Svečano podignuta zastava za žene u BiH

U pet gradova BiH  u petak 3. septembra  upriličeno je svečano podizanje zastave za sve bosanskohercegovačke žene u okviru projekta Osnaživanje uloge žena “101 razlog zašto glasati za ženu”. U Sarajevu je tačno u 12:00 svečano podignuta zastava ispred Narodnog pozorišta. Osim Sarajeva, zastave će biti postavljene i u Bijeljini, Bratuncu, Livnu i Bosanskom Grahovu, saopšteno je iz Fondacije “Cure”. Cilj akcije je animiranje političkih partija da na predstojećim izbornim kampanjama daju više medijskog prostora ženama, te da se pokrene svojevrsni mjesec ženskog aktivizma i promišljanja političke stvarnosti i uloge žene u BiH.

Ovim projektom želi se podići nivo znanja o pitanju ženskih političkih prava, kapaciteta, mogućnosti i odgovornosti među ženama putem edukativnih treninga koji se već realiziraju u 36 gradova BiH i 105 ruralnih područja.

Projekat Osnaživanje uloge žena “101 razlog zašto glasati za ženu” koordinira TPO fondacija, Udruženje “Infohouse” vlasnik je brenda 101 razlog, a za edukaciju su zadužene Fondacija “Cure” i još 10 partnera iz cijele BiH.

 

Siromašni više ne mogu čekati

Svijet nikada nije bio bogatiji, niti je na njemu ikad živjelo više siromašnih ljudi – upozorenje je to koje je Amnesty International Hrvatska pretočio u kampanju Zahtijevamo dostojanstvo i potpisivanje peticije koja će biti upućena u Ujedninjene narode. U sklopu te kampanje u nedjelju, 29. kolovoza, u popodnevnim satima održana je na glavnom samoborskom trgu akcija s ciljem upoznavanja građana sa sve većim problemom siromaštva i beskućništva.

Osim potpisivanja peticije (potpisalo ju je oko 200 ljudi) na Trgu kralja Tomislava održavao se i kviz na kojem se mogla točnim odgovorima osvojiti majica, a paralelno i originalni performans u kojem su glumci i volonteri glumili siromašne i beskućnike. Koordinatorica u Amnesty International Hrvatska (AIH) Valentina Otmačić rekla nam je da su se Samoborci u početku sramežljivo približavali štandu, ali da se potom sve više ljudi zainteresiralo za ovu tematiku, postavljajući pitanja o konkretnim podacima koji su im prezentirani.

– Zadovoljni smo, jer smo ispunili cilj, a to je podizanje razine svijesti o problemu siromaštva te uključivanje ljudi u ovaj projekt, jer su svojim potpisom omogućili da se nešto pokrene i krene na bolje – istaknula je Valentina Otmačić.

Budući da je i naša zemlja u tranziciji doživjela promjene i osiromašenje većeg broja građana, pitali smo za posljedice i pružanje pomoći. Valentina Otmačić je upozorila kako ljudi zaboravljaju da imaju osnovna prava, da to nisu privilegije, kao što je zaposlenje, pristup zdravstvenim uslugama, te da nikad ne smiju početi misliti kako ne mogu učiniti ništa da bi zaštitili svoja prava. Dodala je i da imamo sve više siromašnih i beskućnika, a nemamo nikakvu legislativu za problem beskućništva.

– Mi taj problem još nismo prepoznali, a mi u AIH se bojimo da će on biti sve veći i veći zbog sadašnjih problema i ekonomske situacije u kojoj se nalazimo, kao i zbog ulaska u Europsku Uniju. Naime, svi podaci pokazuju da kada koja država uđe u EU povećava se i broj beskućnika, što domaćih, tako i stranaca koji pokušavaju ući u EU. Vremena su sve teža, prava je sve manje, ali se zato ljudi ipak sve više angažiraju ne bi li ukazali na prava, što je bio i cilj ove akcije – rekla nam je koordinatorica u AIH-a Valentina Otmačić.

Kao prikaz teze da ponekad ljudi nisu svjesni svojih prava izdvojili smo pravo na pitku vodu.

– Preko 800 milijuna ljudi u svijetu nema pristup vodi, a 2,5 milijarde ljudi nema pristup osnovnim sanitarnim uslugama (nemaju kanalizacije ni WC). To zvuči zastrašujuće, jer to i jest zastrašujuće. Pravo na pitku vodu zajamčeno je svim međunarodnim instrumentima i rezolucijama, ali one se krše. Zato mi i želimo poslati poruku UN-u da ljudi, osobito oni siromašni, ne mogu više čekati da dobiju pravo na vodu, jer ga moraju ostvariti sada – zaključila je Valentina Otmačić.

{slika}

Alan Katić (javnosti poznatiji kao Kruno iz Doline sunca) sa svojim kolegama nastojao je dočarati beskućnike i na samoborskom trgu vizualnim dojmom skrenuti pozornost i potom ljude animirati na potpisivanje peticije te ih educirati o problemu siromaštva. Kako su ljudi reagirali?

– Prva reakcija je zbunjenost i ljudima u prvi mah nije jasno radi li se zaista o beskućnicima ili smo glumci. To je ciljani prvi šok, jer poanta je da nas dožive kao beskućnike i da se kod njih javi reakcija, koja je, doduše, najčešće nelagoda – rekao je glumac Alan Katić, dodajući kako im je bilo zanimljivo vidjeti tu reakciju nelagode, jer je i inače najčešća reakcija ljudi, kada u stvarnosti vide sličnu situaciju, okretanje glave na drugu stranu. Zato im je cilj bio upozoriti da se problem neće riješiti ako svi budu okrenuli glavu na drugu stranu, nego da se s tim problemom treba suočiti i vidjeti što svatko od nas može učiniti.

Nakon Samobora, akcija će se održati još 4. rujna u Zagrebu kod trešnjevačkog placa. Peticije iz cijelog svijeta potom se sredinom rujna šalju u sjedište UN-a u New York i bit će predane čelnicima UN-a.

Milenijski ciljevi

Države članice UN-a 2000. godine prihvatile su Milenijske razvojne ciljeve i dogovorile da će do 2015. iskorjeniti ekstremno siromaštvo i glad, postići univerzalno osnovno obrazovanje, promicati ravnopravnost spolova, smanjiti stopu smrtnosti djece, poboljšati zdravlje majki (svake minute jedna žena umre u svijetu zbog komplikacija u trudnoći), boriti se protiv AIDS-a i drugih bolesti, osigurati održivost okoliša te razviti globalno partnerstvo za razvoj. No, pet godina prije isteka roka velike su šanse da upravo najsiromašniji ostanu isključeni iz svakog napretka.

 

Vjerujte iskazu žene!

Danas su aktivistice Autonomne ženske kuće uz potporu aktivistica drugih organizacija za prava žena: Centra za žene žrtve rata, Kontre i CESI, uručile zahtjeve Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu pravosuđa, Državnom odvjetništvu i Centru za socijalnu skrb Grada Zagreba.

Potaknute nedavnim nemilim događajima u kojima su dvije žene izgubile živote kao žrtve partnerskog nasilja, aktivistice su nadležnim institucijama uručile zahtjeve kojima traže učinkovitiju zaštitu žena.

Aktivistice od Ministarstva unutarnjih poslova zahtijevaju odvojeno ispitivanje zlostavljača i žrtve, obavezno privođenje svakog zlostavljača prekršajnom/kaznenom sudu, prekidanje prakse privođenja zlostavljača nakon tek treće policijske intervencije, prekidanje prakse pokretanja prekršajnih postupaka protiv žene žrtve nasilja. Također traže da MUP provjeri svaku dojavu o oružju, pronađe oružje i oduzme ga te da raspiše tjeralicu za zlostavljačem, ukoliko istoga ne mogu pronaći po dojavi o partnerskom nasilju.

Od Ministarstva pravosuđa traže da vjeruje svjedočenju žene, da zaštite ženu žrtvu od novog nasilja kroz odvojena ročišta te da u slučajevima partnerskog nasilja usvoje praksu izricanja maksimalnih, a ne minimalnih kazni za zlostavljače.

{slika}

Državno odvjetništvo bi trebalo u predmetima partnerskog nasilja postupati po hitnoj, a ne redovnoj proceduri, te bi na svim ročištima, u kaznenim postupcima zbog partnerskog nasilja, bilo nužno osigurati prisustvo predstavnika/ce općinsko-državnog odvjetništva.

Centri za socijalnu skrb u svrhu sustavnije zaštite žena od partnerskog nasilja trebali bi održavati odvojene postupke posredovanja, informirati žene i isplaćivati im alimentaciju kada otac to ne čini, obavještavati policiju po svakom saznanju o partnerskom nasilju te poslati pismeno mišljenje sudu da se oduzme roditeljsko pravo očevima koji opetovano ugrožavaju živote žena i djece. I što je najvažnije u slučaju opetovanog nasilja, nužno je zaštititi žene i djecu prijedlogom sudu o privremenoj zabrani viđanja djece i oca zlostavljača jer je pravo na psihofizičku sigurnost žena i djece važnije od prava oca na kontakte s djecom.

Neva Toelle iz Autonomne ženske kuće naglasila je nužnost suradnje svih navedenih institucija s ciljem unaprijeđenja zaštite žena žrtava partnerskog nasilja. Kada institucije zakažu, posljedice nažalost postaju kobne, kao što je bio slučaj sa propustima policije u slučaju ubojstva Nikoline Štajdohar u Glini.

U Dubrovniku održan Međunarodni susret žena poduzetnica

Međunarodni susret žena poduzetnica održan je u u subotu  u Dubrovniku u organizaciji Županijske komore Dubrovnik Hrvatske gospodarske komore, a pod pokroviteljstvom Jadransko-jonskih gospodarskih komora. Skup je okupio stotinjak sudionica, a uz dubrovačke poduzetnice na susretu su bile i članice talijanskog ogranka poslovnih profesionalnih žena (BPW) te članice Udruge “Krug” – Hrvatske mreže poslovnih mreža.

Po riječima predsjednice dubrovačke podružnice “Kruga” Terezine Orlić cilj susreta je jačanje svijesti o ženskom poduzetništvu te potrebi međunarodnoga razumijevanja umrežavanja poslovnog informiranja, ali i poslovnog lobiranja.

BPW je nevladina međunarodna organizacija osnovana 1931. godine u Ženevi s federacijama i afilijacijama u 112 zemalja svijeta. Prvi hrvatski klub Pula je jedini ogranak (Associated Club ) na području jugoistočne Europe.

Sudionice skupa susrele su se i s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem koji je bio u obilasku Interuniverzitetskog centra gdje se taj skup i održavao.

Iranskoj blogerici prijeti smrtna kazna

U subotu bi konačno trebalo da počne suđenje Šivi Nazar Ahari koja se već mesecima nalazi u teheranskom zatvoru zbog svojih aktivnosti u zaštiti ljudskih prava. U najgorem slučaju, Šiva će možda biti osuđena na smrt. Iranski mediji navode da je Aharijeva optužena da je zajedno sa svojom organizacijom, Komitetom izveštača o ljudskim pravima, sarađivala sa marksističkom grupom koja se zalaže za svrgavanje Islamske republike.

Šarzad Kariman, majka aktivistkinje i blogerke Šive Nazar Ahari (26) pokušava da ostane prisebna. Duboka tuga joj se oseća u glasu. Prošle nedelje je posetila ćerku u teheranskom zatvoru Evin.

“Bilo je to u kabini za posetioce. U razgovoru sa mnom Šiva je bila jaka i motivisana, nije se žalila na situaciju u kojoj se nalazi. Posle tri meseca čekanja, suđenje je planirano za 4. septembar. Pa ipak, Šivin advokat nema pravo da je poseti.”

Šiva Nazar Ahari je između ostalog osnivačica iranske organizacije za zaštitu ljudskih prava “Comittee of Human Rights Reporters”. Kao urednica sajta ove organizacije izveštavala je o kršenjima ljudskih prava u Iranu i posebno se zalagala za prava zatvorenika, izbeglica i žena i dece. Iranski mediji navode da je Aharijeva optužena da je zajedno sa svojom organizacijom, Komitetom izveštača o ljudskim pravima, sarađivala sa marksističkom grupom koja se zalaže za svrgavanje Islamske republike.

Od predsedničkih izbora u junu 2009. vlada vrši sve veći pritisak na ovu organizaciju i saradnja sa njom tretira se kao krivično delo. Šivina majka više ne razume svet!

“Šiva se već pet godina zalaže za ljudska prava i za decu na ulici. Često sam strepela zbog toga što je veliki deo slobodnog vremena provodila u siromašnim gradskim četvrtima i sa decom koja žive na ulici. Ali, nikad se nisam bojala zbog njenih aktivnosti za zaštitu ljudskih prava. Znala sam da se pridržava zakona i reda kako vlastima ne bi dala povoda da onemoguće te aktivnosti.”

Pa ipak, iranske vlasti su pronašle povod da je uhapse. 20. decembra 2009 uhapsili su je na sahrani Ajatole Montazerija, poznatog kritičara iranske vlade. Šivin advokat Mohamad Šarif je zabrinut, zbog toga što je Šiva optužena za neprijateljstvo prema Bogu. I zbog toga joj preti smrtna kazna. Pa ipak, advokat je odbio izjavu za Deutsche Welle, zato što bi svako obraćanje stranim medijima moglo samo da šteti njegovoj klijentkinji.

Polovica djevojaka u UK-u žrtve su vršnjačkog zlostavljanja na društvenim mrežama

Rezultati ispitivanja provedenog na više od 1,000 mladih ljudi pokazuju da je gotovo polovica djevojčica u Ujedinjenom Kraljevstvu iskusila neki oblik nasilja ili zlostavljanja na društvenim mrežama. Uz to, pokazalo se i da je 40% dječaka doživjelo nasilje na internetu.

Ispitivanje, koje je provela agencija Opinium za dječju organizaciju Plan International UK, uključilo je 1,002 mlade osobe koje su bile stare između 11 i 18 godina. Od ispitanih, 235 od 486 djevojaka izjavilo je da su bile zlostavljane online, dok je od mladića njih 202 od 510 doživjelo zlostavljanje.

Iz Plan International UK-a komentirali/e su da iako su njihovi rezultati istaknuli pritisak na sve mlade ljude, napomenuli/e su da se vrste zlostavljanja koje doživljavaju djevojke i mladići razlikuju. Organizacija je pozvala na veću borbu protiv seksizma u online svijetu.

Lucy Russell, voditeljica kampanje u Plan Internationalu, rekla je: “Pronašli/e smo da se priroda nasilja razlikuje i ono što djevojke doživljavaju u stvarnom svijetu, kao na primjer ulično seksualno uznemiravanje, pojavljuje se i u virtualnom svijetu. Djevojkama se govori što da nose, kako da izgledaju, da ne iznose svoja mišljenja…To nas je zbilja iznenadilo.” “Vidimo pritisak koji se vrši online na sve mlade ljude i svima njima treba potpora, ali isto tako smo tijekom našeg istraživanja i prijašnjeg rada na pravima djevojaka u UK-u zaključili/e da je situacija za djevojke drugačija te da našu pozornost moramo usmjeriti na rod i seksizam u online svijetu”, nadodala je Russell.

Istraživanje je pokazalo da je, za razliku od 13% ispitanih dječaka, skoro dvostruko više djevojaka (23%) reklo da se često osjećaju zlostavljano putem društvenih mreža. Uz to, 20% djevojaka izjavilo je da se osjećaju ugroženo komentarima na internetu, što je izjavilo samo 13% dječaka.

Veliki postotak djevojaka (59%) i dječaka (73%) reklo je da su promijenili/e svoje ponašanje na internetu kako bi izbjegli/e kritiku. Svi oni su primili/e nasilne komentare, s tim da je veći broj djevojaka bio prisiljen na blokiranje ljudi. Djevojke su isto tako često prestajale biti sudionice online rasprava i razgovora zbog straha da će biti kritizirane.

Društvene mreže imaju i veliki utjecaj na to kako se djevojke vide, pokazalo je ispitivanje. Gotovo polovica djevojaka priznalo je da su osjetile pritisak na društvenim mrežama da izgledaju ili se ponašaju na određeni način, u usporedbi s 29% dječaka.

Natasha Devon, književnica i aktivistkinja na području mentalnog zdravlja u školama, komentirala je: “Postoji razlog zašto djevojke osjećaju veće nezadovoljstvo nakon korištenja društvenih mreža. Dijelom je to zbog toga što djevojke na internetu često traže validaciju i pohvalu, a dijelom zato što su društvene mreže puno agresivnije i neprijateljskije mjesto za žene. Vidi se udruženo nastojanje da se ženski glas utiša.”

“Dokazi pokazuju da nasilje na internetu može imati trajan efekt jer nikada ne nestaje. Možemo se iznova vraćati riječima koje nas onda opet povrijede. Moramo prestati govoriti stvari poput ‘nemoj biti na društvenim mrežama ako ti se ne sviđa’ ili shvaćati mizoginiju kao ‘bezopasno baljezganje’ i ‘slobodu govora’, te se potruditi da internet pretvorimo u mjesto gdje će se djevojke osjećati sigurno.

Ranije ove godine, vlada je uvela obavezno obrazovanje na području emocionalnih i seksualnih odnosa u svim srednjim školama u Engleskoj. Učenici/e bi mogli/e dobiti novi  predmet od rujna 2019. godine, objavio je Ured za edukaciju.

Organizacija je objavila rezultate svog istraživanja istodobno s pokretanjem svoje #girlsbelonghere kampanje, za koju žele da postane integralni dio novog školskog kurikuluma.

Rusell objašnjava: “Želimo da digitalni mediji postanu dio nove seksualne edukacije 2019. godine. Teme poput pristanka i zdravih emocionalnih veza, pogotovo onih online, moraju biti detaljnije obrađene.”

Iz vodeće organizacije za zaštitu djece u UK-u NSPCC komentirali/e su da su rezultati istraživanja potvrdili ono što mlade osobe prijavljuju na njihovim telefonskim savjetovalištima Childline. “Ovo ispitivanje pokazuje ono što čujemo u Childlineu, sve veći broj djece i tinejdžera/ica traži pomoć nakon što dožive nasilje na društvenim mrežama. Zabrinjavajući je i podatak da većina tih mladih ljudi napominje kako misle da organizacije koje vode društvene mreže ne rade dovoljno na zaštiti svojih korisnika/ica od zlostavljanja i mržnje na njihovim stranicama.

I vlada i organizacije koje vode društvene mreže moraju pretvoriti online svijet u sigurnije mjesto za mlade ljude, a roditelji bi trebali/e redovito razgovarati sa svojom djecom o sigurnosti na internetu.”

“Društvene mreže, sexting, pornografija i aplikacije za pronalazak partnera/ice nisu postojale u prošloj generaciji kada je seksualna edukacija postala dio kurikuluma. Ove velike promjene moraju biti reflektirane u novoj seksualnoj edukaciji.”

Calvin Robinson, voditelj računalnih znanosti u školi u Londonu, naglasio je da dječaci i mladići isto doživljavaju uznemiravanje i zlostavljanje u virtualnom svijetu. Rekao je da oni također trebaju biti ohrabreni da pričaju o emocionalnim problemima kako bi se smanjila stopa samoubojstva među njima, koje je po statistici najveći ubojica muškaraca ispod 45 godina starosti u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Istraživanje se nastavilo na prošlogodišnju studiju, koju je provela organizacija Girlguiding UK, a koja je otkrila da trećina djevojčica od sedam do 10 godina starosti misli da ih se procjenjuje na temelju izgleda, a četvrtina njih je imala osjećaj da moraju biti savršene.

Glasnogovornik/ica Ureda za edukaciju rekao/la je: “Vlada ulaže više od 4 milijuna funti u inicijative i projekte za smanjenje nasilja te je predstavila novi vodič o nasilju na internetu koji savjetuje škole o razumijevanju i prevenciji online nasilje. Uskoro ćemo započeti savjetovanje o nizu problema koji bi trebali biti uključeni u novu seksualnu edukaciju u školama.”

Prevela i prilagodila: Morana Novak