Akcija MMH i GOOD inicijative povodom Međunarodnog dana mladih

Mreža mladih Hrvatske (MMH) i Inicijativa za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo (GOOD Inicijativa) pozivaju na javnu akciju povodom obilježavanja Međunarodnog dana mladih, koja se održava u srijedu 12. kolovoza u 11 sati na Trg Petra Preradovića u Zagrebu.

Cilj je ove akcije tematizirati opći položaj i ulogu obrazovanja u Hrvatskoj te najaviti kampanju o građanskom odgoju i obrazovanju, koju GOOD inicijativa započinje u rujnu, stoji u priopćenju za medije. Kampanjom se želi potaknuti rasprava o važnosti građanskog odgoja i obrazovanja među građankama i građanima.

Javna akcija obuhvatit će i informiranje građanki i građana o ulaganju u obrazovanje te važnosti uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja. 

 

Otrčala maraton za destigmatizaciju menstruacije

“Ako moram sažeti, maraton je za mene bio o obitelji i feminizmu”, napisala je Kiran Gandhi, inače profesionalna bubnjarica koja je i diplomirala ekonomiju na Harvardu, koja je na ovogodišnjem Londonskom maratonu u travnju privukla pažnju medija jer je čitav maraton otrčala bez tampona dok joj je menstrualna krv curila niz noge.

Gandhi, koja je trčala maraton kako bi prikupila pomoć za žene oboljele od raka dojke, objasnila je da je dobila menstruaciju noć prije maratona, ali da je odlučila da neće nositi tampon dok bude trčala. “Ako postoji jedna osoba s kojom se društvo neće zajebavati, onda je to trkačica maratona. Ako postoji ijedan način za nadilaženje opresije, onda je to trčati maraton na koji god način želite”, napisala je Gandhi.

Na maratonu seksizam može biti pobijeđen. To je mjesto gdje je stigma menstruacije nebitna i mjesto na kojem možemo iznova pisati pravila koja same odaberemo. Mjesto gdje je na prvom mjestu ženina udobnost, a ne udobnost promatrača”, piše Gandhi.

Objasnila je da je trčala maraton iz nekoliko razloga. “Trčala sam dok mi je krv curila niz noge za sestre koje nemaju pristup tamponima i za sestre koje, unatoč grčevima i boli, skrivaju menstruaciju i prave se da ne postoji. Trčala sam da bih rekla da postoji i da ju mi svladavamo svaki dan. Maraton je bio radikalan i apsurdan i krvav na način na koji nisam mogla ni zamisliti prije dana utrke”, objasnila je Gandhi.

Zapatistička revolucija: Kako su žene ustale protiv patrijarhata, kapitalizma i kolonijalizma

Nakon stoljeća ugnjetavanja, u Chiapasu u Meksiku ustalo je nekoliko glasova neslaganja da bi se to uskoro pretvorilo u pokret s tisućama ljudi – Zapatisti/ce. Compañeras, knjiga Hilary Klein, prenosi priče Zapatistica koje su prebrodile nevolje i ojačale svoje zajednice te izgradile pokret s globalnim utjecajem.

Ovaj ulomak je iz uvoda Compañeras: Priče Zapatistica:

Nakon što su nas posjetili nekoliko puta, počeli su nam objašnjavati svoju borbu: za što se bore i protiv koga se bore. Rekli su nam da postoji riječ koju možemo koristiti kako bi pokazale svoje poštovanje jedne prema drugima, a ta riječ je compañeros compañeras. Izreći tu riječ značilo je da ćemo se zajedno boriti za našu slobodu.

– ARACELI i MARIBEL, Zapatistice iz regije La Realidad

1980-ih nepoznate su doktorice i učitelji, stigli u Aracelinu i Maribelinu zajednicu u džungli i počeli ispitivati seljake i seljakinje zašto su plaćeni po tako niskim cijenama prilikom prodaje svoje kave i kukuruza. Ovi su stranci govorili o temeljnim nepravdama između bogatih i siromašnih i lošem tretmanu kojeg je njihova autohtona zajednica trpjela više od petsto godina. Rekli su im da i žene imaju prava. Seljanke poput Araceli i Maribel riskirale su i pridružile se “organizaciji”. Sudjelovale su na tajnim noćnim sastancima i regrutirale svoje susjede. Neke su napustile svoje domove da bi živjele u planinama i postale pobunjenice – pridruživši se borbenoj vojsci sastavljenoj od autohtonog stanovništva koja se razvijala u Chiapasu, meksičkoj državi na jugu zemlje.

1. siječnja 1994. je Ejército Zapatista de Liberación Nacional (Zapatistička vojska nacionalnog oslobođenja, EZLN) privukla svjetsku pažnju kad je organizirala ustanak zahtijevajući pravdu i demokraciju – suprotstavljajući se meksičkoj vladi i globalnom kapitalizmu u cjelini. EZLN je dobila naziv po Emilianu Zapati, heroju Meksičke revolucije, i preuzela njegove zahtjeve za tierra y libertad (zemljom i slobodom). Od svojeg formiranja 1983. do ustanka 1994. Godine EZLN je bila tajna organizacija. Od tog kratkog naoružanog ustanka, EZLN je postala osobito poznata po svojoj mirnoj mobilizaciji, dijalogu s građanskim društvom i strukturama političke, ekonomske i kulturne autonomije. Tijekom desetljeća prije i tijekom desetljeća poslije ustanka, žene iz majanskih sela, koje su pripadale EZLN-i, doživjele su dramatične promjene u svojim životima, zajednici i razini političke participacije i vođenja.

{slika}

Ljudi diljem svijeta inspirirani su slikama Zapatistica: Major Ana María koja nosi crnu skijašku masku i smeđu uniformu vodi trupe tijekom ustanka; Comandanta Ramona stoji uz Subcomandante Marcosa tijekom mirovnih pregovora s meksičkom vladom; Comandanta Ester, zamotana u bijeli šal i s vijenacem od cvijeća traži od meksičkog Kongresa poštivanje prava i kulture autohtonog stanovništva. Dostojanstvo ovih žena, suprotstavljeno stoljećima obilježenima rasizmom i eksploatacijom, utjelovljava sve ono što zapatistički pokret predstavlja – otpor marginaliziranih i zaboravljenih protiv moćnih. Seljanke su postale ratnice, majke su postale vođe revolucije – desetci, stotine, tisuće Zapatistica s crvenim maramama koje im pokrivaju lica i skrivaju njihove individualne identitete i dugim crnim pletenicama okupilo se sa šakama u zraku. Marširale su, organizirale i posijale sjeme – i stvarno i simbolično. Ustale su protiv meksičke vojske i protiv vlastitih muževa. Promijenile su vlastite živote i promijenile su svijet oko sebe.

Od borbe za građanska prava u Sjedinjenim Državama, Sandinističke revolucije u Nikaragvi, kampanje protiv apartheida u Južnoj Africi do Arapskog proljeća na Bliskom istoku, žene su se borile rame uz rame s muškarcima za slobodu svojih ljudi. Žene su bile važne akterice i bitno doprinijele društvenim pokretima i nacionalnim oslobođenjima diljem svijeta. Mnogi od tih pokreta su, iako nisu bili prvenstveno ženski pokreti, stvorili nove mogućnosti za žene i potaknuli promjene u njihovim životima. Istovremeno, žene su se gotovo uvijek suočavale s diskriminacijom u tim organizacijama i često su se morale boriti za to da se prava žena uključe u viziju pravednog društva. Ova dvostruka i međuovisna veza između oslobođenja žena i društvenih revolucija prikazuje da društvene borbe ne mogu postići kolektivno oslobođenje za sve ljude bez da se pozabave i patrijarhatom i, shodno tome, sloboda žena ne može biti odvojena od rasne, ekonomske i društvene pravde.

Zajednice autohtonog stanovništva koje sačinjavaju EZLN kroz povijest su bile suočene s ekstremnim nejednakostima: ekonomskim, zbog ostavština kolonijalizma i načinu raspodjele zemlje i bogatstva u Chiapasu; političkim, zbog isključivanja iz donošenja odluka na državnoj i lokalnoj razini; i društvenim, zbog rasizma prema autohtonim narodima i manjka osnovnih usluga poput zdravstva, obrazovanja, električne energije i pitke vode. Žene su se suočavale i s diskriminacijom na temelju roda. Riječima Comandante Ester, iz govora koji je dala na središnjem trgu Mexico Cityja 2001. godine: “Ugnjetavane smo na tri načina: jer smo siromašne, jer smo pripadnice autohtonih naroda i jer smo žene”. Ova povijest marginaliziranja uzrok je velikih promjena koje su se dogodile na teritoriju Zapatista/ica.

Danas je zapatistički pokret prisutan na cijelom istočnom teritoriju Chiapasa, s tim da EZLN većinu podrške crpi iz ruralnih sela s autohtonim stanovništvom. Podrška Zapatistima/cama dolazi od građana i zajednica koje pripadaju EZLN-u. Meksičke novine El Universal javljaju da zapatistički pokret ima podršku otprilike 250.000 ljudi, što predstavlja oko 22% autohtone populacije u Chiapasu.

{slika}

Zapatistički teritorij nije “oslobođen teritorij” u tradicionalnom smislu u kojem gerilske vojske stječu kompletnu kontrolu nad određenim područjem. Meksička vojska je uvelike prisutna diljem regije, a na zapatističkom teritoriju ima i zapatističkih i ne-zapatističkih sela, dok su neka po tom pitanju podijeljena. Doduše, postoje jasne granice zapatističkog teritorija i to je značajno jer u ovom malom dijelu svijeta Zapatisti/ce eksperimentiraju s vladavinom koja funkcionira neovisno o postojećoj državi i federativnom sustavu, s alternativnim obrazovanjem i infrastrukturom zdravstva te s ekonomskim sustavom koji je baziran na suradnji, solidarnosti i jednakosti.

Mala zapatistička sela mogu imati desetak obitelji, dok veća sela imaju stotinjak obitelji ili više. Zapatističke zajednice organizirane su u autonomne općine koje funkcioniraju poput okruga. Svaka autonomna općina ima od desetak do stotinjak sela. EZLN je povukla vlastite granice koje odgovaraju području na kojem imaju podršku te su često definirane geografijom: primjerice, sva sela oko nekog kanjona.

Četrdesetak  EZLN-inih autonomnih općina organizirane su u pet regija koje Zapatisti/ce zovu “zone”. Svaka regija ili zona se obično se naziva po imenu sela koja su Caracoles (prije nazivano Aguascalientes), sjedišta autonomne regionalne vlade. Morelia, La Garrucha i La Realidad nalaze se u kanjonima koji se protežu istočno prema lakandonskoj džungli i, otprilike odgovaraju službenim općinama Altamirano, Ocosingo i Las Margaritas. Oventic je u centru planinskog kraja Chiapasa, blizu kolonijalnog grada San Cristóbal de las Casas, a Roberto Barrios je na sjeveru, blizu majanskih ruševina Palenque.

U siječnju 2014. obilježila se dvadeseta godišnjica zapatističkog ustanka i trideseta godišnjica formiranja EZLN-e kao tajne organizacije. U zadnja tri desetljeća, utjecaj zapatističkog pokreta može se vidjeti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Zaposjedanje zemlje koje je krenulo nakon ustanka iz 1994. – kad su Zapatisti/ce okupirali velike rančeve i dodijelili/e ih seljacima bez zemlje – utjecalo je na raspodjelu bogatstva u istočnom Chiapasu i nastavilo je utjecati na životne uvjete onih zapatističkih zajednica koje se bave poljoprivredom na ponovno stečenoj zemlji. Većina zapatističkih sela je i dalje siromašna, ali su sela doživjela neka konkretna materijalna poboljšanja. Stvaranje autonomije autohtonog stanovništva od strane Zapatista/ica značilo je da su ruralna sela u Chiapasu dobila mogućnost osnovne zdravstvene njege i obrazovanja, što im je prije bilo onemogućeno. Zapatisti/ce provode samoodređenje autohtonih zajednica kroz autonomna sela i regionalne vlade i vraćaju resurse u svoje zajednice kroz ekonomske zadruge koje organiziraju proizvodnju dobara.

Na nacionalnoj razini, EZLN je 1996. s meksičkom vladom potpisala Sporazume iz San Andrésa koji su prepoznali prava autohtonog stanovništva i obećali im autonomiju. Zapatistički pokret nedvojbeno je pomogao u zaustavljanju sedamdesetogodišnje vladavine jedne stranke u Meksiku kad je Partido Revolucionario Institucional (Institucionalna Revolucionarna Stranka, PRI), koja je monopolizirala državnu moć od vremena Meksičke revolucije, izgubila predsjedničke izbore 2000. godine. I, kroz nacionalnu mobilizaciju i dijalog s drugim dijelovima populacije, EZLN je zaslužan za osnaživanje meksičkog građanskog društva.

{slika}

Diljem svijeta, Zapatisti/ce pokrenuli su val solidarnosti koji je inspirirao generaciju mladih aktivista/kinja da se organiziraju i bore za povećanje društvene pravednosti u svojoj okolini. Posljedice zapatističkog pokreta na međunarodnoj je razini možda teško mjeriti, ali ne bi ga trebalo podcjenjivati. Međunarodna okupljanja organizirana od strane EZLN-e potaknula su pokrete za globalnu pravednost. Događanja inspirirana ili poticana od strane Zapatista/ica uključuju Svjetski socijalni forum (godišnji globalni forum za grassroots aktiviste/kinje i organizacije) i demonstracije protiv globalnog kapitalizma, kao što su prosvjedi u Seattleu iz 1999. godine protiv Svjetske trgovinske organizacije. Evo Morales, socijalist i prvi domorodački predsjednik Bolivije u svojim se govorima i pismima često referirao na Zapatiste/ice. Mirovni aktivisti i aktivistkinje u San Franciscu, koji/e su 2003. godine pokušavali/e zaustaviti drugi Gulfski rat, također su navodili/e Zapatiste/ice kao inspiraciju. Sa svojom ideološkom kritikom neoliberalizma i naglašavanjem važnosti participativne demokracije, EZLN-a je i preteča Occupy i “Mi smo 99 posto” pokreta koji su se pojavili gotovo dva desetljeća nakon zapatističkog ustanka. Možda najvažnije, EZLN-a nam je dala odgovor na pitanje kako će, nakon Hladnog rata, izgledati val borbi za slobodu.

Dok je EZLN-a s pravom poznata zbog svojih uspjeha, postoji i drugi, često manje slavljen, dio priče. Žensko vodstvo u organizaciji jedan je od najupečatljivijih aspekata zapatističkog pokreta. Zapatistice su pobunjenice, političke vođe, liječnice, učiteljice i ključne akterice u autonomnom ekonomskom razvoju. Sudjelovanje žena u EZLN-i je pomoglo oblikovanju zapatističkog pokreta koji je, zauzvrat, otvorio nove mogućnosti za žene i doveo do dramatičnih promjena u njihovim životima. Žena koja je kao tinejdžerica bila žrtva nasilja od strane muža kojeg joj je odabrao njen otac kasnije će se uključiti u karavanu tisuća Zapatista/ica koja maršira na Mexico City u potrazi za pravima autohtonog stanovništva. Tijekom puta, upoznat će druge Meksikanke i poticat će ih da se bore za njihovo oslobođenje kao što se i ona bori. Compañeras opisuje te promjene kroz glasove žena koje su ih živjele.

Preveo i prilagodio Tomislav Mikulin

Prosvjedima obilježena godišnjica ubojstva Michaela Browna

Više od 200 prosvjednika/ica okupilo se jučer navečer u Fergusonu, Missouri, kako bi obilježili godišnjicu ubojstva nenaoružanog crnog tinejdžera Michela Browna.

Prosvjednici/e svih dobi, uključujući i djecu,  blokirali/e su promet, ali je prosvjed uglavnom bio miran, javljaju mediji. Neki su plesali/e na automobilima, neki su nosili/e transparente, a neki su uzvikivali/e parole preko megafona.

Aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava, vjerski vođe i ostali građani i građanke SAD-a okupili su se u Fergusonu, u spomen na smrt 18-godišnjeg Michela Browna, koji je bio nenaoružan u trenutku kada je na njega pucao bijeli policajac 9. kolovoza prošle godine.

Policajci su uglavnom ostali iza barikada i nisu reagirali.

Podsjetimo, smrt Browna i drugih afroameričkih muškaraca ubijenih od strane bijelih policajaca izazvala je prošle godine niz prosvjeda diljem SAD-a, što je rezultiralo jačanjem pokreta “Životi crnaca su važni”, koji je ukazao na poremećene odnose između policije i manjima u mnogim američkim gradovima.

Ferguson danas ima novog šefa policije i predsjednika gradske uprave. Obojica su Afroamerikanci. 

Savršeni odgovori na pitanja o vašem ljubavnom životu

“Večeras si solo?” Ovim je pitanjem na nedavnoj dodjeli Billboardovih glazbenih nagrada Giuliana Rancic zaskočila Jennifer Lopez. Nakon što je Lopez potvrdila da doista jest “solo”, Rancic je nastavila zapitkivati: “Nitko se ne skriva tamo u pozadini? Nitko te ne čeka unutra?” Čak i da je Lopez imala pratnju, to ne bi trebalo biti važno. Nažalost, tendencija da se u obraćanju ženama fokusira gotovo isključivo na njihove veze i zanemari njihova postignuća, vrlo je uporna. Poznate osobe na svojoj koži to osjećaju gore od ostalih, no i mi “obične” žene se kad-tad susretnemo s dosadnim pitanjima dobronamjernih prijatelj(ic)a i rođak(inj)a: “Viđaš li se s nekim?”, “Zašto ste još niste zaručili?”, “Kada je vjenčanje?”.

Ne postoji dobar razlog da popustimo pod društvenim pritiscima koji nas usmjeravaju ka vezama i braku, kao što ne postoji niti dobar razlog da na takva pitanja uopće odgovaramo. Na koncu, toliko je zanimljivijih tema o kojima bismo mogle razgovarati, osobnih postignuća koje bismo mogle slaviti – da ne spominjem da su naši ljubavni životi naša privatna stvar!

Slijedi popis 16 “strašnih” žena koja su savršenim odgovorima osujetile pokušaje zadiranja u njihove ljubavne živote.

1. Rihanna

Na pitanje bi li željela da je Ashton Kutcher (za kojega se u to vrijeme šuškalo da joj je dečko) posjeti za vrijeme turneje na kojoj je promovirala svoj novi filma Battleship (2012.), Rihanna je odvratila: “Wow, ovo je stvarno razočaravajuće pitanje… Sretna sam i solo, ako je to ono što me zapravo želite pitati”. Ne samo da takva pitanje zadiru u privatnost, već su i potpuno irelevantna, na što je pjevačica/glumica ukazala i u ranijem intervjuu kada je na pitanje što traži u muškarcu odgovorila: “Ne tražim muškarca”.

2. Cameron Diaz

U razgovoru za lipanjsko izdanje časopisa British Vogue iz 2010. godine, Cameron Diaz odbila je vlastitu sreću definirati kroz ljubavni status. Na pitanje je li zaljubljena (aluzija na njenog tadašnjeg partnera Alexa Rodrigueza) jednostavno je odgovorila: “Znate što? Da, zaljubljena sam. Zaljubljena sam u život”.

3. January Jones

U razgovoru za list New York Times glumica January Jones istaknula je da detalji nečijeg privatnog života ne bi trebali biti pod povećalom javnosti. “Žene bi trebale imati mnogo tajni… Naše je pravo da imamo tajne. O čemu bismo inače pisale memoare?”, kaže Jones.

4. Ariana Grande

Kad joj je u razgovoru za iHearRadio  Mario Lopez postavio pitanje “Jesi li solo ili si u vezi?”, Ariana Grande razgovor je skrenula na relevantne teme sljedećim odgovorom: “Volim… svoj album koji izlazi za sedam dana”. Ovo nije prvi put da je Grande uspješno izbjegla pitanja o njenom ljubavnom životu: Mattu Laueru je, naprimjer, na isto pitanje odvratila da je sretna, dok je voditelju Ryanu Seacrestu uzvratila protupitanjem: “Zašto mi to radite?”

5. Queen Latifah

U razgovoru za New York Times, Queen Latifah osvrnula se na učestala pitanja o njenoj seksualnosti: “Ne mislim da bih detalje iz svog privatnog života trebala iznositi u javnost i nije me briga misle li ljudi da sam gej ili ne. Pretpostavite što god želite. Ionako to činite”.

6. Kristen Stewart

Glasine o tome jesu li Kristen Stewart i Robert Pattinson zajedno kao da su kružile čitavu vječnost. Na okruglom stolu koji je 2009. organizirao Entertainment Weekly glumica se odbila očitovati o tim nagađanjima jer, smatra ona, ljudi će na kraju ionako misliti što žele: “Vjerojatno bih odgovorila na pitanje jesmo li u vezi da ljudi nisu radili toliku strku oko toga”.

7. Taylor Swift

U razgovoru iz 2014. godine za E! News Taylor Swift je na osobno pitanje o svom ljubavnom životu odgovorila sljedeće: “Moj je život pun ljubavi. Nisam u vezi i to mi trenutno odgovara”. Ona je solo i sretna, a uporna pitanja o svom ljubavnom životu smatra “pomalo seksističkima”, kako je 2013. izjavila za Vanity Fair.

8. Anna Kendrick

Gošća showa Anderson Cooper Live!, Anna Kendrick, na pitanje o tome zašto njene veze ne podižu prašinu u tabloidima, odgovorila je sljedeće: “Dosadna sam… Najradije ostajem kod kuće u trenirci”. Nema ništa loše u tome da se posvetite same sebe umjesto izlascima, ili da uzbudljive priče o izlascima dijelite samo s bliskim prijatelji(ca)ma.

9. Lorde

Nakon što je reper Tyler, the Creator na Instagramu objavio fotografiju Lorde i njenog dečka popraćenu komentarom “Hahahahahahaha”, Lorde je otvoreno prozvala ovu rasističku uvredu (nažalost, jednu od mnogih) na njen račun. “Sada bih, kao, trebala nešto osjećati?” Njen zreo i izravan odgovor jasno daje do znanja da je njen privatni život isključivo njezina stvar.

10. Jennifer Aniston

Milijuni ljudi se razvode – pa ipak, razvod Jennifer Aniston od Brada Pitta i njen kasniji solo status potaknuli su javne rasprave o njenom “tužnom” životu. U prosinačkom izdanju časopisa Vogue iz 2008. godine, glumica je otvoreno kritizirala pretpostavke da nedostatak “tradicionalnog” ljubavnog života znači i manjak sreće: “Ta ideja da nemam sreće u ljubavi – ja zapravo mislim da imam nevjerojatnu sreću u ljubavi… A sve to samo zato što se u ovome trenutku moj život ne uklapa u tradicionalni okvir koji podrazumijeva muža, dvoje djece i kuću u Connecticutu. To je moje osobno iskustvo – ako vam se ne sviđa kako ono izgleda, nemojte ga gledati. Jer ja se osjećam dobro”. Aniston se susreće sa sličnim pitanjima vezanima uz rađanje i djecu, no i s njima se nosi podjednako profesionalno.

11. Keira Knightley

Knightley je podjednako poznata po tome da ljubomorno čuva svoj privatni život i otvoreno proziva seksizam. Kada joj je na dodjeli Hollywoodskih filmskih nagrada 2014. godine postavljeno pitanje o tome kako usklađuje posao i privatni život, odmah je skrenula pozornost na dvostruke standarde koje spomenuto pitanje implicira. “Hoćete li to pitati i muškarce?”, odvratila je Knightley.

12. Nina Dobrev

Na pitanje Maria Lopeza o tome postoji li “netko poseban” u njenom životu, Nina Dobrev je odgovorila: “Uh… ja!” Nakon što je Lopez istaknuo da ne može biti u vezi sama sa sobom, glumica je odvratila da trenutno čini upravo to te da jedino želi biti sretna.

13. Mindy Kaling

“Ne trebam brak… Ne trebam nikoga da se brine za sve moje želje i potrebe. Sada se mogu i sama brinuti za njih”, izjavila je Kaling u razgovoru za časopis Good Housekeeping. Glumica dalje pojašnjava da nema ništa loše u vezama ili braku – naprotiv, i jedno i drugo su divne i privlačne mogućnosti – no da one same po sebi nisu garancija za ispunjavajuć, samodostatan život.

14. Kelly Clarkson

Na pitanje koga će nazvati za Valentinovo, Kelly Clarkson je prije nekoliko godina ponudila vrlo iskren odgovor: “Sebe. Ostavit ću poruku u vlastitoj govornoj pošti i reći – Volim te!” (zaboravila je dodati da je sasvim prihvatljivo samoj sebi poslati buket cvijeća). Niti jedna žena nije dužna ponašati se u skladu s društvenim očekivanjima (naročito kada su ta očekivanja vezana uz konzumerističke blagdane).

15. Nicki Minaj

“Tko ima najveću kitu u glazbenoj industriji?” – ovim je nepristojnim pitanjem Andy Cohen zaskočio gošću emisije Watch What Happens Live Nicki Minaj. “Iskreno, nisam vidjela niti jedan penis u glazbenoj industriji… Već 10 godina gledam jedan te isti penis, i to je sve što imam za reći na tu temu”, odvratila je Minaj, pokazavši da je ponekad najbolji način da se nosimo s neprikladnim pitanjima taj da šokiramo one koji ih postavljaju. 

16. Emma Stone

Kad sve drugo propadne, povedite se za primjerom Emme Stone i Andrewa Garfielda i pozornost skrenite na sasvim drugu temu. Opazivši paparazzije koji su ih čekali ispred kafića u kojemu su doručkovali, Stone i Garfield silnu su pozornost odlučili iskoristiti na najbolji mogući način, te su pred objektive fotografa stupili držeći popise omiljenih dobrotvornih organizacija. “Nama nije potrebna pozornost, no ovim predivnim organizacijama jest”, rekla je Stone.

Ugledajte se na ove samopouzdane žene i prestanite brinuti o društvenim očekivanjima i upornim pitanjima o vašem ljubavnom životu. Toliko je boljih i ljepših stvari o kojima treba razmišljati!

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Povijesni trenutak: Dvije žene u utrci za predsjednicu Tajvana

Po prvi puta u povijesti, na predstojećim tajvanskim predsjedničkim izborima, koji će se održati u siječnju 2016. godine,  nesumnjivo će biti izabrana žena za predsjednicu. Naime, dvije najveće tajvanske političke stranke nominirale su žene za kandidatkinje. 

Hung Hsiu-Chi je 67 godišnja umirovljena učiteljica koja je zbog svojih živahnih verbanih rasprava u tajvanskom parlamentu zaradila nadimak ‘Mala feferonka’, a službeno je izabrana za kandidatkinju vladajuće nacionalističke stranke Kuomintang (KMT) prije nepuna dva tjedna.

Ona će se natjecati protiv Tsai Ing-Wen, 58 godišnje odvjetnice, kandidatkinje koju je predložila oporbena Demokratska napredna stranka (DPP).

Tajvan tako signalizira novu eru ženskog vodstva koja raste u azijskim zemaljama, poput Tajlanda, Filipina ili Južne Koreje.

Oporbena kandidatkinja Tsai dolazi iz bogate obitelji poslovnjaka. Studirala je na Sveučilištu Cornell i London Scholl of Economics, a prije ulaska u politiku imala je uspješnu karijeru kao profesorica prava.  

Kandidatkinja vladajuće stranke, s druge strane, dolazi iz relativno siromašne obitelji. Njezin otac bio je zatvoren gotovo tri i pol godine za vrijeme ‘Bijelog terora’ (White Terror) – razdoblju političke represije u Tajvanu početkom 1940-ih godina. Čak i nakon što je pušten, njezin otac nije mogao naći posao idućih 40 godina. Obitelj je preživljavala od  majčinih mršavih prihoda. Neko vrijeme, Hung je radila kao učiteljica u srednjoj školi, prije nego je postala parlamentarna zastupnica 1990. godine.

Dvije kandidatkinje su potpuno različitih političkih izričaja. Dok je Tsai šutljivija i manje konfliktna, Hung se često uključuje u vrlo živahne verbalne rasprave u tajvanskom parlamentu.

Joanna Lei, izvršna direktorica tajvanskog think tanka (Chungua 21st Century Think Tank) rekla je kako se žene u Tajvanu izuzetno bore za napredak zemlje. Međutim, za razliku od nekih zapadnih zemalja, kada je riječ o ženama u vodstvu, društveni analitičari vjeruju kako se u Tajvanu ipak prednost daje ženama starijim od 50 godina.

Dodajmo tome kako, za razliku od nekih drugih azijskih zemalja, žene u Tajvanu upravljaju u 10 ministarstava te da su na čelu nekih od najboljih tajvanskih tvrtki. Također, trećina žena participira u zakonodavnoj vlasti, u odnosu na 13 posto u Japanu ili 16 posto u Južnoj Koreji.

Sophy Ridge za britanski Telegraph napisala je kako je ova vijest važna poruka za ostatak svijeta, a posebno je važna za Kinu, koja i dalje tvrdi kako ima suverenitet nad otokom.

“Vrlo je malo žena na položajima i niti jedna nije na vrhu ljestvice Komunističke partije. Jedine moćne žene u carskoj Kini prikazane su kao sebične i dekadentne u povijesnim knjigama. Izbor za ženu predsjednicu u Tajvanu naglasit će prave, duboke i otvorene razlike između ove dvije zemlje. To također može poslati poruku Pekingu o važnosti žena na političkoj bojišnici”, napisala je Ridge.

Mi, pak, vjerujemo kako ćemo vidjeti više žena na vodećim pozicijama, ne samo u Aziji, nego u svim zemljama svijeta, na način da žena u ulozi predsjednice države neće više biti vijest samo zbog svog spola, nego jednostavno zbog svoje politike.

Što se tiče tajvanskih predsjedničkih izbora, najvažnije je da tajvanski građani i građanke izaberu za predsjednicu kandidatkinju koja će najbolje zastupati njihove interese i ići naprijed kao demokratska zemlja.