Indija: 180 milijuna radnika i radnica na ulicama

Početkom rujna više od 180 milijuna radnika i radnica napustilo je svoja radna mjesta i izišlo na ulice Indije, čime je taj generalni štrajk postao najveći ikada organiziran u svijetu. Međutim, to nije bilo dovoljno da mediji pišu o tome. U Indiji se nastojala umanjiti ta brojka te se izvještavalo o ‘nekoliko desetaka milijuna prosvjednika i prosvjednica na cestama’, dok su rijetki zapadnjački mediji uopće prenijeli informaciju da se štrajk dogodio.

Prosvjednici i prosvjednice su protestirali/e protiv ekonomskih politika tamošnje vlasti, centralizacije države, ali i daljnje privatizacije i zatvaranja državnih poduzeća. Sindikati su priopćili kako su se štrajku pridružili doslovno svi i sve – od državnih banaka i industrijalaca/lki preko građevine i prosvjete do zaposlenih u javnim službama i rudnicima.

Sindikati su predali tamošnjoj Vladi premijera Narendra Modija 12 radničkih zahtjeva, koji uključuju podizanje minimalne plaće, koja sada iznosi 18.000 rupija (manje od 1.800 kuna) i rast mirovina, koje su sada oko 3.000 rupija (manje od 300 kuna), provođenje Zakona o radu, uvođenje univerzalne socijalne i zdravstvene zaštite te zaustaviti izravna strana ulaganja u željeznice i nacionalnu obranu.

“Protivimo se promjenama u zakonima o radu koje idu u korist velikih tvrtki i nedavnih odluka o smanjenju normi za strana ulaganja u područjima kao što su osiguranje i obrana”, izjavio je glavni tajnik sindikata CITU-a Tapan Sen.

Naime, prije nekoliko godina u Indiji je 680 milijuna ljudi živjelo u teškom siromaštvu, ocijenila je vodeća internacionalna poslovna konzultantska tvrtka. Dakle, polovica populacije zemlje nema osnovne životne uvjete od hrane, pitke vode, doma, zdravstvene i socijalne zaštite i pomoći, pristupa obrazovnom sustavu. Gotovo 90 posto radnika i radnica radi u takozvanom neformalnom sektoru, u kojem su radnu i socijalni uvjeti minimalni, a opcije za sindikalno organiziranje praktički ne postoje. Samo četiri posto indijske radne snage je organizirano u sindikate. Međutim, radnici/e u takozvanom neformalnom sektoru nisu marginalni/e za indijsku politiku gospodarskog rasta. Godine 2002. Nacionalno povjerenstvo za rad utvrdio je kako će ‘primarni izvor budućeg rada za sve građane i građanke Indije biti u neformalnom sektoru’, koji iovako proizvodi više od polovice bruto domaćeg proizvoda. Stoga, vladina agenda nije poboljšati položaj radnika/ica, nego radne uvjete zadržati onakvima kakvi već jesu ili dodatno srezati ionako nikakva radna prava kako bi se napunila državna blagajna. Štoviše, Modi se ‘bacio’ u veliku rasprodaju Indije, čime dodatno ugrožava radna mjesta jer radnici i radnice strahuju od masovnih otpuštanja kada privatnici preuzmu državne tvornice. A kako bi javno postalo privatno, Modi nastoji fleksibizirati i zakone i radne odnose. 

Crkva i Predsjednica protiv žena

Danas je u Kući ljudskih prava u Zagrebu održana medijska konferencija kao odgovor inicijative civilnog društva uoči nadolazećeg I. Hrvatskog kongresa forenzične ginekologije i perinatologije. Hrvatski kongres forenzičke ginekologije i perinatologije održava se pod visokim pokroviteljstvom kardinala Josipa Bozanića i predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović  te pokroviteljstva sisačkog biskupa mos. Vlade Košića i strukovnih udruga, Hrvatske liječničke komore i Hrvatske komore primalja. Već ovdje možemo vidjeti redoslijed važnosti koji pokrovitelji/ce imaju na ginekološkom skupu. Prvo biskupi, a onda svi ostali. Organizatori i suorganizatori skupa su zajednički javne zdravstvene ustanove, vjerski utemeljene organizacije i strukovne udruge među kojima su Hrvatsko katoličko sveučilište, Klinika za ginekologiju i porodništvo KB Sveti Duh, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Specijalna bolnica za psihijatriju Sv. Ivan te Hrvatsko udruženje bolničkih liječnika.

Poznato je da se Katolička crkva sustavno bori protiv reproduktivnih prava žena stoga bilo kakvo povezivanje institucija Katoličke crkve s ginekologijom u okviru sustava javnog zdravstva predstavlja zvono za uzbunu, istaknule su sve govornice na današnjoj konferenciji – Jasenka Grujić, Bojana Genov, Marijana Bijelić, Dijana Ljubanović i  Branka Galić. “Predsjednica Republike umjesto da štiti ustavne vrednote i  prava pacijentica od svakog, pa i klerikalnog nasrtanja, staje ovim pokroviteljstvom na stranu crkvene hijerarhije koja ima ambicije kontrolirati spolnost i reprodukciju žena. Takvim svojim postupkom predsjednica i liječnici iz vlastitog oportunizma, zlorabeći vlastiti položaj, izdali su žene – građanke Republike Hrvatske, odnosno svoje pacijentice, zbog interesa crkvene hijerarhije” istaknuo je ispred organizatora Marijo Škrinjar, a više puta naglasile sve govornice.

Jasenka Grujić, ginekologinja i članica Inicijative za reguliranje priziva savjesti postavila je pitanje stručnih i znanstvenih dosega skupa koji je prožet klerikalnim i vjerskim utjecajem s obzirom na to da “religijsko vrednovanje žena i ploda u njenoj maternici na štetu žena derogira reproduktivnih prava žena”. “Kolege ginekolozi sudjelovanjem na ovom skupu su još jednom izdali svoje pacijentice” zaključila je Grujić.

Branka Galić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao i Dijana Ljubanović iz udruge B.a.b.e. istaknule su da već godinama svjedočimo rastakanju sekularne države te sve većem utjecaju Katoličke crkve u različitim sferama – politici, obrazovanju i zdravlju. Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske vidi problem u činjenici da se jedno strukovno udruženje kao što je Hrvatska liječnička komora na svoje djelovanje stavlja očiti religijski predznak. “Urušavanje reproduktivnih prava u Hrvatskoj očituje se ne samo u napadima na pravo na pobačaj, već i u dostupnosti kontracepcije te cijepljenu protiv HPV-a” ističe Genov. “Ako povežemo teme ovog skupa koje se bave između ostalog i embriologijom i forenzikom, možemo li u svjetlu prijetnje zabranom pobačaja očekivati i kriminalistička ispitivanja žena koje su imale spontani pobačaj kao što se to čini u nekim zemljama” zapitala se Genov. Marijana Bijelić, članica upravnog odbora udruge Protagore, podsjetila je da je katolički nauk o spolnosti vrlo restriktivan dok je položaj žene unutar Crkve diskriminirajuć. Interesi i prava pacijentica i katolički nauk mogu lako doći u sukob upravo u području ginekologije. “Jasno je da je ovaj skup usmjeren na podrivanje znanosti i sekularnog javnog zdravstva” rekla je Bijelić, a Genov na kraju ironično zaključila “Možda će u buduće i ginekološki pregledi započinjati riječima ‘Pomolimo se!'”

O skupu se danas oglasila i udruga Roda koja je na svojim web stranicama pozvala sudionike/ce I. Hrvatskog kongresa forenzične ginekologije i perinatologije da bojkotiraju otvorenje skupa, te da svojom (ne)prisutnošću pošalju poruku organizatorima skupa, ali i organizacijama koje se smatraju pozvanima utjecati na tuđe zdravstvene odluke. Roda ih poziva da pokažu da pojedinci/ke u struci ipak iza toga ne stoje.

Za sutra je u Topuskom najavljen mirni prosvjed, dok je na Facebooku otvorena stranica Biskupima na ginekološki pregled. Aktivna obrana reproduktivnih prava žena kao i zaštita njihova reproduktivnog zdravlja slijedi nam u narednim danima i mjesecima ako želimo izbjeći poljski scenarij u kojem će žene gubiti živote i biti prisiljene odlaziti u inozemstvo na medicinske tretmane, dok će se one siromašne vratiti metodama guščijeg pera i igle za pletenje.

Žena koju moramo znati: Kći neba Jean Batten

Na današnji dan prije 107 godina rođena je slavna novozelandska avijatičarka Jean Batten. 1930-ih proslavila se na međunarodnoj razini po svojim pionirskim letovima diljem svijeta.

Kao djevojčica i mlada djevojka, Jane je bila nadarena pijanistica i balerina, no u 18. godini odlučila je postati pilotkinjom. S majkom, koja ju je podupirala, preselila se u Englesku i učlanila u londonski avijatičarski klub.

Godine 1934. bila je prva žena koja je uspjela preletjeti od Engleske do Australije u 14 dana, u avionu nazvanom Gipsy Moth, a 1935. postala je prva žena koja je sama preletjela Južni Atlantik. Tijekom 14-odnevnog leta ljudi su joj poklanjali brojne ‘maskote’, no najpoznatija ‘maskota’ postao je crni mačić Buddy kojeg su joj poklonili piloti u vojnoj bolnici Prince of Wales u Randwicku u Sidneyju. Buddy joj je bio stalna pratnja na jednomjesečnoj turi po Australiji.

1936. oborila je još jedan rekord preletjevši sama od Engleske do Novog Zelanda. Slavljena i obožavana u svom rodnom maorskom mjestu Rotorua, primila je počasni plašt od poglavice i dobila titulu Hine-o-te-RangiKći Neba. Dobitnica je brojnih medalja i priznanja diljem svijeta. 1938. bila je prva žena koja je primila najviše avijatičarsko međunarodno odličje Fédération Aéronautique Internationale.

Njeno ime nose brojne djevojačke, avijatičarske i druge škole, ulice, zgrade i trgovi diljem Novog Zelanda, kao i tipovi sportskih zrakoplova, te zračne luke u Aucklandu i rodnoj Rotorui gdje stoje spomeničke skulpture s Jane i Buddyjem. Njezina pilotska karijera završila je s početkom Drugog svjetskog rata kada nije uspjela dobiti dozvolu za pilotsku vojnu službu, te je tijekom rata zarađivala kao učiteljica letenja u Engleskoj. Već 1938. objavljena je njezina autobiografija My Life (danas javno dostupna u eletroničkom formatu u sklopu knjižnice Sveučilišta Wellington u Victoriji, a 1979. objavljena je i proširena verzija pod naslovom Alone in the Sky (N.Z. Technical Books).

U svijetu pop-kulture, zbog svog glamuroznog stila prozvana je Nebeskom Gretom Garbo (Greta Garbo of the skies).

Umrla je u prilično nerazjašnjenim okolnostima 22. siječnja 1983, sama u hotelu u Majorci.

Danas se uz njezin rođendan podsjećamo stare devize strašnih žena – Nebo je granica!

Zaštita od zaštitara na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

[Stavovi, mišljenja, rečenice i interpunkcijski znakovi odražavaju samo osobni dojam potpisane autorice. Svaka sličnost sa stavovima postojećih grupacija i/ili institucija je slučajna.]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu opet kaos. Ili još uvijek kaos, ako ćemo preciznije. Dekan kojem je Fakultetsko vijeće izglasalo nepovjerenje i pokrenulo postupak njegove smjene ponovno napada, ovoga puta Studentski zbor, tvrdeći da im nedostaje 0,4 studenta da bi bili legitimni predstavnici. Na stranu to što je 0,4 jednoga studenta nemoguće odrediti (primjerice, nameće se pitanje bi li se to odnosilo na studenta od struka prema dolje ili prema gore ili se pak gledaju lijeva i desna polovica) pa se obično takve brojke zaokružuju na najbližu decimalu, zanimljivo je da se dekan-u-postupku-smjene sjetio da Vijeću nedostaje malo manje od pola studenta tek nakon što su studentski predstavnici i predstavnice odigrali ključnu ulogu u izglasavanju nepovjerenja i pokretanja postupka te smjene, iako su u sastavu Vijeća već godinu i pol te bi se time trebale poništiti sve odluke FV-a donesene od ožujka 2015. Osim raznih odluka, primjerice o školarinama (koje povlače i ekonomske penalizacije ako se ponište) i studijskim programima, to uključuje i zapošljavanje na radna mjesta i odluke o izborima u zvanja te, naravno, odluku o pokretanju postupka smjene dekana, koji je i zatražio očitovanje MZOS-a u srpnju, a ovi su mu odgovorili u istom mjesecu, iako na upite drugih institucija poslane ranije navodno još uvijek ne odgovaraju. Na Senatu Sveučilišta u Zagrebu jednoglasno je raspušten Studentski zbor Filozofskog fakulteta, a rektor, prethodnik dekana o kojem je riječ, namjerava raspisati nove izbore na Filozofskom fakultetu u skoroj budućnosti. Dakako, MZOS je odlučio da se time poništava i pokrenuti postupak smjene, a posljedično su studentski predstavnici i predstavnice izbačeni iz Vijeća Fakulteta, kao i iz prostorije koju već desetljećima koriste studentske udruge.

Dekan jednoga fakulteta sazvao je, dakle, sjednicu jednog fakultetskog vijeća na koju nije pozvao studente i studentice toga fakulteta. Ne znam u kojem svemiru je to uopće zamislivo. Naime, svojevremeno sam i sama bila studentska predstavnica u FV-u Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i bilo nas je malo jer smo tad još bili malen fakultet pa smo lomili noge i ruke da bismo stigli na sjednice, jer se bez nas ne bi mogle održati. Sad, moguće da je to bilo neko plašilo za studente kako bismo bili posvećeni(ji), ali isto tako je moguće da je potpuno nemoralno održati sjednicu bez studentskih predstavnika odnosno predstavnica, i to iz više razloga (a vrlo vjerojatno i protuzakonito, odnosno u neskladu s pravnim propisima; ali nisam pravnica pa neka to odrede nadležne službe).

Prvo, studenti/ce moraju imati pristup informacijama o studiju, o izmjenama kakva pravilnika i sl. Drugo, studenti/ce moraju sudjelovati u raspravama i donošenju odluka, jer se te odluke izravno ili neizravno reflektiraju na njihovo studiranje i, naravno, na njihove živote. Treće, to se kosi sa samim temeljima i svim mogućim idejama sveučilišta! Fakultetsko vijeće bez studenata i studentica… To nije fakultet, to je smijurija! Ni jedan jedini profesor – bio on ljevičar, desničar, nihilist, apolitičan ili čak prijatelj još uvijek nesmijenjenog dekana – ne bi smio sudjelovati u takvoj degradaciji svega što svaki filozofski fakultet predstavlja. Ali ako se takva sjednica održi (što nije nerealno, ta vidimo što doživljavaju zaposlenice koje ne podliježu strahovladi), bit ću slobodna preinačiti naziv u “Filozofski” fakultet, čisto da ne posramljujem Splićane, Osječanke, Riječanke i Puležane, koji također imaju svoje filozofske fakultete i drže do komunikacije sa studentskom populacijom, odnosno uključuju svoje studente/ice u fakultetski život, pa ono barem tako što ih pozivaju na sjednice vijećâ, a svoje prodekane/ice ne smjenjuju putem privatnih dnevnih tiskovina.

Osobno, ne sjećam se da sam u medijima vidjela da dekan nekog drugog fakulteta prvo proziva svoju zaposlenicu zbog glasne muzike, a zatim i da je pokušava kazneno goniti jer je odbila napustiti sjednicu FV-a koju je on napustio i prekinuo kad je krenula rasprava o njegovoj smjeni, a kamoli da sam vidjela da kazneno goni i drugu svoju zaposlenicu, također neprikosnovenu stručnjakinju u svom području, jer je potpisala zapisnik. Sjećam se da sam vidjela dvoje zaštitara (koji su štitili studente/ice) na jednom fakultetu, ali ne sjećam se da su ikad zaštitari bili tu da glume parapoliciju koja krstari po zgradi fakulteta i nadzire studente/ice. Ni jučer to nisam vidjela, ali sam vrlo vividno mogla zamisliti užas koji su osjetili studenti/ce kad su im ljudi u crnom poskidali plakate s pozivima na plenum jer nemaju (sic!) dopuštenje dekana-u-postupku-smjene, koji ih je izbacio iz FV-a, koji im je još na početku mandata ograničio komunikaciju na fakultetskoj e-listi, koji tuži svoje vlastite zaposlenice, čije odluke članovi FV-a saznaju prvo u medijima (ako ih uopće prate), a potom na Fakultetu! Kao da se na tamo svaki dan dešavaju ekscesi ili da ga netko želi opljačkati, na Filozofskom se unajmljuju zaštitari – koji nadziru studente/ice. Bio bi teatar apsurda da nije kafkijanski horor.

Da se radi o bilo kojem drugom mjestu na planetu, mislila bih da je ovo gotova priča i izgubljen slučaj. Međutim, Filozofski je način života. Ako neće njegov prvi čovjek čuvati sveučilišne i akademske principe, ima još profesora i profesorica koji hoće i mislim da ipak neću morati dodavati one navodnike, ali jedno je sigurno – studenti/ce ovo neće dopustiti bez borbe. Ne znam za vas, ali ja ću kao neposlušna građanka napraviti što mogu da ih zaštitim od zaštitara i da sveučilišna načela, u koja ipak još uvijek vjerujem nakon skoro punog desetljeća u sustavu, mogu biti obranjena od onih koji ih ili ne poznaju ili ne prihvaćaju. Jedno je sigurno, takvima nigdje na sveučilištu nije mjesto.

‘Obranit ćemo demokratske procedure na FFZG-u kako bi sačuvali/e ono malo ugleda što je ostalo otkako je Previšić dekan, a Boras rektor’

Raspušteni Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu uputio je u srijedu navečer priopćenje javnosti povodom nedavnih dogadjaja vezanih u postupak razrjesenja dekana Vlatka Previšića i odluke Senata o suspenziji rada Studentskog zbora.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti: 

Povodom odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu od 13. 9. Studentski zbor Filozofskog fakulteta i studentski predstavnici u Fakultetskom vijeću ukazuju na to da je raspuštanje Studentskog zbora još jedan u nizu pokušaja zaustavljanja legitimno pokrenutog postupka razrješenja dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšića.

Takva nas odluka posebno iznenađuje s obzirom na to da je rektor Boras bio taj koji je raspisao izbore za Studentski zbor upravo za 13 mjesta, a dekan Previšić taj koji je potvrdio 13 studentskih predstavnika/ca kao jednakopravne članove i članice Fakultetskog vijeća. Gotovo godinu i pol nakon provedenih izbora za Studentski zbor, kao i godinu dana nakon početka mandata studentskih predstavnika/ca u Fakultetskom vijeću, dekan i rektor zaključili su da su oba postupka bila nelegalna.

Pitanje je zašto onda zbog njih odgovaraju studenti/ce, a ne oni koji su ih raspisali i potvrdili? Studentski zbor pritom tijekom cijelog trajanja tog razdoblja nije zaprimio nikakva upozorenja glede nepravilnosti prilikom njegovog izbora ili glede podzastupljenosti studenata/ica u Fakultetskom vijeću, što se uostalom moglo riješiti i raspisivanjem dodatnih izbora za slobodna mjesta kako u Studentskom zboru, tako i u Fakultetskom vijeću, a što je u potpunosti u ingerenciji i odgovornosti dekana i rektora.

Zbog svega toga, teško je povjerovati da su prilikom svojeg čina dekan i rektor imali na umu obranu interesa i prava studenata i studentica. Dapače, teško je reći da su im na umu bili i interesi svojeg fakulteta, odnosno Sveučilišta u cjelini, jer takva odluka može imati dalekosežne posljedice. Budući da omjer studentskih predstavnika u posljednih nekoliko saziva Fakultetskog vijeća, a možda i više, zasigurno nije dostizao famoznih 15 posto, sve odluke tog vrhovnog tijela mogu se dovesti u pitanje, uključujući i odluku o izboru Vlatka Previšića za dekana. Osim toga, izgledno je da i na brojnim drugim fakultetima postoji upravo identičan “problem”, što pravno gledajući ugrožava legalnost funkcioniranja Sveučilišta kao cjeline.

Jasno je dakle da se cijeli smisao te odluke mora shvatiti kao očajnički pokušaj dekana i rektora da spriječe dovršetak demokratski i legitimno pokrenutog postupka o razrješenju dekana Previšića koji je svoj epilog trebao dobiti upravo na rujanskoj sjednici Fakultetskog vijeća. Dekan je pritom ponovno dokazao svoj stav da je on, a ne Fakultetsko vijeće, vrhovno tijelo Fakulteta te nam je dao vjerovati da mu je stalo samo do svoje funkcije, a ne i do ugleda i dobrog funkcioniranja ustanove kojom ravna, dok je rektor instrumentalizirao Senat i institucije Sveučilišta kako bi sačuvao dekana Previšića.

Studentski predstavnici i predstavnice u Fakultetskom vijeću te članovi raspuštenog Studentskog zbora Filozofskog fakulteta kao legitimni predstavnici svih studenata Filozofskog fakulteta, poduprti od strane svojih kolega/ica, izjavljuju ovom prilikom da će poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi obranili demokratske procedure na svojem fakultetu te kako bi sačuvali/e ono malo ugleda što je toj instituciji ostalo otkako je Vlatko Previšić zasjeo na mjesto dekana, a Damir Boras na mjesto rektora Sveučilišta u Zagrebu.

Čitajte više:

Ulice i grad za ljude – oslobođena Masarykova

Sindikat biciklista unutar Europskog tjedna mobilnosti, koji se u Zagrebu obilježava između 16. i 22. rujna, organizira događaj pod nazivom “Ulice i grad za ljude – oslobođena Masarykova”, koji će se održati 18. rujna između 15 i 20 sati. S obzirom da je na isti dan i Dan bez automobila, čitava će ulica biti zatvorena za promet. 

Sve okupljene na događanju očekuju različiti programi poput turnira u bridžu, šahu, badmintonu, iscrtavanje biciklističke trake te različite dječje i sportske radionice i glazbeni program. Zajedničko druženje i oslobođenje Masarykove ulice od automobila, smatraju članovi/ice Sindikata biciklista, je dobar korak u nastojanju da prostor te ulice bude dodijeljen biciklistima/icama i pješacima/kinjama.

“Dobili bismo javni prostor s urbanom opremom koju mogu besplatno koristiti svi. Prostor oslobođen od automobila ne mora nužno biti pretvoren u terasu kafića, može biti neka vrsta zajedničkog dvorišta. Značajno bi se podigla kvaliteta života građana, smanjilo zagađenje i buka, ali i prostor namijenjen isključivo automobilima, kojeg je u centru grada previše. Promet bi u lokalima i ugostiteljskim objektima porastao zbog većeg protoka ljudi”, ocijenili su iz sindikata. 

Iz sindikata su naglasili i da je Masarykova ulica dijelom na trasi neostvarene biciklističke magistrale od oko sedam kilometara, a koja bi povezivala zapad i istok grada.  

 “To je još predmet razgovora, iako je 2012. godine gradonačelnik obećao da će se graditi. Danas imamo samo neformalno objašnjenje da se magistrala neće graditi zbog problema pomicanja parkinga za automobile i oduzimanja jedne kolničke trake automobilima na Prilazu Gjure Deželića”, kažu u sindikatu. 

Ovim događajem najavljuje se i nacionalna kampanja pod nazivom “Biciklom na posao”. Kampanja počinje u ponedjeljak, 19. rujna, a cilj kampanje je smanjiti broj bespotrebnih individualnih vožnji automobilom na kratke relacije čime se umanjuju prometne gužve i ispušni plinovi. Kampanja završava 30. rujna, a oni/e koji/e su se najviše provozali/e do posla, koji/e su prvi put sjeli/e na bicikl do posla te one tvrtke i kompanije koje imaju najviše biciklista/ica u svojim redovima, osvojit će zanimljive nagrade i ponijeti titulu “Prijatelja bicikliranja”.