim njih, 15 slučajeva je prebačeno s lokalnih sudova na posebne sudove za ratne zločine, a samo dva su ostala u nadležnosti lokalnih sudova. Izvještaj Vijeća Europe objavljen u rujnu prošle godine, pohvalio je sve veću nezavisnost sudstva kad je riječ o ratnim zločinima.

Povratak i reintegracija Srba

Samo se 128 Srba i Srpkinja vratilo u Hrvatsku u drugoj polovici 2011. i prvoj polovici 2012. godine, što je znatno manje u odnosu na isto razdoblje godinu prije kada ih se vratilo 479. Prema visokom povjereniku Ujedinjenih Naroda za izbjeglice (UNHCR) u Hrvatskoj je još uvijek 2 059 prognanika i prognanica. Ipak, većina ih je smještena u nove domove ili je u procesu zbrinjavanja.

Prošlo je više od dvije godine od pokretanja programa koji omogućava Srbima i Srpkinjama koji su ostali bez stanarskih prava tijekom rata, da kupe stan s popustom do čak 70%. Međutim, od rujna, to su pravo iskoristila samo dva kućanstva, od ukupno 1 317 koja posjeduju to pravo. Prema UNHCR-u, razlog za tako slab odaziv je uz administrativne probleme i komplicirana prijava koja ne olakšava postupak. Ipak, počelo se raditi na boljoj regulaciji kako bi se postupak olakšao.

Vlada RH je napravila određeni pomak u pružanju smještaja za povratnike i povratnice. Od 8 930 odobrenih zahtijeva za pružanje smještaja, 8 047 smještajnih kapaciteta je dodijeljeno krajem lipnja 2012. godine. Odobreno je i novih 237 zahtijeva od studenog 2011. do lipnja 2012. godine, od kojih je većina došla od srpskog stanovništva.

Određenog napretka je bilo i u rješavanju zahtijeva za priznavanje rada na području obuhvaćenom ratom. Prema UNHCR-u, do kraja lipnja je obrađeno 27 090 zahtijeva (što je više u odnosu na prošlu godinu kada je obrađeno 23 568 zahtijeva), no, samo 55% je bilo pozitivno riješeno. Unatoč odluci Ustavnog suda koja proširuje dokaze prihvatljive za dokazivanje radnog odnosa, Upravni sud, koji je nadležan za donošenje konačne odluke, i dalje traži izvadak iz mirovinskog osiguranja kao jedini dokaz o radnom odnosu.

Prava osoba s invaliditetom

U rujnu je zatvorena ustanova za ljude s intelektualnim poteškoćama, jer je bilo ozbiljnih nepravilnosti u njenom vođenju, pa su svi štićenici preseljeni u druge ustanove. Osim toga, nema nikakvih pomaka u provođenju vladinih mjera za deinstitucionalizaciju ljudi s intelektualnim poteškoćama, pa je tako i dalje veliki broj njih zatvoren u institucijama. Promjene Zakona o skrbništvu nisu dovele do zbrinjavanja gotovo 19 000 odraslih ljudi kojima je potrebno skrbništvo, jer je zakon bio ograničen na djecu.

Tražitelji azila i imigranti

Broj zahtjeva za azil se povećava kako se Hrvatska približava EU. U prvih devet mjeseci 2012. bilo je ukupno 704 zahtjeva, od čega ih je odobreno svega 11, a u šest slučajeva je odobrena supsidijarna zaštita. Nedostatak službi koje bi pomogle oko zaposlenja, izobrazbe i integracije tražitelja azila te imigranata i imigrantica i dalje predstavlja glavnih problem, kao i manjak smještajnih kapaciteta. Veliki problem predstavljaju i djeca azilanti, bez roditelja, za koje ne postoji dovoljna potpora. 

Sloboda medija

Nakon što je uhićena u Hrvatskoj na temelju turske tjeralice, dubrovački županijski sud je 14. rujna 2012. odobrio izručenje turske novinarke Vicdan Özerdem. Pučki pravobranitelj RH je nakon toga poslao pismo Ministarstvu pravosuđa, tražeći od njih da zaustave izručenje, na temelju bojazni da će turska novinarka biti mučena pri povratku u Tursku, jer je Turska kršila Konvenciju UN-a o mučenju.

U svibnju prošle godine, predstavnik za slobodu medija iz Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, zajedno s Europskim udruženjem novinara, izrazili su zabrinutost oko HRT-ovog provođenja disciplinskog postupka i potencijalnog otkaza novinarki Elizabeti Gojan, nakon što je dala intervju njemačkoj televiziji Deutsche Welle, u kojem je kritizirala stanje slobode medija u Hrvatskoj.Turska novinarka Vicdan Özerdem dobar je primjer kako sustav nije dovoljno osjetljiv, a prijedlog za njeno izručenje Turskoj otkrilo je sve slabosti sustava. Isto tako, slučaj novinarke Elizabete Gojan dobar je primjer kako novinarska kritika nije uvijek dobrodošla.

Cjelovito izvješće dostupno je: www.hrw.org

Nema značajnijih psiholoških razlika među spolovima

Prema novom istraživanju Sveučilišta u Rochesteru, muškarci i žene ne pokazuju značajno različite psihološke karakteristike. Autori Bobbi Carothers i Harry Reis proučili su 122 osobine kod 13 301 ispitanica i ispitanika u želji da saznaju jesu li osobine poput samopouzdanja, brige za druge ili stava prema ležernom seksu ravnomjerno raspoređene među spolovima ili je jedan dominantan.

Dobiveni podaci obrađeni su pomoću tri različite statističke metode kako bi se otkrilo postoje li osobine koje sa sigurnošću mogu ukazati na to je li pojedinac muškarac ili žena. No čini se da ih nema puno.

Muškarci i žene kao dvije skupine generalno pokazuju različite fizičke karakteristike, uz minimalna preklapanja. Primjerice, muškarci su uglavnom viši od žena i imaju šira ramena, no kada je riječ o psihološkim karakteristikama, prisutno je puno više preklapanja nego različitosti.

“Ideja konzistentno i fiksno rodno tipiziranih pojedinaca je sporna,” smatraju Carothers i Reis. “Osobine koje tradicionalno povezujemo s jednim od spolova zapravo postoje u kontinuumu. Odnosno, ne postoje dva zasebna roda, već linearne gradacije varijabli koje povezujemo sa spolom, poput muškosti ili intimnosti, koje su kontinuirane.”

Njihovo otkriće potvrđuje ideju da individualne razlike često nemaju puno veze s rodom. “Spol nije ni približno ograničavajuća kategorija kao što bismo mogli zaključiti iz stereotipa ili čak nekih znanstvenih studija,” upozorio je Carothers.

Margareta Mađerić HDZ-ova je kandidatkinja za gradonačelnicu

Nakon dugog spekuliranja koga će kao kandidata za gradonačelnika Zagreba istaknuti ili podržati Hrvatska demokratska zajednica, odluka je napokon donesena. HDZ na lokalne izbore za vlast u Zagrebu juriša s Margaretom Mađerić, članicom Gradske skupštine Grada Zagreba.

Barem 14 zastupnika

No, iako je kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, Margareta Mađerić ipak neće biti nositeljica liste za Gradsku skupštinu. Ta će dužnost pripasti, novom šefu Gradske organizacije HDZ-a, Andriji Mikuliću. Lista još nije definirana, a na njoj će se naći zanimljiva imena, poput Davora Šterna, dugogodišnjega čelnika Ine i uspješnog poslovnog čovjeka. Time se HDZ nada osvojiti barem 14 mjesta u Skupštini, dvostruko više od sadašnjeg broja.

Izborom Mađerić, stranka je prekinula nagađanja da traži kandidata među zvučnim imenima, jer su istaknuli osobu koja je svoju političku karijeru započela u mladeži HDZ-a čija je bila i predsjednica te radom i zaslugama došla do časti da ju se kandidira za gradonačelnicu glavnoga grada. U zadnje dvije godine najviše se istaknula žučnim raspravama i opaskama na sjednicama Skupštine, gdje se istaknula kao jedna od najaktivnijih zastupnika. No, na predstojećim izborima, usprkos stečenom političkom iskustvu, Mađerić ne čeka nimalo lagan posao.

Upoznata s problemima

Utrku će voditi s gradonačelničkim ‘veteranom’ Milanom Bandićem, Rajkom Ostojićem (SDP), Vladimirom Ferdeljijem (HSLS, HSS i Zelena lista) te Brankom Vukšićem (laburisti).

Navodno je HDZ ovu odluku donio prije dva mjeseca. Mađerić se u tom razdoblju počela pojavljivati na svim važnijim tiskovnim konferencijama i događajima, utirući time sebi put za gradonačelničku utrku. Čestim istupima u javnosti, kritikama postojećeg stanja i izražavanjem mišljenja o svim bitnijim aktualnim pitanjima, Mađerić je započela pretkampanju koju većina nije niti naslutila. 

Moraju li slobodne žene živjeti u New Yorku da bi bile uspješne?

Još od 1970. godine kada je  svoju TV premijeru imao  The Mary Tyler Moore Show, mlade, neovisne žene na TV-u,  odletjele su iz svojih gradova kako bi započele  karijeru. Ali  The Mary Tyler Moore Show uspjela je u Minneapolisu. U recentnijim sitcomima za slobodne žene – Cagney & LaceyLiving Single, PrijateljiFelicitySeks i grad, Televizijska posla, Ružna Betty, Don’t Trust the B—– in Apt. 23, Girls, i The Carrie Diaries – glavna pouka jest da je za mlade, slobodne, i na karijeru usmjerene – New York. U tim serijama poručuje se da se, ako svoju karijeru shvaćaš ozbiljno, moraš preseliti na Manhattan.

{slika}

Ali spoj ambicije, glamura i New Yorka ima veliki nedostatak: život u New Yorku je jednostavniji za ljude koji su doselili samo zbog novca. Za djevojke iz radničke klase, kao što je glavni lik serije Ružna Betty, taj san će često ostati van dosega. Bez novca iz zaklade teško ćete si priuštiti diplomu Sveučilišta u New Yorku kakvu ima Felicity na svom zidu. Nećete moći zalaziti u Indochine kao u Carrie Diaries ako morate uzdržavati obitelj, a i shopping pohodi na Petu Aveniju ostat će za vas samo mit ako imate 250 000 dolara studentskog duga. Za mlade neprivilegirane žene i njihove manhattanske ambicije postoji jedna barijera.  Uspjeh je, barem se tako čini, jako blizu za mlade žene u nepovoljnom položaju kao što je glavni lik Ružne Betty (2006 – America Ferrera). No, Bettyna karijera nije umanjena samo zbog njezine društvene klase, već i zbog kroničnog zdravstvenog stanja njenog oca, kao i njegovog statusa ilegalnog imigranta. Bettyna idealna karijera je tako je miljama daleko.

{slika}

Usporedite to s manhattanskom karijerom prethodnice Seksa i grada, The Carrie Diaries. U seriji je glavna privilegirana srednjoškolka iz Conneticuta, Carrie Bradshaw (AnnaSophia Robb). Možemo primijetiti kako je Carrie odmah utonula u manhattanski mit. U pilot epizodi, u svom sanjarenju kaže “Uvijek je isti san. U gradu sam kojem pripadam. Manhattan je moj.” Naravno, Carrie si može priuštiti san o New Yorku; njen otac, odvjetnik, pomogao joj je dobiti internship na Manhattanu i vozi je tamo jedanput tjedno. Ima njegovu  potporu, što je suprotno onome što Betty ima. Carrie si može priuštiti luksuz “Slijedi svoje snove”. Bez financijske sigurnosne mreže, puno je teže uspinjati se na društvenoj ljestvici za cure iz radničke klase kao što su Betty i Peggy iz Mad Mena.

Zavodnički mamac New Yorka nije ništa novo za mlade, ambiciozne žene. Mislim da je to najbolje sažela Joan Didion u svom eseju iz 1967. “Goodbye to All That” u kojem opisuje svoja visoka očekivanja: “Za one od nas (kojima)… Wall Street, Peta Avenija i Avenija Madison nisu bili mjesta, nego apstrakcija (novac, visoka moda i “The Hucksters”), New York nije bio samo grad. On je bio beskrajno romantičan pojam, tajanstveni splet svih ljubavi, novca i moći, sjajan i lako prolazan san. Pomisliti živjeti tamo bilo je smanjiti čudesni na zemaljski.”

Postoje li djevojke koje se bore za napredak koje mogu stići do grada? Možda ćemo to vidjeti u Girls ili 2 Broke Girls. U prvoj sezoni serije Girls “Povratak”, nesigurna dvadesetpetogodišnja Hannah (Lena Dunham), u posjetu roditeljima u Michiganu, ohrabruje sama sebe u ogledalu prije odlaska na zabavu: “Iz New Yorka si, dakle prirodno si zanimljiva”. Ali naravno, ona je iz Michigana. A kao drugo,  otkako su joj roditelji prestali slati džeparac, život u New Yorku sveo se na spajanje kraja s krajem. Kako objašnjava svom ne-dečku preko telefona “Zašto svi ne presele ovdje (u Michigan) i započnu revoluciju? Kao da smo robovi ovom mjestu koje nas zapravo i ne želi.” U drugoj sezoni, Hannah se vraća u New York i napokon dobiva honorarni posao na web stranici JazzHate. Možda će ipak uspjeti?

{slika}

Televizija nas želi navesti da vjerujemo kako bi vodili neovisan i uspješan život, moramo živjeti u New Yorku. Dok se to ostvaruje za privilegiranu Carrie i Hannah (dok je imala džeparac), nekad je poražavajuće za cure iz radničke klase kao što su Betty i Peggy. Televizija nas mami da založimo svoju financijsku sigurnost za posao i stil života iz snova. No, kako to biva, postoji cijena za manhattanske ambicije, a sve veća nejednakost u bogatstvu u Americi  te je snove učinila neuhvatljivima ženama koje pripadaju u onih 99%.

Autor John Updike je jednom rekao: “Pravi New Yorčanin/ka potajno misle da ljudi koji žive bilo gdje drugdje se, u nekom smislu, šale.” Dok je to temelj za odličnu televizijsku komediju, za ambiciozne žene koje se bore u stvarnom životu pokušavajući stvoriti karijeru u New Yorku, zbilja nije šala. 

Prevela i prilagodila: Ana-Marija Špehar

Kako je borba protiv nasilja nad ženama postala moja strast!

Dvadesetčetverogodišnji  Mwasapi Kihongosi je nedavno predvodio karavanu za promjene – bus od 25 aktivista koji su posjetili pet regija Tanzanije u osam dana u studenom 2012-e kako bi probudili svijest i ohrabrili ljude da progovore o nasilju nad ženama. Mwasapi je 2011. godine pobijedio na globalnom natječaju UNiTE –a za dizajn majice te se popeo na Kilimanjaro u ožujku 2012. Godine.

Zaista nisam znao koliko je nasilje nad ženama rašireno u mojoj zemlji, sve dok mi jednog jutra, otprilike prije godinu dana, kampanja generalnog tajnika UN-a,  UNITE nije promijenila život.

Sve je počelo neformalnim razgovorom kojeg sam vodio s prijateljem i koji mi je rekao za natjecanje u dizajniranju majica te me ohrabrio kako bi svoje vještine grafičkog dizajnera mogao primijeniti u kampanji UNITE. Nisam znao što točno ta kampanja podrazumijeva stoga sam preko interneta saznao za poziv generalnog tajnika UN-a mladim ljudima koji bi napravili dizajn majice kako bi mobilizirali  ljude diljem svijeta u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojkama. 

Pomislio sam “kako je to moguće”?  dok sam istraživao temu i razmišljao kako napraviti dizajn s obzirom na ozbiljnost problema, ali opet, nisam želio  komplicirati oko ključnih poruka za UNITE-ovu kampanju. Ostao sam šokiran čitajući o ustrajnosti nasilja nad ženama u svijetu, a posebno na afričkom kontinentu.

Kao muškarac, osjećao sam se posramljeno saznavši za tisuće i tisuće žena koje su bile žrtve nasilja i silovanja nebrojeno puta. Misleći na žene u vlastitoj obitelji, bio sam dirnut tim fenomenom te sam odlučio smisliti dizajn koji će nas sve ujediniti: odlučnost kojom želimo zaštiti voljene od zla.

Sjetio sam se kako mi je majka pričala o lošem postupanju obitelji s kojom je odrastala nakon smrti njene majke. Pričala mi je o izbivanju iz škole, batinama koje je bezrazložno dobivala te kako unatoč dobrim ocjenama, nije mogla nastaviti obrazovanje već je morala ostajati doma i obavljati kućanske poslove. Zapitao sam se kako nisam mogao vidjeti isti primjer kod svoje mlađe sestre?

Tada sam shvatio kako je naša obitelj okružena bezuvjetnom ljubavlju, poštovanjem i razumijevanjem. Iako je moja majka prošla kroz teška vremena, nije se iskaljivala na svojoj obitelji nego je odlučila prekinuti ciklus nasilja kojem je svjedočila.

To me potaknulo u stvaranju dizajna. Odlučio sam krenuti od koncepta obitelji, a iz mog uvjerenja proizlazi da svaka obitelj razumije i poštuje prava žena kao ljudskih bića jednakih muškarcu, stoga možemo stvarati buduće generacije pojedinaca koji neće žene tretirati loše. Okupljajući buduće učitelje, vojnike, doktore i političare koji dijele moje mišljenje, bio sam uvjeren kako ćemo se zajedno boriti protiv nasilja nad ženama i djevojkama.

Nakon dva mjeseca čekanja rezultata, proglašen sam afričkim pobjednikom UNITE-a koji je zaprimio više od 500 prijava! Pridružio sam se ostaloj četvorici pobjedničkih kandidata s ostalih kontinenata u generalnom stožeru UN-a u New Yorku gdje smo dobili trofeje uručene od Ban Ki – moona osobno tijekom UN-ovog obilježavanja Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama 25. studenog 2012.

Ovo mi je iskustvo puno značilo jer sam osjetio odgovornost za daljnju mobilizaciju svojih vršnjaka i borbu protiv nasilja nad ženama i djevojkama u mojoj zemlji. Iz svega sam puno naučio i odlučio se nastaviti bavljenjem problema invazivnog narušavanja ženinog integriteta, dostojanstva i sposobnosti.

{slika}

Nakon povratka s ceremonije počeo sam sudjelovati u UN-ovim projektima za žene u suradnji s uredom u Tanzaniji gdje sam izabran za predstavnika nacionalne mladeži – Foruma mladeži i Kilimanjaro kampanje “Climb Up! Speak Out!” u ožujku 2012. godine, a sudjelovalo je 72 predstavnika različitih afričkih nacija iz UNITE kampanje. Kako sam se penjao na Kilimanjaro, stalno sam mislio, penjemo se, šaljemo poruku. Osjećao sam se zaista dobro.

Sada osjećam zahvalnost jer sudjelujem u “16 Dana” kampanji koja poduzima niz aktivnosti ne bi li podigla svijest u našoj zemlji, surađujući s Vladom, UN Woman i WILDAF-om. Nadam se da će jednog dana moja djeca moći odrastati u svijetu bez nasilja nad ženama i mladim djevojkama. 

Prevela i prilagodila: Martina Ardalić