Druga Feministička likovna kolonija u Sićevu

Otvorene su prijave za drugu Feminističku likovnu koloniju u Sićevu. Koloniju organizira Centar za devojke iz Niša, a održat će se od 24. do 31. srpnja.

Cilj Feminističke likovne kolonije je potaknuti i osnažiti 12 mladih umjetnica da uključe feminističke teme u svoj rad, omogućiti im da zajedno stvaraju, da se međusobno povežu te im osigurati javni prostor u kojem će moći prezentirati svoje radove.

Natječaj je otvoren do 30. svibnja ove godine, a na njemu mogu sudjelovati sve umjetnice u dobi od 20 do 40 godina iz Hrvatske, BIH, Crne Gore, Makedonije i Srbije. Kako bi konkurirale, umjetnice moraju poslati četiri rada u PDF ili JPG formatu te životopis i motivacijsko pismo na e-mail adresu: centarzadevojke@gmail.com. Rezultati natječaja bit će poznati do 5. lipnja, a obavijest o tome jesu li izabrane konkurentice će dobiti putem e-maila.

Komisiju natječaja čine Sanja Solunac, vizualna umjetnica i aktivistica, Ivana Stanković, magistra grafike i aktivistkinja Centra za devojke, Tatjana Nikolić i Silvija Mihajlović. 

Kolonija će se održati u Sićevu, nedaleko od Niša te će trajati šest dana. Umjetnicama koje će biti odabrane za sudjelovanje na koloniji bit će refundirani putni troškovi, osigurani obroci i smještaj te umjetnički atelje i potreban materijal. Na kraju projekta održat će se zajednička izložba radova koja će biti postavljena u rujnu ove godine u galeriji Art55 u Nišu. Više o procesu prijave možete pročitati na Facebook stranici Centra za devojke. 

Vlada je izigrala demokratsku proceduru

Igrajući se gluhog telefona, oglušujući se na demokratske procedure i ignorirajući sjednicu svog savjetodavnoga tijela, Vlada Republike Hrvatske danas je održala telefonsku sjednicu na kojoj je donijela Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele prihoda od igara na sreću za 2016. godinu.

Ova je uredba donesena u trenutku trajanja sastanka Savjeta za razvoj civilnog društva na kojem se raspravljalo o samoj uredbi. Ovim činom Vlada je dokinula demokratsku proceduru te obezvrijedila vlastito savjetodavno tijelo.

Predstavnica ministarstva financija Ivana Jakir Bajo izjavila je da najnovija verzija Uredbe o lutrijskim sredstvima predviđa 6,88 posto za Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva, uz alibi da se tome pridružuju “nepotrošena” sredstva iz prethodne godine. No, ta su sredstva, kako odgovara ravnateljica Zaklade Cvjetana Plavša Matić, već namjenski ugovorena. Tom uredbom prijetnja o rezanju sredstava Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva je ostvarena, iako je državnim proračunom, izglasanim prije dva tjedna i usvojenom u Saboru predviđeno povećanje sredstava za zakladu. Zbog ove krajnje nedemokratske procedure i skandalozne odluke Savjet je najavio press konferenciju pred Vladom u 18:30.  

Prema telefonskoj(!) uredbi, koja je poslana medijima 32,95% prihoda ide organizacijama koje promiču razvoj sporta, 4,52% onima koje pridonose borbi protiv zlouporabe droga, 17,81% onima koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću, 19,31% onima koje se bave problemima osoba s invaliditetom, 4,01% organizacijama koje se bave tehničkom kulturom, 12,41% onima koje se bave kulturom, svega 2,11% organizacijama koje se bave izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih te 6,88% onima koje pridonose razvoju civilnog društva. 

{slika}

Bez predstavnika židovske zajednice i SNV-a održana službena komemoracija u Jasenovcu

Kolonom sjećanja od Memorijalnog muzeja u Jasenovcu, minutom šutnje, čitanjem pisama logoraša te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomenika “Kameni cvijet” odana je u petak počast žrtvama ustaškog koncentracijskog logora, 71. godinu od proboja 600 logoraša, od kojih je preživjelo njih stotinjak.

Službenu državnu komemoraciju, koja je počela intoniranjem himne “Lijepa naša”, organizirala je Javna ustanova spomen područje Jasenovac pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora čije je izaslanstvo predvodio predsjednik Željko Reiner. Prvi potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko odjurio s komemoracije u Jasenovcu, javlja reporterka N1 Katarina Brečić. Bez izjava novinarima Jasenovac je napustio i premijer Tihomir Orešković. Medije, koji su tražili izjave, čelni ljudi vlade su odbili, piše N1. 

Uz izaslanstvo Sabora u kojem su bili brojni zastupnici, vijence su položili i zapalili svijeću izaslanstva Vlade na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem, kao i izaslanik predsjednice Republike Branko Lustig te izaslanstvo HAZU-a, Matice hrvatske, HSS-a, Grada Zagreba te predstavnici nacionalnih manjina i drugi.

Za razliku od ranijih godina, na komemoraciji, prema želji preživjelih logoraša, državni dužnosnici nisu održali govore već je pročitano pismo najstarije živuće bivše zatočenice Pave Molnar, kao i nekoliko pisama logoraša iz knjige “Pisma iz logora”, autorice Maje Kućan. Upitana za N1 o dogovoru s Natašom Jovičić, ravnateljicom Spomen centra Jasenovac, Pava Molnar je kazala da nije htjela da se čita njen govor, ali da nema ništa protiv što su ga u Jasenovcu svejedno pročitali.”I neka su, ja nemam ništa protiv. Taj tren sam odustala od čitanja jer sam vidjela da nije onako kako je trebalo biti, kako je nekad bilo. Ali drago mi je da je pročitano”. kazala je za N1.  Molitve za mrtve izmolili su imam te katolički i pravoslavni svećenik.

Simbol zla koje je iznjedrila mržnja prema drugome

“Jasenovac. Simbol zla. Zla koje nije haralo samo ovdje i samo tada. Zla koje je iznjedrila mržnja prema drugome, prema drugima, prema onima koji drugačije misle. Mržnja na koju čovjek kao biće ni danas nije imun. Zašto ova gorka, mračna i tragična škola ima tako slabe učenike?”, piše 95-godišnja Molnar u pismu koje je pod Kamenim cvijetom interpretirala dramska umjetnica Branka Cvitković.

{slika}

Podsjetivši da je ustaški režim u Jasenovcu ljude ubijao “samo zato što su bili druge vjere i druge nacionalnosti”, Molnar u pismu svjedoči da su među prvima ubijeni Romi, pa Židovi i Srbi. “Teško je zaboraviti kako ustašica zbog jednog aspirina ubija mladu Židovku, ne može se zaboraviti kako srpsku djecu odvajaju od majki, plač i krikovi i danas se čuju. Ta djeca mahom su umrla od gladi i bolesti, neka tek rođena”, napisala je preživjela logorašica Jasenovca.

Jasenovac je, ističe, mjesto velike boli i tuge, “sjećanja i opomene”. No, naglašava, ne smije biti mjesto mržnje. “Mi preživjeli logoraši odbacujemo zlo, u nama ne živi mržnja”, poručuje. Dužni smo to, kaže, žrtvama Jasenovca te “našim unucima i onima koji dolaze poslije njih”.

Hasanbegović: Odgovorni su oni koji bojkotiraju službenu državnu komemoraciju

Ministar kulture Zlatko Hasanbegović u petak je uoči službene komoracije jasenovačkim žrtvama izjavio kako ne osjeća nikakvu osobnu odgovornost zbog toga što se ove godine održavaju tri komemoracije u Jasenovcu, a odgovornim smatra one koji bojkotiraju službenu državnu komemoraciju.

Na pitanje novinara tko je kriv što postoje tri komemoracije, Hasanbegović je rekao: “Odgovorni su oni koji bojkotiraju službenu državnu komemoraciju.” Ministar je na pitanje osjeća li osobnu odgovornost kratko odgovorio – ne.

Prije dolaska pred memorijalni centar ministar Hasanbegović je bio na liturgiji za poginule koja je održana u pravoslavnoj crkvi u selu Mlaka kod Jasenovca, gdje je išao odati počast žrtvama logora i odati poštovanje prema episkopu, mitropolitima i vjernicima.

Stradalo naviše Srba, Roma, Židova i Hrvata

{slika}

Jasenovac je od kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. bio logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti. Poimenični popis žrtava logora navodi imena i podatke za 83.145 žrtava – 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti. Najviše je u 1.337 dana postojanja logora stradalo Srba, Roma, Židova i Hrvata.

Od 1.073 logoraša, koliko ih je 22. travnja 1945. bilo u logoru, u proboj ih je krenulo 600, a preživjelo samo stotinjak. Preostalih 473, koji nisu krenuli u proboj, ubijeni su i spaljeni.

Prije tjedan dana žrtvama jasenovačkog logora komemoraciju je organizirala Koordinacija židovskih općina, a u nedjelju će biti i komemoracija u organizaciji Saveza antifašističkih boraca (SABA RH).

Komemoraciji stoga nisu nazočili predstavnici židovske zajednice i Srpskoga narodnog vijeća (SNV) te antifašsitičkih organizacija jer smatraju da je u društvu  prisutna revitalizacija ustaštva. Ipak, na državnoj komemoraciji bilo je pojedinca iz Židovske općine Zagreb pa je tako Vladimir Bogdanić u izjavi novinarima istaknuo da je tu jer njegova Republika danas komemorira žrtve.

Danas s početkom u 17 sati na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu održat će se skup JASENOVAC NA TRGU ŽRTAVA FAŠIZMA, kao izraz sjećanja na sve jasenovačke žrtve ustaškog režima i zabrinutosti zbog aktualnog revizionizma kojeg tolerira i podupire aktualna hrvatska vlast, a u organizaciji Antifašističke lige RH. 

U Turskoj se istodobno sudi sveučilišnim profesorima/cama i novinarima

I dok Hrvatska očekuje posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana premijeru Tihomiru Oreškoviću, četvero turskih sveučilišnih profesora/ica, optuženih za “terorističku propagandu”, pozvano je na sud u petak u postupku koji udruge za ljudska prava nazivaju kršenje slobode pod predsjednikom Erdoganom, a istodobno se sudi i dvojici poznatih novinara.

Četvero turskih sveučilišnih profesora/ica optuženo je da su u javnosti čitali i potpisali peticiju kojom se osuđuje “pokolj” turskih sigurnosnih snaga tijekom operacija protiv pobunjenika Radničke stranke Kurdistana (PKK) u nekoliko gradova za policijskog sata.

Budu li proglašeni krivima, profesorima/cama koji/e su u pritvoru od prošlog mjeseca, prijeti do sedam i pol godina zatvora.

Radi se o Esri Munger, profesorici na sveučilištu Bogazici, Muzafferu Kayi koji podučava na Likovnoj akademiji, Kivancu Ersoyu, profesoru na sveučilištu Isantasi te Meral Camci, koja je do veljače bila profesorica na sveučilištu Yeni Yuzyil.

Amensty International, međunarodna udruga za ljudska prava, pozvala je tursko pravosuđe da odbaci “neutemeljene” optužnice i odmah pusti profesore/ice na slobodu, piše agencija dpa. 

Peticiju poziva na mir između militanta i turske države, koju su profesori/ce pokrenuli, potpisalo je više od 1100 nastavnika i intelektualki, a zatim su to učinile i stotine drugih turskih državljana/ki. Među potpisnicima su i inozemni intelektualci, poput američkog lingvista Noama Chomskog i slovenskog filozofa Slavoja Žižeka

Skupine za ljudska prava procjenjuju da je više od 200 civila ubijeno otkako je u srpnju propalo primirje između PKK-a i turske vojske, a da je oko pola milijuna ljudi raseljeno iz jugoistočne Turske naseljene pretežito Kurdima.

Brojni Kurdi/nje koji žive u Turskoj odavna se žale na sustavnu diskriminaciju.   

Istodobno se u istoj palači pravde u Istanbulu u petak održava treće ročište na suđenju koje se održava iza zatvorenih vrata dvojici novinara optuženih za “špijunažu”. Oko sudske palače raspoređeno je više desetaka interventnih policajaca, dva oklopna kamiona s vodenim topovima i prepreke.

Novinari Can Dundar i Erdenem Gul optuženi su za špijunažu jer su lani objavili da Turska potajice isporučuje oružje pobunjenicima u Siriji, piše agencija dpa.  

Najmanje 300 osoba, među kojima brojni sveučilištarci, okupilo se ispred zgrade kao podrška optuženima u oba procesa.

U sandučiću CESI prijeteće pismo: ‘Pogledaj u ogledalo i pljuni!’

Voditeljica ureda CESI – Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje ranije danas u poštanskom sandučiću iste udruge pronašla je pismo prijetećeg sadržaja.

U pismu kojeg potpisuju “građani Hrvatske”, navodi se, između ostalog sljedeće:

“Najbliža našem majmunskom društvu – čoporu bila je propala diktatura zločinca Tita i komunizma u SFRJ. Krhotine njezine ideologije nalaze se u SDP, HNS i partizanskim udrugama, hate grupama: platforma 112, Antifašističkoj ligi, Index.hr, u Radničkoj fronti, CESI i Ženskoj mreži Hrvatske kao i u otkačenim pojedincima jugofašistima kao Frljić, Milanović, Matula, Matija Babić, krezbabe Rudan, Teršelič, Vejzović, Sarnavka, Mirt, Raukar i sl. Ti pojedinci, stranke i udruge žive na razvalinama propale ideologije komunizma, a to su sinovi i kćeri udbaša, kosovaca, velikosrba i oficira jna. Žvačete slamu koja je puna mirisa liberalfašizma. Vaš ideolog je seksualni psihopat A. Kinsey, koji širi pod krinkom znanosti grozote spolnih bolesti, abortus, sidu i seksualno nasilje a među omladinom modnu epidemiju proljev elebetebeštija. Vaši učitelji su komesari velikosrbi Stazić i Jovanović, slijedite njihovu didaktičku metodu: pogledaj se u ogledalo i onda pljuni.”

U nastavku pisma pojašnjava se kako su “komunisti najveći neprijatelji hrvatskog naroda” koji su “ubijali i punili jame sve do 1990., a danas drže pod kontrolom medije i tajne službe”.

Zaključno, u pismu se poručuje:

“Ljudi, mi nećemo u majmunsko društvo! Tražimo demokratsko društvo! Tražimo zakon o lustraciji da se uklone neoboljševici, razvaline komunističke ideologije, i svi trabanti kulturne revolucije.”

Ovaj primjer, posljednji je u nizu verbalnog nasilja kojemu su izloženi pojedinci i pojedinke, ali i cijele organizacije civilnog društva. Nasilje kojemu smo izloženi ne nailazi na primjerenu osudu vladajućih.

Podsjetimo samo na poruku ministra Hasanbegovića Anti Tomiću nakon što je fizički napadnut u kojoj je poručio da “osuđuje svako fizičko nasilje i napad na svakog građanina”, ali i istaknuo kako “podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”.

U posljednjih nekoliko tjedana izvijestile smo o nizu verbalnih napada kojima su bili izloženi Zoran Pusić, Ivica Đikić, Milorad Pupovac, Oliver Frljić i brojni drugi.

{slika}

‘Želimo da se mladi ljudi počnu prepoznavati kao radnici i radnice’

Mreža mladih Hrvatske (MMH), ili savez 73 nevladine udruge mladih i za mlade, u Republici Hrvatskoj djeluje kao nacionalna krovna organizacija mladih koja sustavno vodi brigu o položaju mladih na tržištu rada. Nedavno je svjetlo dana ugledao njihov najnoviji projekt, Facebook stranica pod nazivom Mladi radnici i mlade radnice, putem koje MMH želi prikupiti što je više moguće stvarnih iskustava i problema s kojima se mladi, bilo da je riječ o nezaposlenima, zaposlenima preko studentskih ugovora ili u stalnom radnom odnosu, susreću. Stranica pruža mogućnost objave anonimnog sadržaja (iskustva) pri čemu se štite interesi onih koji sadržaj objavljuju a istovremeno se dobiva informacija iz prve ruke. Iz MMH upozoravaju da je problema previše, dok je onaj prvi koji je važno razriješiti, činjenica da se veliki broj mladih uopće ne smatra radnicima/ama, što uvelike poslodavcima olakšava da takvu radnu snagu iskorištavaju pod izlikom “to ionako nije pravi posao”, “sve ti je ovo dobra praksa” i slično. O svemu smo više porazgovarale s Marinom Živkovićem, voditeljem projekta i suradnikom na programu “Prava mladih”.  

Hoće li to ostati Facebook stranica ili planirate i susrete (radionice, edukacije)?

Facebook stranica je za sad samostalna aktivnost i nastala je u svrhu osvještavanja ideje da mladi ljudi, pored drugih identiteta, imaju i identitet radnika/ce. Vjerujemo da bismo se trebali zauzimati za obranu vlastitog rada i rekao bih, potencijalnoga rada kao nečega vrijednog i što treba cijeniti. U planu nam je i snimanje podcasta na istu temu, a ukoliko se pokaže interes podupiranja ovih i sličnih aktivnosti, razmišljat ćemo i o proširivanju sfere djelovanja i konkretnim akcijama.

Koliko ste zadovoljni s dosadašnjom posjećenošću stranice?

Stranica je u svega nekoliko dana skupila 800 “lajkova” što nam pokazuje da se mnogo mladih prepoznalo u samom naslovu i to bez da je stranica bila popunjena sadržajem. Stranica svakodnevno bilježi posjete novih ljudi  te se nadamo da će broj zainteresiranih rasti i dalje. Naravno, to je još uvijek kap u moru ako uzmemo u obzir populaciju mladih u Hrvatskoj. Htjeli bismo da se mlade osobe, bez obzira jesu li trenutno zaposleni ili ne, prepoznaju kao mlade radnice i mladi radnici. Volja za radom presudan je kriterij, a to što je osoba trenutno nezaposlena to ne znači da ona nije radnik ili da na sebe ne treba gledati kao na radnika.

Imate li kakve povratne informacije o njenom utjecaju?

Trenutno jedine povratne informacije imamo u vidu toga da su mediji počeli objavljivati vijest o postojanju stranice, što znači da je naš trud prepoznat kao potreban.

Što planirate u budućnosti – koji su vaši zacrtani ciljevi?

Htjeli bismo da se mlade osobe i dalje redovito javljaju, čak i anonimno.  Projekt je zamišljen kao mjesto gdje mlade osobe mogu podijeliti vlastita iskustva iz svijeta rada ili podijeliti mišljenje o temi. Vjerujemo da kroz ovakav pristup možemo dobiti preglednu i stvarnu sliku problema s kojima se mladi suočavaju u svome poslu ili prilikom traženja istog. Na ovaj ćemo način dobiti dobru osnovu za zagovaranje promjena koje su potrebne na tržištu rada, a koje mogu uistinu ići na ruku mladih ljudi.

Što vas je potaknulo na njeno osnivanje?

Budući da se Mreža mladih već godinama bavi problemima mladih na tržištu rada, uvidjeli smo dvije činjenice. Prvo: mladi se često ne percipiraju kao radnici, kako od strane društva, medija i poslodavaca, tako i od strane samih mladih. Problem je u tome što se pod izlikom stjecanja iskustva i profiliranja na tržištu rada od mladih osoba  očekuju veliki ustupci kako bi uopće došli do prilike za posao. Pri tome mislimo na prisilno volontiranje, nepotrebno dodatno osposobljavanje za poslove za koji su ionako obrazovani, odgađanje potpisivanja ugovora na neodređeno i probleme prisiljavanja na rad uz fiktivne studentske ugovore s prijavljenim dijelom plaće. Problem je i u tome što je oko 30 posto mladih u NEET status, odnosno to su  nezaposleni mladi i oni van sustava obrazovanja ili osposobljavanja. Dakle, postoji određen broj ljudi koji će pristati na spomenute uvjete čime se kumulativno smanjuju prava mladih radnika/ca. Druga činjenica jest da se mladi susreću s mnoštvom problema na tržištu rada, i to problema koji se ne mogu direktno iščitati iz institucionalnoga okvira te je nužno da mladi imaju platformu gdje mogu iznijeti vlastita iskustva a da istovremeno ne strahuju za svoju poziciju. Bitno je da se o tim problemima priča, te se nadamo se da naša stranica tome može pridonijeti.

Jeste li se oslanjali na nečiju pomoć, ako da, čiju?

Za sad je riječ o samostalnom projektu Mreže mladih Hrvatske, no pozivamo sve koji bi nam htjeli pomoći, pogotovo organizacije mladih i za mlade, da se jave i da zajednički pokušamo progurati ovu priču na neku višu razinu. Jedini način da projekt i ideja ostvare svoj potencijal jest da mladi sudjeluju u kreiranju sadržaja za istu.