Napadnut LGBT klub u centru Ljubljane

U petak u 6 ujutro napadnut je LGBT klub Tiffany u Metelkovoj ulici u Ljubljani. Nepoznati nasilnici razbili su ulazna vrata i prozore kluba, ušli unutra, vikali i psovali, prijetili zaposlenicima/ama koji/e su se zabarikadirali unutra. Iako traumatizirani, zaposlenici/e nisu ozlijeđeni/e.

Policija je odmah obaviještena o napadu, a dolaskom policijskih službenika/ica napadači su pobjegli.

{slika}

Društvo ŠKUC najoštrije je osudilo nasilni događaj i pozivalo nadležna tijela da protiv napadača poduzmu mjere u skladu sa zakonom.

“Izuzetno smo zabrinuti zbog porasta nasilja i kriminala koje je motivirano homofobijom. Samo u posljednjih mjesec dana, svjedočili smo dva nasilna napada na LGBT osobe u Sloveniji”, priopćeno je.

Napad je osudilo i Društvo Legebitra, kao i slovenski premijer Marjan Šarec.

“Napad na ljubljanski klub Tiffany je kukavički i jadan čin. Nažalost, ovaj napad nije izoliran slučaj u našem društvu. Siguran sam da će nadležne institucije raditi svoj posao i pronaći počinitelje”, napisao je Šarec na Twitteru.

“Razlog porasta homofobija, bifobije, transfobije i nasilja prema LGBT osobama leži u činjenici da je mržnja postala dijelom društvene i političke kulture”, priopćeno je iz Legebitra.

Kao znak podrške LGBT zajednici i kao oštra osuda homofobije, bifobije i transfobije, sinoć je u Metelkovoj organiziran prosvjed ‘Mi smo tu’. Prosvjedom je iskazana solidarnost i poslana poruka kako nasilje i zastrašivanje neće pobijediti.

Odbijen iznimno restriktivan Zakon o pobačaju u Alabami

U utorak je Federalni sud SAD-a odbio iznimno restriktivan Zakon o pobačaju u Alabami, prenosi NBC News. Podsjećamo da je Zakon koji je odobrio Senat Alabame predviđao kaznu od 10 godina do doživotnog zatvora, uključujući i slučajeve silovanja i incesta, za liječnike/ce koji/e bi obavili/e ili pokušali/e obaviti pobačaj u svim fazama trudnoće.

ACLA (American Civil Liberties Union) je sinoć objavila: “Upravo smo zaustavili zabranu pobačaja u Alabami. Ova odluka Federalnog suda je službeno potvrdila: u proteklih godinu dana niti u jednoj državi nisu prošli prijedlozi zabrane pobačaja. Pobačaj ostaje legalan u svih 50 država”.

“Današnja odluka pokazuje da je ova zabrana od strane Senata Alabame bila nedopustiv protuustavni napad na fundamentalno pravo na pobačaj. Pokušaji zabrane pobačaja u Alabami i drugim državama bili su kulminacija strategije ukidanja dostupnosti pobačaja na federalnoj razini”, izjavila je Alexa Kolbi-Molinas, viša odvjetnica ACLU-a za slučajeve reproduktivnih prava.

Predsjednica i direktorica Američke federacije Planned Parenthooda Alexis McGill Johnson izjavila je u priopćenju povodom ove federalne odluke: “Političari u Alabami i diljem zemlje se igraju životima pokušavajući zabraniti pobačaj. Današnja pobjeda znači da će od sada ljudi i dalje imati pristup zdravstvenoj skrbi. Nastavit ćemo se boriti kako bismo osigurali zdravstvenu skrb svima – a to uključuje siguran i legalan pobačaj”.

Fotografski natječaj: Jedna od tri žene

Ženska soba – Centar za seksualna prava  u suradnji s Domom za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji “Duga – Zagreb” organizira fotografski natječaj naziva “1 od 3” žene za izbor najbolje fotografije usmjerene na prikaz prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji i seksualnog nasilja nad ženama.

Natječaj je dio kampanje “1 od 3” žene čiji je cilj podizanje razine svijesti o problematici nasilja u obitelji i seksualnog nasilja, a koja ističe da će jedna od tri žene na svijetu tijekom svog života doživjeti psihičko, fizičko, emocionalno i/ili seksualno nasilje. Prema dostupnim svjetskim podacima 1 od 3 žene je milijardu žena na svijetu.

Nasilje u obitelji predstavlja jedan od dva osnovna oblika rodno uvjetovanog nasilja koje je iznimno značajan društveni problem i jedan od najekstremnijih oblika kršenja ljudskih prava. Nasilje u obitelji se smatra kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i za posljedicu ima ili će imati tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena. Ovaj društveni problem zahtjeva veliku pozornost, senzibilizaciju javnosti kao i adekvatno procesuiranje nasilnika koji nasilje čine.

Drugi osnovni oblik rodno uvjetovanog nasilja je seksualno nasilje. Ono što predstavlja veliki problem jest da se seksualno nasilje ne prepoznaje, iako je ono često i sastavni dio nasilja u obitelji. Seksualno nasilje jedno je od najtežih kaznenih djela, koje ostavlja dugotrajne i teške posljedice na osobe koje su ga preživjele. Karakterizira ga iznimno nizak broj prijava, visoke tamne brojke, okruženo je brojnim predrasudama i mitovima, žrtve su stigmatizirane i ne vjeruje im se te kod šire javnosti izostaje svijest o ovoj problematici.

Zadatak cjelokupnog društva je prepoznati i osuditi svaki oblik nasilja nad ženama, pružiti podršku osobama koje su preživjele nasilje te im pružiti sigurnost i pomoći u vraćanju kontrole nad vlastitim životima.

“Fotografirajte vesele i nasmijane osobe koje su izašle iz kruga nasilja; kreirajte i fotografirajte kolaž savjeta ili koraka kako pomoći osobi koja doživljava nasilje; osmislite i fotografirajte pozitivne poruke za osobe koje doživljavaju nasilje; budite kreativni/e, pozitivni/e i maštoviti/e”, pozivaju organizatorice natječaja.

  • Natječaj je otvoren do 08.11.2019. godine.
  • Fotografije šaljite na e-mail zenska.soba@zenskasoba.hr s naznakom “Fotografski natječaj”. (Ženska soba će o svom trošku izraditi pristigle fotografije).
  • Pristigle fotografije će biti izložene na javnoj akciji Ženske sobe, organizirane u studenom 2019. povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama kada će građani i građanke glasati za najbolju fotografiju.
  • Pobjednička fotografija će biti izvješena u Poglavarstvu Grada Zagreba povodom obilježavanja početka globalne kampanje “16 dana aktivizma”.
  • Pobjedniku ili pobjednici će biti uručen novi tablet kao nagrada na natječaju.

Za sve dodatne informacije, tipkajte na zenska.soba@zenskasoba.hr.

Solidarnost ne uništava sustav, nego ga pokušava održati!

Na tribini o kažnjavanju pomaganja izbjeglicama “Kriminalizacija solidarnosti u Europskoj uniji” koju je Centar za mirovne studije organizirao u utorak 29. listopada u Europskom domu Zagreb, predstavljena je analiza slučajeva kriminalizacije solidarnosti u Europskoj uniji.

Odnos prema migracijama u Europi usmjeren je na stvaranje straha od ljudi koji pokušavaju pronaći sigurnost unutar granica EU, a nepoželjni nisu samo migranti i izbjeglice, već i oni koji im pružaju pomoć i podršku. Tendencije Europske unije usmjerene na upravljanje migracijama isključivo iz uske sigurnosne perspektive, a ne na zaštitu ljudskih života dovele su pojedince i organizacije do limba između obrane prava izbjeglica i kaznenih progona. Promjena politika Europske unije i mogućnost različitih interpretacija Direktive Vijeća o  definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka dovela je do usvajanja zakona na nacionalnim razinama koji kriminaliziraju ljude koji pokušavaju pomoći izbjeglicama bez obzira na njihovu motivaciju. Odnosno, umjesto da se razlikuje humanitarno pomaganje od krijumčarenja, oni koji spašavaju ljude iz motiva humanosti i solidarnosti, i oni koji prevoze ljude radi financijske koristi podliježu potencijalno istim sankcijama. 

CMS-ova analiza kriminalizacije solidarnosti iznosi kako se kriminalizacija solidarnosti može se očitovati  kroz formalne i neformalne oblike u koje su uključene disciplinske mjere i zastrašivanje te obeshrabrivanje.

“Kada govorimo o formalnoj kriminalizaciji, radi se o pokušaju izjednačavanja solidariziranja s izbjeglicama i krijumčarenja. Na taj način mnoge zemlje namjerno zloupotrebljavaju zakone koji bi izbjeglice i migrante trebali zaštititi od krijumčarenja”, istankula je Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije.

Takvi slučajevi najčešći su u rubnim zemljama Europske unije. Tribini se priključio i Seán Binder, volonter koji je zbog spašavanja života u Grčkoj završio u tromjesečnom pritvoru i prijeti mu do 25 godina zatvora, te naglasio kako solidariziranje s izbjeglicama ne uništava sustav, već ga pokušava održati:  “Moramo se zapitati kako nam je postalo prihvatljivo dopuštati da se ljudi utapaju”.

Mađarska je jedna od zemalja koja je otišla korak dalje u odnosu prema izbjeglicama, ali i kriminalizaciji solidarnosti – nevladinim organizacijama efektivno je zabranila rad s izbjeglicama. Zoltán Somogyvári iz Mađarskog helsinškog odbora upozorio je na tribini kako je davanje informacija tražiteljima azila o njihovim pravima u Mađarskoj ilegalno, iako EU potiče dostupnost informacija o sustavu azila tražiteljima azila. 

Ipak, ne provodi se svaka kriminalizacija solidarnosti zabranama i izmjenama zakona, već do nje dolazi i neformalno, kao što se to u Hrvatskoj događa na primjeru Ureda pučke pravobraniteljice, koja se kao opunomoćenica Hrvatskog sabora bavi zaštitom ljudskih prava. Zamjenica pučke pravobraniteljice Maja Kević, opisujući onemogućavanje pristupa informacijama na  koje kao Nacionalni preventivni mehanizam imaju pravo, kaže: “Mi i dalje nesmetano posjećujemo sva mjesta na kojima su osobe koje su lišene slobode – nigdje nema nikakvih problema, osim kada se posjet tiče migracija. Na probleme nailazimo samo na području migracija i smatramo to indikativnim”.

Ovakva postupanja domaćih i stranih vlasti imaju za cilj zastrašiti i obeshrabriti one koji pomažu izbjeglicama, bilo na individualnoj, organizacijskoj ili društvenoj razini, ali sudionici tribine ističu ustrajnost u solidarnosti i otporu praksama koji je pokušavaju zaustaviti. 

Zemlje članice EU moraju promijeniti svoje politike i odnos prema onima koji pomažu izbjeglicama, a na Europskoj uniji je da obveže države članice da provode odredbe kojom se humanitarna pomoć i solidarnost s izbjeglicama i migrantima oslobađaju kaznenog progona.

 Tribina je održana u sklopu projekta Snapshots from the Borders koji okuplja organizacije diljem Europske unije u inicijativu #NoMoreBricksInTheWall, koja poziva nadležne institucije da 3. listopada proglase Europskim danom sjećanja i dobrodošlice putem peticije u koju se mogu uključiti svi građani. Ovaj datum od 2016. godine obilježava se u Italiji, kao podsjetnik na nesreću u kojoj je smrtno stradalo 368 izbjeglica u blizini otoka Lampeduze. Vrijeme je da njegovu važnost prepozna cijela Europa i pokaže solidarnost s ljudima koji su u potrazi za sigurnošću te sjećanje na one koji su tijekom te potrage izgubili živote. U sklopu ovog projekta sutra, u srijedu 30. listopada u 12 sati na Zrinjevcu će se održati performans “Dvadeset tisuća”. Umjetnik Bruno Isaković će od dvadeset listova papira, od kojih svaki predstavlja tisuću umrlih na putu prema sigurnijem životu, napraviti instalaciju kojom će nas podsjetiti na krhkost svačije sudbine.

Sjeverna Irska: borba se nastavlja!

Godinama je trajala kampanja, hrabre bitke na Vrhovnom sudu, policijske racije na ranjive žene – čak su i majke bile suočene s doživotnim zatvorom. No konačno, prošlog ponedjeljka u ponoć, pobačaj je – uz istospolni brak – postao legalan u Sjevernoj Irskoj. Nakon godina borbe, ovo je, kako je rekla jedna aktivistkinja “gorkoslatka pobjeda”. “Probudile smo se malčice slobodnije i malčice ravnopravnije.”

No, na mnoge načine, ovo je bio slučajan korak prema povećanju prava žena. Sjeverna Irska je bila bez vlade od siječnja 2017. Promjene u zakonima o pobačaju događale su se automatski, budući da nije postojala vlada koja bi to spriječila, usprkos pokušaju anti-pobačajne Demokratske unionističke stranke (DUP) koja je sazvala Skupštinu po prvi puta u tri godine.

Premda je ovo trenutak koji će slaviti mnogi u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj, ovo je provizorni korak naprijed u vremenu kada je jasno da postoji kulturalni napad protiv prava na pobačaj od strane pokreta protiv pobačaja, kod nas i vani. I dok je UK još uvijek na rubu, ovo je pokret koji je jako dobro financiran uz potporu bogate američke kršćanske desnice.

U Britaniji je pobačaj i dalje kazneno djelo, budući da Zakon o pobačaju iz 1967. dopušta prekid trudnoće samo u specifičnim okolnostima. Do sada se ovaj zakon nikada nije proširio na Sjevernu Irsku, gdje su žene bile suočene s doživotnim zatvorom ako samo pokušaju prekinuti trudnoću, čak i u slučaju silovanja. Amandman na prijedlog zakona u Sjevernoj Irskoj iz srpnja ove godine, koji je predložila zastupnica Laburističke stranke Stella Creasy, promijenio je ovakvu situaciju. U prijedlogu zakona stoji da ukoliko ne dođe do prijenosa ovlasti do 21. listopada 2019., vlada mora predočiti zakon parlamentu i prihvatiti amandman zakonu o pobačaju. I sada smo tu.

Na drugom kraju, tzv. pro-life pokret raste. “Hod za život” nedavno je održan u Belfastu, a predsjednica DUP-a (Democratic Unionist Party) Arlene Foster je sudjelovala u “hodu” u Stromontu. Na suprotnoj obali Irskog mora, u Britaniji, izdašno financiran i dobro organiziran ‘anti-choice’ pokret pojačava svoj napad na prava žena. Među tim organizacijama su: Centar za bioetičku reformu (Centre for Bio-Ethical Reform – CBR UK), Abort67, 40 dana za život (40 Days for Life) i Good Counsel Network. Inspirirani američkom kršćanskom desnicom, ovi aktivisti i aktivistkinje postaju sve agresivniji u svojim napadima na reproduktivna prava žena, a i redovno održavaju bdjenja pred klinikama koje obavljaju pobačaje.

18. i 19. listopada, ova američka obuka stigla je u središte Londona s Centrom za bioetičku reformu na Clarkson Academy. Ovaj Centar potiče iz SAD-a, a polazište mu je da “pobačaj predstavlja zlo”. CBR UK su nedavno dospjeli na naslovnice kada su targetirali Creasy postavljajući svoje bilborde u blizini njenog ureda.

Bila sam na Akademiji jedan dan, prijavivši se pod lažnim imenom. Polaznike/ce treniraju za takozvanu  #StopStella kampanju, čiji je cilj da “razotkrije sve posljedica  ekstremnog prijedloga zakona Stelle Creasy u Sjevernoj Irskoj”. Polaznike/ce potiču da se uključe u tzv. “Educational Display” u izbornoj jedinici Stelle Creasy, što u praksi znači da se okupljaju s transparentima koji prikazuju abortirane fetuse. Osnivač CBR UK Andy Stephenson je u svom uvodnom izlaganju opravdao njihove taktike rekavši da Creasy “treba vidjeti realnost pobačaja nasuprot njezinoj obrani pobačaja”.

Na naša pitanja iz CBR UK su odgovorili: “Bili smo u Walthamstowu zato što je Stella ekstremna aktivistkinja za pobačaj, a činjenica da nije htjela javno debatirati s nama je najbolji dokaz da čak ni ona sama ne vjeruje u ono što govori”.

Aktivnosti CBR UK su samo jedan primjer kako anti-choice grupe oblikuju svoje aktivnosti. Nedavno istraživanje na OpenDemocracy je razotkrilo kako jedna organizacija Alliance Defending Freedom, donira milijune dolara grupama protiv pobačaja i LGBTQ+ prava diljem Europe. 

U UK djeluje Liga za život (Life League) koja provodi mnoge antipobačajne aktivnosti. Oni smatraju da se “debatom i argumentima ne mogu postići nužni rezultati” te da se “ljudi doista trebaju suočiti sa surovošću i odvratnošću pobačaja”. Ovakvu taktiku reflektira i CBR, kada Stephenson govori publici na Clarkson Academy da koriste slikovne prikaze kako bi “promijenili način razmišljanja i osjećaja o ovom pitanju”. Na naš e-mail iz CBR-a su odgovorili da će “slike biti dio odgovora na užasnu nepravdu ubijanja beba i eksploatiranja ranjivih žena. Zašto su prikazi pobačaja mučni?”

Retorika ovog pokreta često je kompatibilna ekstremnim desničarskim grupama. Primjerice, osnivač UK Life League Jim Dowson također je uključen u ekstremno desnu političku grupu Britain First. Članci koje objavljuju u svom časopisu Rescue  2018. okrivljuju pobačaj za nisku stopu nataliteta u “autohtonoj” populaciji i opisuje budućnost u kojoj će “prazne kolijevke, igrališta i školske klupe u kojima bi trebala biti naša djeca okupirati tuđinci [aliens]”, ukoliko pobačaj ne bude zabranjen.

Povezanost anti-choice i anti-imigrantskog pokreta nije ništa novo. Zapravo, strah od stvarne i percipirane demografske krize doveo je do historijskog udara na ženska reproduktivna prava i do kriminalizacije pobačaja. Do sredine 16. stoljeća, reproduktivna pitanja su bila smatrana privatnim obiteljskim pitanjem, a žene koje su uzimale pripravke i lijekove koji izazivaju pobačaj su rijetko bile osuđivane od Crkve ili države. No stavovi prema pobačaju su se pooštrili u 16. stoljeću kada je sve veći značaj kapitala doveo do onoga što je feministička teoretičarka Silvia Federici nazvala “porobljavanjem žena za prokreaciju”. 

Anti-imigrantski stav je bio ključan i u kriminalizaciji pobačaja u Americi 1860-ih, kada se zbog niske stope nataliteta anglosaksonske djece i rastuće stope rađanja Iraca i drugih doseljenika aktivist protiv pobačaja Dr Horatio R Storer zapitao: “Trebamo li mi svoju djecu ili djecu ovih stranaca? To je pitanje na koje žene trebaju odgovoriti, o njihovom porađanju ovisi sudbina ove nacije”. Ovaj jezik viktorijanskih boraca protiv pobačaja vrlo je blizak današnjem jeziku Lige za život (Life League).

Iza slikovnih agresivnih prikaza stoji još jedna taktika uvezena iz SAD-a koju primjenjuje anti-choice pokret u UK: širenje lažnih medicinskih informacija kako bi se potkopao zakon o pobačaju. Grupe protiv pobačaja, kao što su SPUC, Christian Concern i Christian Medical Fellowship lažno izvještavaju kako su pobačaji povezani s karcinomom dojke, neplodnošću i mentalnim oboljenjima. Prema Zakonu iz 1967., žena može napraviti pobačaj samo ukoliko dva liječnika potvrde da je nastavak trudnoće mentalno i fizički rizičan za nju. Ove grupe se nadaju pokazati kako je većina pobačaja u sukobu sa zakonom, tako da mogu činiti pritisak na medicinsko osoblje.

Rachel Clarke iz BPAS-a je rekla da su “lažne medicinske informacije i neutemeljeno širenje panike okosnica su pokreta protiv pobačaja diljem svijeta”.

Dakle, povijesna izmjena zakona u Sjevernoj Irskoj je značajan moment za prava žena. No, jasno je da pokret protiv pobačaja ima razne planove. Možda je na margini, ali je globalno povezan – i širi se.  U UK, CBR je u rujnu otvorio regionalnu podružnicu u Bristolu. Stephenson je rekao polaznicima Clarkson Academy da “imamo priliku da okončamo s pobačajem u narednih pet godina” – a oni itekako rade na ostvarenju te ambicije. Ne žele samo zaustaviti budući progres. Oni žele vratiti vrijeme unatrag. 

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević 

Ravnopravnost spolova i osnaživanje žena i djevojčica

U suradnji s EPF-om (Europskim parlamentarnim forumom za seksualna i reproduktivna prava) Platformom za reproduktivna prava, Udrugom Pariter i udrugom U Dobroj Vjeri, Klub HSU-a, SNAGA-e, nezavisnih zastupnika i Nove Politike će u srijedu, 30. listopada, od 09 do 17 sati, održati stručnu, međunarodnu konferenciju, s ciljem osnaživanja svih žena i djevojčica i borbe za ravnopravnost spolova.

“Svjesni kako ravnopravnost spolova nije samo temeljno ljudsko pravo, već i nužan temelj i pokretač političkog, društvenog i ekonomski održivog razvoja, odlučili smo organizirati konferenciju kako bismo približili ovu temu hrvatskoj javnosti, kroz razmjenu iskustava stručnjakinja i stručnjaka, te na primjerima dobre prakse drugih zemalja“, poručuju organizatori/ice.

Na konferenciji će, među ostalima, govoriti Neil Datta (Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava), Meltem Agduk (Populacijski fond UN-a), Rada Borić (1 billion rising), Sandra Benčić (pravnica i aktivistica za ženska prava), Daniela Drandić (Roda), Mirjana Kučer (Domine), Paula Zore (Platforma za reproduktivna prava), parlamentarni zastupnici iz nekoliko europskih zemalja, te mnoge druge stručnjakinje i stručnjaci.

PROGRAM KONFERENCIJE:

9:00 – 9:30, Velika dvorana
Pozdravni govori i uvodi:
– Mirjana Matešić (Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj)
– Daniela Drandić (Rode)
– Neil Datta (Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava)
– Predrag Fred Matić (MEP, FEMM)

Paneli 1 & 3, i 2 & 4 odvijaju se paralelno, u dvije dvorane

9:30- 11:00, Velika dvorana
PANEL 1: Zaustavljanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnom i privatnom okruženju
– Primjeri dobre prakse: Meltem Agduk (Populacijski fond Ujedinjenih naroda)
– Prekidanje šutnje; analiza kampanje #PrekinimoŠutnju u Hrvatskoj: Branka Mrzić –Jagatić (Roda)
– Zaštita djece od nasilja, Ivana Buljan Ajelić (Pravobraniteljica za djecu)
– Primjeri dobre prakse: Petra Bayr (MP, Austrija)
– Primjeri dobre prakse: Aleksandra Jerkov (MP, Srbija)
– Moderirana rasprava: Preporuke politika za Hrvatsku i druge zemlje: Lana Bobić (U Dobroj Vjeri)

11:00 – 12:30, Velika dvorana
PANEL 2: Osiguravanje univerzalnog pristupa seksualnom i reproduktivnom zdravlju i reproduktivnim pravima
– Isticanje važnosti kompletnog spektra reproduktivne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj: Daniela Drandić (Rode)
– Pregled pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju u Hrvatskoj: Paula Zore (Hrvatska platforma za ženska reproduktivna prava)
– Primjeri dobre prakse: Petra Bayr (MP, Austrija)
– Moderirana rasprava: Preporuke politika za Hrvatsku i druge zemlje: Mirjana Kučer (Domine)

9:30 – 11:00, Dvorana Klub
PANEL 3: Prepoznavanje i vrednovanje neplaćenog rada u kućanstvu pružanjem javnih usluga, infrastrukture i politike socijalne zaštite te promicanjem zajedničke odgovornosti unutar domaćinstva i obitelji
– Primjeri dobre prakse: Mirjana Matešić (Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj)
– Primjeri dobre prakse: (Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova)
– Primjeri dobre prakse: Ana Marija Sikirić (Ekonomski fakultet Rijeka)
– Primjeri dobre prakse: Tomislav Žagar (MP, Klub HSU-a, nezavisnih zastupnika i SNAGA-e)
– Moderirana rasprava: Preporuke politika za Hrvatsku i druge zemlje: Sandra Benčić

11:00 – 12:30, Dvorana Klub
PANEL 4: Osnaživanje i uključivanje žena za donošenje odluka u političkom, ekonomskom i javnom životu
– Primjeri dobre prakse: Beata Maciejewska (MP, Poljska)
– Primjeri dobre prakse: Maja Videnović (MP, Srbija)
– Primjeri dobre prakse: Silvano Hrelja (MP, Klub HSU-a, nezavisnih zastupnika i SNAGA)
– Primjeri dobre prakse: Sandra Benčić
– Moderirana rasprava: Preporuke politika za Hrvatsku i druge zemlje: Rada Borić (1 billion rising)

12:30 – 13:30 PAUZA ZA RUČAK

13:30 – 15:00, Dvorana Klub
PANEL 5: Osiguravanje univerzalnog pristupa kontracepciji i seksualnoj edukaciji
– Prezentiranje atlasa kontracepcije: Remigiusz Bak (EPF)
– Pregled izazova dostupnosti kontracepcije i seksualnog obrazovanja u Hrvatskoj: Paula Zore (Hrvatska platforma za ženska reproduktivna prava)
– Primjeri dobre prakse: Beata Maciejewska (MP, Poljska)
– Primjeri dobre prakse u EU: Neil Datta, (EPF)
– Moderirana rasprava: Preporuke politika za Hrvatsku i druge zemlje: Sanja Cesar (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanja)

15:00 – 16:30, Dvorana Klub
Panel 6: Preporuke za javne politike i sljedeći koraci
– Preporuke za javne politike, Petra Bayer (MP, Austrija)
– Preporuke za javne politike, Balša Božović (MP, Srbija)
– Preporuke za javne politike, Beata Maciejewska (MP, Poljska)
– Preporuke za javne politike, Neil Datta (EPF)
– Preporuke za javne politike, Sandra Benčić
– Preporuke za javne politike, Rada Borić
– Preporuke za javne politike Mirjana Kučer (Domine)
– Moderirana diskusija: Bojan Glavašević (MP, Klub HSU-a, nezavisnih zastupnika i SNAGA-e)