Libelina godišnja inventura

Kraj godine uvijek je prikladno vrijeme za zbrajanje i oduzimanje, množenje i dijeljenje. Što smo ostavili iza sebe dobro, što smo ostavili lošeg, a ne škodi i malo pogledati prema naprijed i donijeti pokoju novogodišnju odluku – da li ćemo se pokriti omiljenom dekicom po glavi i prespavati sljedeću godinu ili pak nešto poduzeti. Zato je vaša i naša omiljena Libela.org odlučila napraviti godišnju inventuru. Pitale smo predsjedničke kandidatke/kinje, saborske zastupnike i zastupnice, političare i političarke diljem Lijepe naše, aktivistkinje i aktiviste, istraživačice, publicistkinje, i prikupile odgovore 35 odvažnih. Oni/e su nam rekli/e svoje mišljenje o tome tko ili što je obilježilo 2009. godinu, što bolje da se više nikada ne ponovi, tko ili što je najveće iznenađenje godine, tko je zaslužio jedinicu iz vladanja i treba ponoviti cijelu 2009-u ispočetka, a na kraju smo ih zamolile da pogledaju u staklenu kuglu i kažu što vide u 2010-oj.

Bez konkurencije najspominjanija osoba u Libelinoj godišnjoj inventuri odbjegli je premijer Sanader, a najspominjanija riječ je kriza. No po prvi puta nakon 1971. godine puno je riječi bilo i o studentima i studenticama. Krenimo ispočetka. Gotovo polovica naših inventuraša/ica za događaj godine proglasila je naprasni odlazak Ive Sanadera s mjesta premijera, slijede studentski prosvjedi, a s po nekoliko glasova za događaj su godine još konkurirali i ulazak Hrvatske u NATO, ekonomska kriza, stupanje Baracka Obame na dužnost predsjednika SAD-a i otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti. Ali, našli su se među odabranima, pa makar i samo s jednim glasom, prerana smrt Michaela Jacksona i neplasiranje hrvatske nogometne reprezentacije na svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku.

U kategoriji “Ne ponovilo se” najviše je puta spomenuta tragična željeznička nesreća kod Kaštela, a slijede nasilne smrti mladih. No i u ovoj kategoriji svoje je mjesto pronašla ekonomska kriza u kombinaciji s tzv. kriznim porezom i kresanjem socijalnih i radničkih prava. Valja i spomenuti da su neki poželjeli da se više nikada ne ponovi izbor Bandića za gradonačelnika Zagreba (samo se nadamo ne nauštrub toga što će postati predsjednik RH), ali i Keruma za gradonačelnika Splita te histerija i smrti vezane uz svinjsku gripu.

Za iznenađenje godine žestoku borbu vodili su studenti i studentice koji su blokirali fakultete i prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor, a konačni je rezultat izjednačen. U zemlji u kojoj se nitko ne bori za svoja prava studenti i studentice predstavljali su pravo iznenađenje svojom ustrajanom i dobro organiziranom borbom, a od Sanaderove “vječne tajnice” i “sjene” malo tko je očekivao ovoliku količnu sposobnosti za preživljavanje, te raščišćavanje raznih afera u vlastitim redovima. Upravo je to raščišćavanje pojedinim inventurašima bilo iznenađenje godine, a teško se dosjetiti što više govori o jednoj zemlji od toga da se funkcioniranje njenog pravnog sustava smatra iznenađenjem. Neke je iznenadila i ženska ekspedicija na Mount Everest, Blanka Vlašić na mitingu u Berlinu te hrvatski znanstvenici koji su otkrili bjelančevinu važnu za liječenje tumora.

Jedinicu iz vladanja bez dostojne konkurencije osigurao je Ivo Sanader. Tu i tamo se netko dosjetio Vlade RH u cjelini ili pojedinih ministara (uglavnom Kalmete i Milinovića) te javnih poduzeća, ali Ivo Sanader apsolutni je pobjednik ove kategorije. Libela mu želi ugodan boravak u 2009-oj tijekom 2010-e.

I za kraj, inventuraši/ce su pogledali u staklenu kuglu i dok su neki vidjeli sivo s naznakom crnog ili samo gustu maglu, velika većina vidjela je krizu te tešku ekonomsku i socijalnu situaciju. Oni optimističniji vidjeli su i pomalo narodnog bunta te prijevremene izbore. Oni koji su maksimalno u predsjedničkoj kampanji vidjeli su novog predsjednika Ivu ili novu predsjednicu Vesnu. A neki su jednostavno zaželjeli što više palačinki s Nutellom čemu se i Libela svesrdno pridružuje, jer da parafraziramo jednu kraljicu, kad već nećemo imati za kruh, da barem jedemo palačinke.

Pojedinačne odgovore Vesne Pusić, Ive Josipovića, Vesne Škare Ožbolt, Sanje Sarnavke, Marijane Petir, Gordane Sobol, Tomislava Tomaševića, Vesne Kesić, Gorana Beusa Richembergha, Sandre Pernar, Gordana Bosanca, Mirjane Kučer, Marije Lugarić i mnogih drugih potražite u Libelinoj godišnjoj inventuri.

Španjolska legalizira pobačaj

U španjolskom parlamentu usvojen je novi zakon koji omogućuje ženama legalan i siguran pobačaj do 14. tjedna trudnoće. Pravo na abortus imaju žene s navršenih 16 godina. Zakon će stupiti na snagu nakon što ga usvoji i drugi dom španjolskog parlamenta.

Novi zakon mnogo je liberalniji od staroga, koji je na snazi od 1985. godine i dopušta abortus samo u tri točno određena slučaja: silovanja, teških ozljeda i bolesti embrija ili opasnosti trudnoće po život i zdravlje žene. Ubuduće će u Španjolskoj pobačaj u ovim slučajevima biti dozvoljen čak i do 22. tjedna trudnoće. Nakon 22. tjedna o indikacijama za abortus odlučivat će posebne liječničke komisije.  Za moguće povrede zakona i pobačaj nakon 22. tjedna bez posebnog odobrenja žene-pacijentice neće kazneno odgovarati, nego će kazne biti određene samo za medicinsko osoblje koje bi nezakoniti zahvat obavilo.

Novim zakonom uređuje se također obvezan školski program seksualne edukacije djece od 11. godine, koji u cijelosti financira država. Iz državnog proračuna osigurat će se i financiranje najnovije generacije kontracepcijskih lijekova u španjolskim ljekarnama.

Homoseksualni brakovi i u Portugalu

Sljedeća europska država u kojoj će se moći vjenčati homoseksualni parovi bit će Portugal. Socjalistička portugalska vlada predstavila je odgovarajući projekt, koji će s velikom vjerojatnošću biti uskoro usvojen i u parlamentu.

Predsjednik vlade Jose Socrates ističe, kako će novom uredbom biti stvoren pravedniji i moderniji društveni poredak, koji potiče toleranciju i osuđuje svaku vrstu netrpeljivosti. Zanimljivo je međutim, da su u prethodnom mandatu socijalisti bili potpuno nezainteresirani za sličan projekt, tada predložen od strane postkomunističke ljevice, pa su ga čak torpedirali u parlamentu.

Za očekivati je, da će nakon novih zakonskih prijedloga, prosvjedi katoličke crkve i desnice biti sve žešći. Prosvjeduje također organizacja s lijepim imenom “Građani i brak”,  koja zahtjeva raspisivanje referenduma o mogućnosti legalizacje istospolnih brakova, tvrdeći da je većina portugalske javnosti protiv planiranih promjena.

Prosvjeduju i sami zainteresirani, gejevi i lezbijke. Vladin projekt naime isključuje mogućnost posvajanja djece u istospolnim zajednicama. Takvo ograničenje bit će posebnost novog portugalskog zakona, jer ne postoji u drugim državama koje su legalizirale homoseksualna partnerstva.

U borbi za financijska prava libanonskih žena

Majka je zadala mali udarac u borbi za ženska prava u Libanonu otvorivši bankovni račun vlastitoj djeci – pravo koje je prije bilo rezervirano samo za očeve. “Pokušavala sam otvoriti bankovni račun dvojici sinova već 10 godina, ali su mi stalno govorili kako samo moj muž može potpisati dokumente” – izjavila je za APF Barbara Batlouni, Libanonka američkog podrijetla.

“Nepošteno je. Oni su također moja djeca i ne vidim razlog zašto ih ja kao njihova majka ne mogu naučiti kako upravljati  financijama.” – rekla je u sjedištu Banke Beiruta i Arapskih zemalja (BBAC).

Njen potez je uslijedio nakon što je udruženje libanonskih banaka donijelo vlastiti propis slijedivši kampanju za promjene vođenu od strane Instituta za napredne žene i drugih grupa.

Nasmiješena Batlouni je u BBAC-u potpisala dokumente za otvorenje bankovnog računa i time su kao korisnici računa imenovani njeni sinovi, šesnaestogodišnji Samer i četrnaestogodišnji Jad.

“Drago mi je što Libanon unaprijeđuje svoje zakone”– rekao je Samer koji će kao i Jad postati službeni opunomoćenik računa kad navrši 18 godina.

Banka  joj je također donirala ček u vrijednosti 1000 dolara (790 eura) kao izraz zahvalnosti za njenu borbu protiv diskriminacije, objasnio je generalni direktor BBAC-a Ghassan Assaf.

Otac dječaka Batlouni, Libanonac i direktor libanonske neprofitne organizacije Amideast, rekao je kako je majka dječaka iz principa inzistirala na otvorenju računa.

“Libanonske žene su uspješne u svim poljima, ali i dalje nemaju osnovna prava”– izjavila je.

Prošli je mjesec  majka troje djece, Raya Haffar Hassan, imenovana ministricom financija i time je postala prva žena na ključnoj poziciji. Žene u Libanonu se i dalje suočavaju s pravnom diskriminacijom na mnogo područja – i dalje im nije omogućen prijenos državljanstva na supružnika i djecu.

 

Prevela Ivana Baltić

Nagrada EU za mlade novinare/ke

 

 

Natječaj je otvoren za novinare/ke i studente/ice novinarstva iz tiskanih medija, on-line medija ili radio stanica i traje do 28. veljače 2010. Prijave za natječaj trebale bi se fokusirati na proširenje EU-a. Sudionici moraju biti državljani jedne od zemalja članica EU, zemalja kandidata, potencijalnih kandidata ili Islanda.

 

 

Ako ste novinar ili studirate novinarstvo, a imate između 17 i 35 godina, možete se prijaviti za natjecanje za jednu od tri posebne nagrade: putovanje i posjete kulturnom kapitalu Europe po vašem izboru.

Natječajna dokumentacija objavljena je na stranici za novinare/ke iz EU www.eujournalist-award.eu

Zagorka i crveni ocean

U prostorima Centra za ženske studije u bivšem Zagorkinom stanu na Dolcu 8, održano je predavanje o do sada nikada objavljenom romanu Marije Jurić Zagorke Crveni ocean koji je smješten u kategoriju science fiction romana. U predivnom starinskom ambijentu, punom uspomena i sjećanja na novinarku i spisateljicu vladala je ugodna i prijateljska atmosfera.

Vrlo zanimljivo, opširno i poučno predavanje izvodio je predavač Tomislav Šakić, jedan od  vodećih stručnjaka za SF u Hrvatskoj.

On je otvorio raspravu koliko je Crveni ocean znanstvenofantastični roman i koliko je Zagorka u romanu ostala dosljedna sebi i svojim stavovima vezanim za feminizam, nacionalnost i politiku.

Roman je nađen u arhivu Jutarnjeg lista. Zagorka je roman napisala 1918. godine. Objavljivan je u nastavcima u Jutarnjem listu, ali nikad nije objavljen kao knjiga.

Radnja romana počinje u Nici, gdje upoznajemo glavnog junaka Bojana Kneževića. Bojan Knežević je Hrvat i vrhunski letač aviona. Za njegovu naklonost se bore dva čovjeka, jedan dobar i jedan loš. Svaki ga želi privući na svoju stranu. Bojan upoznaje Zoranu i zaljubljuje se u nju. Počinje potraga za znanstvenikom koji jedini može spasiti svijet od propasti i uništenja.

U romanu se koriste za to vrijeme, futuristički izumi i naprave. Rat se vodi zračnom željeznicom i  zračnim vagonima, podmornicama, nevidljivim aeroplanom. U romanu se pojavljuju munje, čudotvorno sunce te crvene zrake – laserske zrake smrti. Te zrake su taj tajanstveni izum zbog čega svi traže nestalog znanstvenika.

Znanstvenik se pojavljuje i to kao prorok  i ubijaju ga u atentatu. Nakon smrti proroka. Bojan i Zorana završe u braku u Americi. I kao u svim dosadašnjim romanima i ovaj roman završi sretno s romansom, a politička borba traje i dalje.

Zagorka razvija ideju nacionalnosti u kojoj su Nijemci prikazani kao negativci a svi ostali narodi poput Čeha, Slovaka Hrvata i sl. kao pozitivci.

U romanu se najavljuje i niz socijalističkih ideja u kojima se podržava radnička klasa. Za Zagorku radnička klasa je crveni ocean.  Ona najavljuje preko događaja i svojih likova da će crveni val  pomesti svijet koji poznajemo i donijeti smrt kapitalističkoj manjini. Time je Zagorka već davne 1918 godine predvidjela u svom futurističkom romanu komunističku revoluciju.