sdadmin

Pokop Ministarstva kulture

Posted on by sdadmin

Nakon što je u petak izglasano povjerenje novoj Vladi, organizira se još jedan prosvjed protiv imenovanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. 

“U ponedjeljak, 25.1.2016., s početkom u 9.00 sati, ispred sjedišta pokojnog Ministarstva kulture, Runjaninova 2, u Zagrebu, održat će se pokop pokojnog Ministarstva kulture”, piše u najavi prosvjeda. 

Podsjetimo, Platforma 112 organizirala je u petak pred Saborom prosvjednu akciju ‘Smrt slobode izražavanja’ povodom objave tada još mandatara Tihomira Oreškovića da će ministar kulture biti Zlatko Hasanbegović. Prije ulaska u Sabor ministre su aktivisti i aktivistkinje dočekali zvižducima, a Hasanbegovića uzvicima ‘Goebbels, Goebbels’.

“Predloženi ministar s kulturom nema nikakve veze, a 99 posto ljudi u kulturi nije nikad čulo za njega. Rekao je i da je antifašizam floskula i da prezire salonske umjetnike. Ne možemo biti kreativni ako mislimo što ministar odobrava”, rekla je u petak Sanja Sarnavka. 

Prosvjed protiv nasilja nad djecom u BiH i podsjećanje na smrt Mahira Rakovca

Posted on by sdadmin

Više od 2000 ljudi mirno je u subotu u Sarajevu prosvjedovalo protiv nasilja nad djecom u školama podsjećajući na 14-godišnjeg dječaka Mahira Rakovca koji je kao žrtva zlostavljanja u prosincu počinio samoubojstvo, a prosvjednih okupljanja bilo je i u drugim gradova Bosne i Hercegovine. 

Brojni građani i građanke Sarajeva, od kojih mnogi/e s djecom u nijemoj su tišini u koloni, na čijem su čelu bili majka i očuh tragično stradalog dječaka Alisa Mahmutović i Dubravko Lovrenović, prošli/e središtem grada zaustavivši se pred sjedištem Parlamenta Bosne i Hercegovine.

Nosili su veliki transparent s porukom “Pravda za Mahira – stop vršnjačkom nasilju”. “Hvala vam što ste tu da ovu patnju podijelim s vama. Hvala vam što niste savili kralježnicu nego ste ustali zajedno s nama da tražimo istinu o Mahirovoj smrti”, kazala je okupljenima Mahmutović.

Smrt Mahira Rakovca tragedija je koja je odjeknula ne samo u BiH nego i u regiji, a njegov očuh u subotu je izjavio kako se i dalje čekaju rezultati istrage otvorene pošto se doznalo da je dječak bio izložen sustavnom nasilju u Internacionalnoj osnovnoj školi na Ilidži što ga je trajno traumatiziralo i, vjeruju roditelji, natjeralo da si oduzme život.

“Nadamo se da zločin počinjen nad Mahirom i nad njegovim najboljim drugom… neće proći nekažnjeno”, kazao je Lovrenović upozorivši da je najgori zločin onaj koji ostane nekažnjen. Odgovornima se može smatrati deset učenika Mahirove bivše škole koji su sudjelovali u zlostavljanju, rekao je. Lovrenović je također kazao da postojeći zakoni u BiH, na žalost, ne jamče da će odgovorni za nasilje nad Mahirom dobiti kaznu kakvu doista zaslužuju.

{slika}

Majka i očuh Mahira Rakovca tek su nakon njegove smrti od njegova najboljeg školskog kolege doznali da su ih školski vršnjaci sustavno zlostavljali pa i silovali kuhinjskim valjkom. Nakon prijave policiji istragu o tim tvrdnjama otvorilo je tužiteljstvo Sarajevske županije i ona još traje.

Uprava Inetrnacionalne osnovne škole na Ilidži koju je Mahir pohađao do lipnja 2015., odbacuje tvrdnje roditelja da su nastavnici znali za zlostavljanje, a nisu ništa poduzeli kako bi zaštitili žrtve.

Lovrenović je u subotu istaknuo da je smrt njegova posinka otvorila brojna teška pitanja uključujući ono o ukupnom stanju morala u današnjoj BiH. “Ovaj će slučaj pokazati imamo li mi Bosanci i Hercegovci imalo ponosa. To će pokazati jesmo li se navikli na zlo i je li to normalna pojava”, kazao je Lovrenović.

Na poziv Facebook grupe “Pravda za Mahira” koja broji desetke tisuća članova i članica manja prosvjedna okupljanja urganizirana su i u Zenici, Konjicu te Goraždu. 

Otpeglajte od Kamenskog

Posted on by sdadmin

Da Kamensko i njegove Radnice sustavno služe populističkom PR-u naših političara i političarki, toga bi već većina ljudi u Republici Hrvatskoj trebala biti svjesna. No, da su one prave marketinške stručnjakinje saznali smo početkom tjedna kad su žene s ruba ezgistencije pomogle i predsjednici RH.  Naime, u ovom se paralelnom svemiru pod “pomoć i podrška” podrazumijeva fotografija snimljena na iPhoneu šestici koja se potom proširi svim društvenim mrežama i svim srednjestrujaškim medijima.

S industrijskom peglom vrijednom 11 tisuća kuna kupljenom sredstvima proračunske naknade za troškove predizborne kampanje, zbog čega Povjerenstvo za sukob interesa smatra da je predsjednica prekršila načelo vjerodostojnosti dužnosnika, predsjednica Republike Hrvatske se ovog siječnja zaputila ka Radnicama Kamenskog i poželjela im da i dalje nastave marljivo raditi.

Ako itko u ovoj državi zna što znači raditi i pokušati preživjeti onda su to one, dok im se svako toliko netko od političara dođe perfidno prošetati ispred očiju. I to, da apsurd bude veći, u odjeći koja je mogla biti šivana u Kamenskom, no nije.

Mediji koji su pratili ovaj veličanstven događaj fotografirali su peglu koju je predsjednica nazvala po sebi, iako je peglino pravo ime Život Na Minimalcu, Kako Nahraniti Djecu, Privatizacija, Dajte Nam Da Radimo, Mirovina, Doprinosi Kojih Nema, Moje Dijete Neće Na Fakultet.

Pegla se, nažalost, zove kako se zove, tako da bi Radnice svakog dana u svojim glavama mogle osvježiti jednu činjenicu: u ovoj im državi i dalje nitko zapravo ne planira pomoći. Trenutkom u kojem je Predsjednica pokazala da darovana pegla radi kad je sama popeglala navlaku na dasci za peglanje, uveličana je naša gospodarska depresija.

U sklopu toga, Predsjednica je najavila i da će “pogledati” zašto se slučaj Kamenskog na sudu nije riješio od pokretanja postupka 2010. godine. Kao, bacit će malo oko i stati na kraj tromosti našeg pravosuđa. Što se to nije moglo ranije, pa lijepo doći Radnicama i reći: “Evo, situacija vam je sređena. Radit ćete i primat ćete plaću za svoj rad.”

Zanimljivo, ali gotovo paralelno s ovim i prethodnim sličnim događajima, na javnim dražbama gdje se rasprodaje imovina bivše tvornice Kamensko, ne pojavljuju se zainteresirani. Novcem od prodaje bi se trebali isplatiti vjerovnici, zatim zaostale plaće, otpremnine i ostala potraživanja na koja Radnice imaju prava. Kako cijena nekretnina pada, padaju i šanse da će biti dovoljno novca za sve.

Trenutno se cijena nekoliko tisuća kvadrata zaustavila na 28 milijuna kuna plus jamčevina od 10 posto (vrijednost nekretnina je na Trgovačkom sudu pala s nešto više od 74 milijuna kuna na 28), a od početka se upozoravalo da ukoliko se spusti ispod 50 milijuna – neće biti moguće isplatiti sva dugovanja prema Radnicama i vjerovnicima.

Dakle, da je ostalo na 49 milijuna radnice bi već bili/e ugroženi/e – a sada, još uvijek ni za cijenu od 28 milijuna kuna, nema zainteresiranih, što će reći – u ćošku negdje sjedi netko tko čeka da cijena atraktivne lokacije bude još jeftinija. Zaista nije teško pretpostaviti kako se nekome pogoduje da cijena nekretnina Kamenskog padne dovoljno nisko. Nema se para, kažu u državi.

{slika}

Radnice su se u vrijeme pokretanja stečajne nagodbe nadale da će biti mjesta i za preustroj pogona Kamenskog čime bi se ono oživjelo, ali zbog nagomilanih dugova tvornice za koje nisu krive Radnice već dioničari te pozadinskih političkih igara, znamo da su to bile tek želje i pozdravi te da je ova bitka od starta osuđena na propast.

I same su Radnice ukazivale na pogodovanje, kao i na čitav niz drugih nelogičnosti (preporuka oko izbora odvjetnika, itd.) na koje je također upozoravano, ali bez željenog efekta.

Ovakvi ‘maleni i zgodni’ domjenci služe tome da zaboravimo na stvarnu situaciju, da  bismo u svojim domovima, sa sigurnim plaćama (malo ih je, al ih ima), mogli reći: “Mmmm, kako lijepo, kako plemenito.”

Odmah do Kitarovićke (pegle, ne osobe) cinično i drsko stoje i Bandićka i Josipovićka (šivaće mašine), koje su isto tako svojedobno poslužile kao mimikrija za pravo stanje stvari i bodovanje tada aktualne kampanje.

Koliko je perverzno nadmetanje preko leđa Radnica najbolje govori da je Josipovićevu najavu da će  Kamenskom donirati šivaću mašinu, Bandić dočekao s: “Ja ću onda donirati tri”.

Bandić im je za ustupljeni prostor namijenjen njihovu radu svojevremeno naplaćivao i najam.

Josipovićeva poklonjena mašina bila je polovna.

Koliko je novca utrošeno na predsjedničke kampanje? Koliko su novca stranke potrošile 2015. godine na svoje kampanje?

Radnice Kamenskog su 2010. godine, između ostalog, štrajkale i glađu nakon čega su stupile i u generalni štrajk. Godine 2013. Radnice Kamenskog prodavale su slike kako bi skupile dovoljno novca za kupnju potrebne opreme. Zašto se tim slikama nisu ukrasile neke od državnih institucija?

Godine 2014. udružile su se sa Hotelijersko – turističkom školom iz Zagreba i napravile modnu reviju od čijih su prihoda željele kupiti stroj koji im je trebao. Dakle, one su u svakom trenutku tražile sve moguće načine na koje se mogu osoviti natrag na vlastite noge. Nisu čekale milodare, milostinju niti išta slično. Sustavno se bore za sebe, sustavno su medije i nadležne institucije upozoravale: “Ljudi, gledajte što nam se događa.”

U jesen 2015. godine RODA –e  i Blank Filmski inkubator aktivirale su javnost u prikupljanju sredstava kojima bi se omogućilo da radnice Kamenskog sašiju dječje nosiljke, koje bi se potom uručile ženama s djecom koje su u sklopu izbjegličkog migrantskog vala prolazile kroz Hrvatsku. Tako se to radi.

Radnice Kamenskog su, kad im nije preostalo ništa, osnovale udrugu Otvoreno Kamensko. Trenutno je zaposleno šest radnica (uglavnom po modelu javnih radova) i nekoliko volonterki. Same su se odlučile izvući iz financijskih neprilika pa, između ostalog, održavaju tečajeve šivanja po zapravo vrlo niskim cijenama. Za popravke i šivanje siromašnima, recimo, ne naplaćuju jer kažu da znaju kako je to nemati i ne mogu naplatiti nekome tko ima manje i od njih.

Ostale žene su na burzi. Više od četiri stotine radnica ostalo je bez posla, neke od njih u Kamenskom su ostavile i do četiri desetljeća rada, većina njih otišla je bez otpremnina, a dio njihova radnog odnosa nisu im isplaćivani ni doprinosi tako da ova priča o uništavanju počinje i prije nego su se mediji za nju zainteresirali. Što su mediji zapravo dozvolili? Priču koja je trebala biti politička, jer ona to i jest, pretvorili su u humanitarnu.

Zahvalne Radnice su u objavi na Facebooku Predsjednici zahvalile na poklonu i nadi da će jednom dobiti svoje plaće. NADI. Zašto državni vrh, ako im je toliko stalo do Kamenskog, ne šije svoju robicu kod njih? U onom trenutku inauguracije, kad su sve oči bile uprte u jednu osobu, zašto se tad nije moglo s ponosnom nositi odjeću koja bi i na simboličkoj i na financijskoj razini pomogla Kamenskom? Sjetimo se samo tri prva dana poslije inauguracije i onog shizofrenog seta haljina crvena – bijela – plava u koje su bile uprte oči gotovo čitave hrvatske javnosti. Što to nije moglo biti šivano u Kamenskom?

Ove žene – Radnice – ne mogu računati ni na koga osim jedna drugu i to zapamtimo sljedeći put kad netko ponovno ode do Knežije po svoje političke bodove.

Šteta što se u Kamenskom ne proizvode ogledala, pa da svakome tko do njih dođe s istim ciljem, poklone jedno.

U Odboru za ravnopravnost spolova – samo žene

Posted on by sdadmin

U ranim jutarnjim satima Hrvatski je sabor imenovao čelnike i čelnice te članove i članice svojih radnih tijela.

Na čelu Odbora za ravnopravnost spolova ponovo se našla Gordana Sobol (SDP), dok je za njenu potpredsjednicu izabrana Sanja Putica (HDZ) . Članice Odbora su: Margareta Mađerić (HDZ), Ljubica Maksimučuk (HDZ), Marija Budimir (HDZ), Sandra Jakelić (HDZ), Gordana Rusak (HSLS), Ljubica Ambrušec (Most), Ana Komparić Devčić (SDP), Sabina Glasovac (SDP), Sandra Krpan (SDP), Marija Puh (HNS). Dakle, u ovoj odbor izabrane su isključivo žene, bez ijednog muškarca.

U saborskom Odboru za ravnopravnost spolova nalaze se, dakle i barem za sada, samo žene. U tom se odboru i tako se više – manje raspravlja o  ljudskim pravima žena. Poruka koja se ovim šalje, ponovno je ista – sjedite vi lijepo u svojem malom getu, igrajte se politike, radite analize, komentirajte i pričajte o tim ‘vašim problemima’, a gospodin čovjek Muškarac donijet će odluku. 

Od 28 saborskih odbora, osim Odbora za ravnopravnost spolova, na čelnim pozicijama našle su se još četiri žene: Mostova zastupnica Jasna Matulić je imenovana na čelo Odbora za regionalni razvoj i fondove EU, Gordana Rusak u Odbor za  obrazovanje, znanost i kulturu, Ljubica Ambrušec u Odboru za zaštitu okoliša i prirode te Ines Strenja Linić u Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku.

Na još jednu čelnu poziciju izabrana je žena (ona ista iz Odbora za ravnopravnost spolova) i to onu Mandatno imunitetnog povjerenstva –  Margareta Mađerić, dok je potpredsjednicom istog postala Gordana Sobol.

Neka potpredsjednička mjesta u Odborima su još uvijek nepopunjena jer su namijenjena oporbenim strankama.

U spomen fotografkinji Leili Alaoui: Zanimalo ju je dostojanstvo, humanizam

Posted on by sdadmin

Čini se prerano za pisati o Leili Alaoui, talentiranoj francusko-marokanskoj fotografkinji, u prošlom vremenu. Gotovo je jučer zaneseno pisala o novim projektima, skupljala priče po raznim dijelovima svijeta, uspješno navigirala između Marakeša i Bejruta, smišljala nove načine kako pomagati ljudima i proslavila 33. rođendan.

U novu je godinu ušla puna snage i želje za novim pothvatima, a njeno prvo veliko putovanje u 2016. odvelo ju je u Burkinu Faso. Dan nakon što je stigla u glavni grad Ouagadougou, nesreća je htjela da se u petak navečer zatekne u hotelu koji su napali teroristi.

{slika}

Alaoui je naposljetku bila među onom brojkom od 56 ranjenih u napadu, da bi se nakon tri dana brobe za život u bolnici, pridružila mrtvima – zasada njih 30. Time je njena priča na ovom svijetu presječena i ostaje nam samo da pogledamo unatrag, da je se sjećamo.

Alaoui je rođena u Parizu 1982. godine, fotografiju je studirala u New Yorku, da bi nakon završenog studija otišla živjeti u Maroko, a potom i u Libanon.

Izložbe njenih fotografija održavale su se u gradovima diljem svijeta, a redovito su objavljivanje i u New York Timesu, Vogueu i brojnim drugim časopisima. Jedan od njenih najljepših projekata, prvi koji me upoznao s njenim radom, jest The Moroccans. Pričavši o motivaciji za taj projekt, Alaoui je rekla:

“Maroko zauzima posebno mjesto u priči o fotografima koji koriste lokalnu kulturu – posebno elemente tradicionalnih nošnji i arhitekture – da bi konstruirali vlastite fantazije o ‘egozotičnom’, ‘drugačijem’ svijetu. Strani fotografi često opisuju Zapadanjake u Maroku kada žele prezentirati glamur ili eleganciju, dok lokalno stanovništvo stavljaju u kategoriju primitivnog, ruralnog ili folklora, uspostavljajući tako iznova patronizirajući odnos Orijentalista. Moja namjera je bila da fotografijama ukažem na raznolikost marokanskog stanovništva, da protagoniste iz lokalnih zajednica, s njihovim posebnim izgledom i običajima, prikažem kao glamurozne, ponosne, zadovoljne individualce. Da im dopustim da budu ono što jesu, da sjaje – jer imaju pravo na to.”

{slika}

Alaoui je tako provela mjesece putujući kroz ruralni Maroko, fotografirala muškarce, žene i djecu iz različitih etničkih i plemenskih skupina, uključujući Berbere i Arape. Projekt je poslužio kao vizualna arhiva marokanskih običaja i estetike, od kojih mnogi lagano nestaju – izumiru pod čizmom globalizacije.

U jednom je razgovoru Alaoui ispričala kako mnogi Marokanci/ke imaju loša iskustva s fotografima, primarno zato što brojni fotografi uopće ne pokazuju interes za njihove priče, ne razumiju i ne pričaju jezik, donose površne zaključke o ljudima i životima koje žive – hodajući i brzinski okidajući fotke ljudi, vrlo često ih i ne upitavši za pristanak da budu fotografirani.

“Marokanci imaju osjećaj da se njihova kultura iskorištava, a da ih se pritom uopće ne želi razumjeti. Fotografi ih pretvaraju u vlastite fantazije, stavljaju u kutije koje su sastavili prije nego što su nogom kročili na marokansko tolo. Oni kao da ne žele razumjeti, nego samo žele potvrditi ono što misle da znaju. Nije ih, primjerice, mnogo briga za uvjerenja koja još uvijek postoje u nekim manjim sredinama – da kamere kradu ljudima dušu. Oni neće razumjeti uznemirenost koja nastupa ako nekoga tko vjeruje u takvo nešto pokušate fotografirati. Smatrat će te ljude nepristojnima, zaostalima, nimalo ne poštujući realnost u kojoj oni žive, kao ni to da se ta relanost ne može promijeniti u jednom danu, a kamoli jednom opaskom nekog fotografa”, istaknula je Alaoui.

{slika}

U svom se radu uvijek trudila dati ljudima izbor – da budu fotografirani ako žele, kada i kako žele. Uvijek je uzimala dovoljno vremena za pripremu, druženje i upoznavanje, fotografija za nju nije bila proizvod već proces.

Zasigurno je gubitak svih trideset ljudi u ovom terorističkom napadu ogromna tragedija i zasigurno i oni zaslužuju koji redak i sjećanje, ali ja mogu pričati samo o Alaoui – jer samo jedino nju i njen rad poznavala.  Možda to što ova tragedija nosi određeno lice, pomogne da suosjećamo sa svima  – makar se napad dogodio u zemlji čiji glavni grad malo tko zna pravilno izgovoriti.

{slika}

Posebno je tužno izgubiti Alaoui, zato što je kroz svoj rad uvijek pokušavala spojiti svjetove – rodila se i odrasla u Francuskoj, ali je odlučila svoj život posvetiti Maroku i Bliskom istoku. Često je govorila da je u Maroku smatraju Francuskinjom, a Francuskoj Marokankom – nigdje nije u potpunosti pripadala, barem u očima drugih, zato što se uvijek trudila prikazati drugu stranu, natjerati ljude da pogledaju jedni druge, da se razumiju. Makar je to koštalo “nepripadanja” u očima drugih. Ona je zapravo pripadala svugdje, zato što je bila čovjek.

Sudjelovala je u brojnim izložbama čiji su prihodi išli za žrtve rata u Siriji, bila uključena u rad aktivista/kinja, novinara/ki te ljudskopravaških organizacija koje su pomagale migrantima i izbjeglicama u Maroku i drugim zemljama.

Zanimalo ju je dostojanstvo, humanizam – to je bila njena borba, i toj je borbi dala sve. Takvu ostavštinu nikakav teroristički napad ne može uništiti.

{slika}

Eli Pijaca Plavšić: ‘Opet se pokazuje kako obrazovanje nije nikakav prioritet u ovoj zemlji’

Posted on by sdadmin

Forum za slobodu odgoja, čiji je temeljni cilj promicanje implementacije obrazovnih standarda suvremenog demokratskog društva u hrvatski obrazovni sustav, a članovi i članice obrazovni stručnjaci/kinje, profesori/ice i učitelji/ice, roditelji, studenti/ice i učenici te učenice, uputio je danas otvoreno pismo javnosti u kojem poručuju kako je austavljanje Cjelovite kurikularne reforme  ugrožavanje budućnosti Republike Hrvatske. O tome zašto su reagirale razgovarale smo s izvršnom direktoricom Foruma za slobodu odgoja Eli Pijacom Plavšić.

S obzirom na to koliki je broj stručnjaka i stručnjakinja sudjelovao u izradi Cjelovite kurikularne reforme , možete li pretpostaviti zbog čega joj se sada ova potencijalna buduća Vlada protivi? Stručnost i referome, naime, dvije su riječi koje su obilježile cijelu predizbornu, ali i postizbornu ‘kampanju’, je li sada problem ipak svjetonazorski?

Potpuno je nejasno iz kojeg razloga nova Vlada želi zaustaviti Cjelovitu kurikularnu reformu. Radi se, naime, o najvećoj reformi u povijesti Hrvatske, reformi na kojoj su isključivo radili stručnjaci i stručnjakinje i to ne isključivo stručnjaci/kinje poput članova znanstvene zajednice već praktičari – ravnatelji, učitelji i stručni suradnici iz osnovnih i srednjih škola. U tom složenom procesu u kojem je trebalo pronalaziti kompromisna rješenja različitih interesnih skupina sve je odrađeno profesionalno i vođeno jednom jedinom idejom – osuvremeniti obrazovanje u Hrvatskoj.

Na žalost mišljenja sam kako osoba ili osobe koje su ovaj program pisale ne poznaju trenutne procese u obrazovanju, nisu upoznati s time da je sustav bio zanemaren, a što je najvažnije – nisu upoznati s veoma velikom podrškom koju kurikularna reforma ima među onima koji će ju provoditi – među učiteljima.

Ako je pak pitanje svjetonazora oni koji su pisali program za resor obrazovanja i znanosti trebali bi znati kako je svaki kurikulum vrijednosni i kako nigdje na svijetu pa tako ni u Hrvatskoj kurikulum ne može biti vrijednosno neutralan. Ideja Cjelovite kurikularne reforme, koliko sam upoznata s njom, je u tome da se ona temelji na vrijednostima Ustava Republike Hrvatske pa je i s te strane nejasno koji bi tu mogao biti svjetonazorski problem.

Međutim, Cjelovita kurikularna reforma nije jedina reforma koju ova Vlada želi zaustaviti. Tu je i provedba Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologija, dokumenta koji je prihvaćen u Hrvatskom saboru, dokumenta na kojem je dvije godine radilo 200 stručnjaka i dokumenta koji je dobio izrazito pozitivnu ocjenu od Europske komisije. Strategija je bila pretpostavka da se krene s reformskim procesima.

U zadnjih godinu dana započet je niz reformskih projekata u skladu sa Strategijom gdje se po prvi puta radi na povezivanju različitih sektora, gdje su uključena velika financijska sredstva fondova Europske unije upravo kako bi se ti veliki projekti ostvarili.

Revizija ovog dokumenta dovela bi do zaustavljanja tih projekata, a i zatvorila bi vrata modernizaciji obrazovanja.

Još jednom smo, dakle, svjedoci kako obrazovanje nije nikakav prioritet u ovoj zemlji, a to je nešto na što bi građani ove zemlje, koji su svi izravno ili neizravno, povezani s obrazovnim sustavom, trebali reagirati jer nema gospodarskog i socijalnog razvoja niti jedne zemlje bez kvalitetnog i suvremenog obrazovnog sustava.

Čemu bi, prema vašem mišljenju, trebalo služiti institucija ‘glavnog školskog nadzornika’?

Ono što uistinu zabrinjava jest dio programa koji govori o uvođenju nadzora škola i institucije glavnog školskog nadzornika. Taj termin zvuči arhaično i zastrašujuće posebno u kontekstu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja kao glavni cilj ima povećanje autonomije učitelja i vraćanje digniteta učiteljskoj profesiji.

Svakome tko je ikada radio u obrazovnom sustavu jasno je kako se represijom ništa neće postići, vrlo je važno ovom sustavu pristupiti s idejom stalne želje za promjenom i osuvremenjavanjem. Upravo projekti koji se trenutno provode idu u smjeru osnaživanja učitelja, povezivanja s lokalnom zajednicom, otvaranja škola prema svim zainteresiranim dionicima i stvaranje škola koje prvenstveno stavljaju učenike u središte obrazovnog procesa, vode se potrebama učenika, roditelja i šire lokalne zajednice.

Ono što je možda i najvažnije u ovom reformskom procesu jest stvoriti školu u kojoj odrastaju sretna djeca, mjesto  kojeg se djeca ne boje već mjesto u kojem mogu razviti svoje pune potencijale.  Smjer koji se predlaže od škola bi mogao stvoriti upravo suprotno suvremenim tendencijama – mjesta straha.

U programu – Powerpoint prezentaciji – koji je danas predstavio Tihomir Orešković ciljevi Ministarstva socijalne politike i mladih opisani su u manje od 50 riječi, što vam to govori?

U dijelu prezentacije koji se odnosi na ciljeve Ministarstva socijalne politike i mladih, može se vidjeti kako su svi ciljevi orijentirani prema socijalnoj skrbi i politici. Naime, četiri cilja koja su navedena u prezentaciji odnose se na socijalnu skrb, socijalna prava, deinstitucionalizaciju osoba starije životne dobi i deinstitucionalizaciju djece lakšim posvajanjem ili smještajem u udomiteljske obitelji.

Zanimljivo je uočiti kako od svih Ministarstava upravo ovo ima i najmanje ciljeva koje je važno ispuniti, što nam šalje određenu poruku o važnosti socijalne skrbi i mladih u Hrvatskoj.

Međutim, ovdje bismo kao organizacija koja se već dugi niz godina bavi radom s mladima i politikama za mlade istaknuli da niti u jednom segmentu nisu spomenuti mladi kao ciljna skupina navedenog ministarstva. Iako samo ime ministarstva uključuje mlade, još više začuđuje činjenica da se mladi ne spominju unutar ciljeva koje ministarstvo treba ostvariti. Sam položaj sektora mladih unutar MSPM-a već se duže vremena degradira, a navedeni prioriteti samo pokazuju da se mladi koriste u predizbornim sučeljavanjima i obećanjima kako bi se dobile dodatne simpatije birača (primjerice, obećanja da će se smanjiti “odljev mozgova” ili da će se uključiti više mladih u političko odlučivanje). Kako se ni u jednom cilju ne spominju mladi i rad s mladima, onda nam navedeno govori da će vlada nastaviti s aktualnim procesom definiranja rada s mladima na razini Hrvatske (Radna skupina za definiranje rada s mladima aktivna je već više od pola godine i cilj joj je definirati rad s mladima u Hrvatskoj), kao i da će se nastaviti aktivna uloga Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske koji daje preporuke Vladi o životu mladih i prati provedbu Nacionalnog programa za mlade. Nadamo se da će se navedeni procesi nastaviti i u budućnosti, budući da se radi o važnim pitanjima koje su aktualne i na razini Europske unije.

Osim toga, s obzirom na probleme s kojima se mladi suočavaju u Hrvatskoj, stajališta smo da bi se navedeni ciljevi trebali revidirati te da se u njih zaista uključe ključna pitanja važna za mlade, poput zapošljavanja, socijalne isključenosti, životnih potreba ili potrebe za kvalitetnijim radom s mladima kako bi se ispunilo slobodno vrijeme mladih.

U svojemu priopćenju pozivate i roditelje da utječu na obrazovne vlasti – zašto mislite da je to važno? Kako preporučujete da se uključe?

Roditelji su dio škole, odgojno obrazovne institucije s kojom bi kroz konstruktivnu suradnju trebali odgajati učenike da postanu aktivni građani Hrvatske – građani koji će aktivno i kritički promišljati o društvenom kontekstu u kojem odrastaju i žive.

Roditelji bi trebali biti upoznati sa sadržajem Cjelovite kurikularne reforme kao i s njenim postavkama kako bi mogli preuzeti aktivnu ulogu u stvaranju boljeg okružja za svoju djecu, u kojoj škola kao obrazovna institucija ima vrlo važnu ulogu. I upravo zajedničkim snagama škola, roditelji i lokalna zajednica su ključ za stvaranje novih naraštaja koji će aktivno doprinositi promjenama unutar našeg društva.

Kroz provedbu Cjelovite kurikularne reforme osiguravaju se  bolji uvjeti rada, osnaživanje učiteljskih kompetencija, smanjenja stresa na poslu, povećane samoefikasnosti na radnom mjestu što rezultira većim akademskim uspjehom učenika, njihovim konstruktivnim socijalnim interakcijama, učenju nenasilnog i miroljubivog rješavanja sukoba, timskog rada, pristupanja rješavanju problemima, davanju konstruktivnih rješenja, kao i svih ostalih kompetencija koje su danas neophodne na tržištu rada. Mišljenja sam kako je svakom roditelju bitno da njegovo dijete ostvari svoje pune potencijale i bude sretno dijete pripremljeno za izazove koje pred njega ili nju stavlja suvremeno društvo. Informiranost roditelja o promjenama koje se direktno odnose na budućnost njihove djece, konstruktivna suradnja sa odgojno – obrazovnim vlastima presudno je za stabilnu budućnost.

Kako komentirate izjave Ines Strenje Linić da je došlo do greške prilikom postavljanja dokumenata na stranice Sabora te da oni zapravo podržavaju reformu?

Potpuno je nejasno iz kojeg razloga nova Vlada želi zaustaviti Cjelovitu kurikularnu reformu i uistinu se nadam kako se radi o grešci jer ne mogu razumjeti kako bilo tko tko želi boljitak Hrvatskoj može zaustaviti jedan od rijetkih uspješnih procesa u Hrvatskoj. Iako se prema večerašnjim pisanjima medija radi o grešci u dokumentu važno je naglasiti 2 stvari: kako je moguće da ozbiljna Vlada prepuna stručnjaka i profesionalaca napravi u prvom službenom dokumentu takvu grešku i da se cijeli dan o tome nitko iz iste te Vlade ne očituje, a drugo pitanje je jesu li možda i druge točke u tom dokumentu greška jer uistinu se radi o nekim vrlo ozbiljnim i zabrinjavajućim prijedlozima. Stoga se nadam kako ćemo vrlo brzo konačno dobiti pravu verziju dokumenta i vidjeti koje to stručne reforme predlaže nova Vlada.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org