Uskoro izlazi slikovnica ‘Moja dugina obitelj’

Udruga Dugine obitelji najavila je izdavanje slikovnice “Moja dugina obitelj”, čije su autori/ce clanovi/ce udruge Maja Škvorc i Ivo Šegota.

Predstavljanje slikovnice trebalo bi se održati 18. siječnja, kad će biti dostupna i digitalna verzija.

“Odlučili smo se na izdavanje slikovnice prvenstveno za naše dugine obitelji u hrvatskoj, kako bi i one bile zastupljene u literaturi za najmlađe. Ovom slikovnicom želimo približiti priču o duginim obiteljima i različitostima u našem društvu danas svima koji to žele te olakšati roditeljima razgovor s djecom o duginim obiteljima”, izjavio je Šegota u intervjuu za crol.hr.

Dugine obitelji, kako stoji u opisu udruge, okupljaju LGBTIQ* parove i pojedince koji imaju djecu, žele imati djecu ili se samo žele informirati o izazovima i lijepim stranama planiranja obitelji.

Dobivaju li muškarci bolji tretman?

Studija iz prošlog mjeseca je pokazala da žene imaju manju šansu da budu reanimirane – ali to nije jedina stvar u kojoj su diskriminirane u industriji u kojoj je bol žene konstantno pogrešno dijagnosticirana.

Hodate ulicom, gledate svoja posla, odjednom vidite da se netko srušio u nesvijest. Osoba ne reagira, ne diše. Hoćete li ju pokušati reanimirati? Nema sumnje da mislite da biste to učinili. Ali što ako je osoba u nesvijesti žena? Pitanje se možda čini besmisleno, ali nažalost nije: studija je pokazala da žene imaju manju šansu dobiti reanimaciju od prolaznika/ica, i onda veću šansu da umru.

Istraživanje, financirano od strane American Heart Association and National Institutes of Health, je pokazalo da samo 39% žena koje dožive srčani udar na javnom mjestu bude reanimirano, u odnosu na 45% muškaraca. Muškarci imaju 23% veće šanse da prežive i jedan od voditelja studije, spekulira da je onima koji reanimiraju unesrećene žene nezgodno skidati žensku odjeću ili dirati ženske grudi. Nije jednostavno izvući zaključak iz istraživanja, ili gdje ga smjestiti unutar nebrojenih primjera diskriminacije nad ženama. Zdravstvena skrb- koja bi u svojoj biti trebala ljude održavati živima, mora, naravno, biti slobodna od spolne diskriminacije. No, to nije slučaj.

Ovdje se ne radi o umanjivanju slučajeva diskriminacije nad muškarcima – posebno one u psihijatrijskom liječenju. Rasa i socijalni status također igraju ulogu kod diskriminacije u zdravstvenom sustavu. Međutim,  postoji puno načina kojima se diskriminiraju žene u medicini. Dokaza ima kroz povijest, od Aristotelove podjele na superiorne muškarce i inferiorne žene, do srednjovjekovnih ideja da su žene labilne zbog njihove maternice. U antičko doba su doktori preporučivali brak kao lijek za psihičke probleme kod žene, a Viktorijanci su imali naviku protjerivanja žena unatoč jasnim pokazateljima da su imale psihičke probleme. Danas, kada je više žena nego muškaraca (u Britaniji op.p.), 55% registriranih liječnika su muškarci, a većina specijalista (njih 66%) su isto tako muškarci.

O pacijentima postoje ovakvi stereotipi: muškarci su manje svjesni zdravstvenih problema, manje obraćaju pozornost na simptome i ne posjećuju doktore u jednakoj mjeri kao i žene. Drugim riječima, muškarci su tihi stoici, a žene histerični hipohondri. Postoje dokazi za ove tvrdnje, ali samo u određenoj mjeri – vladine statistike iz 2010 godine su pokazale da su žene spremnije od muškaraca reći da su lošijeg zdravlja, ali je i manja šansa da će umrijeti u narednih pet godina.

Ali potonje ne objašnjava što se događa ženama kad zaista trebaju medicinski tretman. Akademkinje Sveučilišta u Marylandu Diane Hoffman i Anita Tarzian objavile su 2001 godine The girl who cried pain, analizu o tome kakvu ulogu igra spolna diskriminacija kod tretiranja boli. One su pregledale nekoliko prijašnjih studija, uključujući jednu koja je pokazala da žene imaju veću šansu dobiti sedative za liječenje boli, a muškarcima se daju medikamenti, i zaključile su da žene imaju veću šansu biti neadekvatno liječene. Nekoliko autora/ica je ovo pridodalo “dugoj povijesti u našoj kulturi da se žene smatra podkapacitiranima u razmišljanju”, navodi studija.

Je li se išta promijenilo otkad je analiza prije 16 godina objavljena? Vjerojatno ne, tvrdi Tarzian, voditeljica projekata na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Marylandu. “Svaki put kad pomisliš da su se stvari promijenile, pogledaš vijesti i vidiš da možda ipak nije tako. Zato jer su stavovi ljudi glede spola tako inherentni da ih je teško biti svjestan – to je u podsvijesti ljudi” kaže ona. Julia Buckley, honorarna novinarka, može se povezati s navedenim. Imala je kroničnu bol od tinejdžerskih dana, ali doktori su je vraćali kući dok joj je zubar rekao da izmišlja i kad je onda zatražila fizikalnu terapiju za ruku kako bi se vratila na posao, rekli su joj da pričeka godinu dana jer je već imala fizikalnu terapiju za nogu.. “Pravili su me ludom”, tvrdi. “Ne vjerujem da bi se prema meni tako postupalo da sam muškarac, a psihološka tortura kroz koju sam prošla učinila je situaciju još gorom”. Na koncu joj je prije 5 godina, kad je imala 31 godinu, dijagnosticiran ehlers-danlosov sindrom, nasljedno stanje koje utječe na vezivno tkivo. Napisala je knjigu (Heal me: In search of a cure) o svom iskustvu koja izlazi u tijekom ovog mjeseca. Kaže da “žene trebaju biti odlučnije, i ne toliko respektirati doktore”. Tarzian se s tim slaže: “zdravstveni sustav stavlja žene u nepovoljniji položaj, koje su, za razliku od muškaraca, naučene da propitkuju sebe i mislim da trebaju vjerovati u svoje instinkte jer im je to prednost”.

Nema boljeg primjera za gore navedeno, nego kad pričamo o ginekološkim stanjima poput endometrioze. Jedna od deset žena pati od ove bolesti, ali u, u prosjeku, treba 7-8 godina da budu dijagnosticirane. Emma Cox, izvršna direktorica udruge Endometrioza, kaže da su žene s ovim stanjem, osim ako ne pokušavaju zatrudnjeti, često nemarno pregledane od strane doktora. “Stav je taj da su žene tu da imaju djecu”, kaže Cox.

Kaye Sedgwick Jones, honorarna ilustratorica i dizajnerica iz Kenta, je trebala čekati 12 godina na dijagnozu nakon što se s 13 godina požalila da ju boli. Jedan od doktora joj je rekao: “Bit će ti bolje kad dobiješ bebu”, što je neobično čuti kad imaš 13 godina, kaže Jones. Kad je s 25 godina konačno dobila dijagnozu njezina prva reakcija je bio bijes. “Bila sam jako ljuta. Toliko godina su mi govorili da mi je bol samo u glavi.”

U listopadu je tiskan novi vodič National Insitute for Health and Care Excellence kako bi se ubrzalo dijagnosticiranje endometrioze. Sedgwick Jones, koja sad ima 36 godina, odlučila je da neće imati djecu iako je prije mislila drugačije. Kaže da bi sve ispalo drugačije da je bila pravovremeno dijagnosticirana. “Nisu me shvatili ozbiljno jer sam bila mlada žena i mogu zamisliti zašto je još uvijek ženama teško da uđu u ordinaciju i kažu ‘pomozite mi, boli me’.

Liječenje demencije je još jedno područje gdje žene izvlače deblji kraj. Prošle godine, istraživači/ice sa Sveučilišta College London su otkrili/e da žene s demencijom dobivaju lošiji tretman nego muškarci s demencijom. Naime, one idu rjeđe doktoru/ici opće prakse, manje se motri njihovo zdravlje i više uzimaju potencijalno štetnih lijekova, nego muškarci. “Znamo što se događa, ali ne možemo jasno objasniti zašto iz prikupljenih podataka” rekla je doktorica Claudia Cooper, koja je i vodila studiju. Doktorica Cooper kaže i sljedeće: “jedan od faktora bi mogao biti taj što žene žive dulje od muškaraca pa imaju veću šansu da budu usamljene i prema tome manju šansu da imaju nekog tko će se skrbiti o njima.” Kaže da su “dvije trećine osoba iznad 80 godina upravo žene, ali su marginalizirana većina”.

Za Juliju Buckley, spolna diskriminacija u zdravstvu je epidemija o kojoj se treba progovoriti: “Osobe umiru jer su ženskog spola i doktori su zaslijepljeni njihovim spolom”, kaže ona. “Nemojte pretpostavljati da su žene histerične. To je bit. Tretirajte svakoga kao ljudsko biće”, dodaje Buckley. 

 

Natječaj za klimatsku fikciju ‘Homo climaticum’ 2018.

Zelena akcija/Friends of the Earth Hrvatska, u suradnji s Kulturtregerom (Klubom Booksa) raspisuje natječaj za kratke priče i kratke pjesničke forme žanra “Cli-fi” – klimatske fikcije.

Prošle su vas godine pozvali_e da kroz formu pjesme ili kratke priče podijelite svoje vizije budućnosti oblikovane klimatskim promjenama, što je bio svojevrstan presedan u tematici hrvatskih književnih natječaja. Zelena akcija je primila preko 100 izvrsnih radova, a rezultat je prva zbirka domaće klimatske fikcije: “Homo climaticum” i, prema izboru publike, njena pobjednička priča “Dobro je” autora Dejana Šiptara. Zbirka će uskoro biti prevedena i na engleski.

Ove godine smo svjedočili_e činjenici da se klimatske promjene ne manifestiraju samo na udaljenom globalnom jugu, već da su i nama na vratima. Idealan primjer je Zadar koji je u svega nekoliko ljetnih tjedana srušio svjetski rekord u količini padalina u 24 sata, dok je zadarska županija istovremeno pretrpjela velike suše i razorne požare. Takvi ekstremni vremenski uvjeti na lokalnoj razini klasičan su primjer klimatskih promjena i možemo ih očekivati i u budućnosti.

Kako vidimo, tema ovog natječaja ne gubi na važnosti, želimo nastaviti književnim formama širiti svijest o ovom gorućem globalnom problemu, stoga ste ponovno pozivali_e da kroz priču ili pjesmu podijelite: što će klimatske promjene značiti za nas osobno? Kako će promijeniti što jedemo, gdje živimo, koga štitimo i kako se organiziramo? Kako će utjecati na druge, koji žive u drukčijim sustavima i geografskim širinama? Kako će svijet prihvatiti promjenu – kao fragmentirani geo-politički prostor ili kao cjelina? Izolacijom ili solidarnošću? 

“Pozivamo vas da svoje vizije budućnosti kroz ovaj natječaj podijelite s nama. Dajte svojoj mašti na volju!”, poručuju organizatori_ice natječaja. 

Uvjeti:

  • Prihvaćaju se dosad neobjavljene kratke priče (od 3 – 7 kartica teksta) i kratke pjesničke forme (poezija – slam, u stihu, prozi, epigrami, itd. do 1

    kartice teksta). 1 kartica=1800 znakova s razmacima.

  • Jedan autor/jedna autorica može poslati samo jedan rad – jednu priču ili jednu kratku pjesničku formu.

  • Podloga radnje moraju biti klimatske promjene ili njihov utjecaj, dok je sama tema i način obrade dan na slobodu autorima_cama. Bilo kakve stvarne ili moguće političke, društvene, kulturne i tehnološke implikacije klimatskih promjena mogu biti uzete za temu. Ipak, valja uzeti u obzir da koncept treba biti utemeljen u suvremenoj znanosti o klimatskim promjenama.

  • Natječaj je otvoren isključivo osobama koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (zbog specifičnih ograničeja projekta). Prihvaćaju se samo radovi na hrvatskom, bosanskom, crnogorskom ili srpskom jeziku.

  • Radovi trebaju biti napisani na računalu i spremljeni u formatu .doc ili .docx (Times New Roman, veličina slova 12 točaka, prored 1,5, obostrano poravnano – justified)

  • Zelena akcija zadržava pravo korištenja odabranih materijala i nakon završetka natječaja.

Natječaj je otvoren od 13.12.2017. do 14.1.2018. u 23:59. Radove treba poslati na email info@zelena-akcija.hr s naslovom (subject): “Prijava za natječaj Homo climaticum – [ime i prezime autora_ice]”.

Svakom radu bit će dodijeljena interna šifra te će u tom obliku biti proslijeđen žiriju. Žiri čine Dora Sivka (Zelena akcija), Dunja Kučinac (Booksa) i Milena Benini (SF spisateljica).

Nagrada:

  1. Najbolje priče i kratke pjesničke forme (20-ak) biti će izabrane od strane žirija te će biti uključene u tiskanu i online publikaciju “Homo climaticum”. Publikacija će biti besplatna za online dijeljenje.

  2. Od užeg izbora, pet najboljih priča i/ili pjesničkih formi biti će ilustrirane te čitane od strane profesionalca na predstavljanju publikacije u Booksi krajem ožujka 2018. Publika će potom glasati za najbolji od pet radova koji će osvojiti glavnu nagradu od 2.000 kuna.

Ukoliko imate pitanja, slobodno se obratite na: sven@zelena-akcija.hr

Merlinka šesti put u Sarajevu!

Sarajevski otvoreni centar  26. i 27. siječnja po šesti put u Sarajevu, u Art Kinu Kriterion, organizira Međunarodni festival queer filma Merlinka, koji se već devet godina organizira u Beogradu s idejom promocije filmove koji se bave LGBTI temama.

Ovogodišnja Merlinka u Sarajevu nudi najnovije i nagrađivane filmove, s gošćama i gostima Festivala razgovarat će se o zaljubljivanju i ljubavi, ugostit će Kabare Tiffany iz Slovenije, koji će obje večeri nastupiti sa svojim umjetničkim društveno angažiranim performansima, a posjetiteljice i posjetitelji će moći i uživati u akustičnoj svirci, dok će festival zatvoriti veliki party za koji će biti zadužene cure iz ZbeLeTrona iz Hrvatske.

U petak, 26.01, nakon svečanog otvorenja Merlinke, prikazat će se film Tom od Finske redatelja Doma Karukoskog (Finska, 2017, 116′). Film prati Touko Laaksonena, odlikovanog oficira, koji se nakon obrane domovine u Drugom svjetskom ratu vraća kući samo da bi otkrio kako ni život u miru nije nimalo manje uzbudljiv. Uočava kako u mirnodopskom Helsinkiju buja progon homoseksualaca, kao i pritisak na gej muškarce da se ožene i imaju djecu. Touko pronalazi utočište u svojoj slobodnoj umjetnosti usavršavajući se u homoerotskim ilustracijama nagih muškaraca nesputanih nagona. Njegov rad poznat po čuvenom potpisu “Tom of Finland” postao je simbol jedne generacije homoseksualaca i potaknuo plamen gej revolucije.

Nakon filma će Vulgarne Akne, side-projekt Kabarea Tiffany, izvesti performans Tragedija današnjih gejeva. Ovaj duo će vas povesti na polusatno putovanje kroz queer povijest, književnost, umjetnost, kulturu i zajedničke osjećaje današnje queer zajednice u heteronormativnom svijetu. Njihovi nastupi inspirirani su dadaizmom, nadrealizmom, ritualima, body-artom i bdsm-om. Prvo festivalsko veče će zaokružiti Amramuzičkim pop-rock hitovima izvedenim na akustičnoj gitari.

Drugog dana Merlinka počinje u 15 sati projekcijom kratkometražnog filma Zemlje izgubljenog sadržaja redateljice Elene Horn (Ruanda, Srbija, Velika Britanija, 2017, 45′). U pitanju je dokumentarac o pravoslavnom gej studentu Niku iz Srbije koji se upoznaje s baletanom koji je preživio genocid u Ruandi. Ishimwa Muhimanyi se nakon mnogo godina vraća u Ruandu da bi, suočavajući se s fragmentima svojih sjećanja, u razgovorima s preživjelim članovima svoje obitelji istražio utjecaj religije na genocid. Nik putuje u Srbiju gdje želi svojoj obitelji otkriti svoju homoseksualnost suočavajući se s brojnim preprekama na tom putu.

Od 16 do 18 sati na festivalu će se s gošćama i gostima razgovarati o zaljubljivanju, strasti, sreći i patnji, jednom riječju o iskustvima ljubavi, te s kojim se preprekama suočava naša ljubav u društvu određenom heteronormativnošću.

Od 18 sati slijedi film Voćnjak kajsija redatelja Pouria Heidary Oureha (Jermenija, 2016, 80′). Mladić Aram, iranski Jermenin koji je u djetinjstvu napustio zemlju kako bi živio u Sjedinjenim Državama sada se, po prvi put, vraća u zavičaj kako bi zaprosio jermensku djevojku s kojom se upoznao i koja živi u Americi. Na jednodnevnom putovanju Aram vidi mnoštvo kulturoloških, vjerskih i nacionalnih razlika, ali pred njim su još veće prepreke.

Od 20 sati prikazujemo najkontroverzniji film Festivala Mizandristkinje poznatog redatelja Bruce La Bruca (Nemačka, Kanada, 2017, 91′). Mizandristkinje je priča o tajnoj feminističkoj terorističkoj organizaciji koja ima cilj da oslobodi žene, uništi patrijarhat, i uspostavi novi feministički svjetski poredak. Ovu organizaciju vodi Velika Mama koja je ravnateljica seoskog prihvatilišta za napuštene djevojke koji služi kao fasada iza koje se krije teroristička organizacija. Kad mladi radikalni ljevičar bježeći od policije završi u ovom ženskom uporištu jedna djevojka ga iz sažaljenja sakriva u podrumu ustanove. Njegovo prisustvo narušava ustaljen život i otkriva brojne skrivene tajne. Otkrivamo novi stil lezbijske pornografije kao oruđa u propagandnom ratu, ali i kao svojevrsnu pozivnicu za novu vrstu ženske revolucije.

Nakon filma, Kabare Tiffany će izvesti svoj performans koji propituje teme poput spola, body-arta, podzemlja, kulture, seksualnosti, ponavljanja, slaganja, dekonstrukcije i traume.

Festival zatvara cjelonoćni party, koji počinje malo prije ponoći u 6/6 Vine Clubu, a za atmosferu su zadužene članice ZbeLeTrona. One su pionirke LGBT clubbinga u Zagrebu i garantiraju posebno party iskustvo i nezaboravan provod.

Budućnost Star Wars-a je ženska

Novi nastavak Star Wars-a The Last Jedi prije par tjedana je došao u kina i već nosi titulu feminističkog filma. Dok su se u prethodnim nastavcima The Force Awakens i Rogue One vidjeli neki pomaci u prikazu ženskih likova, one su i dalje bile izolirane i rijetko su imale nekakvu značajnu komunikaciju s drugim ženama. Redatelj Rian Johnson stvorio je smiješan i napet film koji nosi esencu prošlih nastavaka i uz to ima kompleksne ženske likove koje preuzimaju vodstvo i vladaju galaksijom, što je ugodno iznenađenje za sagu koja nije uvijek bila najbolji primjer odgovarajućeg prikaza svojih ženskih likova: od velikog nedostatka govornih uloga za žene pa do njihove česte seksualizacije.

Ipak, The Last Jedi je ispunjen ženama, od nepoznatih pilotkinja, časnice First Ordera pa do već znanih i nekih novih protagonistica: Rey, Leia, Amilyn Holdo i Rose.

Rey je i dalje heroina filma. Unatoč svom nesavršenom podrijetlu, ona je odlučna i svjesna da posjeduje nešto snažno u sebi. U novom nastavku prolazi kroz unutarnje dvojbe i pronalazi svoj put i identitet, što se još uvijek rijetko omogućava ženskim likovima.

Leia, koju je zadnji put prije svoje smrti utjelovila Carrie Fisher, i dalje ostaje jedna od feminističkih ikona u svijetu filma zbog svojeg odbijanja da bude definirana od strane muškaraca u svom životu. Unatoč razočaranjima koja joj donose sin Kylo, brat Luke ili Poe, ne dopušta da to utječe na njenu ulogu vođe, majčinske figure i legende u pokretu otpora. Iako je Leia bila i ostala srce i duša sage, osvježenje je da više nije jedina žena koja ima aktivnu ulogu. Treba nadodati da se u filmu pojavljuje Billie Lourd, kćer Carrie Fisher, u ulozi Kaydel Connix, samouvjerene mlade članice pokreta otpora.

Lik Admiralice Holdo bi lako mogao pasti u kategoriju hladne kuje. Ona je stroga i lijepa protagonistkinja koja preuzima vodstvo nad otporom nakon što Leia biva ranjena. Sukob između nje i zlatnog dečka otpora Poea je tipičan primjer iz stvarnog života u kojem mladi i drski zaposlenik ne želi dobivati/izvršavati zapovijedi svoje šefice. A svima je poznato kako se žene na vodećim pozicijama moraju stalno dokazivati i opravdavati svoje odluke. Laura Dern, glumica koja utjelovljuje Holdo, komentirala je svoj lik: “Ona je primjer žene na poziciji moći. Inteligentna je, hrabra i ženstvena te daje odličan primjer mladim djevojkama kako mogu biti sve to istovremeno.”

Film uvodi i novu netipičnu junakinju Rose koja s Finnom odlazi u posebnu misiju koja gledateljima/cama daje izvrsnu kritiku o ekonomskoj nejednakosti u današnjem svijetu. Glumica Kelly Marie Tran, koja je inače kćer Vijetnamskih izbjeglica, komentirala je lik Rose: “Ona je obična mehaničarka koja nema specijalnih moći i nije plave krvi. Ali ona pokazuje kako svi/e možemo prihvatiti izazov i imati važnu ulogu u priči. Ona je važan uzor jer vjeruje u jednakost, pravdu i pravo na život u miru.”

Kako feminizam nije samo za osobe koje se identificiraju kao žene, i muški likovi poput Lukea Skywalkera, Kylo Rena, Finna i Poea su ohrabreni da budu slabi i emocionalni, što se rijetko vidi u stvarnom svijetu gdje se muškarcima neprestano govori da nikada ne smiju pokazivati slabost i osjećaje.

Iako su mnogi muški obožavatelji glasno razočarani filmom, odnosno brojem ženskih likova u njemu, te se bune da je feminizam uništio sagu (kao što kritiziraju remake Ghosbustersa, Wonder Woman i nadolazeći Oceans 8), novi nastavak je dočekan s veoma pozitivnim komentarima. Film je pohvalila Annalise Ophelian, dokumentaristica i psihologinja, čiji se projekt Looking for Leia bavi djevojkama i ženama koje su obožavateljice sage. “The Last Jedi prikazuje žene različitih osobnosti, godina i rasa. Portretira žene koje su na vodećim pozicijama i one koje tek uče o Sili. Dok su ženske junakinje u filmovima tradicionalno prikazane u izolaciji, u ovom filmu žene se drže skupa.”

“Ovaj film je pionir za ženske likove koje preuzimaju vodstvo”, komentirala je Beth Webb, novinarka i organizatorica Bechdel Test festivala, koji se bavi ženama u filmskoj umjetnosti. “Uz Leiu, najdraži lik mi je Jyn u Rogue One. Nevjerojatno je vidjeti kako moja omiljena saga konačno ispunjava sva moja očekivanja za ženske likove,” nadodaje Webb.

No, kako sve ne bi bilo savršeno, još uvijek ima prostora za napredak. Iako spin-off knjiga i video igrice imaju LGBTQ protagoniste/ice, LGBTQ lik još nije osvanuo/la na filmskom platnu. Uz to, Ophelian i Webb su napomenule kako imaju želju vidjeti redateljicu kako radi na novim nastavcima Star Wars-a, što i nije tako nemogući scenarij. Naime, redatelj Johnson, koji je već objavio stvaranje nove Star Wars trilogije, je nedavno izjavio: “Ima toliko talentiranih redateljica i redatelja/ica drugih rasa za koje bih volio da sudjeluju u stvaranju novih nastavaka.”

Na kraju, iznimno je važno da nove generacije mladih gledatelja/ica odrastaju gledajući kompleksne, hrabre i snažne ženske likove s inkluzivnim pričama i da takve priče polako postaju norma u filmskoj industriji.

Prevela i prilagodila: Morana Novak

Pregled malih i velikih bitki tijekom 2017. godine

Ne moramo Vas podsjećati kako smo na kraju još jedne godine – toga ste, vjerujemo, svjesni i sami/e, no ono na što Vas možemo podsjetiti su neke od tema (uglavnom ne baš pohvalnih za 21. stoljeće) o kojima smo za Vas pisale/i, o kojima smo za Vas izvještavale/i te koje smo za Vas komentirale/i u godini na izmaku.

  • (svijet) Kako Donald Trump čini Ameriku “great again”

Početkom siječnja američki poduzetnik i političar Donald Trump prisegnuo je kao 45. predsjednik SAD-a. Od predsjedničke kampanje prepune mizoginije i seksističkih izjava do nastavka istim “tempom” i po preuzimanju ureda, novoizabrani američki predsjednik dao je “jasno i glasno” do znanja svijetu što misli o ženama – odnosno kako ne misli puno, a niti najbolje. Tijekom manje od godine dana svog predsjedničkog mandata Donald Trump je “uspio” ukinuti “ObamaCare” program koji je primarno olakšavao pristup medicinskoj skrbi siromašnijem dijelu društva, te je ukinuo financiranje svim udrugama koje spominju problematiku i pitanje pobačaja unazadivši tim činom zalaganje za seksualna i reproduktivna prava žena, kako u Americi, tako i diljem svijeta

  • (svijet) #MeeToo kampanja 

Odbacujući stigmu s teme seksualnog zlostavljanja i uznemirivanja, kao i viktimizacije žrtava toga (gnjusnog) čina – od listopada se o ovoj temi u cilju podizanja svijesti o seksualnom zlostavljanju pričalo mnogo, i to – globalno! A sve je “krenulo” javnim istupom žrtava seksualnog zlostavljanja od strane nekih od najistaknutijih muškaraca u američkoj politici, medijima i zabavnoj industriji, te proširilo društvenim mrežama #MeeToo hashtagom . Što je više žrtava istupalo tijekom vremena s optužbama za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje i drugi/e su ohrabreni/e da podijelile svoje priče putem društvenih mreža koristeći #MeToo hashtag – čime je lansirana #MeToo kampanja, inače Time-ova “osoba godine”.

Prema rezultatima najnovijeg Eurostatovog istraživanja – žene u Europskoj uniji žive duže, lošije su plaćene, te (i dalje) obavljaju većinu kućanskog posla! U Europskoj uniji, tako, živi pet posto više žena od muškaraca, te su žene (i dalje) plaćene manje od muških kolega za isti posao. U prilog ovim podatcima ide i nedavna studija Svjetskog ekonomskog foruma koja je procijenila kako će ovim tempom žene diljem svijeta ravnopravnost na radnom mjestu čekati i do naredna dva stoljeća te iako nema podataka o tome koliko će čekati na ravnopravniju podjelu onog neplaćenog rada, jedno je sigurno: uz duži život i manja primanja – siromaštvo ženskog dijela populacije u starijoj životnoj dobi je, također, neupitno.

  • (Europa) Pitanje katalonske neovisnosti

Početkom listopada održan je referendum o neovisnosti Katalonije koji je šokirao svijet policijskom brutalnošću, kao i nepoštivanjem demokratskih procesa. Tijekom referenduma, kao i u danima prije i poslije referenduma, kada su održani masovni prosvjedi diljem ove španjolske autonomne zajednice, ozlijeđeno je preko tisuću ljudi na što je “Europa zatvorila oči” zaboravljajući kako je poštivanje demokratskih procesa preduvjet legitimnosti demokratske države. Nažalost, ovo nije prvi put da Europa “zatvara oči”, a vjerojatno niti posljednji.

  • (Hrvatska) Kad će više ratifikacija Istanbulske konvencije?

Prema podatcima MUP-a prošle je godine osamnaest žena ubijeno od strane bliskih muškaraca, dok smo ove godine (nedavno) izbrojali – šesnaestu žrtvu! I dok se mi pitamo zašto se ne ratificira Istanbulska konvencija, pravni okvir za zaštitu žena kao i svih žrtava obiteljskog nasilja, konzervativne struje i Katolička crkva istupile su protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, jer se njome postavlja pitanje rodne ideologije. Tijekom godine(a) istupile smo, kako virtualno, tako i javno, za što adekvatniju zaštitu protiv svih oblika nasilja prema ženama, kao i protiv nasilja generalno, jer nam je dosta da šutimo i trpimo! Kažemo: “STOP fundamentalističkom nasilju nad ženama!” te stojimo (i cijelu smo godinu stajale) uz sve udruge koje kažu kako je vrijeme da državne institucije prestanu ići u smjeru ograničavanja, uskraćivanja ili zaustavljanja napretka u zaštiti ljudskih prava žena pod pritiskom vjerskih fundamentalističkih skupina! Dosta je bilo!

I ova godina obilježena je jednim korakom naprijed, a dva iza što se tiče seksualnih i reproduktivnih prava. Tijekom godine istaknuli(e) smo kronični nedostatak ginekoloških ordinacija i zdravstvenih djelatnika kako u Hrvatskoj, tako i u regiji, otvorile dijalog o lošoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti žena te pravu na izbor, progovorile o tzv. postabortivnom sindromu kojim konzervativci/ke nastoje ograničiti pravo žene na pobačaj, jednako kao što smo i diskutirale o turneji s kipom Gospe, savjetovanju po Duhu Svetom te “Mijinom izboru”.  

  • (Hrvatska) Homofobnih ispada nikad dosta

Početkom veljače suzavcem je napadnut LGBTIQ party koji se održavao u klubu Super Super. Ozlijeđeno je nekoliko osoba, a Zagreb Pride je zahtijevao od policije da se provede brza i efikasna istraga. Kako to obično biva, istraga nije bila ni brza ni efikasna jer se o počiniteljima ni sad ne zna NIŠTA. No, na prosvjedu pod nazivom ‘Ljubav jesti i ostaje jača od mržnje’ okupilo se oko 1000 ljudi koji su jasno rekli da neće tolerirati nasilje nad LGBTIQ zajednicom, a Iskorak je pokrenuo kampanju #ja sam protiv mržnje kako bi osvijestio to nasilje. O nastavku zakonske diskriminacije LGBTIQ zajednice čitajte u idućem odjeljku.

Početkom godine odjeknula je vijest da Vlada pokušava ponovno uvesti neki oblik obaveznog vojnog roka, koji je suspendirala prije desetak godina – zbog čega smo se zapitali strahujemo li od mira te progovorili o tome kako mladima ne treba vojni rok već adekvatno obrazovanje! Iako je tema militarizacije društva blago utihnula, tijekom godine doživjeli smo nebuloze i s brojnim drugim prijedlozima i izmjenama zakona, od novog prijedloga izmjene zakona o socijalnoj skrbi koji diskriminira istospolna parove do prijedloga obiteljskog zakona koji napada i ugrožava obitelj diskriminirajući životno partnerstvo.

  • (Hrvatska) Ostali zakoni, posebno poglavlje: Kurikularna reforma

Iako je u 2016. godini 50.000 ljudi na glavnom zagrebačkom trgu vikalo da “Hrvatska mora i može bolje”, bit će da to našoj stabilno-nestabilnoj Vladi ne znači baš ništa. I ove godine je 30.000 ljudi diljem zemlje ‘Čekalo tramvaj zvan obrazovna reforma’, no i to je bilo uzalud. Ni ova godina, nije donijela pomak po pitanju obrazovanja. Jedina novost je da je Hrvatska sada i službeno svrstana u zemlje čiji je obrazovni sustav zapušten i ispod prosjeka EU. Umjesto da se provede reforma, novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama predlaže da učenici i njihovi roditelji mogu odabrati onaj dio kurikuluma koji je u skladu s njihovim vrijednostima i odgojnim pristupom. Ženska mreža Hrvatske i Kontra tom su se prilikom zapitale: Na primjer, ako ne vjeruju u evoluciju, tj. ako vjeruju da je bog stvorio svijet u 7 dana, njihovo dijete neće pohađati biologiju, kemiju ni fiziku, kao ni povijest?

  • (Hrvatska) Mladi i dalje ne vrijede ništa

I ove su godine mladi prosvjedovali za svoja prava. Inicijativa “Vrijedim više” tražila je kvalitetna i sigurna radna mjesta za mlade, ukidanje SOR-a koji dopušta svakome da iskorištava svakoga (no, ne zaboravimo da je milosrdna Vlada podigla naknadu s 1600 kuna na 2620 kuna), vraćanje pripravništva kao standardnog modela ulaska u svijet rada te adekvatnu naknadu za rad. Sve to se još nije dogodilo, a poučeni petogodišnjim iskustvom, vjerujemo neće ni u 2018. godini.  Mladi koji nisu prosvjedovali su radili za mizerne naknade jer ‘ti bar imaš posao, pa budi zahvalan/a’ ili su postali dio statistike iseljavanjem u neku ‘bolju budućnost’.

  • (Hrvatska) Željka Markić u pohodu na sve i svakoga

Ovo čak i nije neka novost. No, ne smijemo je zaboraviti napomenuti ni ove godine. Nakon što se obračunala s pederima, lezbama, neprofitnim medijima i civilnim sektorom, Željka želi potpuno ukinuti financiranje tjednika Novosti zbog ‘huškanja netrpeljivosti i mržnje’. Barem tako stoji u pismu koje je ‘U ime obitelji’ uputila premijeru Plenkoviću krajem ljeta. Osim standardnog napada na slobodu izražavanja, ove je godine tražila i ukidanje pravobraniteljice za djecu, ravnopravnost spolova i osobe s invaliditetom. U novije vrijeme, kao i njena grupa, bori se protiv Istanbulske konvencije. No, dok je Željka gazila po svakome i svemu, njen istomišljenik zlatni Zlatko strateški je pozicionirao sve svoje suradnike/ice na mjesta u kulturi grada Zagreba. Što to znači za kulturu kako Zagreba, tako i cijele zemlje ostaje nam vidjeti u 2018. godini. Kojoj se, da prostite, uopće ne veselimo.

  • (Hrvatska) U 2018. godini ostaje nam samo da se borimo

Kao i prethodnih godina, 2017. smo se borili/e najbolje što smo mogli/e i znali/e. Tako je ovogodišnji noćni marš na 8. mart okupio 6000 ljudi, što je najveći prosvjed za prava žena u novijoj povijesti. Marširale smo diljem zemlje i regije za pravo na dostupan i besplatan pobačaj te smo poručili/e da žene neće sudjelovati u velikoj demografskoj obnovi kao inkubatorice nacije. Sve to rezultiralo je ostavkom Ladislava Ilčića na mjesto posebnog savjetnika za ljudska prava (kao da to nije bio dovoljan oksimoron) ministra Davora Ive Stiera, a kasnije je i sam Stier dao ostavku. Uz to, organizirana borba za prava žena je u porastu, od akcije u Rijeci kojom su prepravljeni plakati o ‘rodnoj ideologiji’, Sluškinjine priče u Zagrebu i Splitu, performansa o ‘svim licima nasilja nad ženama’ u Zaboku, prosvjedne akcije za dostupan i besplatan pobačaj na Cvjetnom trgu u Zagrebu i gerilske akcije u Poreču i Rijeci, mimohod protiv nasilja nad ženama diljem RH, pa tako i u Puli, akcije otpora tzv. ‘Hodu za život’, flash-mob protiv uličnog uznemiravanja, noćna akcija u Splitu protiv anti-choice plakata i mnoge druge akcije. Također, provedeno je i nekoliko uspješnih crowdfunding kampanja kao što je ona za otvaranje kafića u kojem će se zaposliti osobe s Downovim sindromom, sakupljeni su novci za novi odašiljač Radio Studenta, Kamensko je dobilo dio novca za nove strojeve, osnovana je zaklada Solidarna – zaklada za ljudska prava i solidarnost, a trenutno je kampanju pokrenula i Lupiga, pa pomozite da i oni budu dio pozitivne statistike.

Naši su vrijedni volonteri i volonterke proveli/e istraživanje o seksizmu na domaćim novinskim portalima iz čega je nastala i Facebook stranica ‘Seksizam naš svagdašnji’ koja svakodnevno upozorava na seksističko smeće u našem javno medijskom prostoru. Ovo su samo neki od primjera borbe koja je trajala tijekom godine koju ostavljamo za sobom i odlazimo na kolektivni godišnji jer i ove godine #nemremoviše.

U 2018. godinu ulazimo bez nade da će biti bolje ali spremne na još jaču ofenzivu. Jedina nada nam je da ćete nam se pridružiti u još većem broju u borbi koja se tiče kvalitete života svakog/e od nas! 

P.S. Vidimo se 02.siječnja!