Ustavni sud donio je odluku prema kojoj su sudovi i nadležna tijela dužni svima pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja.
Takav zaključak donesen je nakon razmatranja prijedloga za ocjenom ustavnosti tri članka Zakona o udomiteljstvu, za koje je niz stranaka, udruga i pojedinaca ustvrdilo da diskriminiraju istospolne partnere/ice.
Iako nije prihvatio prijedloge za ukidanjem osporavanih zakonskih članaka, Ustavni sud je utvrdio da osporene zakonske odredbe iz kojih je izostavljena (“prešućena”) određena društvena skupina “proizvode generalne diskriminatorne učinke prema istospolno orijentiranim osobama koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima, što je ustavnopravno neprihvatljivo”, prenosi N1.
U odluci je istaknuto da Zakon u cjelini ima legitiman cilj, a to je zaštita interesa i dobrobiti socijalno ugroženih osoba te da u tom pogledu nije u nesuglasnosti s Ustavom.
Ustavni sud ocijenio je da diskriminatorne učinke nije moguće otkloniti odnosno nadomjestiti intervencijom Ustavnog suda u postojeći sadržaj zakona. “Puko ukidanje osporenih zakonskih odredaba dovelo bi do praznine u postojećem modelu javne usluge udomljavanja i izazvalo bi štetne posljedice za prava i interese korisnika udomiteljstva. Stoga Ustavni sud nije prihvatio prijedloge i zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih članaka Zakona o udomiteljstvu”.
Međutim, Ustavni sud je istaknuo da su “sudovi odnosno druga nadležna tijela koja u rješavanju pojedinačnih slučajeva neposredno odlučuju o pravima i obvezama građana/ki dužni tumačiti i primjenjivati zakone u skladu s njihovim smislom i legitimnom svrhom te odluke donositi na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih izvora prava”. “U konkretnom slučaju to znači da su osporene zakonske odredbe dužni tumačiti i primjenjivati na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj/ica u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”, zaključio je Ustavni sud.
Odluka je donesena s devet glasova za i četiri protiv, a ustavni suci koji je nisu podržali objavit će izdvojena mišljenja.
Ukidanje spornih članaka, uz niz drugih aktera, zatražili su i životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić kojima je zagrebački Centar za socijalnu skrb sredinom siječnja ponovo odbacio zahtjev za obavljanje udomiteljstva, zanemarivši tako stav Upravnog suda iznesen u obvezujućoj presudi iz prosinca 2019.
Ritam je zarazan, mnoštvo žena diži stisnute pesnice i pomiče stopala. Njihovi glasovi se podižu dok pjevaju stih: “To nije moja greška, niti gdje sam bila i što sam obukla!” Mnoge žene će razumjeti, samo iz ovog stiha, da se radi o silovanju. Zbog intuitivnog zajedničkog razumijevanja i iskustva, ova pjesma i ples proširili su se diljem svijeta. Od studenoga prošle godine “Un Violador en Tu Camino/El Violador eres Tu” pjeva se posvuda – od Francuske i Meksika do Kenije i Indije – kao protest protiv sistemskog korištenja seksualnog nasilja u podčinjavanju žena. Nedavno je pjesma izvedena ispred sudnice u New Yorku za vrijeme suđenja Harveyu Weinsteinu za silovanje.
Poput ružičastih pussy hats ili grimiznih plašteva u stilu “Sluškinjine priče” koje su prihvaćene na brojnim feminističkim prosvjedima, ovu protestnu pjesmu je lako kopirati i dijeliti na društvenim mrežama. No, njezina stvarna snaga je u osjećajima koje prenosi, a ne u tome kako izgleda.
“Nakon izvedbe je bilo suza”, kaže Zakiyah Ansari, direktorica organizacije US education charity koja je izvela pjesmu ispred sudnice s Weinsteinom te ispred Trumpovog tornja. “Mogli biste pomisliti da se radi o podsjećanju na prošlo iskustvo, no u tom trenutku je postojala velika energija. Snažno je i uzbudljivo, poput trenutka istovremene tuge i olakšanja.”
Ansari kaže da postoji nešto posebno katarzično u usklađenom pokretu i koreografiji – u zagrljajima na kraju, ali je silno važan i ključan osuđujući stih: “Silovatelj si ti!” Taj stih žene glasno izvikuju pokazujući prema zgradi parlamenta ili suda. Ili, kao kod Trumpovog tornja, prema bivšoj kući samog predsjednika optuženog za mnogostruke seksualne napade.
Poruka je pjesme da se silovanje ne događa u političkom vakuumu; da je čvrsto povezano s patrijarhalnim strukturama moći kao sredstvo podčinjavanja žena. Naslov (“The rapist in your path”) ironizira stari slogan koji opisuje policiju kao “prijatelja” (“the friend in your path”), a stihovi opisuju sistemsku upotrebu seksualnog i drugog nasilja koje vrši čileanska policija. Čak i plesni koraci pričaju: izvođačice čučnu tri puta, što predstavlja degradirajući položaj uhapšenih žena prisiljenih da prepuste svoja tijela dok ih policija pretražuje često potpuno gole.
Ovo je više ulično kazalište nego tradicionalan politički protest, i u tome je poanta, kaže Paula Soto iz britanskog Assemblea Chilena u Londonu -čileanske solidarne organizacije koja je zajedno s venecuelanskim, brazilskim i kolumbijskim grupama prošlog mjeseca izvela performans u blizini Tower Bridgea.
Južnoamerikankama, objašnjava Soto, britanski politički marševi djeluju zbunjujuće dosadno – “ljudi samo hodaju, i hodaju vrlo sporo” – dok su u Čileu prosvjedi više performansi. “Ima mnogo muzike i općenito puno pjesme i pokreta. A ti pokreti su uvijek simbolični – kada viče da nešto treba pasti, žena će to pokazati tijelom.”
#MeToo pokret protiv seksualnog nasilja ponekad je kritiziran da se obraća uglavnom bijelim zapadnim ženama koje žive relativno privilegirane živote, ali ovaj pokret dolazi iz mjesta koje nije baš bogato. Phoebe Martin, studentica na UCL Institute of the Americas prvi put se susrela s pjesmom prošle godine dok je živjela u Peruu i istraživala feministički aktivizam za svoju doktorsku disertaciju. Vratila se u London upravo kada su aktivistkinje izvele ovu pjesmu kod Tower Bridgea. “Zadivljujuće je što je ova pjesma došla iz Južne Amerike, s globalnog juga na sjever”, kaže Martin, naglasivši kako se to rijetko događa.
Prije četiri godine, ubojstvo trudne 14-godišnje Argentinke Chiare Paez potaknulo je grassroots kampanju protiv mizoginije i ubojstva poznatu pod nazivom #NiUnaMenos. Tisuće žena izašlo je na ulice diljem Južne Amerike, premda njihov pokret nikada nije slavljen kao onaj inspiriran optužbama protiv Weinsteina. Latinoamerički pokret još uvijek ponekad nazivaju “latinoameričkim #MeToo” unatoč tome što je južnoamerički pokret nastao dvije godine prije.
Autorice pjesme su Las Tesis, kolektiv od četiri žene iz lučkog grada Vaparaiso. Njihovo ime znači “teze” kako bi pokazale svoj interes za feminističku teoriju – a u “Silovatelj si ti!” spojile su glazbu i plesne korake živog uličnog protesta koji Soto opisuje teorijom argentinske antropologinje Rite Segato o borbi protiv nasilja nad ženama demontiranjem muških struktura moći. “Uspjele su inkorporirati intelektualne i složene koncepte u nekoliko riječi i pokreta i učinile ih univerzalno razumljivima”, kaže Soto.
Kada su Las Tesis izvele ovu pjesmu prošlog studenog kako bi obilježile Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, protest je postao viralan na društvenim mrežama. Proširio se Južnom Amerikom, a zatim su ga počele izvoditi Južnoamerikanke diljem svijeta. Neke žene su imale poveze na očima ili su nosile zelene marame (koje simboliziraju borbu za legalan pobačaj); mnoge su izvele pjesme u odjeći za izlaske – kako bi naglasile pravo da obuku što god žele bez straha da će biti napadnute – ili čak u toplesu kao način potvrde svoje tjelesne autonomije.
Soto se posebno dojmio protest koji su vodile starije žene kraj nacionalnog stadiona u Santiagu. Nakon puča 1973. koji je na vlast doveo Pinocheta, taj stadion je postao zatvorski kamp u kojemu su mučili i ubijali političke protivnike. Neke od žena koje su pjevale toga dana bile su one koje su preživjele političke progone, a bilo je toliko mnogo ljudi da je promet bio zaustavljen.
“Kada sam to vidjela, plakala sam, i cijeli dan sam provela plačući. Ali sam se i smijala i bila sam sretna jer je to bilo tako snažno i katarzično”, kaže Soto, čiji su roditelji izbjegli iz Čilea. “To je teško objasniti, ali izgubila sam mnoge ljude u tom razdoblju – jedna moja rođakinja je bila mučena i silovana, i počinila je samoubojstvo godinama poslije. Jedan od mojih ujaka je nestao i znamo da je bio mučen”. Kaže da je godinama jako rijetko govorila o tome; ova pjesma joj je pomogla da proradi traume koje su bile zakopane.
Čim se proširila svijetom, ova pjesma je tražila nove slojeve značenja, postala je prožeta drugim političkim zahtjevima u zemljama poput Indije ili Libanona. U SAD-u, povezala se sa strahom crnih Amerikanki i Amerikanaca od policijske brutalnosti, a Ansari smatra da progovara o bijesu prema “starim bijelim muškarcima” koji kradu ženska prava na vlastita tijela ograničavajući i zabranjujući pravo na pobačaj i kontracepciju. Govori: “Odzvonilo je vašim sranjima i vašem patrijarhatu”.
Iako je originalni kontekst i dalje važan Čileankama, Soto podržava prilagodbe lokalnim borbama. “Kada je ova pjesma postala viralna, kolektiv je rekao da je sjajno što pjesma ima svoj vlastiti život. Važno je da se obraća ženama svugdje i njihovim različitim stvarnostima“. A ako je izazvala širi interes za latinoamerički feminizam – tim bolje.
Kao što je to rekla Phoebe Martin, privlačnost ovog protesta je u kolektivnom iskustvu koji je dio novog globalnog feminističkog ekosistema. “Za mene, to je kombinacija osjećaja apsolutne ljutnje i frustracije, ali istovremeno i dijeljenja solidarnosti i radosti. Zajedno ste s drugim ženama i naprosto govorite: “Ovo nećemo dopustiti”. A što je univerzalnije od toga?
Na slovenskom Instagram profilu Delozlom prije nekoliko dana objavljen je oglas za posao koji među ostalim uvjetima zapošljavanja navodi: ‘Budući da zapošljavamo zbog odlaska na porodiljni, poželjno je da kandidatkinja već ima djecu stariju od tri godine i/ili da ne planira porodiljni dopust za sljedeće dvije do tri godine.”
Radi se o profilu koji redovito objavljuje potencijalne slučajeve kršenja prava radnika/ica, iskorištavanja i mobinga na radnom mjestu.
{slika}
U zakonu o radu u Sloveniji navedeno je da poslodavac ne može zahtijevati od kandidata/kinje pri sklapanju ugovora o radu podatke o obiteljskom ili bračnom statusu, trudnoći, planiranju obitelji i sl. ako nisu izravno vezani za radni odnos. Isto tako, u zakonu je navedeno da poslodavac ne može dodavati uvjete u ugovor o radu koji se odnose na zabranu trudnoće ili odgađanje majčinstva.
O spornom oglasu obaviješten je Zavod za zapošljavanje Slovenije i Inspektorat rada.
Poslodavac koji je objavio oglas, stomatološki centar Tredent iz mjesta Trebnje povukao je oglas i ispričao se. Također, naveli su da se nisu prije objave konzultirali s pravnom službom jer je nemaju. “Mi smo mikro tvrtka, imamo dvije asistentice koje planiraju obitelj u sljedeće dvije godine. S obzirom da moramo nastaviti s radom, tražimo drugu asistenticu koja već ima svoju obitelj ili je ne planira u vrijeme kad su asistentice na porodiljnom dopustu”, ‘opravdavaju’ svoj potez u Tredentu.
U turskom parlamentu je krajem siječnja u proceduru pušten užasavajući zakon koji omogućava silovateljima da izbjegnu kazne ako se ožene svojim maloljetnim žrtvama.
Narodna demokratska stranka u Turskoj upozorava da bi to moglo legalizirati dječje brakove i silovanje i otvoriti vrata seksualnom iskorištavanju djece.
Sličan zakon predstavljen je 2016. godine i potaknuo je velike proteste u Turskoj nakon čega je odbačen pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti.
Slične ‘udaj se za silovatelja’ legislative bile su na snazi u zemljama diljem Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike. Zahvaljujući godinama kampanja za ženska prava Egipat, Jordan, Libanon, Maroko, Tunis i Palestina su posljednjih godina odbacili takve zakone.
Legalna dob u kojoj se može dati pristanak u Turskoj je 18 godina. U 2018. godini vlada je izvijestila da je 482.908 maloljetnih djevojaka u posljednjem desetljeću stupilo u brak.
Nasilje nad ženama u Turskoj je u porastu, čak 38% žena bilo je izloženo fizičkom ili seksualnom nasilju od strane partnera, prema izvještaju UN-a.
Podsjetimo, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan kazao je 2014. godine da je jednakost žena i muškaraca ‘protiv prirode’.
Oko dvadeset tisuća građana/ki okupilo se u subotu, 1. veljače, na glavnom zagrebačkom trgu kako bi gradonačelniku Milanu Bandiću poručili da im je dosta njegovih afera i loših politika koje uništavaju grad Zagreb, piše Tajana Sisgoreo za H-alter.
“Dosta nam je Bandića, dosta nam je pogodovanja, dosta nam je korupcije. Svojim prijateljima čuva Manhattan, a nas pušta da se gušimo u smeću”, poručili/e su prosvjednici/e.
Treći, i do sada najveći, građanski prosvjed kojim su građani i građanke Zagreba željeli pokazati svoje nezadovoljstvo načinom na koji gradonačelnik Milan Bandić upravlja gradom, organizirale su inicijativa Zagreb te zove te udruge Zelena akcija, Pravo na gradi Udruga građana Siget. Sudeći po heterogenoj skupini okupljenih udruga i prosvjednika/ca, posljedice Bandićevih devastirajućih politika postaju neizdržive gotovo svima u gradu.
Prosvjednici/e su nosili/e transparente na kojima je, između ostalog, pisalo: “Izgleda da samo cvjeta smeće u našem poduzeću!”, “Ne treba nam koronavirus, mi imamo Milana Bandića!”, “Pare u vrtiće, a ne u Manhattan!”, “Dosta je terora Bandića i kumova!”
Udruge su poručile kako je dosta klijentelističkog sustava koji guši i devastira Zagreb sve ove godine. “Porez koji plaćamo za bolje je vrtiće, bogatiju kulturu i bolju infrastrukturu te više zelenila, a ne za harače gradonačelnika, skupa vozila, propale megalomanske projekte, neadekvatni sustav otpada te nepotrebne kipove i fontane”, istaknule su organizatorice prosvjeda.
Razloga za nezadovoljstvo politikama višestruko optuženog gradonačelnika koji završava svoj sedmi mandat, dovoljno je za svakodnevno prosvjedovanje. Međutim, ovaj su put organizatori prosvjeda željeli ukazati na neke od trenutno najvažnijih problema, kao što su loš sustav gospodarenja otpadom, predložene izmjene Generalnog urbanističkog plana i problematični projekt zagrebačkog Manhattana.
“Ako je po nečemu poznat Milan Bandić, onda je to nesposobnost rješavanje problema sa smećem. Gradonačelnik kao da ne hoda ulicama ovog grada. Smeća je na svakom koraku, a on tvrdi da je unaprijedio sustav gospodarenja otpadom i uza sve to još želi povećati svima račune”, poručio je Marko Košak iz Zelene akcije i upitao gradonačelnika gdje su sortirnice, centar za glomazni otpad i kompostane u Zagrebu.
“Sve ove loše odluke koje Bandić provodi ne bi bile moguće bez HDZ-a. Dakle, HDZ snosi jednaku odgovornost za sve probleme koje građani Zagreba trpe zbog Bandića”, zaključio je na prosvjedu Bernard Ivčić iz Zelene akcije.
Sudeći po broju okupljenih, čini se da su građani i građanke Zagreba umorni od štetnih ideja gradonačelnika Bandića, koje se i dalje samo gomilaju. Sve je manje onih koji žele da ih se povezuje s njim, dok njegova megalomanska obećanja zvuče sve smješnije i nimalo ostvarivo. Učeći iz bolnih lekcija prošlosti, prerano se veseliti, no dalo bi se naslutiti da je možda baš današnjim prosvjedom započeo kraj gradonačelnika s najdužim mandatom u povijesti Zagreba.
Iako je danas na snagu trebao stupiti Bandićev novi sustav naplate odvoza otpada, Ustavni sud stao je na stranu nezadovoljnih građana i građanki te privremeno obustavio primjenu dopunjene Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom. Podsjetimo, gradonačelnik Bandić svojim je sustavom naplate odvoza otpada nekim kućanstvima trebao povećati račune i do šest puta, kažnjavajući time građane/ke koji odvajaju otpad. Cijene zbrinjavanja otpada, zahvaljujući odluci Ustavnog suda, privremeno će ostati nepromijenjene u svim gradovima uključujući i Zagreb, ali treba istaknuti da je riječ o privremenoj odgodi i da još nema konačne presude.
Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe Vas poziva u petak 31. siječnja 2020. godine u 19 sati, u prostorijama Privrednika, Preradovićeva 18, Zagreb, na tribinu – Fašizam nije samo povijesna prijetnja: Promocija “Antifašističkog vodiča za ljepši svijet” na kojoj ćemo povodom izdavanja Antifašističkog vodiča razgovarati o različitim fašističkim i autoritarnim tendencijama u našem društvu te kako im se suprotstaviti. Antifašistički vodič je rezultat kolektivnih napora desetak autorica i aktivistkinja iz različitih organizacija i zemalja koje u njemu adresiraju neke od ključnih teorijskih i praktičnih problema vezanih uz politike antifašizma – funkcioniranje fašizma, feminizam, anticiganizam, ultrakonzervativci, anti-radničko i anti- sindikalno djelovanje, samoorganiziranje, popularna kultura u antifašizmu, agitprop, itd…
Promocija je zamišljena kao tribina koju će moderirati Nikola Vukobratović, bivši urednik na bilten.org i sadašnji istraživač Arhiva Srba u Hrvatskoj. Na tribini će govoriti dr.sc. Rastko Močnik, – sociolog i redovni profesor Sveučilišta u Ljubljani, Tamara Opačić – urednica u Novostima, Zoran Restović – predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Šibenik te Katarina Peović – kandidatkinja za predsjednicu na nedavnim predsjedničkim izborima.
