sdadmin

‘Vidimo opasnost od toga da se nezavisna kultura marginalizira i iskorjenjuje’

Posted on by sdadmin

Nakon uspješno održanog još jednog Vox Feminae Festivala, i to već 14. po redu, porazgovarale smo s ekipom iz K-zone koja stoji iza festivala i Vox Feminae portala, na kojem donose aktualne vijesti i obrađuju teme vezane za rodnu ravnopravnost, feminizam, socijalnu inkluziju, LGBTIQ prava, radnička prava, umjetnost, medije i kulturu.

Na pitanja o radu udruge i portala u izvanrednim okolnostima, vlastitoj percepciji situacije i projektima i planovima za budućnost odgovorile su nam Marino Čajdo i Gabe Ivanov.

Iza vas je 14. Vox Feminae festival. Nemogućnost održavanja različitih fizičkih manifestacija zbog COVID-19 krize prisilila je mnoge na prebacivanje sadržaja u digitalni prostor. I vi ste ovogodišnji festival prebacili_e u online okruženje – od diskusija i predavanja na ZOOM-u do online izložbi i filmskih projekcija. Kakvi su vaši dojmovi, kako ste se snašli_e u svemu tome i kakve su reakcije publike? Postoji li mogućnost da se dio programa i ubuduće održava online?

Marino: Moram napomenuti kako ovo nije prvi put da se segment VFF-a odvija online, napravile smo isto i prošle godine s izdvojenom selekcijom filmskog programa, koja je tada premašila sva naša očekivanja gledanosti. Pored toga, K-zona kao udruga kroz čitavu godinu djeluje online putem portala Voxfeminae.net, tako da je ovogodišnji festival uglavnom predstavljao izazov u kontekstu toga kako sadržaj koji smo odabrale za fizički/javni prostor prilagoditi online formi. Zadovoljne smo gledanošću sadržaja, a moram napomenuti i kako su predavanja još uvijek dostupna na našem Facebook kanalu za one koje su propustile izuzetna predavanja i razgovore sa strašim ženama. Publika je izvrsno reagirala, posebno u prvim danima festivalima dok je lockdown djelomično još uvijek bio aktualan. S popuštanjem mjera smo se već morale boriti s time da građanke i građani ipak žele van (ne krivimo ih 😀 ), ali upravo je u tome prednost online sadržaja kojem se moguće vratiti u bilo kojem trenu. Svakako ćemo razmišljati o tome kako da dogodine online segment podignemo na jednu novu razinu.

Nemogućnost fizičkog participiranja u kulturnim sadržajima osim što je izazvala masovno prebacivanje na digitalne sadržaje, potaknula je i brojne amatere da se kreiraju vlastite sadržaje i stvaraju nove platforme, može li na taj način doći do kontraefekta i zasićenja kulturom?

Marino: Internet je jedno čudnovato mjesto u kojem postoji prostor za apsolutno svakoga, bilo da prezentira svoje stvaralaštvo ili traga za nečim neobičnim. Na tom tragu, mislim da pogotovo u online prostoru, kojem na ruku može ići i anonimnost publike, svatko može pronaći nešto za sebe. Rekao bih da je u periodu lockdowna ljudima bilo dosta zatvorenosti doma i nekretanja, te da im je falilo uživanja kulture sa prijateljima uživo. A da ćemo kulture svakako biti gladne i gladni u narednom periodu vidimo iz već prvih rezova koji su uslijedili nakon potresa i pandemije, a to su smanjene dotacije za kulturne programe.

Gabe: Što se tiče kontraefekta, amatera i zasićenja, sve te stvari se dešavaju već dugo vremena. Zagreb je recimo prezasićen kulturnim sadržajima i već godinama, ako ne i desetljećima. Puno bi bilo bolje da je sadržaj koji je dostupan u Zagrebu na neki način ravnomjerno raspoređen po cijeloj Hrvatskoj. Tako da u neku ruku time što je većina toga online, ljudi izvan Zagreba imaju bolji izbor. I blogeri_ce su na neki način amateri, ali po meni najveće bogatstvo interneta u jednom periodu su bili upravo izvrsne blogerice i blogeri, tako da ne bi sve promjene tako olako otpisala. Nikad nismo imali ovako veliki izbor. Odjednom imamo pristup predstavama, diskusijama, muzejima, predavanjima i iz drugih zemalja. Sumnjam da će doći do zasićenja kulturom jer većina ljudi u današnjem načinu života nema vremena za kulturu, a uz to kultura se na mnoge načina u desno orijentiranim zemljama, pa tako i našoj marginalizira.

{slika}

Dobar dio vaših autora_ica i suradnika_ca čine slobodni umjetnici_e, a egzistencije kulturnih radnika često su nesigurne i ovise o raznim natječajima financiranja u kulturi i različitim projektima. Predstavljaju li trendovi digitalizacije kulture i većeg angažmana amatera opasnost za kulturne radnike ili je riječ o pozitivnom trendu?

Marino: Selidba aktivnosti online je jedno složeno pitanje na više razina, i moram biti iskren da smo kao organizacija koja vrednuje i podupire feminističko i rodno osviješteno umjetničko stvaralaštvo ipak napravile korak natrag kada su u pitanju određene izvedbe koje smo planirale za ovogodišnji VFF. Naprosto nam se činilo da svojom formom i porukom bolje funkcioniraju pred publikom uživo, pa smo se odlučile za produkciju nekih manje kompleksnih, kraćih i jednostavnijih izvedbi – poput video izvedbe predstave Mačak Džingiskan i Miki Trasi Kozlića, koncerta grupe Žen, izvedbe Petre Brnardić ili pak fanzina ‘Samo pizdu hladimo’ udruge Pokaz. Mislimo da je situacija koju smo prošle pokazala, ne samo za kulturni sektor nego i za društvo općenito, da na više razina moramo pronaći modele funkcioniranja sustava: od zaštite na radu do dostupnosti obrazovanja ili konzumacije kulture. Digitalizaciju, kao udruga koja je započela svoj rad digitalno putem portala, smatramo izazovnom i perspektivnom za distribuciju sadržaja te stalno gledamo kako da ju dodatno iskoristimo.

Gabe: Jako je poželjno da svi članovi društva su uključeni u kulturni život i što su te prakse više participativne, to bolje. Ne vidim opasnost od toga da imamo više kulturnog sadržaja, vidim opasnost od toga da se nezavisna kultura marginalizira i iskorjenjuje, da se ne dopuštaju i ne potiču nikakve inovativne prakse, već da se kulturom smatra samo ono što je u nacionalnim kulturnim institucijama te da se pretjerano naglašava mrtva kulturna baština nauštrb živog trenutnog kulturnog tkiva. Treba njegovati oboje.

Osvrnemo li se na protekle dane izolacije, potresa i općenitog stanja nesigurnosti i straha mediji su odigrali ključnu ulogu u našim životima (informiranje, distrakcija, ali i fake news…). Koje je vaše viđenje pozicije medija i odgovornosti koju nose u situacijama poput ove i kako biste opisali_e ulogu portala Voxfeminae?

Gabe: Postoje mainstream mediji i postoje nezavisni i/ili community mediji. Mi smo ovi drugi, i veseli nas što smo u ovom periodu dosegnuli rekorde svoje čitanosti. Mainstream mediji su bombardirali nas tolikom količinom informacija da je za mentalno zdravlje u tom periodu bilo nužno ograničiti njihovu konzumaciju. Premreženost interesnih skupina, politike kapitala i mainstream medija toliko je velika, da je to postao jedan od najvećih problema današnjice i nezavisni mediji na neki način su oaze gdje možete čuti jasne artikulacije problema, konstruktivne prijedloge rješenja ili dobrih praksi kao i preispitivanje onih na pozicijama moći. VoxFeminae.net na društvenim mrežama i u samom izdavanju tekstova u ovom periodu artikulirao je mišljenja i stavove vezane uz situaciju koji su na neki način davali pozitivnu notu, pokušavali smo biti konstruktivni, oprezni, ne dolijevati ulja na vatru nego se na neki način i brinuti za svoju publiku i zajednicu i mislim da smo u tome bile uspješne.

Kako je COVID-19 kriza utjecala na vaš svakodnevni rad i rad organizacije? Koji su bili (/i ostali) najveći izazovi i ima li pozitivnih promjena?

Gabe: Kao i mnoge druge organizacije civilnog društva preselili smo se na rad od doma uz redovite sastanke timova za specifične projekte i planiranja. Umjesto na rad s direktnim korisnicima u javnom prostoru fokusirale smo se na planiranja aktivnosti po završetku lockdowna, online festival i naravno portalom Voxfeminae.net koji se može čitati i mora funkcionirati neovisno o pandemiji iza zatvorenih vrata. Ponosne smo što smo se prilagodile situaciji, nismo inzistirali na produktivnosti u jeku kriza, nego smo se postepeno vraćali u pogon, pazile smo na potrebe svake članice tima, a najveći izazovi su nam, vjerujem kao i svima koji su radile od doma, kako točno odrediti vrijeme koje je za rad i kada točno prestati s radom. Ono što smo shvatile je da želimo određenu fleksibilnost u koju nas je krizna situacija dovela inkorporirati u budući rad, i da ćemo rad od doma želimo i u budućnosti u puno većem obimu nego do sad. Tako da namjeravamo i ured urediti i prilagoditi tome, u smislu da više nemamo 8 radnih stolova u uredu koji zakrčuju prostor nego 4-5 koje solidarno koristimo, a ostali prostor mnogo ugodnije uređen.

Osim jačanja solidarnosti COVID-19 kriza potencirala je mnoge socijalne probleme i iznijela ih na vidjelo. Nedvojbeno je da će nakon ove krize posljedično uslijediti daljnje socijalne, zdravstvene i ekonomske krize. Što prepoznajete kao goruće probleme i koji su planovi i smjer vaše organizacije u nastavku zagovaranja ljudskih prava?

Sve: K-zona djeluje (ovdje više o aktualnim projektima: https://voxfeminae.net/udruga-k-zona/) u pomalo drugačijem zagovaračkom kontekstu. Osim portala kojim dajemo vidljivost svim drugim inicijativama civilnog društva za ljudska prava, provodimo niz projekata s ciljem demokratizacije društva i posljedično veće društvene ravnopravnosti. U tom kontekstu nastavljamo s aktivnostima u sklopu projekta Radnopravnost svima kroz edukacije poslodavaca o diskriminaciji s kojom se suočavaju LGBTIQ osobe na radnom mjestu.

Trenutno provodimo s kolegicama iz Poljske i Slovenije projekt o sindromu sagorijevanja / burnoutu u nevladinim organizacijama, jer to smatramo ključnim problemom unutar civilnog sektora i želimo iznijeti na vidjelo uzroke burnouta, njegove razmjere i učinke – kako za pojedinca tako i za organizaciju. Istraživanje provodimo u organizacijama civilnog društva koja daju podršku diskriminiranim skupinama: ženama, LGBTQ + osobama, osobama s invaliditetom, starijim osobama kao i izbjeglicama i migrantima. Rezultate istraživanja imat ćemo najkasnije do kolovoza 2020. U sklopu tog istraživanja razgovaramo i sa stručnjacima: pravnicima za radno pravo, doktorima medicine rada, psihoterapeutima, psihijatrima, te osobama koje su na neki način na vrhu nacionalnih piramida što se tiče civilnog sektora.

Nakon istraživanja, radit ćemo na razradi radionica kao i online aplikacije koja će na kraju projekta biti koristan alat (na 4 jezika; engleskom, hrvatskom, poljskom i slovenskom) sa mnoštvom resursa koji će organizacijama i pojedincima olakšati prepoznavanje, omogućiti edukaciju, prevenciju ili olakšati prolazak kroz različite faze sindroma sagorijevanja na poslu.

A najviše nas veseli rad na Strašnim ženama i tu nas očekuje mnoštvo aktivnosti u sklopu projekta Women on Women i to kroz expansion deck za našu društvenu igru Fierce Women na jesen, te aktivnost WOW Places kojom mapiramo ključne lokalitete bitne za strašne žene i mjesta na kojima su djelovale ili su ključna za njihovo stvaralaštvo, te ćemo napraviti svojevrstan turistički vodič od Slovenije preko Hrvatske do Makedonije.

Naravno, s popuštanjem mjera ponovno se družimo u našem DKC-u Šesnaestica, te ovim putem pozivamo sve pojedinke/ce da nam se jave za korištenje prostora po popuštanju epidemioloških mjera. I naravno, pratite Voxfeminae.net za više informacija.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Sudjeluj u stvaranju Fierce Women WOW expansion decka!

Posted on by sdadmin

Umjetnica* si koja svojim radom želi podržati borbu za prava žena i rodnu ravnopravnost, te svojim kreativnim izričajem utjecati na društvenu promjenu? Udruga K-Zona traži umjetnice koje će im pomoći predstaviti 30 strašnih žena iz Irske, Slovenije, Sjeverne Makedonije i Hrvatske u prvom expansion decku kartaške igre Fierce Women.

K-Zona je 2018. godine razvila inovativnu društvenu igru Fierce Women koja svoje igrače/ice upoznaje sa ženama koje su doprinijele društvu u poljima kulture, politike, znanosti, feminizma, ljudskih prava i umjetnosti. Radi se o zabavnom, edukativnom i društveno korisnom proizvodu koji nam daje priliku da temu rodne ravnopravnosti na suptilan način uvedemo u svoje društvene krugove. S organizacijama Mesto žensk (Slovenija), Tiiiit! Inc. (Sjeverna Makedonija) i Outlandish Theatre Platform (Irska), K-zona trenutno provodi projekt Women on Women (WOW) / Žene o ženama s ciljem povećanja vidljivosti inspirativnih žena koje mijenjaju naša društva nabolje, a nakon prve dodjele nagrada za Strašne žene godine, na ovome nastavlja raditi realizacijom prvog Fierce Women WOW expansion decka.

Umjetnice koje se žele prijaviti na natječaj trebaju odabrati jednu do tri žene iz popisa Strašnih žena i predstaviti ju svojim jedinstvenim stilom. Osim imena strašnih žena u popisu se nalaze i njihove kratke biografije te linkovi s dodatnim informacijama. U K-zoni ističu kako im je važno da se ilustracija ne sastoji isključivo od lica žene već da simbolički uključi u njezin rad, te pozivaju umjetnice da inspiraciju potraže u ilustracijama iz originalnog decka.

Kako se prijaviti?

Natječaj Fierce Women WOW Cards otvoren je za sve umjetnice, ilustratorice i dizajnerice iz Europe. Rad s kojim se prijavljujete ne mora biti dovršen, za prijavu je dovoljno poslati i skicu ilustracije, a odabrane će umjetnice kasnije imati priliku dodatno raditi na svojoj ilustraciji. Također, nakon selekcijskog postupka, moguće je da odabranim umjetnicama budu dodijeljene i dodatne strašne žene koje će trebati ilustrirati.

>> Prijave se zaprimaju putem Google obrasca najkasnije do srijede, 24. lipnja 2020. u 23:59 CET <<

Odabrane umjetnice će dobiti:

  • nagradu od 160 Eura (bruto) za svaku ilustraciju koja bude uključena u Fierce Women WOW cards expansion deck

  • ilustracija/e će biti uključena u Fierce Women WOW cards expansion deck i promovirana putem različitih kanala projektnih partnera (Facebook, Instagram, web stranice, festivali i druga događanja)

  • 5 primjeraka Fierce Women WOW cards expansion deck-a i jedan primjerak kartaške igre Fierce Women

Osim umjetnica, u K-zoni pozivaju i sve one koji podržavaju projekt da s njima podijele tko su strašne žene koje ih inspiriraju. Klikni i predloži Strašnu ženu!

*Izrazi u ovome pozivu koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Političarke se svakodnevno suočavaju s maltretiranjem na internetu

Posted on by sdadmin

Zamislite da svaki dan pogledate svoj telefon i vidite nasilničke poruke.

Žene u politici progovorile su o svojim iskustvima suočavanja sa seksizmom i mržnjom na društvenim mrežama kao reakcijama na izražavanje političkih stavova.

Chwarae Teg, dobrotvorna organizacija za rodnu ravnopravnost, izrazila je zabrinutost da će internetsko zlostavljanje odvratiti velik broj žena od kandidiranja na izborima.

Dvije mlade političarke progovorile su o svojim iskustvima.

Jedna članica Laburističke stranke, koja želi ostati anonimna, rekla je da se na društvenim mrežama svakodnevno suočava sa seksističkim napadima.

“Nazivaju me kurvom, pišu mi da sam drolja, da bih trebala pokriti sise, da sam neinteligentna, da sam idiotkinja i – meni najdraži komentar – da bi mi bilo bolje da pečem kolače. [Tvrde] da sam neobrazovana, da nemam što raditi u politici – i to svakodnevno, te se poruke ponavljaju”.

Kazala je da je također doživjela mizoginiju od kolega političara, ali nijedan incident nije prijavila “jer nema smisla”.

“Imala sam iskustva s vijećnicima koji bi me pokušali poljubiti, koji bi me povukli u stranu, uz riječi “znate, ako ne spavate sa mnom, nećete daleko dogurati”, rekla je.

“Bijesna sam. I strah me je. Dugo sam zbog te uznemirenosti izbivala s društvenih mreža. Ali svjesna sam da to, osobno, mogu zanemariti, ali postoje mlade djevojke koje tek ulaze u politiku, a koje možda nemaju iste mehanizme suočavanja. Ljuta sam zbog njih, jer jer takve stvari mogu preplašiti osobu. Ako te toliko napadaju, počneš vjerovati u stvari koje govore, i užasno je”.

Jas, članica Liberalnih demokrata, rekla je da se na društvenim mrežama počeo spominjati njezin ljubavni život.

“Dobivam prijetnje smrću, maltretirajuće poruke ili jednostavno stvarno nepristojne komentare na to kako izgledam, na moju osobnost ili na političke stavove koje zastupam. Poprilično je loše”, rekla je.

“I moj je seksualni život goruća tema. Pišu da sam drolja, da sam kurva i slično. Čak i zbog stavova koje zastupam nazivaju me idiotkinjom ili retardiranom. Tome nema kraja. Dobivam po tri takve poruke tjedno. Mislim da je to previše za jednu mladu osobu”.

Jas se požalila, ali rekla je da stranka “ne može učiniti mnogo.

“Postupak žalbe u našoj stranci trenutačno ne funkcionira baš dobro. Zastario je”, rekla je. “Imamo vrlo ozbiljne pritužbe koje se nisu pravilno rješavale, tako da manji prigovori ne dolaze u obzir. U pogledu stranaka i izvještavanja, to ne čini mnogo ljudi, jer se ne može puno učiniti.”

Helen Antoniazzi iz Chwarae Teg rekla je da postoji rizik da zlostavljanje na društvenim mrežama obeshrabri žene koje se žele baviti politikom.

“Mislim da je u suštini ovoga pokušaj da se žene spriječi da dignu glas i izraze svoje mišljenje”, rekla je.

“Postoji strah da će se sve manje žena kandidirati za političke pozicije zbog straha od zlostavljanja. Uloga je društva osigurati da se zlostavljanje ne smatra prihvatljivim, tako da se žene osjete sposobnima sudjelovati u politici i izraziti svoje stavove.

Glasnogovornik Laburističke stranke rekao je da je stranka sve pritužbe na zlostavljanje i uznemiravanje, putem interneta ili osobno, shvatila vrlo ozbiljno. “Sve pritužbe su u potpunosti istražene i poduzimaju se odgovarajuće disciplinske mjere”, dodao je.

U međuvremenu, Liberalni demokrati rekli su da stranka ozbiljno shvaća ova pitanja i da istražuje sve pritužbe. Rečeno je i da unutar stranke postoje organizacije koje podržavaju žene i mlade, pomažući im pri suočavanju sa zlostavljanjem na društvenim mrežama.

Somalija bilježi porast slučajeva genitalnog sakaćenja u vrijeme pandemije

Posted on by sdadmin

Mjere protiv širenja koronavirusa u Somaliji rezultirale su povećanjem slučajeva genitalnog sakaćenja (FGM), budući da obrezivači_ce idu od vrata do vrata, nudeći obrezivanje djevojaka zatvorenih u kuće zbog pandemije, navodi organizacija Plan International.

Ova kriza unazadila je borbu za iskorjenjivanje ove prakse u Somaliji, koja ima najveći svjetski postotak genitalnog sakaćenja. U Somaliji je tu praksu doživjelo 98 posto žena, upozorava ova organizacija.

“U posljednjih nekoliko tjedana svjedočimo golemom porastu broja slučajeva”, izjavila je Sadia Allin, predstavnica organizacije u Somaliji. “Želimo da vlada ima na umu te podatke dok donosi mjere za borbu protiv pandemije”.

Izjavila je također da medicinske sestre diljem zemlje također prijavljuju porast zahtjeva roditelja koji žele obrezati svoje kćeri.

FGM, koji pogađa 200 milijuna djevojčica i žena u cijelom svijetu, podrazumijeva djelomično ili potpuno uklanjanje vanjskih genitalija. U Somaliji se često zašiva i sama vagina – ovaj se postupak naziva genitalna infabulacija.

Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) upozorio je da bi pandemija u narednom desetljeću mogla dovesti do genitalnog sakaćenja dodatnih dva milijuna djevojaka diljem svijeta, jer kriza predstavlja prepreku globalnim naporima za okončanje ove prakse.

Allin je izjavila da su obitelji u Somaliji koristile zatvaranje škola kako bi provele genitalno sakaćenje te kako bi djevojke imale vremena za oporavak, koji može potrajati tjednima.

Gospodarski pad uzrokovan koronavirusom također je potaknuo obrezivače_ice da traže više angažmana, rekla je. “Kucaju na vrata – kucali_e su i meni – i nude svoje usluge. Bila sam šokirana”, rekla je Allin, majka dviju kćeri, u dobi od pet i devet godina.

Rekla je da ograničenje kretanja tijekom pandemije otežava podizanje svijesti o opasnostima FGM-a u zajednicama.

“Radi se o jednoj od najsvirepijih manifestacija nasilja nad djevojkama i ženama”, rekla je Allin koja je sama preživjela sakaćenje.

“Za djevojke je to doživotna trauma. Ta bol traje… sve dok ne umrete. Utječe na obrazovanje, ambicije … sve”.

Iz UNFPA predviđaju da će u 2020. godini u Somaliji biti sakaćeno gotovo tristo tisuća djevojaka, a u priopćenju stoji kako je porast slučajeva također povezan s ramazanom, što je tradicionalno vrijeme provođenja ove prakse.

Pokažite da ne odustajete od solidarne borbe protiv sustava koji ženama okreće leđa

Posted on by sdadmin

Na Dan crvenog otpora aktivistkinje Platforme za reproduktivnu pravdu su u sklopu akcije Crveni otpor: Ogledala svakodnevice poručile: Hrvatska je ženama okrenula leđa. Ne štiti nas od nasilja, uskraćuje nam zdravstvenu skrb. Pandemija novog koronavirusa samo je produbila postojeći problem – pobačaj u Hrvatskoj nije dostupan. Nedostupan je jer ga nema tko obavljati i jer ga žene ne mogu platiti.

Potvrdilo je to i istraživanje Platforme za reproduktivnu pravdu iz travnja ove godine: u 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova nemoguće je obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti odgovor na pitanje vrše li pobačaj. Osam ogledala je za osam zdravstvenih ustanova koje nam uskraćuju skrb, kojima zdravlje i životi žena nisu prioritet. Za trudnice i rodilje pandemija je značila uskratu pratnje na porodu, nametanje carskog reza, odvajanja od djeteta nakon poroda. Za žene s tjelesnim invaliditetom, za tražiteljice azila, pandemija je otežala pristup i drugim zdravstvenim uslugama vezanima za žensko zdravlje.

Osam ogledala je i za osam sati rada. Svjedočanstva žena o kršenju radničkih prava dolazila su pretežno iz uslužnih i proizvodnih djelatnosti, prvih na liniji izloženosti zarazi. Najpotplaćenije radnice, poput čistačica u bolnicama koje danonoćno dezinficiraju kontaminirane prostore, nisu dobile ni zahvale niti priznanja, a kamoli pravedne plaće za rad u otežanim uvjetima. Osam ogledala je i za osam sati odmora – odmora koji žene provode u drugoj, “kućanskoj” smjeni. Rad od kuće i kućanski rad slično zvuče, ali tu svaka sličnost prestaje. Osam ogledala je i za osam sati sna, koje su mnoge, zajedno s domovima, izgubile u zagrebačkom potresu.

Trinaest praznih odraza ispred zgrade u kojoj Hrvatska predsjeda Vijećem Europske unije je za trinaest  žena koje više nisu s nama – trinaest femicida u kojima su sudjelovale i institucije – jer nisu zaštitile žene, jer nisu kaznile nasilnike.

Prošle godine pozvale smo vas da okrenete leđa klerikalnoj paradi koja je hodala gradom za zabranu pobačaja. Iako je pandemija privremeno spriječila ultrakonzervativne ideje da “miroljubivo” hodaju ulicama gradova, Grad Zagreb, isti onaj koji je financirao klerikalnu paradu svih ovih godina i koji je odbio osigurati siguran smještaj žrtvama nasilja, izvjesio je zastave pobornica i pobornika prisilnog rađanja. Da borba navodnih zaštitnika obitelji nije usmjerena isključivo protiv žena, njihovog zdravlja i života, već nastoji ograničiti i druga ljudska prava poput prava LGBTIQ+ osoba i nacionalnih manjina, simbolički su pokazale upravo izvješene zastave – zamijenile su zastave duginih boja, zastave različitosti i ljubavi. 

Zato vas pozivamo da pokažete otpor, pokažete da ne odustajete od solidarne borbe protiv sustava koji ženama okreće leđa. Na Dan crvenog otpora pošaljite nam fotografiju u kojoj se ogleda otpor patrijarhalnoj i kapitalističkoj svakodnevici, fotografiju na kojoj crvenom bojom poručujete da će se žene uvijek oduprijeti nakanama i interesima onih koji žele upravljati ženskim tijelima i podčiniti ih. Fotografije nam šaljite na Facebook stranicu Platforme za reproduktivnu pravdu. 

Tražimo humanost umjesto mučenja, zahtijevamo istrage umjesto poricanja!

Posted on by sdadmin

Centar za mirovne studije i Inicijativa Dobrodošli! jutros su akcijom ispred zgrade Ministarstva unutarnjih poslova zatražili da se umjesto poricanja nasilja nad izbjeglicama, pokrenu učinkovite istrage. 

Akcija “Istraga, a ne poricanje” održana je dva tjedna nakon što su objavljene fotografije koje pokazuju fizičko označavanje izbjeglica narančastim sprejem preko cijelog tjemena, za koje izbjeglice svjedoče da je počinila hrvatska policija prilikom nehumanih i nezakonitih protjerivanja s teritorija Republike Hrvatske. Zbog neadekvatne reakcije Ministarstva unutarnjih poslova, Centar za mirovne studije i Inicijativa Dobrodošli! poručili su da je prema ljudima u nevolji potrebno pokazati humanost te da MUP treba preuzeti odgovornost i provesti učinkovite i kvalitetne unutarnje istrage, ali i ne sputavati nezavisne istrage. 

“Nakon nepotpunog odgovora Ministarstva unutarnjih poslova, prošlog smo tjedna ponovili upit o nehumanom i nezakonitom postupanju prema izbjeglicama. Odgovor još nismo dobili, ali očekujemo od MUP-a da izloži rezultate učinkovite unutarnje istrage, umjesto očajničkih napora blaćenja rada medija i organizacija koje izvještavaju o okrutnosti nad izbjeglicama”, rekla je Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije.

U posljednje četiri godine vidjeli smo na tisuće svjedočanstava, fotografija i snimki, uključujući i svjedočanstva policajaca – i niti jednu učinkovitu istragu. Također, svjedočili smo i upozorenjima nezavisnih institucija poput Pučke pravobraniteljice o tome da joj je onemogućen uvid u podatke MUP-a o postupanju prema izbjeglicama i drugim migrantima. 

Podsjećamo i kako je prema praksi Europskog suda za ljudska prava, obaveza države provesti učinkovitu službenu istragu o svim navodima koji upućuju na mučenje ili druga okrutna, neljudska ili ponižavajuća postupanja. Ponovni izostanak zakonski predviđene istrage još jednom bi mogao ukazati na to da je riječ o političkoj odluci i sustavnom nasilju.

S obzirom na to da su u više navrata policajci upozoravali na sustavne nezakonite prakse koje provodi hrvatska policija, aktivisti pozivaju policijske službenike kojima je stalo do zaštite ljudskih života da odbiju izvršiti nezakonite naredbe i takve naredbe prijave u svrhu zaštite svojih prava, te prava svojih kolega. I sam Zakon o policijskim poslovima i ovlastima predviđa da policijski službenik mora odbiti izvršiti nalog ili naredbu za koje je očito da se njima vrši kazneno djelo i prijaviti nadležnim tijelima.

“Na svima nama je da pokažemo humanost, spriječimo daljnja mučenja i nasilje te umjesto poricanja odgovornosti, zahtijevamo istrage“, zaključili su aktivisti/kinje. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org