Preuzmite odgovornost za ubojstva žena

U subotu, 6. veljače u 11 sati na Cvjetnom trgu u Zagrebu, održat će se akcija ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’. Prosvjednu akciju organizira novoformirana i neformalna Inicijativa ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’, uz podršku relevantnih udruga (B.a.b.e., CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, GONG, Kuća ljudskih prava, Zelena Akcija, Ženska pomoć sada, Ženska soba).

Iz Inicijative navode: “Samo u posljednjih mjesec dana ove godine dogodila su se četiri ubojstva žena koje su počinili njihovi partneri, supruzi i bliski članovi obitelji. U nešto više od godinu dana 16 je žena ubijeno od strane muškaraca s kojima su bile u obiteljskoj ili partnerskoj vezi.

Cilj Inicijative ‘Preuzmite odgovornost za ubojstva žena’ i akcije u subotu jest ukazati na problem i uzroke nasilja nad ženama, osvijestiti ulogu društva koje to nasilje prešućuje i odobrava te vršiti pritisak na institucije izvršne i zakonodavne vlasti RH da poduzmu sve moguće korake za umanjivanje uzroka i posljedica obiteljskog i partnerskog nasilja.

U 11 sati okupit ćemo se na Cvjetnom trgu i početi kredom na podu crtati obrise, koji će simbolizirati žene ubijene od strane njihovih supruga, partnera, očeva i sinova od početka 2015. godine do danas. Unutar svakog obrisa stajat će osoba s transparentom na kojem će pisati citat iz medija vezan uz to ubojstvo, koji ukazuje na propuste sustava ili prešućivanje i nijekanje društva. U 12 sati krećemo s čitanjem proglasa i izjavama za medije“.

Pridružite se ove subote u apelu za svjestan, odgovoran i ustrajan rad na tome da svi zajedno prekinemo transpovijesni niz ubojstava žena zato što su žene i zato što društva ne kažnjavaju, dopuštaju i potiču takvo nasilje!

Rezanje troškova u kampu u Slavonskom Brodu

Centar za mirovne studije objavio je kako je od HCK-a stigla obavijest o rezanju troškova u kampu za 20 do 30 posto, točnije – troškova koji se financiraju od strane RH. Zbog toga se od danas ukida ručak i večera svim djelatnicima i djelatnicama kampa, a u istom će postotku biti i smanjivanja ljudskih resursa. Osim toga, štedjet će se i na drugim segmentima potrebnima za osnovno funkcioniranje kampa, no točne informacije o tome nisu dobili.

Jutros do 9 sati u Slavonski je Brod ušlo 2098 ljudi, a izašlo 2100. Deset je ljudi zadržano u kampu, a dvoje u bolnici. Četrnaest je osoba potražilo pomoć u ambulanti u kampu, a za troje je bila potrebna hitna medicinska pomoć.

CMS poziva građanke i građane da i dalje doniraju potrebne stvari: muške cipele broja 40 – 44, ženske cipele broja 36 – 39, muško i žensko donje rublje, kao i jakne za djecu iznad 6 godina. Odjeća i obuća treba biti sortirana i prikladna za zimske uvjete jer ljetnu odjeću nemaju gdje pohraniti te je vraćaju u Zagreb.

Više od tisuću izdajnica i izdajnika prosvjedovalo na Markovom trgu

Više od tisuću ljudi okupilo se u ponedjeljak navečer na Markovu trgu na Velikom prosvjedu izdajnika (i izdajnica), kako bi poručili/e novoj vlasti da neće šutjeti, biti cenzurirani/e i preplašeni/e te kako bi izrazili/e nezadovoljstvo zbog smjera u kojem zemlja očito ide.

Protest je započeo pjesmom. Drvena Marija je kao uvertiru otpjevala i odsvirala aktivističku obradu Adelinog hita ‘Hello’.

Miljenka Ćurković iz Radničke fronte istaknula je kako ‘prosvjedujemo jer ne želimo živjeti u državi gdje profesionalni ‘domoljubi’ sastavljaju liste nepoćudnih, dok istodobno po tko zna koji put pljačkaju čitavo društvo, krešu radnička prava, smanjuju plaće, ukidaju životno partnerstvo i ograničavaju umjetnu oplodnju, a simpatizer NDH je ministar kulture’.

Mima Simić i Dora Benc upravo su otpjevale Halo. Poslušajte!

Posted by Libela.org on 1. veljača 2016

“Ne želimo da nam Karamarko određuje što smijemo govoriti u javnosti”, rekla je i poručila kako desnica na vlasti predstavlja ‘najekstremniju vladu u Hrvatskoj barem od 90-tih’.

“Ovo nije jedan od onih prosvjeda koji se samo lajkao na Facebooku, okupio je puno više ljudi nego što smo očekivali/e”, kazao je ispred organizatora Marko Milošević.

Nekoliko građana je odlučilo s prosvjednicima podijeliti razloge svoga protesta, pa se tako najčešće moglo čuti kako su ih motivirale želja za solidarnošću, jednakošću, te težnja da žive u društvu tolerancije i socijalne pravde.

U nekoliko navrata prosvjednici/e su glasno skandirali ‘ostavka, ostavka’, kao i ‘no pasaran’. Protest je završio spontanim okupljanjem djevojka iz Le Zbora, queer feminističkog mješovitog zbora, koje su zapjevale Ay Carmela.

Mi smo protiv ugnjetača i njihovih pomagača! Pjeva Le zbor.

Posted by Libela.org on 1. veljača 2016

Organizatori su poručili kako je jasno da su građani/ke nezadovoljni/e te da su nužna ovakva okupljanja da se čuje glas ljudi koji ne žele živjeti u mraku, netoleranciji, mržnji i strahu.

Marin Živković: ‘Putem mjera zapošljavaju se oni/e koji/e bi se ionako zaposlili/e’

U medijima i na društvenim mrežama nerijetko se raspravlja o generalnoj nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj pri čemu u prvi plan obično dolaze nezaposleni mladi, upravo zbog popularnosti mjera poput Garancije za mlade koja je u javnom diskursu povećala interes za temu.

Nezaposlenost je rezultat prvenstveno globalne ekonomske krize, no u njoj su veliku ulogu odigrale nekvalitetne nacionalne politike kao i devastiranje tržišta rada koje je sustavno ugrožavano privatnim interesima. Mladi se danas nalaze u gotovo bezizlaznoj situaciji, kako oni koji su se specijalizirali za određeno obrtničko zanimanje nakon čega su se nastavili usavršavati, tako i oni koji su se odlučili za jedan od oblika visokog obrazovanja, dok su oni s nižom razinom obrazovanja gotovo zanemareni. Iako se navedena mjera uglavnom hvali, ispada da je ona prikladna za manevriranje unutar statistike jer je stvarno stanje ipak ponešto drugačije. Uz obećanja koja nisu ispunjena, previsoko postavljene ciljeve i inertnost većine institucija u Hrvatskoj, nezaposlenost mladih u odnosu na vrijeme prije uvođenja Garancije za mlade nije se bitno smanjila. Kakvi su trenutni trendovi, a kakvi nas tek očekuju, za Libelu smo razgovarali s Marinom Živkovićem iz Mreže Mladih Hrvatske (MMH).

MMH je krovna nacionalna udruga koja okuplja 73 nevladine udruge mladih i koja je članica Europskog foruma mladih.

Smanjenje broja nezaposlenih mladih u Hrvatskoj – statistička devijacija ili stvarni pokazatelj promjena?

Ako promatramo podatke s Eurostata vidljivo je da zapravo i ne dolazi do pada broja nezaposlenih mladih. Zadnji dostupni podaci govore (a to su zbirni podaci za 2014., još čekamo takve za 2015.) da se postotak nezaposlenih tj. stopa nezaposlenosti smanjuje, ali da se sam broj nezaposlenih zapravo povećava. To nam ukazuje da trenutne politike zapravo nisu efikasne u rješavanju problema nezaposlenosti mladih. Smatram da se to događa jer su uzroci problema krivo prepoznati i za to nije odgovorna samo Hrvatske već takve smjernice dolaze i s europske razine. Europa problem detektira na strani ponude rada tj. smatraju da je uzrok velike nezaposlenosti u tome što mladi nemaju vještine koje se traže na tržištu rada te da, ako se riješi taj problem onda će se nužno smanjiti  i stopa nezaposlenosti mladih. To se pokazuje kao netočna pretpostavka. Drugi dio priče odnosi se na činjenicu da Hrvatska većinu sredstava troši na osposobljavanje, ili bolje rečeno trati, na one koji već imaju zavidan set vještina, tj. na najobrazovanije. Smatramo da je primarni problem u tom pristupu. Dakle, primarno treba utjecati na stranu potražnje za radom, tj. poticati otvaranje novih radnih mjesta, a sredstva namijenjena za osposobljavanja bi trebale biti namijenjene onima kod kojih je nedostatak vještina jasno detektiran te koje bi se tako moglo lakše uključiti u tržište rada. Ovako trošimo resurse na one koji, kako pokazuju neka istraživanja, bi se ionako zaposlili i bez korištenja mjera.

Što je s oslobađanjem poslodavca od plaćanja doprinosa na plaću na razdoblje od pet godina ako mladu osobu zaposli u stalni radni odnos – postoje li konkretni podaci koliko je poslodavaca tu mjeru iskoristilo? Koja je poanta sustavnog neulaganja i ne plaćanja doprinosa, ne prijeti li to urušavanjem sustava ili potencijalnim saniranjem iz državnog proračuna – u trenutku kad javni dug iznosi 90 posto proračuna?

Podaci koje je iznio bivši ministar su da je 2015. godine 30.705 mladih zaposleno na ugovor na neodređeno. Često se mogu vidjeti i izjave tipa ‘Zbog mjere oslobađanja doprinosa je u 2015. na neodređeno zaposleno 30.705 mladih’. Tu se radi o tipičnom prenapuhavanju brojki. Naime, i sam ministar je rekao da je razlika u zapošljavanju na neodređeno sedam posto u odnosu na 2014. godinu. To znači da je svega oko 2.100 osoba više zaposleno na ugovor na neodređeno i to ako zanemarimo druge moguće utjecaje kao što je primjerice rast BDP-a. Problematično je i iz rakursa fondova (za zdravstvo, za zapošljavanje i za zaštitu na radu) koji bivaju zakinuti za barem 28.000 uplata koje bi se ionako dogodile. Znači, 28.000 uplata manje u jednoj godini, a kao što znamo, mjera se odnosi na period od pet godina, što nas dovodi do frapantne brojke od 140.000 uplata manje od 2019. godine pa nadalje. Kakvog će to utjecaja imati na sredstva za zapošljavanja i na zdravstveni sustav preostaje nam vidjeti. Međutim, ovakav trend se čini zabrinjavajući upravo zato što su poslodavci oslobođeni uplaćivanja u te fondove. Takve mjere kao dugoročnu posljedicu nažalost imaju negativne efekte upravo na najugroženije stanovnike. Jer upravo se smanjuju sredstva koja su im potencijalno najpotrebnija, ona za zdravstvenu zaštitu i ona za poticanje zapošljavanja.

Nije li, primjerice, stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa jedan od načina na koji smo dužni Uniji pokazati da saniramo loše trendove, dok mjere poput te najčešće ostavljaju tek dojam kozmetičkog statističkog zahvata?

Unija dosta inzistira na razvoju vještina kod mladih ljudi kako bi ih se lakše uključilo na tržište rada. To je i neka od primarnih funkcija stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR).  Problem je što je većina korisnika SOR-a visokoobrazovana. SOR, uz uvjet povećanja naknade, bio bi idealan mehanizam za reaktivaciju i integraciju na tržište rada onih skupina koji su u posebnom riziku od dugotrajne nezaposlenosti i socijalne isključenosti. Ovako postavljena mjera kao korisnike preferira visokoobrazovanu gradsku populaciju koja pored naknade od SOR-a ima snažnu roditeljsku podršku. Taj modificirani SOR bi prvenstveno trebao biti namijenjen upravo onima kod kojih je obrazovni sustav zakazao i koji nisu unutar njega stekli potrebna znanja za tržište rada. Ako institucionaliziramo mehanizam SOR-a kao obavezni korak između obrazovanja i tržišta rada onda dugoročno nemamo potrebe od obrazovnog sustava očekivati da nas pripremi za tržište rada. Potpuno je promašeno da osoba koja je, recimo, u sustavu strukovnog obrazovanja svoje osposobljavanje dobiva nakon što je izašla iz škole. Ta osoba bi trebala imati praksu za vrijeme obrazovnog procesa. Također, ako već osposobljavamo mlade osobe, bilo bi iznimno korisno kada bi pratili što su oni naučili i što su oni radili za vrijeme osposobljavanja. S obzirom koliko se sredstava ulaže u takvu mjeru, neodgovorno je da ne pratimo i ishode mjere na adekvatan način.

Kome je ta mjera na kraju krajeva namijenjena? Ruralnim područjima? Tax free zonama? Ne deprivira li se SOR-om svaka daljnja ambicija osobe kojoj po završetku obrazovanja ne ostaje previše mogućnosti za daljnje usavršavanje, upravo zbog financijske situacije? Mnogi se od njih vraćaju u rodna mjesta jer s 2.400 kuna se ne mogu platiti stanarina i režije, dakle i period osamostaljenja je odgođen povratkom u, najčešće, roditeljske domove.

Istraživanje Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) pod nazivom Kriza i nejednakost nudi neke od odgovora na ta pitanja. U tom se istraživanju jasno navodi da ‘najzastupljeniji su oni s najvišim stupnjem obrazovanja, odnosno sa završenim fakultetom, akademijom, magisterijem ili doktoratom (49 posto), nakon čega slijede oni sa završenim prvim stupnjem fakulteta, stručnim studijem ili višom školom (26 posto) te oni sa završenom srednjom školom u trajanju od najmanje četiri godine (21 posto)’. 

Također se navodi i da se prema geografskoj osnovi preferiraju razvijenije županije i one koje imaju manju stopu nezaposlenosti. Konkretnije: ‘mjera stručnog osposobljavanja najviše je korištena u razvijenijim regijama koje imaju ispodprosječnu stopu nezaposlenosti, a najmanje je korištena u manje razvijenim regijama, odnosno regijama s iznadprosječnim stopama nezaposlenosti’. Iz ovih podataka je vidljivo da se kao korisnici SOR-a preferiraju upravo određeni profili mladih osoba. Dio uzroka tog profila se i nalazi u tome što je odabir kandidata i kandidatkinja u potpunosti u domeni poslodavaca. Tako postavljen okvir uistinu dovodi do toga da si osobe slabijeg materijalnog statusa ne mogu priuštiti sudjelovanje u toj mjeri. S obzirom na trenutno stanje na tržištu rada gdje poslodavac može putem SOR-a dobiti visoko kvalificiranu radnu snagu bez da ima značajnih troškova možemo zaključiti da su osobe koje nisu u mogućnosti koristiti ovu mjeru zapravo u još lošijoj situaciji od ostatka. Tu možemo govoriti o gotovo paradoksalnoj situaciji gdje se putem mjere zapošljavaju oni koji bi se ionako zaposlili, a oni koji su inače bili jeftiniji poslodavcu postaju zapravo najskuplja radna snaga.

Što je s niže ili neobrazovanim mladima? Kakva se sigurnost njima jamči i što je za njih osigurano?

Za mlade niže obrazovane osobe je situacija posebno teška jer jedino što im preostaje, ako se ne zaposle, mjera je javnih radova, koja u pravilu ne rezultira zapošljavanjem već služi kao mjera privremene reaktivacije i kao takva ima svoje i dobre i loše strane. Negativno je što se za mlade koji su u posebno lošoj poziciji na tržištu rada takva mjera koristi kao prva opcija, a ne nakon što su druge metode isprobane. Problem je što nema niti jedne druge mjere koja bi bila primjerena takvoj populaciji. Iako su načelno u većini mjera najugroženiji navedeni kao korisnici radi toga što su u istoj mjeri navedeni i svi drugi, oni zapravo nemaju pristup tim mjerama. Upravo se u toj situaciji vidi taj  drugi problem koji nastaje kad se u većini mjera jako široko postavi ciljana populacija. Upravo to  dovodi do situacije gdje su korisnici mjera oni koji i zapravo nisu ugroženi. Kada ciljate sve, teško je precizno pogoditi tamo gdje je najpotrebnije.

Nerijetko se u medijima može pročitati kako aktivne politike zapošljavanja u Hrvatskoj zaostaju za europskim standardnom. Koji je to EU standard, što on podrazumijeva i što nama nedostaje ako imamo dva ista preduvjeta: nezaposlene mlade i sredstva fondova EU (kao i zemlje za koje se kaže da dobro provode aktivne politike zapošljavanja)?

Nisam siguran da bi rekao da u ovom pogledu zaostajemo za EU. Mogli bi reći da u cijeloj EU imamo slične postupke u rješavanju problema zapošljavanja mladih. Činjenica je da uzroci problema nisu svugdje isti pa je i unificiran pristup na razini EU promašen. Puno država ima problema s mladima koji prije dobivene kvalifikacije napušta školovanje. U Hrvatskoj recimo taj problem i nije toliko izražen. Pravi problem je ipak u broju zaposlenih mladih osoba. Nažalost, još smo uvijek pri vrhu liste po stopi nezaposlenosti mladih. Treba uzeti i u obzir da je Garancija za mlade odgovor na gospodarsku krizu, ali u Hrvatskoj smo imali visoku stopu nezaposlenosti mladih i prije krize. To nam govori da top pitanje nije trenutačni problem već su uzroci nezaposlenosti uistinu strukturne prirode.

Ako bi se, recimo, u obrazovni sustav integrirala obavezna praksa – obujmom, vrstom i kvalitetom, ovisno o struci, koja bi bila jednaka onome čime se provoditelji spomenutih mjera hvale da se dobije SOR-om – postoji li mogućnost da bi se tako spriječilo da država dovodi mlade ljude u pat poziciju? Obrazovan si, a nemaš iskustva u državi u kojoj nema posla. Kako ćemo to riješiti? Tako što ćeš raditi gotovo besplatno i stjecati iskustvo koje si svojim znanjem i trudom ionako zaslužio, ali ovaj put puno radno vrijeme za plaću manju od minimalca.

Pa kada bi država uspjela napraviti što najavljuju već 20 godina, a  to je da se uvede smislena praksa unutar obrazovnog sustava, a koja bi bila plaćena (jer svaki rad treba biti plaćen), to bi uistinu znatno pomoglo mladima koji izlaze na tržište rada. Činjenica je da ni država ne može to napraviti sama. Potrebna joj je velikan pomoć poslodavaca, a izuzetno je važno i da sindikati budu uključeni u kreiranje programa obrazovanja.

Koje su vaše sugestije za situaciju u budućnosti?

Primjerice, u sklopu proteklih parlamentarnih izbora, organizirali smo izbornu debatu gdje smo predstavili pet zahtjeva koje smatramo nužnima za poboljšanje položaja mladih. Pored toga, treba kontinuirano raditi na otvaranju novih radnih mjesta i to kroz ulaganje u sektore koje imaju potencijale za rast (zelena ekonomija, društveno poduzetništvo). Također, nužno je i koristiti mjere aktivne politike zapošljavanja, ali tako da se pomogne onima koji su najugroženiji na tržištu rada (a ne samo onima koji se već nalaze u boljem položaju s obzirom na stečene kvalifikacije.).

Sanja Sarnavka: ‘Svaki totalitarni režimi su prvo nasrtali na medije i kulturu’

Gostujući u emisiji Širenje područja borbe, koja plovi valovima Radio Studenta svakog petka od 11.15 sati, Sanja Sarnavka je istaknula kako moramo zajedno dignuti glas protiv jednoumlja koje nam se sprema jer u suprotnom posljedice će biti pogubne i dugotrajne po društvo, demokraciju i slobodu.

Zbog nasrtaja na demokratske institucije, slobodu izražavanja i ljudska prava, Hrvatsko novinarsko društvo, Hrvatski PEN centar i Platforma 112 organizirale su u petak konferenciju za medije nazvanu Kamo ideš Hrvatska?. Na presici je, uz Sašu Lekovića i Nadeždu Čačinovič, govorila Sanja Sarnavka ispred Platforme 112.

“Moramo nastaviti govoriti bez obzira na to što će nas evidentno onemogućavati na svakom koraku. Trebamo biti zabrinuti zbog onoga što se događa. Platforma 112 nema nikakve veze s Ministarstvom kulture u smislu da ne proizvodimo kulturne sadržaje ili smo financirane iz tog resora, kako nas se često pokušava optužiti. Nismo se usprotivile imenovanju ministra Hasanbegovića prema nekoj proizvoljnoj procjeni, nego smo se dobro informirale čitajući njegove tekstove i slušajući njegove izjave. Kako su Platformi 112 vladavina prava, razvoj institucija demokracije i održivi razvoj temeljne vrijednosti, sigurno da je ovo što se zadnjih dana događa jako problematično – od izjave da je antifašizam floskula, a ne vrijednost na kojoj je izgrađena Republika Hrvatska u Ustavu, preko načina primopredaje u Ministarstvu branitelja do toga da potpredsjednik Sabora maršira u povorci koja želi rušiti jednu instituciju sustava”, kazala je predsjednica udruge B.a.B.e.

Sarnavka je primijetila kako vladajući često mijenjaju diskurs.

“Oni nas etiketiraju kao nekakav relikt komunizma, a zapravo aktualna vlast promovira jednoumlje i pribija na stup srama one koji ne misle kao oni. Predsjednik HRAST-a i član Domoljubne koalicije Ladislav Ilčić je u Saboru držao ekspoze od pola sata o štetnosti civilnog društva i kako treba preuzeti Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva. Zanimljivo je kako mijenja retoriku jer je sada upravo izjavio da ne može GONG predstavljati interese građana/ki jer prima novac iz inozemstva, a do nedavno je pričao da se bojimo da izgubimo financiranje iz državnog proračuna te da nam je curila lova dok je prošla Vlada bila na vlasti. Pretvaramo se opet u ono što smo bili/e početkom devedesetih – izdacije i izdajnice Hrvatske i strane plaćenike/ce“, naglasila je.

Nakon što su ‘obiteljaši’, njihovi simpatizeri i financijeri uspjeli unijeti u Ustav kako je brak isključivo zajednica muškarca i žene, a zatim im nije prošao referendum o izmjenama izbornog sustava, kao ni osigurati financiranje njihovih glasila iz državnom proračuna, čini se kako su ulazak u ovu bitku pomno isplanirali/e.

“Oni su dobro pripremljeni. Prvi cilj im je osvajanje medija – napad na Hinu, ravnateljicu Hine, napad na Vijeće za elektroničke medije i javni medijski servis. Čak mislim da oni uopće ne vjeruju u dugotrajnost ove Vlade, ali žele se pripremiti za iduće izbore kada će imati medije u svojim rukama”, tvrdi Sarnavka dodajući kako vjeruje da Markić, Ilčić i kompanija žele potpunu kontrolu medijskih poruka koje izlaze u javnost.

Ministar kulture Zlatko Hasanbegović nije gubio niti trenutka. Samo dva dana nakon što je zasjeo u ministarstvu fotelju, smijenio je višečlano Stručno povjerenstvo za neprofitne medije koje djeluje pri Ministarstvu kulture i odlučuje o raspodjeli sredstava neprofitnim medijima.

“Zato što gospođa Markić i njezin portal Narod.hr nisu dobili sredstva. Ja sam bila u tom prvom povjerenstvu i to je isto bilo otužno. Prethodna vlada je također mnogo pridonijela sa svojim nečinjenjem u ovom olakom preuzimanju javnog prostora. Dala je minimalna sredstva  jako malom broju neprofitnih medija i jasno da je netko uvijek bio nezadovoljan, i to opravdano. Ta sredstva su bijedan novac. Uopće se ne govori kako su neprofitni mediji posljedica nepostojanja medijske politike. Privatni vlasnici su otpuštali najkvalitetnije novinare/ke, koji se isključivo cijeli život bave novinarstvom, te su bile prisiljene osnivati neprofitne medije kako bi se mogli/e baviti profesijom u kojoj su vrhunski/e”, pojašnjava Sarnavka.

Svaki totalitarni režimi su prvo nasrtali na medije i kulturu. Oni smatraju kako je demokratski govoriti i čuti samo jedno mišljenje, a sve koji/e misle drugačije treba ušutkati. Dakle, to smo već vidjeli kroz povijest kako se to uvijek događa u autoritarnim i totalitarnim sustavima. Ova situacija je izuzetno ozbiljna. Ako se ne povežemo i zajedno ne dignemo glas protiv ovog jednoumlja koje nam se sprema, posljedice će biti dugoročne“, upozorila je.

Stoga, ako se građani i građanke Hrvatske ne ujedine i organizirano pruže otpor ovom mraku u kojeg smo već zakoračili/e, poslije će biti teško pronaći svjetlo. Posljedice će biti tragične po stečene slobode, davno izborena prava, socijalne servise koje smo naviknuli/e koristiti kao dio države koja brine o svojim građanima/kama; pogubne će biti po slobodu govora i razmišljanja, stvaranja i rada, odgoja i obrazovanja. Posljedice će biti dugoročne i pogubne i po pojedince i pojedinke ove države koji/e žele ovdje učiti, studirati, raditi, stvarati, osnivati obitelj… Prepuštanjem slobode u ruke fašista gubimo budućnost. Vrijeme je sada da se odupremo i glasno poručimo kako smo mi većina koja ne želi živjeti u strahu i mržnji. Vrijeme je sada, a odgovornost je na nama.

Neprofitni mediji traže od Oreškovića hitnu smjenu Hasanbegovića

Mreža emancipacije E-net, u kojoj su neprofitni mediji Lupiga, Forum.tm, Tris, CroL, Slobodni Filozofski, Zarez, Radio 808, Radio Student i Nepokoreni grad, u ponedjeljak su poslali otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u kojem traže hitnu smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića ‘zbog grubog nasrtaja na medijske slobode’.

“Zbog negiranja temelja Ustava RH, širenja govora mržnje, najave cenzure i progona novinara, protuzakonitih i nedemokratskih odluka, najave obračuna s političkim neistomišljenicima te obračuna s redakcijama neprofitnih medija, zahtijevamo da odmah smijenite ministra kulture Zlatka Hasanbegovića”, stoji u pismu. 

Iz Mreže emancipacije E-net ističu kako je ministar kulture Zlatko Hasanbegović prošlog tjedna ‘bez objašnjenja i mimo pravilnika, razriješio Stručno povjerenstvo za neprofitne medije i najavio reviziju ugovora koji su neprofitni mediji potpisali s Ministarstvom kulture, čime je doveden u pitanje njihov opstanak’. 

“U javnosti se usto pokušava stvoriti slika da neprofitni mediji predstavljaju ‘uhljebe’ i ‘dokoličarski kulturni agitprop’ koji troši milijune kuna poreznih obveznika, što je daleko od istine”, naglašavaju.

U priopćenju navode kako je ‘ministar Zlatko Hasanbegović za prvu metu svog obračuna sa slobodom govora izabrao neprofitne (community) medije – financijski najnemoćnije, ali kritički najsnažnije’. 

“Neprofitni mediji bave se istraživačkim novinarstvom, koje je gotovo iščezlo iz hrvatskog medijskog prostora i koje je jamac očuvanja vladavine prava. Neprofitni mediji u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija sudjeluju s nešto manje od jedan posto. Međutim, broj zaposlenih u neprofitnim medijima čini tri posto hrvatskih medijskih profesionalaca. U neprofitnim medijima rade novinari koji su ostali bez posla u komercijalnim medijima, unatoč tome što su pošteno i odgovorno radili svoj posao. Neprofitni mediji bore se protiv svakog oblika nesnošljivosti, korupcije, zloporabe položaja i ovlasti, uništavanja zajedničkih dobara i brinu se o zaštiti i očuvanju ranjivijih i manjinskih skupina u društvu, o zaštiti temeljnih ljudskih prava, prava žena, radnika, nacionalnih manjina, LGBTQ-osoba, osoba s invaliditetom te kulturnog identiteta građanske Hrvatske”, pišu neprofitni mediji okupljeni u Mrežu emancipacije E-net. 

U pismu premijeru navode i da ‘ministar kulture Zlatko Hasanbegović pokušava uvesti jednoumlje u državi koja se prije 25 godina plebiscitarno opredijelila za demokraciju’ te mu poručuju kako neće pristati na Hasanbegovićeve ‘postupke, prijetnje i omalovažavanja’ te da će se ‘svim snagama oduprijeti grubom nasrtaju na novinarske slobode’.

“Neovisno novinarstvo čuvar je demokracije. Ako nakon svega u Vladi Republike Hrvatske ostane ministar kulture koji želi uvesti cenzuru, smatrat ćemo Vas izravno odgovornim za gušenje novinarskih sloboda, gaženje ljudskih prava i rušenje temelja demokratske države”, proučuju premijeru u pismu iz Mreže emancipacije E-net.