Otvoreno pismo Reineru zbog odbacivanja Izvješća pravobraniteljice za djecu

Koordinacija udruga za djecu koja okuplja 20 nevladinih organizacija uputila je otvoreno pismo predsjedniku Hrvatskog sabora Željku Reineru zbog neslaganja s odbijanjem Izvješća pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu. Uz pismu su pozvali/e Hrvatski sabor na ponovnu argumentiranu raspravu o tom Izvješću.

“Koordinacija izražava svoje nezadovoljstvo i zabrinutost zbog izostanka jasnih kriterija neprihvaćanja Izvješća pravobraniteljice za djecu koji su nužni i moraju se oslanjati na zakonom propisan djelokrug rada pravobraniteljice jer se time pridonosi transparentnosti i nearbitrarnosti djelovanja Sabora”, stoji u pismu upućenom Reineru.

Uz to, navode da je člankom 6. Zakona o pravobranitelju/ici za djecu jasno propisan njegov/njen djelokrug i način rada.

Budući da je iz Izvješća vidljivo da je pravobraniteljica ispunjavala sve obveze predviđene tim člankom te da samo Izvješće iscrpnošću i kvalitetom predstavlja pozitivan pomak u odnosu na izvješća od prethodnih godina, razlog njegova neprihvaćanja ostaje nejasan“, navodi Koordinacija u pismu.

Također, podsjećaju da je saborski Odbor za obitelj, mlade i sport predložio da se Izvješće prihvati, te je nejasno zašto je Sabor odlučio suprotno. Dodaju i da način na koji su zastupnici/e odbacili Izvješće dovodi u pitanje važnost i nezavisnost uloge te institucije kao mehanizma koji podržava razvoj demokratskog društva i posebno štiti prava djeteta.

Podsjećamo, Izvješće pravobraniteljice za djecu je odbijeno s 64 glasa protiv, 56 za i devet suzdržanih. 

Feminizam je prodan masama i sada više ništa ne znači?

Feminizam u posljednje vrijeme prisvajaju mnogi i mnoge – Dove, Taylor Swift, pa i Barbie. Konzumerizam je feminizam učinio privlačnim, zabavnim – ukratko, nevjerojatno jednostavnom ‘životnom filozofijom’, piše Marcie Bianco za Quartz.

Andi Zeisler, autorica knjige We Were Feminists Once: From Riot Grrrl to CoverGirl, the Buying and Selling of a Political Movement, ovaj fenomen opisuje kao ‘tržišni feminizam’. Fenomen se svodi na brendiranje feminizma kao identiteta kojeg bi svi i sve trebali/e konzumirati.  Nakon 70-ih i 80-ih, kada su konzervativci feministički pokret izjednačavali s mržnjom spram muškaraca i paljenjem grudnjaka, feminizam je doživio ideološki zaokret kako bi postao ‘probavljiv’ mejnstrimu. Brojni se nazivi pripisuju toj varijanti feminizma – pop feminizam, bijeli feminizam, pa čak i ‘cupcake’ feminizam.

Pročačkate li po Etsyju, pronaći ćete mnoštvo predmeta koji vam omogućavaju da pokažete svoju ‘feminističku stranu’. Ipak, Zeisler smatra, feminizam nema veze s donjim rubljem, a svatko tko vas uvjerava u suprotno, pokušava vam nešto prodati. Ona to naziva ’empowertising’ – osnažujuće oglašavanje.

Nije teško razumjeti privlačnost majice s likom Rosie the Riveter ili natpisom ‘Ovako izgleda feministkinja’. Vidljivost je prvi korak u bilo kakvoj vrsti borbe za ljudska prava i feministkinje bi, naravno, trebale moći kupovati i nositi odjeću kakvu god žele, međutim, vidljivost filtrirana kroz kapitalističke uzuse ne doprinosi pokretu.

“Umjesto učvršćivanja feminizma iznutra, rebrendiranje feminizma fokusirano je isključivo na izvanjski dojam. Pokušaj je to da se feminizam pretvori u nešto privlačno širim masama, i to na način da se pokret svede na sliku i nekoliko riječi. Uzlet feminizma kojem svjedočimo u posljednje vrijeme podsjetnik je kako je najlakši način obuzdavanja moći nekog društvenog pokreta upravo komodifikacija. Dovoljno je samo pogledati Dove, Verizon i Always, brendove koji su u posljednjih nekoliko godina shvatili kako je povlađivanje ženama, s naglaskom na prikaz osnaženih žena, uspješnije od klasične oglašivačke taktike fokusiranja na nesigurnosti i sram. Tržišni feminizam potencijalnim hejterima/cama nastoji objasniti kako feminizam može funkcionirati u uvjetima nejednakosti bez da predstavlja prijetnju za takav sustav“, objašnjava Zeisler.

Feminizam u navedenom svojstvu znači sve i, konzekventno, ništa. Ukazivanje na nepotrebnost same riječi ‘feminizam’ dokazuje takvu tezu. Mediji su u travnju zvijezdu serije Game of Thrones, Maisie Williams, veličali zbog izjave kako je riječ ‘feminizam’ u suštini nepotrebna. Williams smatra kako bismo sve one koji/ee nisu feministi/kinje trebali zvati seksistima/kinjama, a ostatak ljudima.

“Ponekad se bojim progovarati o feminizmu iz straha od linča drugih žena na društvenim mrežama”, zaključila je.

Namjera Maisie Williams je ublažiti društvene tenzije vezane uz feminizam, što je razumljivo uzevši u obzir prevladavajuće nerazumijevanje feminizma. Ipak, njezini komentari odražavaju pretvorbu feminizma iz ideološkog pokreta u hešteg na društvenim mrežama. Nema više potrebe da se nazivamo feministkinjama.

Stvarnost je, međutim, znatno drugačija. Unatoč osnažujućim porukama, žene su i dalje objekti za prodaju. Štoviše, kulturna konzumacija feminizma mogla bi rezultirati dodatnim ukorjenjivanjem objektivizacije žena. Prodajemo sebe pokušavajući prodati poruku feminizma.

Istupi poput navedenog nisu ništa novo. Sjećate li se kada je Time 2014. tvrdio kako se riječ ‘feminizam’ prečesto koristi te kako bi je trebalo zabraniti? Mnoge su feministkinje taj istup doživjele kao indirektan napad na feminizam kao politički pokret. Želja za eliminacijom riječi ravna je želji za poništavanjem pokreta. Umjesto da dignemo ruke od naziva, trebamo vratiti moć pokretu.

“Problem je, i to oduvijek, činjenica da feminizam jednostavno nije zabavan. I ne bi trebao biti zabavan. Feminizam je kompleksan i kompliciran i to ljude nervira. Ključni problemi o kojima feminizam progovara – društvena i ekonomska nejednakost, rodna podjela rada, institucionalizirani rasizam i seksizam, strukturalno nasilje, tjelesna autonomija – su suštinski ‘neseksi’. Stoga, odgovor je ne – feministkinje se ne bi trebale prestale nazivati feministkinjama”, poentira Zeisler.

Da parafraziram Simone de Beauvoir – Feministkinjom se ne rađa, feministkinjom se postaje. To je promišljen politički stav, način života. Riječ je o borbi za rodnu jednakost pred zakonom, borbi za žensku autonomiju, borbi za političku moć i borbi za predstavljanje žena. Biti feministkinjom znači boriti se protiv strukturalne nejednakosti i patrijarhalnih struktura moći. Poanta feminizma nije ugoditi svima. Dovitljivi natpisi na majicama to nikada neće promijeniti.

Prevela i prilagodila: Ivana Živković

Novi predsjednik Ustavnog suda: sazrelo je vrijeme za odluku o abortusu

Novoizabrani predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović, u intervjuu za HRT jučer je komentirao kako je “sazrelo vrijeme” za donošenje odluke o pitanju Zakona o abortusu na koju se čeka 25 godina.

Na pitanje novinara “kako je moguće da su neki predmeti čekali 25 godina da dođu na dnevni red na Ustavnom sudu”, Šeparović je odgovorio kako se do sada vjerojatno ocjenjivalo da bi donošenje te odluke izazvalo prevelike polemike i sukobe.

“Naime, imate jednu teoriju po kojoj u složenim društvenim odnosima, kada se radi o jako osjetljivim svjetonazorskim pitanjima koja nemaju neku praktičnu dnevnu važnost, za Ustavni sud je najbolje da šuti. Vjerojatno su predsjednici dosada, od pokojnog Crnića pa do profesorice Omejec, ocijenili da nije bilo vrijeme da se s takvim zakonom ide jer su ocijenili da bi on izazvao prevelike polemike i prevelike sukobe u društvu kojih, nažalost, ne nedostaje te da Ustavni sud to treba rješavati u nekim mirnijim vremenima. Međutim, očito je sad sazrelo vrijeme i naš saziv Ustavnog suda će sigurno to pitanje riješiti”, rekao je Šeparović.

Omejec: Nisam imala snage

Podsjećamo kako je Jasna Omejec, donedavna predsjednica Ustavnoga suda, prilikom predstavljanja svoje kandidature za treći mandat na Ustavnom sudu ispred saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav izjavila kako “nije imala snage uvjeriti sjednicu Ustavnog suda da uđu u taj predmet”. 

Kako ulazimo u jubilarnu 25. godinu otkako je pro-life aktivistkinja Ružica Ćavar predložila Ustavnom sudu provjeru ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, podsjećamo, prvi je pisao portal H -alter.

Prosvjedi u Francuskoj se zaoštravaju!

Na zadnjim prosvjedima protiv novog zakona o radu u Francuskoj najmanje 40 osoba je ozlijeđeno, a 73 ih je uhićeno. 

U Francuskoj se od ožujka prosvjeduje protiv kontroverznog zakona koji ide na ruku poslodavcima te omogućava fleksibilizaciju radnog tjedna i olakšava otpuštanja. Na jučerašnjem prosvjedu se okupilo 75 000 prosvjednika i prosvjednika, a stotine zamaskiranih osoba bacalo je objekte i napalo policiju. 

Al Jazeerain reporter Mohammed Jamjoom rekao je da je prosvjed bio miran sve do trenutka kad prosvjednici/e nisu stigli/e na područje Les Invalides.

“Kada je policija došla s vodenim topovima i ispalila suzavac kako bi rastjerala gomilu – to je bio trenutak kada su počeli sukobi. Većina ljudi s kojima smo pričali ne žele da sukobi postanu nasilni jer ne žele da se odvrati pažnja od cilja prosvjeda – odbacivanja reforme zakona o radu.”, rekao je Jamjoom. 

“Sudjelovao sam u svim prosvjedima od ožujka jer želim živjeti dostojanstveno, a ne preživljavati. Želim glasno i jasno povlačenje socijalne reforme. Prosvjedi će stati kada se reforma povuče”, kazao je 26-godišnji tehničar Aurelien Boukelmoune.

Osim prosvjeda, u Francuskoj je na snazi niz štrajkova u zadnjih mjesec dana. Štrajkali su zaposlenici/e zrakoplovnog i željezničkog prometa, taksisti/ice, radnici/e čistoće u Parizu i mnogi/e drugi/e. Zatvoren je bio i Eiffelov toranj.

Rasprava o zakonu je počela u ponedjeljak, a sindikati, na čelu sa CGT-om, najavili su mobilizaciju stotina tisuća ljudi kako bi izrazili svoje oštro protivljenje reformi zakona o radu. 

Na prosvjede u Pariz dolaze i prosvjednici/e iz ostalih dijelova zemlje. Sindikati se nadaju da će u budućim protestima odaziv biti i veći nego 31.  ožujka kada se u 250 gradova, prema riječima vlasti, okupilo 390.000 ljudi. Organizatori pak tvrde da je taj broj veći i da se radilo o 1,2 milijuna ljudi.

Najnoviji prosvjed traje već devet dana te je to najveća borba društvenog pokreta od 1981. godine u Francuskoj, a za ovaj mjesec najavljena su još dva prosvjeda. 

Zagreb za Orlando: Sjećanje na žrtve homofobnog i terorističkog napada

“Pokažimo da smo jaki, da se nećemo predati u borbi za dostojanstvo svake osobe, u borbi protiv mržnje i nasilja, u borbi za bolji i ljepši svijet za sve nas”, pišu Dugine obitelji koje su najavile okupljanje u ime sjećanja na žrtve homofonog i terorističkog napada na gej klub u Orlandu u kojemu je poginulo 49, a ranjeno više od 50 osoba u noći sa subote na nedjelju. Više o samom događaju pročitajte ovdje.

“Pokolj u Orlandu podsjetio nas je u kakvom svijetu živimo i kakav svijet moramo graditi. U mislima s obiteljima i prijateljima poginulih, žrtava homofobije u Orlandu, okupit ćemo se u četvrtak 16. lipnja u 20 sati ispred Muzeja Mimara i u tišini i sa svijećama u rukama poslati poruku mira, ljubavi i solidarnosti!”, navode u pozivu svim zainteresiranima iz Duginih obitelji.

Po uzoru na slične organizacije u svijetu, Dugine obitelji okupljaju LGBTIQ* parove i pojedince koji imaju djecu, žele imati djecu ili se samo žele informirati o izazovima i lijepim stranama planiranja obitelji.  Sa radom su počeli 2011. godine, a od tada sve aktivnije djeluju kao dio LGBT zajednice.

Na stravične događaj samo dan nakon što je održana 15. zagrebačka Povorka ponosa  reagirali su jučer iz organizacije Zagreb Pride i Platforme 112.

“Znajte da cijeli svijet osjeća vašu bol. Ovaj homofoban, transfoban i bezuman čin nasilja sve nas je duboko pogodi. Glas LGBTIQ+ osoba za slobodom i pravdom ne može se ušutkati. Mi, hrvatski aktivistice i aktivisti stojimo uz vas – u solidarnosti, boli i bijesu”, poručili su. Cijelo priopćenje možete pročitati ovdje.

Podsjećamo kako se istoga dana, u četvrtak 16. lipnja od 18 sati održava prosvjed inicijative Hrvatska može bolje s početkom u 18 sati na Markovom trgu. Poruka prosvjeda jasna je i sadržana u samom nazivu – Hrvatska može bolje – bez vas, a više o prosvjedu pročitajte ovdje.

Zagreb Pride i Platforma 112: Solidarnost s Orlandom

Zagreb Pride i članice Platforme 112 – koalicije preko 60 udruga za zaštitu ljudskih prava i demokracije pridružuju se ostatku svijeta u osudi strašnog terorističkog čina mržnje prema LGBTIQ+ zajednici u Orlandu na Floridi koji se zbio rano ujutro u nedjelju 12. lipnja 2016.  

“Svi/e mi koji/e smo prošle subote u Zagrebu marširali/e na 15. Povorci ponosa želimo iskazati našu sućut s voljenima, obiteljima i prijateljima žrtava te izraziti našu solidarnost s LGBTIQ+ zajednicom i svim američkim građanima. Znajte da cijeli svijet osjeća vašu bol. Ovaj homofoban, transfoban i bezuman čin nasilja sve nas je duboko pogodi. Glas LGBTIQ+ osoba za slobodom i pravdom ne može se ušutkati”, priopćili/e su. 

“Mi, hrvatski aktivistice i aktivisti stojimo uz vas – u solidarnosti, boli i bijesu”, zaključuju.

Zagreb za Orlando

Skup sjećanja na žrtve homofobnog i terorističkog napada održat će se u Zagrebu u četvrtak, 16. lipnja od 20 sati ispred Muzeja Mimara, a u organizaciji Duginih obitelji. Više o skupu pročitajte ovdje.