Prvi rock kamp za djevojčice u Beogradu

Femix, jedan od programa Organizacije za promociju aktivizma OPA, organizira prvi Rok kamp za devojčice od 21. do 27. kolovoza u Beogradu. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Početkom sledeće nedelje 32 devojčice iz cele Srbije imaće priliku da oprobaju svoje muzičke veštine na prvom Rok kampu za devojčice u ovom delu Evrope. Kamp će biti održan od 21. do 27. avgusta u dečjem odmaralištu “Šuplja stena” na Avali, gde će devojčice uzrasta od 10 do 14 godina učiti osnove sviranja električne gitare, bas gitare, klavijatura ili bubnjeva. Vođene mentorskim timom koji sačinjava osam aktivnih rok muzičarki, pored upoznavanja sa instrumentima i osnovama sviranja, polaznice će učiti o komponovanju muzike, pisanju tekstova, i spremati se za svoj prvi nastup, završni koncert.

Na Rok kampu za devojčice radionice instrumenata vodiće mlade muzičarke i kantautorke sa domaće scene, koje su se priključile projektu sa velikom željom i entuzijazmom da podstaknu novu generaciju rokerki. Za bubnjeve su zadužene Selena Simić (25, Smederevo) i Tamara Tasić (26, Beograd), koje su tokom 2015. vodile radionice bubnjeva za devojčice u nekoliko gradova. Odsek za gitaru predvode Tijana Milivojević (22, Užice) i kantautorka Nađa Vračarić (20, Novi Sad), a radionicama bas gitare baviće se Anja Tvrtković (27, Beograd) sa Jelenom Mihić (26, Beograd). Marija Nikolić (34, Niš) i Isidora Dimić (33, Beograd) naći će se za klavijaturama.

Rok kamp za devojčice imaće svoju veliku završnicu 27. avgusta od 12.30hkoncert na otvorenoj bini “Šuplje stene”, kada će učesnice nastupiti pred publikom, u bendovima koje su tokom kampa oformile. Nakon koncerta je na redu druženje sa posetiocima i ponosnim porodicama, kada ćete moći da čestitate mladim muzičarkama na njihovom prvom rok koncertu! Da sačuvate svoje mesto u organizovanom prevozu od centra Beograda do Avale, javite se organizatorkama na femixinfo@gmail.com, SMS-om na broj telefona 060/333-8160, ili porukom na Facebooku ili Instagramu. Ulaz je besplatan, dozvoljen kućnim ljubimcima, a deca su više nego dobrodošla na koncert svojih vršnjakinja.

Rok kamp za devojčice organizuje tim programa za afirmaciju ženskog stvaralaštva Femix, koji ovim projektom želi da ohrabri devojčice da se aktvnije, sa više sampouzdanja bave muzikom I sviranjem instrumenata koji se ne smatraju “tipično ženskim”, da im omogući prostor da istaknu svoje sposobnosti i pruži odskočnu dasku za dalji nastavak karijere.

Rok kamp za devojčice se održava zahvaljujući podršci SkyMusic produkcije, Trag fondacije, programa Superste ERSTE banke, Ministarstva omladine i sporta kroz program Mladi su zakon. Partneri projekta su GO Vračar, Triglav osiguranje, Proto, Disciplina, Ekipa Clothing, kolači Anđeli, Fruvita, Universal Srbija i Rekonstrukcija Ženski fond. Medijski sponzori kampa su Noizz i Hej! 

Poziv na sudjelovanje: 11. Dani Marije Jurić Zagorke

Centar za ženske studije, Zagreb, u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavljuje poziv za sudjelovanje na znanstveno-književnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem: FEMINIZAM I KULTURA STRAHA, koji će se održati u sklopu Dana Marije Jurić Zagorke 24. i 25. studenog 2017. u Zagrebu, u prostorijama Centra za ženske studije/Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke, na Dolcu 8. 

Pozivamo vas na sudjelovanje na znanstvenom skupu u sklopu 11. Dana Marije Jurić Zagorke na kojem ćemo se, kao i svake godine, baviti istraživanjem Zagorkina života i stvaralaštva te rodne tematike, a uz krovnu temu raspravu ćemo posvetiti i ovogodišnjoj nosivoj temi skupa koja je uvijek potaknuta aktualnim društvenim, kulturnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Ove godine ta je tema Feminizam i kultura straha.

U 2017. godini obilježavamo 60. godinu od smrti Marije Jurić Zagorke. Njezin je životni i stvaralački put bio težak, nerijetko su na njemu stajale prijetnje i ucjene, ali Zagorka je uvijek pronalazila način da borbom i aktivizmom pridonese dobrobiti društva, u jednakoj mjeri za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, dvije Jugoslavije i NDH. Okružena pokušajima da je se ustraši – nikada sigurna, uvijek na rubu egzistencije i političke (ne)prihvaćenosti – Marija Jurić Zagorka hrabro je (za)pis(iv)ala žensku povijest koja joj je poslužila kao alat za borbu za ženska prava i ravnopravnost spolova. Njezin najčitaniji roman, Grička vještica, povijesni je roman koji opisuje progon vještica i prikazuje posljednje dane zakona o spaljivanju vještica u Hrvatskoj. Prema riječima J. J. Strossmayera, koji ju je potaknuo da napiše ovaj povijesni roman, postoji u “historiji jedna strašna epoha koja je ženu postavila ispod svake divlje životinje. To je doba Malleus Malifacaruma. Ta je nauka žigosala zdravu i učenjačku pamet najnižim praznovjerjem prema ženi. Da je žena imala bilo kakvo pravo na javni život, ne bi se taj zakon mogao ni provesti, a kamoli dogoditi da on kroz vjekove krvavo uništava ženske živote. To historijsko razdoblje moglo bi pružiti našoj Zagorki mogućnost, da, unatoč opće indolencije za ženska prava, probudi ponos uvrijeđene žene. Čitajući te nečovječnosti i nepravde prema ženama, probudile bi žene u sebi uspavani otpor i to bi izazvalo burni prosvjed te bi imalo velikog upliva na osviještenje svih duhova oko nas, da je žena ravnopravno ljudsko biće”. 

Malleus Maleficarum ili “malj koji ubija vještice” ujedno je i naslov zloglasne knjige Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera, dominikanskih inkvizitora, koja je poslužila kao vodič kroz procese na kojima se sudilo hereticima i lovilo vještice. To je najmračnije doba povijesti za žene, a Zagorka u svojem Malleusu, trećem nastavku romanesknog ciklusa Grička vještica, pripovijeda priču o kontesi Neri koja se bori protiv spaljivanja žena pod optužbom da su vještice. Malleus Maleficarum objavljen je 1487. godine u Njemačkoj te 530 godina nakon izlaska predstavlja izazov i priliku da se kritički pročita tekst koji žene proglašava drugotnima.

Više je razloga da se ove godine bavimo temom Feminizam i kultura straha. O strahu se govori kao o jednoj od primarnih i evolucijski korisnih emocija. Možda se zato na njega može tako plodno i učinkovito računati kada se želi evocirati snažan emocionalni odgovor pojedinaca, grupa ili cijeloga društva koji bi ukidao njihovu kritičku procjenu situacije i omogućio da se njima manipulira. Iako je takva politizacija straha jedna od najstarijih strategija kojom se stoljećima koristilo u vladanju ljudima, naglašavanje i/ili konstruiranje navodnih prijetnji dobrobiti čovjeka ili čovječanstva da bi se postigli vrlo konkretni partikularni ciljevi poprimilo je globalne razmjere zahvaljujući masovnim medijima, a posebno je važan predmet akademskih razmatranja i aktivizma od događaja 11. 9. 2001. u SAD-u, primjerice, u sklopu takozvanih studija sekuritizacije. Politika straha najučinkovitija je kada računa na infantilizaciju javnosti i često dehumanizira mnoge od pojedinačnih i kolektivnih postupaka. 

Politika straha ne bi polučivala uspjeh da se nije tako moćno ugradila u kulturnu klimu koja sada prevladava – strah, naime, ne stvaraju samo političari, već i civilno društvo, novinari, liječnici, medijski stručnjaci… Takva se politika oslanja na diskurs o ranjivim skupinama – bila to djeca, stariji, osobe slabijeg imovinskog stanja, osobe s invaliditetom ili žene – dakle, velika većina populacije takozvanog zapadnog svijeta koju se u ovome političkom diskursu kontinuirano podsjeća na to da nema moć i da (više ili manje) ne može sama upravljati golemim brojem svakodnevnih rizika. Sigurnost jest osnovna potreba i važan zahtjev, no rasprava o politici straha želi se ovdje proširiti na ukupni vrijednosni i normativni okvir, na diskurzivne i društvene uvjete koji je omogućuju, na politiku identiteta, spregu znanja i moći – nameće se potreba da se promisli kultura straha. Ona se tiče vrijednosnog okvira i neupitnih pretpostavki po kojima živimo, a očituje se u poopćenom vjerovanju da nema mogućnosti za pravu opoziciju te posvemašnjem osjećaju beznađa koji vodi povlačenju od angažiranog djelovanja. Između patologizirane prošlosti i unaprijed ispražnjene budućnosti takva sadašnjost “bez alternative” – prepuštena kulturi fatalizma i medijima koji promoviraju različite scenarije straha – širenjem definicije politike (na tijelo, hranu, zdravlje, jezik… strah) infantiliziranoj javnosti naoko nudi ideju sudjelovanja/imperativ uključivanja u stalno nove sfere aktivizma – bez obzira na to što je veza između prosvjeda i politike promjena postala složenija. U atmosferi obilježenoj strahom dramatično se smanjuje potencijal za kritičko mišljenje i djelovanje, intenziviraju se emocije bez obzira na utemeljenje i olakšava se demagoška mobilizacija javnosti uglavnom u smjeru koji žele trenutne političke elite. Želja nam je stoga i zadatak očuditi normaliziranu retoriku straha i tako graditi novi okvir za analizu politike i kulture straha kao onih koje stvaraju nove društvene podjele među nacijama, rodovima, tijelima. Zanimat će nas kako se u širem ili užem smislu u strahu utemeljeni diskursi, žanrovi, slike, tekstovi, politike, prakse izvode i čine te kako se njima manipulira u formalnim i svakodnevnim kontekstima, i to s dalekosežnim posljedicama.

Čini se da je (ako ne jedina, a onda izuzetno važna) pretpostavka da se aktivno poboljšaju uvjeti života danas pripitomljavanje naših strahova. Preporuka je djelovati iz hrabrosti a ne straha – hrabrosti da mislimo drukčije, govorimo glasnije i izravno propitujemo sustave za koje znamo da nisu pravedni. To svakako podrazumijeva i odustanak od diskursa žrtve – koji funkcionira bilo tako što stvara kult žrtve ili pak tako što žrtvu krivi – što je lekcija koju nemali broj politika tek treba naučiti. A da su ove teme opće mjesto i Zagorkine biografije i njezinih romana široko je poznato. Za Zagorkina života izmijenjeno je nekoliko političkih poredaka, svjedočila je ili bila žrtva obiteljskog nasilja, političkih progona, cenzure, nezaslužene tišine o njoj na mjestima koja su o njoj trebala vikati. Pisala je i borila se hrabro i glasno za ženska prava, socijalnu pravdu i narodnu slobodu, davala glas najsiromašnijima. Analizirala je uvjete koji dovode do legitimiranja laži ili do statusa sumnjivca s obzirom na, primjerice, socijalno podrijetlo. Njezina se borba, a posebno ona feministička, ne mjeri strahom, nego hrabrošću koja se ne može odrediti svojim (danas možda naizgledno naivnim) sadržajem, nego živom i hrabrom komunikacijom sa svojom publikom i okolinom, kao i aktivnim angažmanom te političkim, književnim, novinarskim, kazališnim i inim djelovanjem. 

Pozivamo stoga istraživačice i istraživače iz područja političkih znanosti, povijesti, filozofije, znanosti o književnosti, kulturalnih studija, edukacijskih znanosti, sociologije, lingvistike, medija, komunikacija i novinarstva, antropologije, etnologije, kao i sve druge koji žele doprinijeti raspravi i pokušaju da se bolje razumije ova dinamika koja transformira naš politički i širi kulturni prostor.  

Prihvatit će se izlaganja na hrvatskom i engleskom jeziku.

Sažetak izlaganja (između 150 i 300 riječi) s kraćim životopisom molimo poslati do 15. rujna 2017. e-mail adresu: zagorka@zenstud.hr. 

Kotizacija:

Autori/ce radova: 150 kn

Kotizacija uključuje: sudjelovanje na konferenciji, konferencijske materijale, osvježenje, ručak i potvrdu o sudjelovanju na skupu.

Studenti/ce postdiplomskih studija, nezaposleni/e i sudionici/bez izlaganja ne plaćaju kotizaciju.

Programski odbor skupa: dr.sc. Lada Čale Feldman, dr.sc. Lidija Dujić, dr.sc. Anita Dremel, dr.sc. Maša Grdešić, dr.sc. Renata Jambrešić Kirin, mr.sc. Sandra Prlenda, mr.sc. Rada Borić, mr.sc. Nataša Medved, mr.sc. Ana Pavlić

Potpiši peticiju za siguran i legalan pobačaj u Europi

Pokrenuta je peticija za zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava žena u Europi povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj, 28. rujna. Potpisivanjem peticije tražite od vaše Vlade, Europskog parlamenta i Vijeća Europe zaštitu temeljnog prava na pristup pobačaju u Europi. 

“U znak solidarnosti sa svim ženama u Europi, nakon borbi žena u Španjolskoj 2014. i žena u Poljskoj 2016. godine, zahtijevamo da se prava žena, njihovo pravo da imaju kontrolu nad vlastitim tijelom, pravo na pobačaj i zdravlje poštuju u svim europskim zemljama kao temeljna prava za ravnopravnost u Europi“, stoji u tekstu.

Pokretačice peticije naglašavaju kako je pravo na pobačaj u Europi u nadležnosti nacionalnih vlada, tako je pobačaj skroz zabranjen na Malti, a u Irskoj, Mađarskoj i Poljskoj je pristup pobačaju izuzetno ograničen. Ističu kako čak i kad je pobačaj legalan, dostupnost može biti dovedena u pitanje klauzulom o prizivu savjesti liječnika_ca (Italija, Hrvatska), nedostatkom potrebnih bolničkih objekata (Grčka, Bavarska), smanjenjem broja zaposlenih i zatvaranjem centara u kojima se vrši pobačaj tijekom reorganizacije bolnica (Francuska) te dolaskom konzervativaca na vlast.

Ponovno ističu kako je pristup pobačaju pravo žena, a pobačaj osobni izbor te kako financijska sredstva moraju biti raspoređena tako da ustanove koje obavljaju pobačaje i bave se planiranjem obitelji budu dostupne svugdje. Smatraju kako su nužne informativne kampanje te kako mora postojati seksualni odgoj da bi muškarci i žene mogli_e donijeti informirane odluke. Naglašavaju da osposobljavanje za postupke pobačaja mora biti sastavni dio osnovne obuke zdravstvenih djelatnika_ca, te da se klauzula savjesti treba ukloniti. Pravni vremenski rokovi za pobačaj moraju se uskladiti s najprogresivnijim zemljama u Europi i sve države moraju u potpunosti dekriminalizirati pobačaj, zaključuju.

“Pozivamo na mobilizaciju na razini Europe povodom 28. rujna 2017., Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj tijekom koje će svaka država postaviti svoje zahtjeve po pitanju europskog usklađivanja poštivanja prava žena”, stoji u tekstu.

Peticiju možete potpisati OVDJE.

PitchWise 2017: Svijet je naše platno

Fondacija CURE organizuje dvanaesti po redu PitchWise festival ženske umjetnosti i aktivizma kroz feminističku teoriju i praksu od 07. – 10. septembra 2017. godine u Sarajevu.

Festival smo pokrenule vođene potrebnom da zauzmemo napušteni i zanemareni javni prostor i da ga preobrazimo u mjesto susreta koje okuplja društveno anagažovane  umjetnice, aktivistkinje, teoretičarke, feministkinje i sve zainteresovane za ženska pitanja u BiH i regiji.

Fondacija CURE teži ka povezivanju i umrežavanju feminističkog rada i kulture, a ovogodišnjim PW festivalom okupljamo umjetnice i aktivistkinje iz ženskih grupa BiH, zemalja regije i inostranstva.  

Centralna tema dvanaestog po redu PitchWise festivala je:

SVIJET JE NAŠE PLATNO

SVAKO ISKUSTVO ŽENE JE JEDNAKO VAŽNO I ZNAČAJNO!

Zato kreiramo prostor da čujemo različita iskustva žena kako bismo kreirale zajedničku historiju razumijevanja i tolerancije.

Prijavnicu i više informacija o festivalu možete pronaći OVDJERadujemo se što ćemo ove godine imati priliku ugostiti vas na PitchWise festivalu, stoga molimo da ispunjenu prijavnicu pošaljete na e-mail denija@fondacijacure.org najkasnije do petka, 25.08.2017. do ponoći.

Samo onda kada svako mjesto na svijetu bude sigurno i mi ćemo biti sigurne! Na XII PW festivalu obezbijedit ćemo transfer znanja, iskustva, narative žena širom svijeta, a sve u cilju preuzimanja odgovornosti i povezivanja žena sa svih strana svijeta i iz svih konteksta.  Ove godine prostor zauzimamo da bi pričale o ženskom tijelu, razumu, slobodi, sigurnosti.

Šta se dešava ovdje i sada ima uticaja posvuda! Svijet nije sigurno mjesto žene i neće biti sve dok u svakom dijelu svijeta žena nema slobodu da odlučuje o svom životu i tijelu. 

{slika}

Politička pozicija Fondacije CURE iz koje nastaje PW predstavlja našu osnovnu prizmu djelovanja kroz feministički aktivizam usmjeren na pokretanje pozitivnih društvenih promjena. PW je ukorijenjen u ideji da transformativna moć umjetnosti potiče i osnažuje individuu da bude pozitivna promjena za sebe i svoje okruženje. Politički angažovanu umjetnost razumijemo kao kreativni proces propitivanja, razotkrivanja, analize, transformacije, dekonstrukcije vlastitih pozicija i uloga u društvu, unutrašnjih stanja i pitanja identiteta u raznolikom spektru kako ih poznajemo u stvarnosti.

Osnovni cilj PitchWise festivala kao ideje i zajednice osoba koje rade ka uspostavljanju  ravnopravnosti spolova i rodova jeste činiti i promovisati pozitivne promjene u direktnom okruženju kroz angažovanu umjetnost. 

Svojim ličnim angažmanom mi zauzimamo i preuzimamo javni prostor, propitujemo, transformišemo društvo i preuzimamo odgovornost. 

PW nam osigurava kreativni i siguran prostor za sve ono što su/je druge/o i drugačije i što se danas smatra marginalizovanim društvenim prostorom.

PitchWise prostor postaje siguran za feministički aktivizam i angažovanu umjetnost te omogućava propitivanje, razotkrivanje, analizu vlastitih pozicija i uloga u društvu, unutrašnjih stanja i pitanja identiteta. 

Aktivistička umjetnost pomiče granice estetskog, socio-političkog i tehnološkog napretka u pokušaju da izazove granice tradicije i kulture, hijarhije postavljene od strane onih koji imaju moć.

U mnoštvu dinamičnih događaja, dvanaesti PitchWise festival nam donosi brojne izložbe, kreativne radionice, predavanja, performanse, predstave, promocije knjiga, diskusije o marginalizovanim društvenim grupama, koncerte, partije, filmove i mnogo iznenađenja.  

Doktor Who postaje Doktorica Who

Nakon višemjesečnih intenzivnih rasprava o tome tko će preuzeti ulogu 13. Doktora Who-a u popularnoj BBC-evoj znanstveno-fantastičnoj seriji, prošlog mjeseca objavljeno je da ulogu Time Lorda, odnosno bolje reći Time Lady preuzima Jodie Whittaker. Javnost je saznala da Doktor Who postaje Doktorica Who u specijalnoj jednominutnoj najavi koja se na BBC-u prikazala nakon muškog finala u Wimbledonu prošlog mjeseca te je trenutno postala glavna vijest u svim medijima.

Ona je prva žena u povijesti koja preuzima tu ulogu, i iskreno govoreći bilo je i vrijeme. Whittaker će u ulozi zamijeniti svog prethodnika Petera Capaldija, koji je u siječnju ove godine objavio da odlazi iz serije nakon što je tri sezone glumio mnogima poznatog vanzemaljca iz rase Time Lordova. Doktor/ica Who putuje kroz vrijeme u svom svemirskom brodu Tardisu koji ima oblik plave drvene telefonske govornice te se bori protiv zlih vanzemaljaca. Kada je smrtno ozlijeđen/a, Doktor/ica se može regenerirati te preuzeti novi fizički izgled i osobnost, što je omogućilo da od premijere serije davne 1963. godine glavnu ulogu odigra serija isključivo bijelih glumaca s britanskim naglaskom. Whittaker će preuzeti ulogu krajem godine u posebnoj Božićnoj epizodi u kojoj će se Doktor ponovno regenerirati.

Glumica je komentirala kakav je osjeća biti prva Doktorica Who u povijesti: “Osjećaj je za mene kao feministkinju, ženu, glumicu, osobu koja sebe stalno gura naprijed prema novim izazovima nevjerojatan!” Dodaje da joj je čast preuzeti kultnu ulogu te kako obožavatelji/ce ne bi trebali zazirati od Doktorice Who, a da je serija uvijek prezentirala sve ono što je uzbudljivo oko promjena. “Obožavatelji serije su prošli kroz tolike promjene, i ovo je samo nova promjena koje se ne treba bojati.”

Chris Chibnall, producent i glavni scenarist serije, kaže: “Nakon mjeseci popisa, audicija, razgovora i strogog čuvanja tajni, uzbuđeni smo objaviti da je Jodie nova Doktorica Who. Uvijek sam znao da će sljedeća uloga pripasti ženi, a Jodieina audicija nas je sve oduševila. Ona je popularna, duhovita, inspirativna i pametna osoba te će u ulogu Doktorice unijeti svoju snagu, toplinu i inteligenciju. Trinaesta doktorica dolazi.”

Već se neko vrijeme pretpostavljalo da je mala vjerojatnost da će serija nastaviti svoju tradiciju te da će i sljedeći Doktor biti bijeli muškarac, uzimajući u obzir da je i veliki dio publike tražio da se uloga dodijeli ženi. Uz to, televizijska kuća BBC se u zadnje vrijeme posvetila tome da pridonese većoj raznolikosti u svom programu, a snažne ženske protagonistice već su zadnjih godina dokazano postigle uspjehe na malim i velikim ekranima, počevši od hitova kao što su The Hunger Games, Mad Max, Star Wars, Ghostbusters, Game of Thrones pa do Wonder Woman.

{slika}

No, treba napomenuti da se ova promjena nije dogodila preko noći i da se serijal dugo pripremao na ovaj korak. U periodu originalnog serijala od 1963. do 1989. godine, u seriji su se pojavljivale brojne “Time ladies”, ali za nijednu se nije znalo da su imale mogućnost promjene spola. Prvi put se ta mogućnost nagovijestila 1981. godine, kada je Tom Baker, tadašnji Doktor Who, na pitanje tko će biti njegov nasljednik odgovorio u šaljivom tonu: “Pa, vi pretpostavljate da će biti muškarac.” No, ženska Doktorica se nije pojavila do specijalne epizode 1999. godine kada je jednu od Doktorovih regeneracija odglumila zvijezda serije Absolutely Fabulous Joanna Lumley. Tek se u romanu Neila Gaimana “The Doctor’s Wife” nedvosmisleno potvrdilo da Time lordovi/ladies imaju sposobnost mijenjati spol tijekom svojih regeneracija. Ipak, prva demonstracija te sposobnosti u seriji se dogodila tek tri godine poslije u obliku Missy, ženske inkarnacije doktorovog neprijatelja The Mastera, dok su gledatelji/ce prvu regeneraciju na malim ekranima vidjeli/e kada je General, kojeg je glumio bijeli glumac Ken Bones,  nakon što je bio ustrijeljen, regenerirao u glumicu T’Niu Miller, koja je žena i crnkinja. U tom trenutku se jasno moglo pretpostaviti da, iako je u prošlosti Doktor Who bio isključivo bijeli muškarac, takav neće ostati zauvijek.

Tisuće ljudi diljem svijeta komentiralo je vijest o novoj Doktorici Who. Dok su mnogi/e govorili/e o tome kako će nova Doktorica biti predivan uzor djevojčicama i ženama, drugi/e su se čudili zašto se toliko dugo čekalo da ulogu preuzme žena, neki/e su rekli/e kako će sada konačno početi gledati seriju, a bijesna manjina je izrazila svoje glasno mišljenje kako je ova odluka donesena zbog političke korektnosti te da Doktor Who može biti samo muškarac. Ti “obožavatelji/ice” očito mogu prihvatiti činjenicu da je Doktor/ica Who besmrtni izvanzemaljac s dva srca koji putuje kroz vrijeme i prkosi zakonima fizike, ali ne i da ima sposobnost mijenjati svoj spol i postati žena. Uz to, takvi stavovi ne uzimaju u obzir važan element koji je zajamčio dugovječan uspjeh tog kultnog SF serijala, a to je mogućnost da se mijenja i prilagođava novim vremenima: od promjene glumaca/ica koje igraju glavnu ulogu, prelazak iz crno-bijelog u boju, produžetak trajanja s 30 na 45 minuta itd. Određeni broj obožavatelja/ica otvorio je i raspravu zašto ulogu Doktora/ice Who nikad nije dobio/la osoba druge boje kože te da bi to trebao biti sljedeći korak.

Negativne stavove nekih obožavatelja/ica je na svojim stranicama komentirao i sam BBC, poručujući im da prihvate činjenicu da je Jodie bila najbolja na audiciji te da će biti savršena Doktorica Who.

Mnoge slavne osobe, uključujući J.K. Rowling, Gillian Anderson, John Boyega, Nicola Sturgeon, Theresa May, Joss Whedon, podijelile su na društvenim mrežama  svoju podršku i čestitke novoj Doktorici, a pozitivni komentari nisu izostali ni od bivših Doktora Colina Bakera i Petera Capaldija. Na kritike još jednog bivšeg Doktora Petera Davisona, koji je komentirao kako su ovim odabirom dječaci izgubili svog idola, Colin je odgovorio da su ga imali svih ovih 50 godina, a i da biti uzor nekome ne treba ovisiti o spolu osobe. Capaldi kaže kako je htio da na njegovo mjesto dođe žena i da je Jodie veoma talentirana glumica i da je uvjeren da će Jodie odraditi vrhunski posao.

Na kraju treba završiti s proročanskim odgovorom kojeg je Capaldi na kraju prošle sezone dao na pitanje je li budućnost ženska: “Možemo se samo nadati.” Vjerujemo da će Jodie Whittaker u svojoj ulozi biti sjajan početak toga.

Izvori: 

  1. https://www.theguardian.com/tv-and-radio/2017/jul/17/female-doctor-revolutionary-feminist-ideal-we-need-doctor-who
  2. https://www.theguardian.com/tv-and-radio/2017/jul/16/doctor-who-jodie-whittaker-announced-13th-doctor
  3.  http://www.cbr.com/doctor-who-female-doctor/
  4.  http://www.bbc.com/news/entertainment-arts-40626224
  5.  http://www.bbc.com/news/entertainment-arts-40624288
  6. http://www.telegraph.co.uk/tv/2017/07/16/doctor-jodie-whittaker-replace-peter-capaldi-time-lord-regeneration/
  7. http://newsthump.com/2017/07/16/fictional-time-travellers-dont-have-vaginas-insist-morons/
  8. http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/tv/news/doctor-who-jodie-whittaker-peter-davison-colin-baker-casting-fight-criticism-a7853351.html
  9. http://ew.com/tv/2017/07/16/doctor-who-jodie-whittaker-reactions/

Države s najstrožim zakonima o pobačaju najgore su u zaštiti zdravlja žena

Zakoni koji onemogućuju pobačaj često se donose u ime zdravlja žena i djece. Zakonodavci tvrde da su zakoni koji postavljaju nepotrebne zahtjeve izvršiteljima pobačaja i klinikama u kojima rade nužni kako bi se zaštitilo žene. Tvrde da su kontroverzna pravila o pokapanju fetusa, koja od klinika zahtijevaju da pokopaju ili kremiraju svo tkivo preostalo nakon abortusa ili spontanog pobačaja, u najboljem interesu javnog zdravstva.

Ali, novo izvješće dviju značajnih organizacija koje se bave reproduktivnim pravima, objavljeno u utorak, pokazuje koliko su zapravo šuplje takve tvrdnje.

Izvješće, koje analizira zakonodavne prioritete diljem SAD-a, pokazalo je da države s najviše restrikcija po pitanju pobačaja također sprovode najmanje prakse koja se uistinu pokazala djelotvornom u promicanju zdravlja žena i djece koji/e ondje žive. Dokazano učinkovitu praksu čine stvari poput šire obitelji, porodiljnog dopusta i mogućnost pristupa uslugama koje omogućuju ranu intervenciju kod djece koja kasne u razvoju.

Bez iznenađenja, majke i djeca koja žive u tim državama također su pokazali lošije rezultate na ključnim zdravstvenim indikatorima, uključujući smrtnost majki i pristup preventivnoj njezi.

“Ono što naše izvješće radi jest dovodi u pitanje tvrdnje političara koji su sproveli restriktivne zakone glede pobačaja pod krinkom zaštite zdravlja i sigurnosti žena,” Terri-Ann Thompson, suradnica Ibis Reproductive Health-a – istraživačke organizacije koja je objavila novo izvješće u suradnji s Centrom za reproduktivna prava – izjavila je za HuffPost.

Mnoge države koje imaju najveći broj restrikcija koje su uključene u našem izvješću imaju značajno manje pravila koja bi uistinu pomogla u suočavanju s izazovima s kojima se žene i obitelji susreću” nastavlja Thompson.

Iako je cilj analize bio pružiti široku sliku zakonodavnih prioriteta širom zemlje, Thompson je izdvojila određene države u kojima je raskorak između retorike i prakse posebno naglašen. Louisiana, na primjer, ima 13 zakona koji ograničavaju pobačaj – uključujući stvari kao što su pristanak roditelja, obvezni ultrazvuk i stroga ograničenja pobačaja nakon 20 tjedana. Tamošnji zakonodavci, uključujući i bivšeg guvernera Bobbyja Jindala, okarakterizirali su takve mjere kao “zaštitu žena” od “traumatičnih” pobačaja. Ali država ima samo 11 zakona koji zapravo promiču zdravlje žena i djece i odnose se na visoke stope smrtnosti dojenčadi i majki.

Slično tome, Texas ima barem 11 zakona koji ograničavaju pristup pobačaju – i neke od najgorih zdravstvenih ishoda za žene i djecu u Sjedinjenim Državama.

Thompson je izrazila nadu kako će izvješće – kao nastavak slične analize iz 2014. – pomoći pomicanju nacionalnog razgovora o praksama za koje se pokazalo da čine značajnu razliku u životima žena i djece.

“Činjenica je da prakse temeljene na pružanju podrške dovode do boljeg zdravstvenog ishoda. Činjenica je da su ograničenja pobačaja štetna za žene i njihove obitelji “, rekla je. “Dakle, ono što želimo reći [zakonodavcima] jest da ako je cilj poboljšanje zdravlja, usredotočite svoju politiku na to da pomognete ženama i njihovim obiteljima, a ne na ograničavanje pobačaja“.

Prevela i prilagodila Katarina Pavičić-Ivelja