Transformacije civilnog društva na putu prema Europskoj uniji

Zagreb će sredinom travnja ugostiti međunarodnu konferenciju “Transformacije civilnog društva na putu prema Europskoj uniji”. Posljednji dan za prijave je ponedjeljak 21. siječanj 2013.

Ostalo je još samo nekoliko dana za prijave na međunarodnu konferenciju “Transformacije civilnog društva na putu prema Europskoj uniji” (Zagreb, 17. – 19. travanj 2013.). Konferencija, u organizaciji projekta Tehničke pomoći organizacijama civilnog društva (TACSO), predstavit će iskustva i izazove s kojima se organizacije civilnog društva u zemljama zapadnog Balkana i Turske susreću tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji.

Zanimljivi i iskusni govornici s područja razvoja civilnog društva garantiraju da će konferencija potaknuti raspravu o mnogim temama o kojima se do sada nije progovaralo. O utjecaju donatora na razvoj organizacija civilnog društva i nasljeđu koje donatori ostavljaju u zemljama u kojima djeluju govorit će Adam Fagan i Indraneel Sircar iz Velike Britanije. Natasha Wunsch iz Njemačke, s bogatim istraživačkim iskustvom u regiji, uvest će nas u raspravu o ulozi organizacija civilnog društva u EU pretpristupnom procesu, te interakciji organizacija civilnog društva i EU dionika u Bruxellesu. O razvoju hrvatskog aktivizma u posljednjih dvadeset godina govorit će Paul Stubbs, dok će Meric Ozgunes iz Turske potražiti odgovore na pitanja o tome kakvu ulogu ima EU u promicanju manjinskih prava i kulture u Turskoj. Neriman Bahadir i Gul Yildirimkaya predstavit će utjecaj turskih ženskih organizacija na pretpristupni proces.

Detaljne informacije o uvjetima prijave mogu se pronaći na mrežnim stranicama TACSO projekta.

Nema milosti za Pussy Riot

Ruski sud odbio je zahtjev Marije Aljohine, članice Pussy Riota da ostatak zatvorske kazne na koju je nedavno osuđena, izdrži kada njezin sin napuni 14 godina, prenose e-novine.

“Sud je odlučio odbiti molbu”, rekla je Galina Efremova, sutkinja u regiji Perma, gde je Aljohina u listopadu upućena u radni logor.

Prema ruskom zakonu, sud može ženama odobriti odgodu izdržavanja zatvorske kazne dok njihova djeca ne napune 14 godina.

“Godine djeteta već su uzete u obzir kada je kazna bila određivana, a nikakve nove olakšavajuće okolnosti nisu utvrđene”, navela je Efremova.

Kako je na svom Twitter nalogu objavio Pjotr Verzilov, prijatelj članice Pussy Riot, Nadežde Tolokonjikove, Aljohina je po dolasku na sud rekla da je nitko neće natjerati da prizna krivnju, čak i ako bi to podrazumjevalo odgodu izdržavanja kazne ili određivanje uvjetne slobode.

Na ovu odluku ruskog suda reagirala je međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International navodeći da je riječ o još jednoj “parodiji pravde”.

Nadežda Tolokonjikova
upućena je u radni logor u regiju Mordovija, udaljen 500 kilometara od Moskve. Budući da i ona ima dijete, sudu je uputila isti zahtjev kao i Aljohina, ali još nije zakazana sjednica na kojoj će se odlučivati o njeziom zahtjevu.

Nadežda Tolokonjikova, Marija Aljohina i Jektarina Samucevič osuđene su 17. kolovoza 2012. na po dvije godine zatvora za huliganstvo jer su u veljači u hramu Hrista Spasitelja izvele performans u okviru kojega su otpjevale pjesmu Bogorodice, Putina progoni.

Pošto su uložile žalbu, presuda Tolokonjikovoj i Aljohinoj je potvrđena, a Jektarina Samucevič osuđena je na uvjetnu kaznu.

Jadne žive radnice i fine mrtve djevojke ili o ravnopravnosti na hrvatski katolički način

Udruga B.a.B.e. reagirala je na promociju katoličkih vrijednosti koje gledamo ovih dana u hrvatskom društvu. Njihovo priopćenje prenosimo u cjelini:

Snijeg nas zatrpao, mnogi nemaju što za jesti i čime se grijati, ali katoličanstvo na hrvatski način bije nesmiljene bitke s rodnom ideologijom na svoj vrlo specifičan način.

Dok je jedan plakat odmah izazvao burne reakcije bogomdane moralne Hrvatske i natjerao otužnog ravnatelja da ga pokajnički povuče, motivirajući usto Bandića, koji na metli s lopatom jurca Zagrebom kako bi pridobio što više birača i biračica, da usput skida bogohulnu najavu jedne predstave, dvije žene otkopavaju snijeg na parkiralištu Konzuma, a jedan macho ih pritom nadzire. Istog Konzuma koji je dijelio uredno kupcima i kupicama letke o štetnosti spolnog odgoja u školama. Sada se Konzum vadi da se radi o slučajnom prolazniku, ali mi priopćenju ne vjerujemo. Slučajni prolaznici ne stoje radnicama iza leđa i budno ih nadgledaju dok one lopataju gomiletinu snijega.

To je, znači, ta sveopća inkvizicijska borba protiv rodne ideologije koju je povela Katolička crkva u Hrvata. Slikom i riječju.

Konačno smo shvatile. Žene trebaju rađati, ne smiju biti lezbijke ili biseksualke, ali im se daje sloboda da rade sve poslove na zemaljskoj kugli za koje se ne dobiva nikakvno priznanje, a udjeljuje se što manje novca.

Bravo! Što će nama sve međunarodne konvencije, strategije o uspostavljanju rodne ravnopravnosti i slične trice i kučine kad mi imamo ideologe koji znaju što je jedina prava istina koju valja slijediti.

Predlažemo stoga da se ukinu svi zakoni koji promiču rodnu ravnopravnost. Natjerajmo žene da kopaju i šute (dopušteno je da se u sebi mole Gospodu, Djevici Mariji i kardinalu Bozaniću). I sve to, molimo, bez nekih rodnih ideologija.

Priključi se organizaciji Povorke ponosa 2013!

Udruženje Zagreb Pride poziva te da se uključiš u Organizacijski odbor Povorke ponosa (OOPP) koji će djelovati od veljače do lipnja 2013. godine, kada ćemo tradicionalno u duginim bojama ponosno proći ulicama i trgovima Zagreba u Povorci ponosa.

Ova 2013.godina biti će velika prekretnica za položaj LGBTIQ osoba u našoj zemlji. Velike stvari već se događaju i danas, i stoga se trebamo organizirati i mobilizirati kao nikada ranije!

Tko što radi?

Povorka ponosa Zagreb Pridea je godišnji LGBTIQ prosvjedni marš s političko-zabavno-kulturnim programom koji se kontinuirano održava u lipnju od 2002. godine u Zagrebu. Povorka ponosa predstavlja centralni, godišnji, javni, nekomercijalni i politički LGBTIQ događaj koji promiče ljudska prava LGBTIQ osoba, nenasilje, pravo na javno okupljanje i djelovanje, nepovredivost ljudskog dostojanstva, te slobodu izražavanja i kretanja.

Organizacijski odbor Povorke ponosa (OOPP) je otvorena volonterska grupa koja osmišljava i stvara Povorku ponosa te Pride week, a sve to na principima izravne demokracije, timskog rada i suradnje.

Pride week je tjedan kulturnih, političkih i socijalnih aktivnosti koje organizira OOPP koje za cilj imaju suzbijanje svih oblika diskriminacije, promicanje kulture nenasilja i uključivosti te osnaživanje i pružanje podrške pripadnicima LGBT zajednice. 

Koga tražimo?

Bez obzira na prethodno volontersko i aktivističko iskustvo, tražimo motivirane ljude, spremne na timski rad, otvorenost i realizaciju ideja. Više je područja na kojima je moguće raditi unutar OOPP-a, a odnose se na rad na kulturno-zabavnom pretprogramu – Pride weeku, na PR-u i vizualnom identitetu, sigurnosti povorke, koordinaciji volontera, te naravno na osmišljavanju te realizaciji (nadamo se) još šarenije i veselije povorke no do sada.

Za prijavu potrebno je ispuniti upitnik te ga poslati na e-mail: info@zagreb-pride.net.

Dinamika rada

U početku rada OOPP-a sastanci se održavaju obično jednom tjedno, gdje se po potrebi podijele radni zadaci na kojima članice i članovi rade do dogovorenog termina. Kako se vrijeme Povorke ponosa približava, frekvencija sastanaka se pojačava, a mjesec dana pred Povorku sastanci se održavaju i nekoliko puta na tjedan. Na sastancima članice i članovi preuzimaju dio zadataka i organizacije na sebe, ovisno o slobodnom vremenu, željama i sposobnostima, pa se time i broj sati posvećenih radu u OOPP-u povećavaju.Osim same pripreme Povorke, volontiranje u OOPP-u pruža mogućnost odabira teme, slogana te vizualnoga identiteta Povorke ponosa, rada s medijima i političkim strankama te institucijama, kao i osmišljavanje i organiziranje popratnih događanja – Pride weeka. 

Ako želiš svojim idejama i angažmanom odlučivati o izgledu i programu Povorke ponosa, uključiti se aktivno u borbu za LGBT jednakopravnost, biti dio jedne velike lijepe i šarene priče – pridruži nam se!

Rokovi

Ovaj poziv otvoren je do 1. veljače (petak). Prvi susret i upoznavanje bit će 4. veljače (ponedjeljak) u Zagrebu. Sve dodatne informacije možete dobiti na info@zagreb-pride.net.

Do skorog susreta,

Udruženje Zagreb Pride

Zdravim razumom do zdravlja i tolerancije!

Kako bi pružili i pružile potporu Vladi RH u provođenju zdravstvenog odgoja u školama, na zagrebačkom Cvjetnom trgu sinoć se na Skupu razuma okupilo tristotinjak prosvjednika i prosvjednica.

Organizator skupa je Koordinacija za sekularnu Hrvatsku koja je iskazala nezadovoljstvo uplitanjem Katoličke crkve u obrazovni sustav te naglasila da u sekularnoj državi o javnom školstvu treba odlučivati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na temelju suvremenih znanstvenih spoznaja i ustavnih vrijednosti. Taj stav podržali su prosvjednici i prosvjednice svojim transparentima: ‘Zdravim razumom do zdravlja’, ‘Isus lijevo, Crkva desno’, ‘Zdravlje djece je važnije od dogmi’ , ‘Je li Crkva zaboravila 10 zapovjedi?’,Isus je bio mirotvorac, a crkva?’ i sl.

Unatoč lošim vremenskim prilikama, značajnom broju okupljenih prosvjednika i prosvjednica obratili u se organizatori skupa kazavši: “Pravo na osobni svjetonazor, na slobodu vjeroispovijesti i odgoj djeteta ograničeno je poštivanjem drugih ljudskih prava i nikako se ne smije zlorabiti da bi se relativizirala i kršila ostala ljudska prava. Isto tako ne smijemo dozvoliti niti diskriminaciju ljudi ili kršenje njihovih reproduktivnih i drugih prava u ime slobode vjeroispovijesti“.

Također,  naglasili su da Crkva i druge udruge koje se protive uvođenju zdravstvenog odgoja manipuliraju roditeljima i javnošću koristeći neistinite i zlonamjerne tvrdnje o Kurikulumu zdravstvenog odgoja u cilju širenja moralne panike. Osudili su manipuliranje javnosti od strane novinarke HRT–a Karoline Vidović Krišto, homofobne istupe Adalberta Rebića i nasilne izjave Valentina Pozaića te su pozvali DORH da podigne optužnicu protiv navedenih osoba.

{slika}

Istovremeno sa “Skupom razuma” na Cvjetnom trgu okupilo se i oko 30 osoba koje su organizirale kontraprosvjed.

U organizaciji Inicijative Mladi Splićani ZA zdravstveni odgoj oko 150 građana i građanki okupilo se i na splitskom Narodnom trgu (Pjaci) u Splitu u znak podrške zagrebačkim istomišljenicima i istomišljenicama.

“Mi se nismo ovdje okupili ni protiv Katoličke crkve, ni protiv njezinih udruga, ni protiv vjernika. Smatramo kako se i na satovima zdravstvenog odgoja smije izreći službeno mišljenje Katoličke crkve, ali ne kao jedino i isključivo, i ne u ime svih vjernika, jer nemaju svi vjernici isto mišljenje o svemu, ma koliko to biskupi Katoličke crkve govorili i željeli“, poručio je član Inicijative Mladi Splićani ZA zdravstveni odgoj Marko Milinar.

Sudionici i sudionice Skupa razuma u Splitu nosili su transparente na kojima je, između ostalog, pisalo: “Za zdravstveni odgoj”, “Za znanost, a ne dogmu u školi”, “Za spolnu i rodnu ravnopravnost”, “Upoznaj sebe i svoje tijelo, “Budi svoju, ne crkveni”, “Hrvatska je sekularna država, svećenicima nije mjesto u Saboru. Don Ivane Grubišiću izađi iz Sabora i napusti politiku”, “Mladi socijalisti za sekularni karakter hrvatskog društva”.

Organizatori i organizatorice su priredili i kratkotrajni performans pozvavši nazočne da upale svjetla na svojim mobitelima, što je većina nazočnih i učinila, a organizatori i organizatorice su rekli kako se na taj način ‘donosi svjetlo u Split i Hrvatsku’.

{slika}

Unatoč snijegu, okupio se značajan broj ljudi, te se nadam da će taj broj iz skupa u skup rasti. Ukoliko namjeravate podržavati zdravstveni odgoj iz vlastitih domova, Crkva i kršćanske udruge, koje mu se protive, ozbiljno će zaprijetiti njegovoj provedbi. Ne dopustite da oduzmu vašem djetetu pravo na obrazovanje koje mu/joj je potrebno da bi donosio/la racionalne i odgovorne odluke.

Čitajući medijske natpise i plakate Crkve i kršćanskih udruga, ne mogu reći da sam iznenađena ljudskom nerazumnošću. Ona me jednostavno rastužuje. Mnoge osobe koje se smatraju intelektualcima i intelektualkama žustro se bore protiv zdravstvenog odgoja. Puni su predrasuda o različitome i njima novome. Čega li se toliko boje? Baš poput Crkve, ni oni ne idu u korak s vremenom. Kotač znanosti i borba za ljudska prava učinili su svoje. To se više ne može i ne treba zaustaviti. Ono što je važno i potrebno jest da u skladu s općeljudskim vrijednostima i znanstvenim tvrdnjama djecu se podučava o spolnosti i rodnoj ravnopravnosti.

Pitam vas – do kada će trajati ovo nerazumijevanje i zatvaranje očiju? Napustite udobnu fotelju ispred malih ekrana i pridružite nam se na idućem prosvjedu te pomognite stvoriti državu znanja i tolerancije. Pokažite mi da nisam precijenila inteligenciju stanovnika i stanovnice naše zemlje.

Rat u Siriji: Najveću cijenu plaćaju djeca

Usprkos naporima i inicijativama Međunarodne zajednice, rat u Siriji svakodnevno odnosi nekoliko desetaka života.

Građanski je rat u Siriji započeo na proljeće 2011. godine i do sada je poginulo više od 60.000 osoba. Započeo je unutar Arapskog proljeća, a prosvjednici i prosvjednice su zahtijevali ostavku predsjednika Bašara al–Assada, koji je, da bi ih utišao, poslao vojsku na mase okupljene na ulicama. Na nasilje vojske masa je odgovorila jednako – skupine prosvjednika i prosvjednica su se naoružale i formirale vlastitu vojsku. Sukobi zaraćenih strana iz dana u dan su sve nasilniji. Prosvjednici i prosvjednice proteklog su mjeseca bombardirali Assadovu palaču, a njegova vojska bombardira sela, gradove i ostala mjesta na kojima stradava velik broj civila, posebno djece. Iako je međunarodna zajednica pozvala na formiranje prelazne vlade ta se ideja ne sviđa ni jednoj strani. Pobunjenici i pobunjenice žele da Assad potpuno napusti vladajuću stolicu, a on to odbija nazivajući oporbu teroristima i zapadnim marionetama.

Osim političkih nesuglasica, ovaj rat karakterističan je i po tome što su pristaše Assada Alaviti, dok su prosvjednici i prosvjednice Suniti. Iz tog razloga postoji opasnost da građanski rat preraste u religijski te na taj način destabilizira i susjedne države. U posljednjih mjesec dana mnogi su svjetski čelnici pozvali na smirivanje situacije u Siriji i prekid beskonačnog krvoprolića.  

“Više od 100 zemalja je priznalo opozicioni blok kao legitimnog predstavnika naroda. To je jasna poruka. Svijet ti kaže da odlaziš, da se gubiš”, poručio je turski premijer Erdogan.

Usprkos svemu, bezumno nasilje je sve gore. Samo u posljednjih mjesec dana nekoliko je stotina civila izgubilo živote, a među njima se nalazi i veliki broj djece. Više od 600.000 osoba napustilo je svoje domove i nalaze se u kampovima za izbjeglice u susjednim zemljama. Najveći broj nalazi se u Jordanu, oko 180.000, i u Libanonu, gdje ih ima 200 000.

Svi smo mi proizvod vlastitoga djetinjstva

Od početka rata poginulo je preko 4.000 djece, no najmlađi u Siriji nisu samo najčešća meta bombardiranja. Assadova vojska neprestano ih muči, siluje ili pak koristi kao žive štitove. S druge strane, prosvjednici i prosvjednice koriste djecu kao članove i članice svoje vojske. Mohammed ima svega 11 godina, bori se na prvim linijama s ocem i namjerava to činiti sve dok  Assad ne pogine.

U takvom beznadnom i tragičnom okruženju djeci je oduzeto pravo na zdravo djetinjstvo. Organizacija Save the Children u kampu Za’atari razgovarala je s djecom koja su sama, s rođacima ili obiteljima napustila svoje domove. Mnogi od njih su rastreseni, traumatizirani i iscrpljeni. Nekolicina je svjedočila ubojstvima obitelji, zlostavljani su, imaju ožiljke i stravične noćne more. Bombardiranja, krv i urlici koje su ostavili za sobom još uvijek su dio njihovih života.

Mučili su me i gledala sam djecu kako umiru. Imam ožiljke na stopalima, prsima i leđima. Bilo nas je stotinu u zatvoru, a ja sam bila u ćeliji s ostalom djecom. Najmlađi je imao 9 ili 10 godina, uhvatili su nas za vrijeme protesta i tukli nas svaki dan, koristili su i struju“, svoju je priču ispričala petnaestogodišnja Moussa.

Obitelji koje se nalaze u kampovima za izbjeglice žive u teškim uvjetima i svaki novi dan je borba za preživljavanje. Mnogi imaju samo odjeću u kojoj su došli u kamp, jedu sve na što naiđu, te zbog teško pustinjskog zraka otežano dišu. Mnoga su djeca izgubila mjesece i godine školovanja. Dosada i monotonija kampa ih razara. Iako je UNICEF formirao škole u nekim kampovima, uvjeti školovanja, kao i nastavni program, relativno su loši. Osim toga, približava se sve hladnije vrijeme i u šatorima će postati iznimno hladno. Kampovi nisu spremni na temperature koje ih očekuju te, uz to što se bore s traumama i gubitkom voljenih, preživljavanje za sve koji se nalaze u kampovima bit će sve teže.

Traumatizirana i iscrpljena djeca budućnost su Sirije

Rat je strahota koja pogađa čitavo čovječanstvo, no on posebno razara živote najmlađih. Krade im nevinost i djetinjstvo.  Ostavlja neizbrisive ožiljke i to ne samo one fizičke. U ratnim strahotama koje su zahvatile Siriju najviše su stradala upravo djeca. Osim što su najčešća meta bombardiranja, ostali su bez svojih obitelji, doma, sigurnosti i svega što su smatrali normalnim. Umjesto da se bezbrižno igraju s prijateljima i prijateljicama, bore se da dočekaju novi dan. I povrh svih nedaća možda je najgora posljedica rata to što je čitava jedna generacija odgojena na mržnji. U tim nezamislivim uvjetima sukoba i pokolja nastali su oni i mi. Oni koji pokušavaju ubiti nas. Mi koji s njima nikada nećemo uspostaviti mir, treba ih ubiti. Takav je stav usađen ne samo u odrasle, već i u najmlađu djecu i pratiti će ih vjerojatno kroz čitav život neovisno o tome kako će se rat okončati.

Nikada nećemo živjeti zajedno. Svi Alaviti su agenti režima. Nakon revolucije mi ćemo ih ubiti“, kazao je trinaestogodišnji Heza.

Iako neke zemlja neprestano pomažu Sirijskim izbjeglicama, to nije dovoljno. Tim ljudima jedino može pomoći zajednička međunarodna akcija. No, dok svjetski čelnici špekuliraju je li pomoć izbjeglicama u njihovom najboljem interesu, zaboravili su na mlade živote. Ne samo da su dopustili da dođe do sukoba kojem svjedočimo u Siriji, već i ne čine dovoljno da ga okončaju.

Gotovo dvije godine nakon početka sukoba, krajem ovoga mjeseca očekuje se međunarodna konvencija o sirijskim izbjeglicama. Iako je takva inicijativa napredak, postavlja se pitanje hoće li svijet ponoviti pogrešku koja je odvela u smrt 60.000 osoba te 600.000 ljudi ostavila bez doma. Hoće li postaviti političke interese ispred dječjih života? Nadajmo se da će svjetski čelnici i čelnice ovoga puta razmišljati o budućnosti. A budućnost su djeca.