Slovenski prosvjednici i prosvjednice vraćaju se na ulice

Prosvjedi u Sloveniji koji su obilježili prosinac prošle godine, nastavit će se idućeg tjedna, najprije u ponedjeljak u Mariboru, onda u petak u Ljubljani, a skupine s facebooka koje organiziraju prosvjede dogovaraju se i o tekstu manifesta u kojemu će objaviti svoje političke zahtjeve, objavili su slovenski mediji.  

Središnji zahtjev prosvjednika u Mariboru bit će ostavka cijele gradske vlasti, nakon što je pod pritiskom optužaba o korupciji i nepotizmu krajem prošle godine odstupio gradonačelnik Franc Kangler. Za ljubljanski prosvjedni skup nekoliko skupina priprema tekst političkog manifesta sa svojim zahtjevima, a željeli bi ga predati predsjedniku parlamenta Gregoru Virantu, objavio je ljubljanski dnevni list Dnevnik.

U nacrtu manifesta, skupine s facebooka zahtijevaju ostavku vlade. Traže i imenovanje prijelazne vlade koju bi vodila, kako pišu u zahtjevima, ‘osoba s neprijepornim moralnim integritetom’, nakon čega bi se najkasnije u roku šest mjeseci održali novi izbori.

U nacrtu svoga manifesta prosvjednici s facebooka također zahtijevaju uspostavu društvenog sustava koji će jamčiti ‘socijalnu i pravnu pravednost’, te osigurati ‘jednake mogućnosti za sve građane’.

Prosvjednici i prosvjednice zahtijevaju i korake koji će sankcionirati krivce za tajkunsku privatizaciju, te izborno zakonodavstvo i politički sustav koji će omogućiti veću ulogu neparlamentarnih stranaka i udruga civilnog društva, s elementima izravne demokracije koja bi omogućavala i opoziv političara koji su iznevjerili birače.

Prema nacrtu manifesta, koji prenosi ljubljanski Dnevnik, od prijelazne vlade koja bi vodila zemlju do novih izbora tražilo bi se da ‘odmah’ prestane s ‘uništavajućom politikom’ fiskalnih rezova i štednje, za koju prosvjednici i prosvjednice tvrde da ju provodi vlada ‘pod diktatom europske financijske elite’.

Odšteta za sve žrtve ratnog silovanja

Odvode me u prostoriju koja smrdi po mokraći i vlazi. Jedan mi četnik govori da se skinem. Molim ga da mi to ne radi jer ga poznajem cijeli život. Ili on ili njih deset, kaže. Poslije vrištim i povraćam, susjeda me tješi. Ispred mene su tri rezervista, moram birati koji će me silovati ili će me ubiti. Za mene nastupa smak svijeta. Nema mi tko pomoći, pijani me četnici koriste za iživljavanje nakon slavlja zbog pada Vukovara. Govore mi da sam ustaška kurva…

Iskazi su u DORH-u

Ovim je potresnim riječima Snježana Maljak opisala svoj privatni pakao koji je, sa samo 22 godine, proživjela u opkoljenom Vukovaru. Danas je majka četvero djece, živi hrabro i ponosno, no rana s kojom živi manje bi boljela da njezina žrtva nije sustavno prešućivana, pa tako već 20 godina, u nedostatku političke volje da se riješi status žena silovanih u Domovinskom ratu i da se počinitelji tih ratnih zločina procesuiraju. Jer, njihovi iskazi godinama su u DORH-u bez ikakvih rezultata, a one žive zaboravljene, bez moralne i materijalne potpore. No, čini se da prema njima pušu neki novi vjetrovi: nakon objave Registra branitelja ministar branitelja Predrag Matić kreće u novu ofenzivu, donošenje Zakona o žrtvama ratnog zločina silovanja.

– Iako takvih slučajeva ima neusporedivo više u BiH i Kosovu, gdje je silovanje bilo i sredstvo etničkog čišćenja, s tom se problematikom još nitko u regiji nije uhvatio u koštac, što je veliki teret, ali i nešto što me čini jako ponosnim. Nedavno sam na jednom međunarodnom skupu to i najavio te dobio veliku podršku susjeda. Vjerujem da ćemo mi to puno lakše riješiti nego BiH i Kosovo koji će poslije moći preuzeti naš “recept” i iskustvo – kazao nam je ministar Matić.

Kako doznajemo, izrada prijedloga zakona već je u tijeku, a povjerena je stručnjacima sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Riječ je mahom o mladim pravnicima, neopterećenim hipotekom prošlosti, uključenim u praćenje sudskog procesa u Haagu počiniteljima zločina silovanja u BiH.

Partner i prvi suradnik ministru branitelja za ovaj projekt je Marija Slišković, predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu.

– Kada se zna da je srpske logore prošlo nekoliko tisuća hrvatskih žena, ali i da je velik broj žena tijekom okupacije Podunavlja služio srpskim vojnicima kao roblje te da mnoge žene i danas šute o tom zločinu, broj silovanih žena teško je precizno odrediti pa kalkuliramo s njih 3000. U Hrvatskoj se silno trudilo da se broj zataška, a žene ničim ne ohrabre na svjedočanstva – kaže M. Slišković. Stoga sada traže jednokratnu isplatu od oko 600 tisuća kuna svakoj od stradalnica pa je ukupno riječ o iznosu od oko 1,8 milijardi kuna.

Ne ponovio se PTSP’

Pred ministarstvom je puno posla na ovoj iznimno osjetljivoj problematici.

– Gospođa Slišković i moje prijateljice iz Vukovara pomoći će mi oko humanog pristupa toj temi. Već sam angažirao i psihijatre da nam predlože način postupanja prema tim ženama koje želim maksimalno zaštititi i koje nipošto ne smijemo dodatno traumatizirati. Naravno, od liječnika tražim i da nađemo način da se ne dogodi “slučaj PTSP” nego da se obeštete žene koje su uistinu prošle taj pakao. Zakon ćemo imati tijekom godine, najkasnije do Božića, kao i registar – energičan je ministar.

Pođe li mu to za rukom, Hrvatska će biti prva zemlja koja je regulirala ovo pitanje, prije BiH, Kosova, Ruande i Konga.

Potom Vladu čeka i još teži zalogaj: procesuiranje onih koji su ta zvjerstva i počinili kako bi se pravda konačno nastanila u dušama silovanih žena.

Optužena petorica mladića za silovanje studentice u Indiji

Petorica muškaraca danas su službeno optužena  za silovanje i ubojstvo indijske studentice u slučaju koji je razbjesnio Indiju zbog nesposobnosti vlade da spriječi nasilje nad ženama.

Napad na 23-godišnju studenticu i njezinog prijatelja izazvao je bijesne prosvjede u blizini sjedišta vlade u New Delhiju i nacionalnu debatu o seksualnim zločinima. U Indiji se prijavi silovanje u prosjeku svakih 20 minuta.

Petorica muškaraca optužena su za napad na djevojku u autobusu u New Delhiju. Bila je brutalno pretučena i silovana sat vremena te izbačena iz autobusa u New Delhiju 16. prosinca. Nakon nekoliko operacija u New Delhiju 26. prosinca je prebačena na liječenje u Singapur, ali je nisu uspjeli spasiti. Bolnica je u subotu objavila da su djevojci otkazali organi zbog teških ozljeda tijela i mozga.

Otac žrtve je tražio da silovatelji budu osuđeni na smrtnu kaznu vješanjem.

Šesti optuženi je maloljetnik i njemu će se suditi pred maloljetničkim sudom.

Većina silovanja i drugi seksualni zločini u Indiji ne prijavljuju se i rijetko su kažnjeni, ističu borci za ženska prava. Brutalnost napada u autobusu bila je okidač za masovne prosvjede u Indiji, koji su prerasli u nasilne sukobe policije i prosvjednika, i zahtjeve da se konačno nešto učini i promijeni praksa postupanja prema silovateljima, dok su indijske televizije opširno su pratile slučaj.

Uvrede, klevete i sramoćenje na internetu postaju kazneno djelo

Prema izmijenjenom Kaznenom zakonu koji se počeo primjenjivati s prvim danom 2013. godine, računalni sustavi i internet uvršteni su u kazneno djelo govora mržnje.

Ubuduće će svatko tko ‘putem računalnog sustava ili mreže javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, porijekla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina’ kazniti zatvorom do tri godine.

Kaznu zatvora izbjeći će pak oni koji na internetu počine kaznena djela protiv časti i ugleda. Naime, ukoliko nekoga uvrijedite putem interneta, ta osoba može vas privatno goniti, a ukoliko budete proglašeni krivima, sud vam može naplatiti kaznu do 180 dnevnica.

Jednaka je stvar i za sramoćenje gdje kazna možete iznositi do 360 dnevnica, dok vam za klevetu sud može naplatiti i do 500 dnevnica. Visina dnevnice utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevnica ne može biti manja od dvadeset kuna niti veća od deset tisuća kuna.

“Ova konkretna izmjena ne odnosi se samo na anonimne forumaše, nego na sve forumaše koji krše kazneni zakon u bilo kojem drugom obliku”, objasnio je mr. sc. Damir Palavra, stalni sudski vještak za informatiku.

Računala će od nove godine u Kaznenom zakonu imati i posebno poglavlje po kojem će se odlaskom u zatvor kažnjavati čak i pokušaj hakiranja. “Kroz praksu se pokazalo da to u Hrvatskoj predstavlja određeni problem”, kaže Palavra.

‘Ja sam feminist’

“Ja sam feminist.” Ova izjava izaziva raznovrsne reakcije dolazeći iz mojih usta, usta muškarca.

Sve od znatiželjnog, ali i sumnjičavog pitanja “Zašto?” do pohvala koje se rađaju manje iz razumijevanja a više iz zaprepaštenja i/ili zabave.

Nažalost jedna reakcija koju sam oduvijek htio čuti: “Pa što onda? Misliš da si po tome poseban? Tko nije feminist?”, ostaje ona koju tek moram doživjeti.

Zašto sam feminist? Najsnažniji razlozi su duboka težnja ka društvenoj pravdi i jednakosti kao i želja za pragmatičnijim društvom koje daje prednost zaslugama naspram površnim različitostima.

Ali i feminist sam iz perspektive muškog osnaživanja. Dakle, na pitanje ‘što je s muškarcima i njihovim pravima’, koje se često postavlja i izaziva sukobe u raspravama o položaju žena, rješenje je jednostavno – rješenje je feminizam.

Tako da zapravo ne samo da želim bit feminist nego kao muškarac trebam biti feminist. Trebam bit feminist jer formalne i neformalne granice muškarčeve slobode i individualnosti gradi i učvršćuje upravo patrijarhat.

Od vremena kad smo još premaleni i da se igramo s igračkama u glave nam se usađuju predodžbe “kakvi bi muškarci trebali biti”. Jaki, nezavisni, kompetitivni, logični, racionalni; ili kako zapravo na koncu izgledaju gore navedene osobine – arogantni, dominantni, posesivni, ograničeni, neosjetljivi.

Bilo kakva eksplicitna devijacija od spomenutog “idealnog muškarca” (koji me, iskreno, poprilično plaši) dočekuje se sa sumnjom i osudom. Muškarci, umjesto da odrastaju u sredini koja zaista potiče individualnost i prihvaćanje samoga sebe, prisiljeni su ponašati se onako kako se to od njih očekuje.

Da bi sistematska opresija opstala i prenosila se s generacije na generaciju ljude je potrebno podučavati i odgajati tako da prihvaćaju i ponašaju se u skladu s tom zamišljenom slikom raspodjele moći, bez da percipiraju nejednakost kao opresiju. Perpetuiranje takvog stanja je nešto što je naučeno, a ne urođeno.

Trebam biti feminist, zato što smatram nepodnošljivim da su žene u velikom broju svaki dan seksualno zlostavljanje i silovane bez da se u mnogim slučajevima kazne krivci.

{slika}

Smatram šokantnim činjenicu da  se žene, koje čine polovinu populacije, moraju pridržavati tzv. “rape schedule” (raspored silovanja) – izbjegavati određene ulice i mjesta, biti u kući do određenog doba, ne hodati same a sve zbog straha od druge polovine populacije. 

Kao ljudska bića mi smo socijalne životinje koje po prirodi žive u skupinama. Kako možemo društveni poredak smatrati poželjnim kada jedna polovina živi u strahu od druge?

Trebam biti feminist zato što uz gađenje koje osjećam prema prečestom prebacivanju krivnje na žrtvu silovanja, ova slika prikazuje muškarce kao seksom opsjednute luđake i oportuniste bez ikakve samokontrole, koji ne mare nimalo za patnje drugih sve u svrhu zadovoljavanja nekog urođenog nekontroliranog seksualnog bijesa.

Prebacivanje krivnje s individualca na urođeni aspekt muškog roda kojeg bi žene trebale očekivati i pripremiti se za preuzimanje krivnje u slučaju eskalacije, je laž čija jedina svrha je nametanje straha i podjele (što možda jest i cilj?)

Trebam biti feminist zato što su i muškarci žrtve seksualnog zlostavljanja i kućnog nasilja,  žrtve patrijarhata koji negoduje zbog “slabosti” kada ona dolazi od muškarca.

Tabu rođen iz napuhanih ega uzrokuje situacije u kojima se muške žrtve izruguje, ismijava ili ih se ne shvaćaju ozbiljno, što u velikom broju slučajeva sprječava muškarce od prijavljivanja ili razgovaranja o svom stanju.

Zato što muškarcu nije dopušteno biti “slabićem”, pogotovo pred ženama. To je protivno ovom arbitrarnom umjetnom poretku koji je prihvaćen kao prirodan.

U istom stilu muškarcu nije dopušteno imati emotivne potrebe, barem ne onoliko emotivnih potreba kao žene, prema lažnoj dihotomiji podjele između razuma i emocija po kojoj svaki pripada jednom rodu.

Trebam biti feminist jer u slučaju da imam kćer želim da ona odrasta u okruženju u kojemu se može igrati s kojim god igračkama želi, da se obrazuje za ono što ona želi, da voli koga želi, da teži biti ono što ona želi – želim da bude slobodnom biti ono što jest bez zastarjelih normi, tradicija, običaja i rodnih uloga koje bi ju u tome sprječavale.

{slika}

To želim svima bez obzira na spolno ili rodno obilježje. Ta sloboda može stvoriti bogato i veliko društvo.

Trebam biti feminist zato što trebam vjerovati da muškarci mogu biti fleksibilni, otvoreni, liberalni, osjećajni, pošteni i puni poštovanja prema svojim sestrama u čovječanstvu.

Trebam biti feminist jer je krajnje vrijeme da odbacimo patrijarhat i prestanemo razmišljati u binarnim terminima, nazadnim uskogrudnim pogledom na moć koji je pošast našeg društva, ne samo po pitanju spola i roda.

Trebam feminizam jer je ženska emancipacija put u bolji svijet, jer je njihovo osnaživanje i moje osnaživanje, jer je sloboda svakog pojedinca i moja sloboda. 

Prevela i prilagodila: Ida Jagar

Homofobija je grčka riječ

Grčki zakonodavci namjerno su izostavili sve što upućuje na seksualnu orijentaciju i rodni identitet u novom kaznenom zakonu.

Grčke lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe koje dožive homofobne i transfobne napade nemaju pravo na zaštitu nove specijalizirane jedinice za zločine iz mržnje, jer su grčki zakonodavci namjerno izostavili sve što upućuje na seksualnu orijentaciju i rodni identitet u novom kaznenom zakonu točnije u onom dijelu zakona koji regulira zločin iz mržnje – upozorili su iz Athens Pridea.

Autor zakona je Nikolas-Georgios Dendias, inače ministar javnog reda i građanske zaštite, a zakon koji bi trebao štiti sve manjine ciljano je napravljen samo da se bori protiv rasizma bez spominjanja LGBT osoba – potpisnik zakona je i Karolos Papoulias, helenski predsjednik.

{slika}

Ovaj zakon u potpunosti je suprotan direktivi Europske unije te je Human Rights Watch upozorio kako policija mora učiniti sve što je u njhovoj moći da zaštiti LGBT osobe u Grčkoj. Iako se točan broj homofobnih zločina u Grčkoj ne može procijeniti pošto LGBT osobe uglavnom ne prijavljuju napade, sada, dolaskom novog zakona, homofobi neće snositi nikakve zakonske posljedice!

Grčka je unazađivanjem svoje legislative zaradila još više negativnih bodova u Europskoj uniji te je već očigledno kako je vrijeme stati na kraj homofobiji i transfobiji u Grčkoj. I spomenimo, homofobija jest riječ koja je grčka podrijetlom.