HND ocijenio da je poruka Marka Juriča govor mržnje

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) priopćilo je u srijedu navečer kako odlučno osuđuje svaki govor mržnje, pogotovo kada to dolazi iz medija, te ocijenilo da je “slučaj govora mržnje viđen u televizijskoj emisiji ‘Markov trg’ Marka Juriča, prikazanoj na lokalnoj zagrebačkoj televiziji Z1“.

Predsjednik HND-a Saša Leković u priopćenju navodi kako je “Jurič, autor i voditelj emisije koju prenose i neke druge lokalne televizije u Hrvatskoj, a jedna, prema njegovim riječima, i u Australiji, već drugi puta poručio svojim sugrađanima sljedeće: ‘Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom budite oprezni budući je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo obilježiti tablama pazi oštar četnik u blizini ‘ “.

HND smatra da je u ovom slućaju riječ o govoru mržnje i provokaciji koja može imati posljedice po sigurnost građana Zagreba i svih njegovih posjetitelja, bez obzira na njihovo nacionalno podrijetlo i vjersku opredijeljenost. 

Leković u priopćenju također ocjenjuje da u ovom slučaju nije riječ o novinarskom radu, ni o šali, već o, kako navodi, “krajnje neodgovornom i zabrinjavajućem javnom istupu”.

“Smatramo da bi svi medijski akteri u svakom trenutku morali imati na umu kako je tanka granica između verbalnog i stvarnog nasilja, i da širenje netolerancije, nacionalne i svake druge isključivosti u javnom prostoru, koje u manjoj ili većoj mjeri godinama u njemu egzistiraju, nisu nikakve video igrice niti rasprave u gostionicama. HND stoga ponovno poziva novinare i sve odgovorne u medijima, javnima i komercijalnima, da svoj posao obavljaju odgovorno, i da budu svjesni svoje društvene moći, čija zloupotreba lako može dovesti do neželjenog nasilja”, naveo je Leković.

Autor emisije “Markov trg”, Marko Jurič večeras je medijima uputio javnu izjavu, u povodu reakcija na njegovu emisiju na Z1 televiziji u kojoj, uz ostalo, navodi da je “želio otvoriti temu četništva u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a na osnovu nepobitnih dokaza pjevanja četničkih pjesama najvišeg klera, objavljenih na youtubeu”.

Srpsko narodno vijeće (SNV) najavilo je, pak,  za četvrtak konferenciju za novinare naslovljenu – “Govor mržnje u TV emisiji ‘Markov trg’ “. 

Za Libelu Marko Jurič: ‘Ne znam jesu li ustaše i četnici jednaki zločinci. Nisam povjesničar.’

Marko Jurič, urednik i voditelj emisije ‘Markov trg’ i kolumnist desno orijentiranog portala Direktno.hr, u javnosti je poznat kao osoba koja redovito promovira netoleranciju prema Srbima i njihovim institucijama u Hrvatskoj. Iako se zabrana i kažnjavanje takve vrste medijskog sadržaja propisuje Ustavom i čitavim nizom zakona RH, Jurič iz tjedna u tjedan neometano koristi sve radikalniji govor mržnje”; ovim riječima počinje poziv na konferenciju za medije Srpskog narodnog vijeća.

A evo što je Marko Jurič izjavio u svojoj emisji Markov trg na televiziji Z1, emitiranoj 12. siječnja:

 “Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom budite oprezni budući je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘pazi oštar četnik u blizini’.”

Marka Juriča nazvale smo i pitale misli li da je prekršio Zakon o suzbijanju diskriminacije.

“Suzbijanje diskriminacije?Hm..ne znam. (smijeh) Ne znam. Diskriminacije koga?”, rekao je Jurič.

Inače, u članku prvom Zakona o suzbijanju diskriminacije pojašnjenja je njegova svrha – Zakonom se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Pitale smo ga potom misli li da je koristio govor mržnje.

Ne može, ne. Ja sam postavio pitanje o četnicima, kako se može veličati četništvo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i zatražio sam da se Srpska pravoslavna crkva o tome odredi, da se izjasni – da li podupiru četništvo ili ne podupiru, ne.”

Nastavio nam je nakon toga pojašnjavati kako je u svojoj emisiji pustio nekoliko video spotova na kojima se vidi da “srpski pravoslavni četnici” pjevaju četničke pjesme, veličaju popa Đujića, Dražu Mihajlovića, a naglasio je da se u drugom spotu vidi kako “uče djecu da pjevaju te pjesme”.

“Neka se kaže, mi podržavamo četništvo ili mi ne podržavamo četništvo. Ništa drugo.”, rekao je Jurič.

Zanimalo nas je misli li Jurič da se građani i građanke koje prolaze Cvjetnim trgom u Zagrebu nalaze u nekoj stvarnoj opasnosti. Naime, u odjavi emisije predložio je da bismo Cvjetni trg mogli obilježiti tablama “pazi, oštar četnik u blizini”.

Teoretski postoji mogućnost“, odgovara nam Jurič. “Gledajte, mi ne znamo dokle to seže. Ako su na internetu izašla dva video spota mi ne znamo gdje je… što je zapravo u dubini, što se nalazi u unutrašnjosti sustava. Trebali bi se izjasniti sami.”, dodaje.

Napomeno nam je kako je Srpska pravoslavna crkva 2005. godine proglasila svetim dvojicu svećenika te crkve koji su bili četnici, a kaže “prema iskazima svjedoka koji su bili tamo poprilično zakrvavili ruke u Crnoj gori”.

“Zato trebamo vidjeti koje stavove ta crkva poštuje i vrednuje”, kazao je Jurič.

Zanimalo nas je mislili li Jurič da se zbog tih izdvojenih slučajeva može okarakterizirati cijeli narod, a Jurič je odgovorio kako ne govori o “narodima, već o četnicima”. “Ja želim da se izbjegnu te nejasnoće, neka oni kažu da su to usamljeni slučajevi. Neka kažu da je to tako i kraj priče”, rekao je Jurič.

O hrvatskim biskupima, ustašama i četnicima 

S obzirom na to da su, primjerice, dva biskupa potpisala peticiju kojom se tražilo da se “Za dom spremni” uvede kao službeni pozdrav Hrvatske vojske, zanimalo nas je što Jurič misli o biskupima koji pokušvaju relativizirati zločine u NDH ili ustaše.

“Ne znam, mislim, to ovisi o slučaju. Treba konkretni slučaj, to su principi i onda se odnosite prema konkretnom slučaju. Ne znam na koje mislite, treba vidjet o čemu se točno radi.”, rekao nam je Jurič.

S obzirom na to da je sam gospodin Jurič spomenuo riječ konkretno, konkretno pitanje je i dobio, a ono je glasilo – “Mislite li da su u jednakoj mjeri zločinci i ustaše i četnici?”

Nemam pojma. (smijeh) Nisam vam ja neki povjesničar, tak da vam to ne mogu odmjeriti tko je veći tko je manji. Evo, ja sam se bavio problemima četnika, ne mogu vam odmjeriti tko je veći tko je manji.”

Na kraju smo pitale gospodina Juriča što misli da će biti rečeno na sutrašnoj konferenciji za medije koje organizira Srpsko narodno vijeće.

“Nemam pojma, valjda će se izjasnit o tome, da li oni stoje iza četništva ili ne stoje. Nadam se da će se ograditi od tih četničkih pjevanja i veličanja četništva i da će reći da oni ne stoje iza toga, to nije naša niti politika niti ideja niti naš vrijednosni sustav.”, reko je Jurič.

Na kraju je zaključio kako “kršćanstvo ne bi smjelo imati elemente zagovaranja ljudi koji su prekršili Božju zapovijed ‘ne ubij'”.

Mi se, pak, nadamo da će sutrašnja konferencija za medije imati elemente zagovaranja poštivanja ljudskih prava svih osoba, elemente osude govora mržnje i promoviranja netrpeljivosti.

Pokrenuta hitna procedura u Agenciji za elektroničke medije

Podsjećamo, u emisiji su gostovali publicist Damir Borovčak  i povjesničar Josip Jurčević, a nakon što je snimka emisija postala dostupna na Youtubeu na društvenim mrežama počela se dijeliti zamolba za prijavom ovako otvorenog govora mržnje –pridužbu Agenciji za elektroničke medije zbog širenja govora mržnje, pokretač te inicijative Igor Mirković pozvao je sve koji osjećaju istu potrebu da to učine. Čini se kako je akcija urodila plodom.

Za RSE cijeli slučaj komentirala je predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić:

Mi smo održali izvanrednu sjednicu i pokrenuli smo hitnu proceduru, a to je da se u roku od 48 sati traži očitovanje nakladnika Z1 vezano za tu emisiju što se tiče govora mržnje. Vidjet ćemo što će nakladnik reći, i – kako mi sami ne možemo ići dalje od očitovanja – predat ćemo cijeli postupak Državnom odvjetništvu

CŽS: Opasno je nasilje nad ženama svoditi na kulturalne razlike ‘došljaka’

Izjava Centra za ženske studije u povodu masovnih incidenata protiv žena u Njemačkoj i njihove političke instrumentalizacije usmjerene protiv izbjeglica i migranata (uz podršku Ženske mreže i Inicijative Dobrodošli)

Svjedočili smo tijekom novogodišnje noći seksualnom nasilju kao i političkom nasilju protiv žena u Njemačkoj, nasilju koje osuđujemo, i želimo upozoriti da reakcije na događaje dodatno otežavaju položaj izbjeglica i migranata u Europi.

Događaje u Njemačkoj treba ponajprije osuditi, ali ih i razumjeti u političkom kontekstu i usprotiviti se  generaliziranju o nasilnicima koji su isključivo “mladi muškarci iz sjeverne Afrike ili arapskog prostora”.

Reakcije ne samo u Njemačkoj već širom Europe u najmanju su ruku dvolične: isti oni koji rijetko osuđuju nasilje protiv žena u vlastitim sredinama danas se prikazuju kao ‘dušebrižnici’  i umjesto da osuđuju pojedince koji su počinili napade, a time i kaznena djela protiv žena,  počinitelje poistovjećuju s muslimanskom zajednicom i time utječu na javno mnijenje spram  rješavanja izbjegličke krize. Opasno je pritom svoditi seksizam i s njime povezano nasilje protiv žena na kulturalne razlike ‘došljaka’, ne postavljajući primjerice pitanja o socijalnom i društvenom statusu, o razini obrazovanja, o motivima takvog ponašanja itd. Poistovjećivanje grupe nasilnika s određenom religijom i etnicitetom nedopustivo je u demokratskim zemljama, a valja preispitati koliko je u zapadnoj kulturi i dalje duboko ukorijenjen seksizam, što je bilo vidljivo nakon napada na žene  iz ‘uputa’ ženama kako da se ponašaju u javnom prostoru – pri čemu se odgovornost za neke buduće napade ostavlja ženama. Trebamo upozoriti na političke izvore seksizma, a ne one kulturalne, kao i preispitati izvore seksizma u svim religijama, jer u islamu je seksizam prisutan jednako kao i u katoličanstvu ili drugim religijama. Strukturalno  nasilje u podlozi je svakog odnosa moći, kapitalizma i globalizacije, a nasilnici i zlostavljači iz Kölna građani su tog istog globalnog svijeta.

Znamo da žene rijetko prijavljuju nasilje zbog brojnih nepovoljnih zakonskih odredbi, kako u Njemačkoj tako i kod nas, a nakon napada u Kölnu broj prijava seksualnog zlostavljanja i napada je povećan, što ukazuje na to koliko javna rasprava o seksualnom nasilju nad ženama ima ohrabrujući učinak, ali s druge strane uvelike zabrinjava činjenica što se ta rasprava rasplamsala upravo zbog podrijetla počinitelja od kojih većina nisu Nijemci te tobožnjih nepremostivih kulturalnih razlika.

Pridružujemo se njemačkim i svjetskim feministkinjama u osudi napada u Kölnu i solidarno želimo ukazati i na globalni problem nasilja kojemu su žene svakodnevno diljem svijeta izložene bez obzira na dob, podrijetlo ili socijalni status. Ovom prilikom osuđujemo i nasilje nad ženama u Hrvatskoj – godina još nije ni počela, a već svjedočimo ubojstvima žena i zahtijevamo da i počinitelji budu kažnjeni bez obzira na podrijetlo ili socijalni status. 

Voditelj emisije na Z1: ‘Pazite na Cvjetnom trgu da ne bi četnički vikari izveli svoj krvavi pir’

“Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom budite oprezni budući je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘pazi oštar četnik u blizini’, tim je riječima urednik i voditelj emisije Markov trg, na televiziji Z1, Marko Jurič zaključio svoje prosipanje mržnje i netrpeljivosti provučeno kroz cijelu emisiju emitiranu prošlog tjedna.

U emisiji su gostovali publicist Damir Borovčak  i povjesničar Josip Jurčević.

Sa Facebook stranice navede emisije izdvajamo pitanje voditelja emisije Marka Juriča, povjesničaru Josipu Jurčeviću za kojega je više medija do sada pisalo kako se zajedno sa Ivom Bancem nalazi na užoj listi za izbor novog glavnog ravnatelja HRT –a.

“Treba spomenuti da je Srpska pravoslavna crkva 2005. godine proglasila dvojicu srpskih četničkih zločinca Milorada Vukojičića zvani pop Maca (deminutiv od macola) ili pop Koljač i četnika Slobodana Šiljka svecima. Kako razumjeti da se u centru Hrvatske koja je ratovala s četnicima nalazi crkva koja veliča i proglašuje svetima te četnike, a čiji zagrebački mitropolit pjevanjem veliča četnike?”, pitao je Jurič.

U srcu hrvatske metropole, to je potpuno evidentno, uz pomoć najvažnijih hrvatskih institucija priprema se ponavljanje masakra, klanja od strane mitraljezaca u odorama svećenika i sl. Trebalo bi vidjeti taj multimedijalni projekt terora iz osamdesetih u kojemu je sudjelovala upravo ta Srpska pravoslavna crkva’, izjavio je Josip Jurčević.

Nakon što je snimka emisija postala dostupna na Youtubeu na društvenim mrežama počela se dijeliti zamolba za prijavom ovako otvorenog govora mržnje – Igor Mirković na svojem je profilu napisao da je sam upravo podnio pridužbu Agenciji za elektroničke medije zbog širenja govora mržnje te pozvao sve koji osjećaju istu potrebu da to učine.

Prijavu Agenciji za elektroničke medije možete podnijeti na adresi: http://www.e-mediji.hr/hr/gradjani/prituzbe-gradjana/

Kamensko služi da Josipović, Bandić i Kolinda peglaju obraze

Procjenjuje se da je u posljednjih sedam godina izgubljeno oko 182 tisuće radnih mjesta, no gotovo ni jedno bivše postrojenje neke nekad jake tvornice ili bivše radnike koji su krenuli od početka, toliko ne posjećuju političari kao što je to slučaj kod radnica Kamenskog.

Sprega medija, tajkuna, politike i inspektora

Bivši predsjednik Ivo Josipović poklonio je stroj radnicama Kamenskog, a za potrebe predizborne kampanje platio je šivanje jakni. I zagrebački gradonačelnik Milan Bandić poklanjao je strojeve radnicama Kamenskog i to dvije šivaće mašine. Krug visoke politike zatvorila je jučer predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je radnicama Kamenskog poklonila – peglu. 

No, zašto baš Kamensko? Možda upravo zato jer priča o uništavanju tvornice Kamensko nikada nije bila priča o lošoj pripremi za nove tržišne uvjete poslovanja, niti priča o nestalim radnim mjestima u vrtlogu svjetske ekonomske krize, a nije niti nesnalaženje s novim tehnologijama.

Ne! Uništavanje tvornice bila je jasna sprega politike, medija, tajkuna i istražnih organa kao bi se zbog profita uništila tvornica te da bi se na kraju sve zataškalo. Pipci afere išli su od Miroslave Kutle, pa do medijskog magnata Ninoslava Pavića, a svoje prste imao je i Ivica Todorić dok DORH već godinama radi na općem dojmu da se nešto – radi.

Iza Josipovića se skrivali, a Bandić crtao planove

Pokloni i odlasci radnicama Kamenskog nisu ništa drugo nego pranje savjesti. Bivši predsjednik Josipović bio je onaj iza kojeg su se skrivali glavni akteri uništavanje tvornice, gradonačelnik Bandić zaslužan je da prolazak Prostornog plana prema kojem je umjesto tvornice predviđena poslovno stambena zgrada, a Grabar Kitarović dolazi na kraju, tek potvrditi to jadno sumorno stanje. 

“Ovo je jedan simboličan način koji sam htjela ukazati vam poštovanje, ali ohrabriti i dati vam vjetar u leđa da postanete primjerom u Hrvatskoj kako treba raditi”, rekla je jučer predsjednica Kitarović. Nevjerojatno je da predsjednica vidi primjere u radnicima “kako treba raditi” i to šest godina nakon što institucije i dalje nisu odradile posao tko je i za čiji interes uništio tvornicu.

Predsjednica se više puta i ogradila tvrdeći da je ona samo tu da podigne poduzetnički duh i zbog poštovanja prema “svakome tko želi otvoriti novi posao”.

Što bi to trebalo značiti? Kada vas okradu, gurnu na ulicu, zaboravite na vaš novac i krenite iz početka? Zaboravite sve što je bilo? Je li to poruka predsjednice?

Od kada je pegla vjetar u leđa

No, zar ne bi pravi vjetar u leđa radnicama Kamensko bilo zapravo rasvijetljavanje slučaja Kamensko? Jasno prozivanje imena koji su se poigrali sa stotinama sudbina radnica i inzistiranje da se pravosudno-policijsko-dorhovska trakavica napokon i završi?  Nisu pokloni radnicama Kamenskog posveta poduzetničkom duhu, nego nečista savjest da ni u doba vladavine HDZ-a, a ni SDP-a nije napravljeno ništa da se otimačina i masovni odlazak na ulice zaustavi i sankcionira. 

Podsjetimo, ključnu ulogu u razbijanju tvornice imala je tvrtka Dalta, kojoj je podignuta vrijednost s projektom višegodišnjeg nasada jabuka. Voćar Krpina u policijskoj je istrazi potvrdio da projekt s jabukama nikad nije bio u planu. Tvrtka je preko noći s vrijednosti od 120 tisuća kuna porasla na 33,6 milijuna kuna. “Nabildanu” Daltu kupila je u lipnju 2008. godine tvrtka Vilinske poljane, kada je 13 tvrtki dionice prodalo Davoru Vlajčeviću za iznos od 29,7 milijuna kuna. Iako je tvrtka Vilinske poljane zadnju transakciju kupovine obavila 4. lipnja, već sljedeći dan Dalta je prodana Ninoslavu Paviću, točnije njegovom poduzeću Com.com, za 33,6 milijuna kuna.

Evo kako je tvornica uništena

Pavić je na sebe prebacio Daltu u travnju 2012. godine godine, a Dalta je opet prebačena na Vlajčevića u rujnu iste godine za 33,6 milijuna kuna. Upravo tog mjeseca Pavić  je preuzeo u suvlasništvo i tvrtku Vilinske poljane od Vlajčevića. Dio novca od te operacije završio je privatnom računu, a dio na računima pet poduzeća koja su potom  dala pozajmicu Kamenskom, kako bi mogla upisati zabilježbu na imovinu tvrtke.

U vrijeme dok je Pavić javno poručio da nema veze s agonijom radnica Kamenskog, otkrili smo da je upravo on vlasnik Vilinskih poljana, firme koja je polagala pravo na veliki dio zemljišta tvornice Kamensko.

“Predsjednik je rekao da će nam pomoći da se slučaj Kamensko riješi. Ali ništa nam nije pomogao. Od njega nismo ništa dobili, niti je išta pokrenuo. Svi smo čekali samo da se maknemo, da ne dolazimo više gore na Pantovčak”, govorila je Danica Sabljak, bivša radnica Kamenskog. Ravnatelj policije Oliver Grbić prozvao je glavnog bivšeg državnog odvjetnika Mladena Bajića zbog zaustavljanja istrage u Aferi Kamensko. Tako je spomenuo i ulogu predsjednika Hrvatske u zaustavljanju istrage. 

“Govorim o trokutu između predsjednika Ive Josipovića, tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i Ninoslava Pavića”, rekao je Grbić. 

[VIDEO] Voditeljica Kamenskog govori o političkom iskorištavanju

*Članak je prvotno objavljen na portalu Index.hr.

Povezana teme: Novi početak – Otvoreno Kamensko

                              

Nagrada Simone de Beauvoir gradonačelnici Lampeduse – Giusi Nicolini

Nagrada Simone de Beauvoir ustanovljena je 2008.godine, s prvenstvenom namjerom da bude dodjeljivana osobama koje se bore na putu jednakosti žena i muškaraca. To je i očekivani cilj  nagrade koja nosi ime jedne od najpoznatiji europskih i svjetskih feministkinja koja je svojim radom i djelom obilježila našu epohu.

I jedan otok je postao poznat u svijetu – talijanski otok Lampedusa, na čije obale svakodnevno pristižu bjegunci od rata i bijede, i u čijim vodama je našlo smrt na tisuće izbjeglica.

Da li je de Beauvoir ikada mogla i pomisliti da će nagrada koja nosi njeno ime biti uručena u tako strašnim okolnostima, i za napore na spašavanju brodolomnika života? Poznavala je imaginarij (slovom i slikom) vezan za brodolomnike ‘Titanika’, ‘Splava Meduze’ i drugih, poznavala je nedjela fašizma i posljedice toga sustava, ali da će se Europa pretvoriti u ‘sustav’, tvrđavu zatvorenu za one koji su siromašni i traže spas, to nije mogla pretpostaviti.

Sigurno je da se puno osoba angažiralo na spašavanju izbjeglica, ali jedno od najsjajnijih imena na tom uzburkanom moru je ime gradonačelnice Lampeduse – Giusi Nicolini. Ove godine nagrada je dodijeljena njoj, ženi koja je otvorila vrata grada, vrata svoga otoka – svim utopljenicima koji danomice pristižu sa južnih i istočnih obala Mediterana. Njene raširene ruke i zagrljaj zaslužili su ovogodišnju prestižnu nagradu.

Solidarnost i hipokrizija

Predsjednica žirija za dodjelu nagrade Julia Kristeva kratko je obrazložila odluku: “Dolje je zovu lavica”.  

Giusi Nicolini ima 55 godina, a gradonačelnica Lampeduse je od 2012. godine, grada i otoka koji kao rijetko koje mjesto na planeti svjedoči egzodusu i strašnim patnjama i stradanjima siromašnih stanovnika/ica Afrike i ratom pogođenih zemalja – Libije, Sirije, Malija, Palestine i drugih. Svoj doprinos komentirala je ovako:  ” Migracija je najstariji i najefikasniji način da se preživi. A Lampedusa svjedoči do kojeg su stupnja porušena ljudska prava, kako migranata i migrantkinja, tako i lokalnog stanovništva. Europska politika je u hipokriziji.”

Nagradu Simone de Beauvoir pokrenula je francuska filozofkinja Julija Kristeva 2008. godine, u povodu 100 godišnjice rođenja Simone de Beauvoir (09. siječnja 1908).

Dosadašnji laureati ove nagrade su: 2008 : Taslima Nasreen, Indija; 2009 : Kampanja “Milijun potpisa protiv diskriminacijskih zakona za žene u Iranu; 2010 : Ai Xiaoming, profesorica Universiteta Sun Yat-sen i Guo Jianmei, Universitet u Pekingu; 2011: ruska književnica Ljoudmila Ulitskaja; 2013: Pakistanska djevojčica Malala Yousafzai2014: povjesničarka Michelle Perrot, “francuska pionirka povijesti žene i roda“; 2015 : Nacionalni Muzej žena i umjetnosti u Washingtonu, kao jedini muzej u svijetu posvećen ženskoj umjetnosti i stvaralaštvu.

Iznos nagrade je 20 tisuća eura.

Uručenje nagrade čelnici Lampeduse ujedno je simboličko i stvarno skretanje fokusa javnosti na problem migracije iz Afrike i s Bliskog istoka u Europu, ujedno je ukazivanje na nedosljednost i prijetvornost europske politike, čije nedostatke nadomještaju enormnim naporima ljudi ‘na terenu’ – oni koji žive na europskim južnim obalama i granicama. Ujedno su to narodi koji imaju vlastitu povijest migriranja (u Ameriku, Latinsku Ameriku i drugdje), te nose kroz svoje obiteljske i zavičajne povijesti osjećaj i empatiju za slične stradalnike. Tome naslijeđu pripada i djelovanje ovogodišnje dobitnice nagrade Giusi Nicolini.

Jer, biti migrant/kinja znači naći se na splavu života, naspram sila prirode, društva, kultura, zakona, prijetvornih politika.Naići na tome putu na ruku spasa, pitanje je života, i dostojanstva. Ili, da interpretiramo samu Simone de Beauvoir i njenu izreku “Ženom se ne rađa, ženom se postaje” u danas toliko potrebnu spoznaju i potvrdu ljudskog: “Čovjekom se postaje” – spašavanjem čovjeka (migranta).

{slika}

Najava katastrofe

Postoji jedna slika i jedan događaj (kao njena inspiracija) koji potresa svijet kroz zadnjih stotinu godina i koji je je najavio današnju katastrofu izbjeglištva i stradanja na Sredozemlju – to je Géricault i njegov ‘Splav Meduza’. Slika prikazuje nadljudske napore brodolomnika da se odupru i savladaju sile prirode, u potpuno neravnopravnoj, bezizglednoj borbi. No, još je snažniji i važniji realni događaj koji stoji iza ove potresne, istinite priče: dana 2. srpnja 1816. godine francuska fregata ‘Meduza’ je udarila u greben nadomak zapadnoafričke obale. Kapetan i njegovi časnici su se ukrcali na čamce za spašavanje sa samo nekolicinom putnika. Ostalih 149 putnika i članova posade je ukrcano na improvizirani drveni splav koji je kapetan vezao za čamce za spašavanje, da bi ih kasnije otkačio i napustio. Sljedećih trinaest dana splav ‘Meduza’ je prošao kroz pakao smrti, bolesti, pobune, gladi i kanibalizma. Samo je petnaest ljudi preživjelo ovu plovidbu. Géricault se osjetio pozvanim da ustane protiv ovog licemjerstva i napravi sliku o borbi čovjeka protiv prirode i društvene nepravde.

A danas Lampedusa –  Egejsko more, Sredozemno more – vode u kojima se svakodnevno ponavljaju slike sa splava ‘Meduze’, na kojima se ponavlja nepravda. Pri tome, ne vidimo tko je kapetan i tko je odgovoran za ovu ljudsku katastrofu ogromnih razmjera. Nema novih slika i slikara/ica koji bi prikazali dramu i probudili srca. Pred TV ekranima gube se slike realnosti i zamjenjuju ih fikcija i interpretacija.