Jučer Poljska, sutra Hrvatska?

Veliki prosvjedi u Poljskoj zbog gotovo potpune zabrane pobačaja kojima smo nedavno svjedočile, još jednom su nas podsjetili da je pravo žene na izbor uvijek pod napadom. Unatoč formalnoj ravnopravnosti i jednakosti na papiru, žene su i dalje daleko od pozicije u kojoj će biti tretirane kao ljudska bića, o čemu svjedoče i spomenuta događanja u Poljskoj. Procjenjuje se da se godišnje izvrši oko 25 milijuna nesigurnih pobačaja,  od kojih 23.000 žena umre od istog, dok se čak 8 milijuna žena izlaže pobačaju u opasnim uvjetima. Većina tih smrti se mogla prevenirati da je pobačaj bio legalan i time siguran, a u zemljama kao što je Poljska, koja zabranjuje prekid trudnoće u većini slučajeva još uvijek vidimo paternalističku kontrolu ženskog seksualnog i reproduktivnog ponašanja koja se manifestira u politici.

 Iako je primjena odluke o zabrani pobačaja privremeno zaustavljena, upravo zbog spomenutih prosvjeda, činjenica da se pravo na pobačaj neprestano dovodi u pitanje ostavlja malo prostora za nadu da smo se jednom zauvijek izborile za svoja prava. Nakon ovakvih događanja u Poljskoj, ne možemo se ne zapitati ne očekuje li i nas uskoro sličan scenarij.

Prekid trudnoće u Republici Hrvatskoj reguliran je Zakonom o rađanju djece 1978. godine, a od tada je doživio tri izmjene, od kojih su se prve dvije odnosile na određivanje novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, dok se treća izmjena odnosi na stupanje na snagu Zakona o medicinskoj oplodnji. U rješenju Ustavnog suda nalaže se da Sabor u roku od dvije godine donese novi zakon koji bi bio sukladan današnjici, suvremeniji, uzimajući u obzir da sadašnji sadrži pravne institute i pojmove koji više ne egzistiraju u Hrvatskoj (npr. kazna iskazana u dinarima). No, iako je rok za novu odluku prošao (izmjena je trebala stupiti na snagu u ožujku 2019.), još uvijek se nije dogodilo apsolutno ništa.

Iako (još uvijek) legalan na papiru, prisjetimo se kako pobačaj u Hrvatskoj zaista izgleda u praksi. Cijena pobačaja na zahtjev varira između 1500 i 3000 kuna, što je izvor velike nepravde prema ženama nižeg socio-ekonomskog statusa. Velik broj liječnika i liječnica se poziva na priziv savjesti, a čak njih 60 posto koji vrše abortus, osuđuju žene koje to žele napraviti. Postoje brojne ispovijesti o praksi izvršavanja pobačaja u Hrvatskoj, kao i ona Marinelle Matejčić: “Bila sam kod liječnice koja radi s HZZO-om i uzima 200-250 kuna za ultrazvuk, a ne izdaje račun. Upozorila sam je da mi ne daje sliku ultrazvuka niti da mi pušta zvuk djetetova srca. A onda je upravo to učinila”, prisjetila se Marinella. Postoji puno sličnih ispovijesti na ovu temu, a najčešće se radi o neugodnim situacijama koje tjeraju žene da se srame svoje odluke. Slično je podijelila i Ana Kolar: “Htjela sam roditi iako za to nisam imala nikakve uvjete. Ni financijske, ni stambene. Apsolutno ništa. Imala sam tek dvadesetak godina. Nisam mogla pružiti tom djetetu ništa osim svoje ljubavi, a svi znamo da djeca ne jedu ljubav”, ispričala je Ana.

Budući da je pobačaj strogo osuđivan iz brojnih aspekata, o toj se temi govori uz dozu straha i nemira. Žena se mora opravdavati za odluke koje donosi o vlastitom tijelu, kao da ona sama nije dovoljno pametna, razumna, svjesna, kako bi donijela odluke za sebe. Ženska reproduktivna prava uvijek su oblikovana društvenom okolinom, politikom, vjerom, a kada se radi o pobačaju, anti-choiceri će najprije pitati što bi bilo s “djetetom kojeg će ubiti”, dok žena i njene okolnosti uvijek ostaju u drugom planu.

Iz svih gore navedenih razloga žene iz Hrvatske najčešće odlaze u Sloveniju pobaciti, jer je tamo pobačaj legalan, ali i dostupan. Besplatan je te se liječnici i liječnice ne miješaju u privatnost i odluke žena koje ga žele izvršiti. Ako žene iz Hrvatske odlaze u Sloveniju, iako po zakonu imaju slična prava kao i ondje, onda očito nešto nije u redu sa zakonom.

Kada je Vlada prošle godine raspravljala o izmjenama, govorilo se o još strožim mjerama, koje bi nas samo unazadile. Jedna od novosti o kojima su vladajući govorili jest obavezno savjetovanje žena koje žele izvršiti pobačaj kako bi ih se upoznalo s postupkom, ali i mogućim posljedicama. Naime, Dr. Ante Ćorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb, istaknuo je kako bi savjetovanje prije izvođenja pobačaja trebalo biti obavezno, i to ne samo s liječnikom nego i s psihologom te, ako je moguće, duhovnikom, odnosno svećenikom. Ministar Beroš nedavno je rekao kako će u novom zakonu koji uređuje pobačaj biti obavezno savjetovanje prije pobačaja za sve žene koje bi ga htjele izvršiti. Iako savjetovanje na prvi pogled zvuči nedužno, ne smijemo zanemariti da ono samo odgađa proces jer je žena već donijela odluku, a o tome da se savjetovanje najčešće pretvori i odgovaranje od pobačaja, ne trebamo posebno ni govoriti.

Takve poruke vladajućih znače samo jedno: MI odlučujemo umjesto VAS. Iako se mnogima možda tako ne čini, Hrvatska nije daleko od poljskog scenarija – odluke o zabrani ne donose se preko noći, pravo na pobačaj možda neće biti eksplicitno zabranjeno, no ograničavanje na ovakav način samo znači zabranu s mašnom na vrhu. Toga moramo postati svjesni te glasno i odlučno reći: NE! Nećemo pristati na ograničenja, nećemo pristati na zabrane, nećemo pristati da netko drugi odlučuje u naše ime. Tražile smo i tražit ćemo i dalje svoja prava, pa ako ne ide drugačije, i na ulicama.

Pamtimo Madinu i tražimo pravdu za Madinu!

Točno su tri godine prošle od smrti Madine Hussiny, djevojčice iz Afganistana, koja je poginula je nakon što je nju i njezinu obitelj hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji. Madine su se danas sjetile aktivistkinje Inicijative Dobrodošli!, koje su na Trgu žrtava fašizma izložile strip Madina autorice Ene Jurov.

“Nastavljajući tražiti pravdu za Madinu Hussiny, tražimo pravdu za sve one čiji su životi nasilno ugašeni u ime granica, u ime europskog apartheida”, poručile su aktivistkinje.

Madinina  smrt zauvijek će simbolizirati okrutnost suvremenog režima kontrole granica – hrvatske institucije do danas nisu preuzele odgovornost za njezinu smrt, a nasilje i smrti na hrvatskim granicama su normalizirani. Madinina se obitelj za pravdu u međuvremenu obratila Europskom sudu za ljudska prava (M.H. and Others v. Croatia, Application no. 43115/18).

{slika}

Povodom prve godišnjice Madinine smrti, 2018. godine, Inicijativa za imenovanje Trga Madine Hussiny na zagrebačkom je Trgu Republike Hrvatske postavila ploču s Madininim imenom. Prošle je godine na istom mjestu povodom druge godišnjice smrti organizirana akcija podizanja makete ploče Trg Madine Hussiny.

Strip Madina autorice Ene Jurov prikazuje događaje koji su doveli do Madinine pogibije i prvotno je objavljen u Izvještaju o nezakonitim protjerivanjima djece i djece bez pratnje u Hrvatskoj  (2020) koji su napisali Border Violence Monitoring Network, Centar za mirovne studije, Društvo za psihološku pomoć i Inicijativa Dobrodošli!

Podsjetimo, Madina Hussiny, šestogodišnja djevojčica porijeklom iz Afganistana, poginula je 21. studenog 2017. godine, tek nekoliko metara od hrvatske granice, nakon što je nju i njezinu obitelj hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji. Madinina majka toga je dana prešla granicu sa svoje šestero djece, hodali su oko sat vremena prije nego li su primijetili hrvatske policajce i izrazili namjeru traženja azila. Međutim, kako svjedoči obitelj, rečeno im je da se vrate u Srbiju i ponovo dođu u Hrvatsku sljedeći mjesec. Madinina majka ih je preklinjala da im barem dopuste da prenoće u Hrvatskoj, s obzirom na to da su djeca bila iscrpljena. No, policija je ignorirala sve njezine molbe. Nakon nekog vremena stiglo je policijsko vozilo koje je Madinu i njezinu obitelj dovezlo blizu državne granice gdje su im policajci rekli da slijede prugu kako bi se vratili natrag u Srbiju. Nedugo nakon toga Madinu je udario vlak i preminula je.

{slika}

Pravda za Madinu ni danas, tri godine nakon njezine smrti, nije zadovoljena. Kako su danas poručile aktivistkinje, smrti na migrantskom putu kroz Hrvatsku tragičan su ishod raskoraka između isključujućih migracijskih politika i potreba ljudi da migriraju. Pod cijenu “umiranja da bi se živjelo” izbjeglice i migranti prolaze kroz minska polja, planinska i šumska područja te preko rijeka koje danas već rutinski odnose njihove živote. O njihovim se smrtima u javnosti malo i manjkavo govori, ali to ne može i ne smije poništiti činjenicu da se smrti na granicama i u ime granica događaju gotovo svakodnevno. 

Strip Madina u cijelosti možete pogledati ovdje.

Pamtimo Madinu i tražimo pravdu za Madinu!

Točno su tri godine prošle od smrti Madine Hussiny, djevojčice iz Afganistana, koja je poginula je nakon što je nju i njezinu obitelj hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji. Madine su se danas sjetile aktivistkinje Inicijative Dobrodošli!, koje su na Trgu žrtava fašizma izložile strip Madina autorice Ene Jurov.

“Nastavljajući tražiti pravdu za Madinu Hussiny, tražimo pravdu za sve one čiji su životi nasilno ugašeni u ime granica, u ime europskog apartheida”, poručile su aktivistkinje.

Madinina  smrt zauvijek će simbolizirati okrutnost suvremenog režima kontrole granica – hrvatske institucije do danas nisu preuzele odgovornost za njezinu smrt, a nasilje i smrti na hrvatskim granicama su normalizirani. Madinina se obitelj za pravdu u međuvremenu obratila Europskom sudu za ljudska prava (M.H. and Others v. Croatia, Application no. 43115/18).

{slika}

Povodom prve godišnjice Madinine smrti, 2018. godine, Inicijativa za imenovanje Trga Madine Hussiny na zagrebačkom je Trgu Republike Hrvatske postavila ploču s Madininim imenom. Prošle je godine na istom mjestu povodom druge godišnjice smrti organizirana akcija podizanja makete ploče Trg Madine Hussiny.

Strip Madina autorice Ene Jurov prikazuje događaje koji su doveli do Madinine pogibije i prvotno je objavljen u Izvještaju o nezakonitim protjerivanjima djece i djece bez pratnje u Hrvatskoj  (2020) koji su napisali Border Violence Monitoring Network, Centar za mirovne studije, Društvo za psihološku pomoć i Inicijativa Dobrodošli!

Podsjetimo, Madina Hussiny, šestogodišnja djevojčica porijeklom iz Afganistana, poginula je 21. studenog 2017. godine, tek nekoliko metara od hrvatske granice, nakon što je nju i njezinu obitelj hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji. Madinina majka toga je dana prešla granicu sa svoje šestero djece, hodali su oko sat vremena prije nego li su primijetili hrvatske policajce i izrazili namjeru traženja azila. Međutim, kako svjedoči obitelj, rečeno im je da se vrate u Srbiju i ponovo dođu u Hrvatsku sljedeći mjesec. Madinina majka ih je preklinjala da im barem dopuste da prenoće u Hrvatskoj, s obzirom na to da su djeca bila iscrpljena. No, policija je ignorirala sve njezine molbe. Nakon nekog vremena stiglo je policijsko vozilo koje je Madinu i njezinu obitelj dovezlo blizu državne granice gdje su im policajci rekli da slijede prugu kako bi se vratili natrag u Srbiju. Nedugo nakon toga Madinu je udario vlak i preminula je.

{slika}

Pravda za Madinu ni danas, tri godine nakon njezine smrti, nije zadovoljena. Kako su danas poručile aktivistkinje, smrti na migrantskom putu kroz Hrvatsku tragičan su ishod raskoraka između isključujućih migracijskih politika i potreba ljudi da migriraju. Pod cijenu “umiranja da bi se živjelo” izbjeglice i migranti prolaze kroz minska polja, planinska i šumska područja te preko rijeka koje danas već rutinski odnose njihove živote. O njihovim se smrtima u javnosti malo i manjkavo govori, ali to ne može i ne smije poništiti činjenicu da se smrti na granicama i u ime granica događaju gotovo svakodnevno. 

Strip Madina u cijelosti možete pogledati ovdje.

Portal na kojem možete pisati vlastita iskustva i svjedočanstva o rodno uvjetovanom nasilju

Danas je u 5 do 12 službeno lansirana jedinstvena mrežna stranica u Hrvatskoj i regiji – Bitna si. Ovaj portal objedinjuje iskustva verbalnog i fizičkog uznemiravanja žena u javnim prostorima, a nastao je iz virtualnog pokreta #ženeujavnomprostoru koji je ljetos započeo na Twitteru, i vrlo brzo postao prepoznat u regiji. Posjetiteljice i posjetitelji portala mogu pročitati istinita iskustva žena, označiti situacije koje su i same proživjele ili upisati svoje iskustvo. Na taj način se aktivno uključuju u osvještavanje o ovom problemu.

“Iskustva žena s verbalnim ili fizičkim nasiljem nadilaze državne granice, našu dob, socijalno porijeklo ili vjeroispovijest. Reakcije koju su priče izazvale pokazuju koliko je svaka od nas bitna – bez obzira na naše razlike”, izjavila je Marija Trcol, jedna od začetnica inicijative i portala.

Objava istinitih priča i iskustava žena svih dobi, o fizičkom i verbalnom nasilju kojega doživljavaju u javnom prostoru, stavlja u prvi plan pitanje prihvaćanja i razumijevanja žena, ali i problem njihove (ne) sigurnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni.

Službenim otvaranjem portala s pričama i svjedočanstvima o nasilju u javnim prostorima, te Facebook stranice Bitna.si, simbolički obilježavamo kraj razdoblja šutnje i početak novog doba u kojemu se žene, bez obzira na svoje porijeklo, obrazovanje, vjeroispovijest ili materijalni status ujedinjuju i djeluju zajedno za prihvaćanje u svim prostorima.

Inicijator portala Bitna.si je udruga PaRiter, ali i veliki broj žena koje su odlučile podijeliti svoje priče i time zaustavile šutnju o nasilju kojega doživljavaju, često od djetinjstva.

“Ovo nije inicijativa u kojoj žene istupaju protiv muškaraca. Ovo je inicijativa u kojemu oba spola stoje zajedno nasuprot zlostavljača, nekulturnjaka i nasilnika”, pojašnjava Marinella Matejčić iz udruge PaRiter.

Kao što ni iskustva žena nisu samo virtualna, Bitna.si neće ostati jedino u virtualnom prostoru. Danas započinje i sedmodnevna kampanja pod sloganom “Bitna si!”, a koja se održava povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Kampanjom želimo ukazati na problematiku nasilja nad ženama u našem društvu koje je sveprisutno, normalizirano i – društveno prihvatljivo. Tijekom ove višednevne kampanje će se, kroz različite umjetničke forme, govoriti o nasilju nad ženama i načinima borbe protiv istoga. Od projekcija filmova, do performansa, radijskih emisija, interaktivnih webinara te likovne produkcije.

U kampanji sudjeluju riječke udruge FARO, PaRiter, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, Lezbijska organizacija Rijeka – LORI, RiRock te Radio Roža, Liburnia Film Festival, Studentski kulturni centar Rijeka i Poneštrica, Učenički dom Podmurvice Rijeka, Vijeće mladih Benčić, klub Jadran i kino Jadran te Book caffe Dnevni Boravak. Sudjeluju i riječke umjetnice Tanja Blašković i Nives Žarković, pjesnikinja Frida Šarar, plesna grupa Flame, glumica Marta Čaržavec te studentice riječke Akademije primijenjenih umjetnosti. Više o kampanji možete pročitati na Facebook stranici događanja.

Posjetite bitna.si i pratite naše putovanje putem Facebook stranice. Dijelite, sudjelujte, pišite!

Bitna si!

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, od 19. do 25. studenog,  u Rijeci će se održati sedmodnevna kampanja pod sloganom “Bitna si!”. Kampanjom se želi ukazati na problematiku nasilja nad ženama u našem društvu koje je sveprisutno, normalizirano i – društveno prihvatljivo. Slogan kampanje “Bitna si” ujedno je i naziv mrežne stranice jedinstvene u Hrvatskoj i regiji, a koja će službeno biti pokrenuta i predstavljena u 5 minuta do 12 prvog dana kampanje.

Prenosimo najavu:

Portal bitna.si nastao je iz virtualnog pokreta #ženeujavnomprostoru koji je ljetos započeo na Twitteru, i ubrzo prepoznat u regiji. Objava istinitih priča i iskustava žena svih dobi, o fizičkom i verbalnom nasilju kojega doživljavaju u javnom prostoru, stavila je u prvi plan pitanje prihvaćanja i razumijevanja žena, ali i problem njihove (ne)sigurnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni.

Službenim otvaranjem portala sa pričama i svjedočanstvima o nasilju u javnim prostorima, te Facebook stranice Bitna.si, simbolički obilježavamo kraj razdoblja šutnje i početak novog doba u kojemu se žene, bez obzira na svoje porijeklo, obrazovanje, vjeroispovijest ili materijalni status ujedinjuju i djeluju zajedno za prihvaćanje u svim prostorima. Inicijator portala Bitna.si je udruga PaRiter, ali i veliki broj žena koje su odlučile podijeliti svoje priče i time zaustavile šutnju o nasilju kojega doživljavaju, često od djetinjstva.

Tijekom ove višednevne kampanje će se, kroz različite umjetničke forme, govoriti o nasilju nad ženama i načinima borbe protiv istoga. Od projekcija filmova, do performansa, radijskih emisija, interaktivnih webinara te likovne produkcije.

U kampanji sudjeluju riječke udruge FARO, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, Lezbijska organizacija Rijeka – LORI, RiRock te Radio Roža, Liburnia Film Festival, Studentski kulturni centar Rijeka i Poneštrica, Učenički dom Podmurvice Rijeka, Vijeće mladih Benčić, klub Jadran i kino Jadran te Book caffe Dnevni Boravak. Sudjeluju i riječke umjetnice Tanja Blašković i Nives Žarković, pjesnikinja Frida Šarar, plesna grupa Flame, glumica Marta Čaržavec te studentice riječke Akademije primijenjenih umjetnosti.

PROGRAM

Četvrtak, 19. studenog 2020.

Kampanja započinje u četvrtak, 19. 11. službenim pokretanjem portala bitna.si i postavljanjem rada riječke umjetnice Nives Žarković naziva “Sram te i stid bilo” ispred kluba Jadran (Krešimirova 26). Rad za cilj ima osvijestiti koliko zataškavamo problem nasilja u našem društvu. Nasilje doslovno guramo pod tepih i kontinuirano gazimo ženska prava.

U klubu Jadran, u organizaciji Liburnia Film Festivala, prikazat će se dokumentarni film “Mila” iz 2020. godine redatelja Karla Voriha koji progovara o nasilju koje protagonistica doživljava u obitelji i ljubavnim vezama. Bit će prikazan i eksperimentalni film Bojane Guberac iz 2019. godine “Strašnije od šake” koji problematizira činjenicu da žene nerijetko nakon što prestanu biti žrtve zlostavljača postanu žrtve okoline.

Filmovi će se prikazivati svakog dana od 19. do 25. 11., dok će se u ponedjeljak, 23. 11. u klubu Jadran u 19 sati održati razgovor koji će problematizirati normalizaciju nasilja među mladim ženama te u hrvatskom igranom filmu odnosno stereotipizaciju prikazanih muško-ženskih odnosa. O navedenoj temi govorit će Jelena Androić, direktorica Liburnia Film Festivala, a razgovor će moderirati Ana Ajduković iz udruge LORI.

Studentski kulturni centar Sveučilišta u Rijeci će od 19. do 24. 11. prikupljati umjetničke impulse otpora nasilju prema ženama – brze, jednostavne reakcije u nekom od umjetničkih medija s aktivističkom porukom borbe protiv nasilja! Prikupljeni umjetnički impulsi otpora bit će izloženi 25.11., na Međunarodni dan borbe protiv nasilja prema ženama, u virtualnoj galeriji SKC-a. Sve informacije bit će dostupne na www.skc.uniri.hr te na Facebook stranici SKC-a.

Petak, 20. studenog 2020.

U organizaciji SKC-a od petka, 20. 11., do nedjelje 22. 11., na trgu 128. brigade HV (ispred galerije Poneštrica) studentice riječke Akademije primijenjenih umjetnosti od 13 do 15 sati slikat će na temu ženskih iskustava iz kampanje Bitna.si. Radovi će se koristiti za aukciju, a sav dobiveni prihod bit će doniran SOS Rijeka kako bi se konkretno pomoglo ženama žrtvama nasilja.

Subota, 21. studenog 2020.

U organizaciji RiRock-a održat će se posebno izdanje Koncertne emisije –  Živo Uživo #15 – Ususret Ri Rocku, a emisija će biti posvećena ženama žrtvama nasilja. Emisiju prenosi Radio Roža te će se moći gledati uživo na Facebook stranici RiRock-a te u klubu Jadran.

Ponedjeljak, 23. studenog 2020.

SOS Rijeka će u 13 sati održati interaktivni webinar na temu “Psihologija okrivljavanja žrtava”. Predavačica je dr. sc. Jessica Taylor. Taylor je kroz svoj doktorski rad specijalizirala područje rada sa žrtvama nasilja, specifičnije “victim blaming”, odnosno okrivljavanje žrtava te samookrivljavanje žena koje su proživjele seksualno nasilje. Predavanje će se održati putem platforme Zoom, radni jezik webinara bit će engleski, bez prijevoda, a broj sudionika/ica je ograničen. Prijave za sudjelovanje primaju se do petka 20. 11.  do 14 sati, a prijaviti se možete  ispunjavanjem prijavnice ovdje.

Utorak, 24. studenog 2020.

Riječka umjetnica Tanja Blašković će u 10 sati u Kružnoj ulici na zidu Erste banke u Rijeci početi s oslikavanjem murala posvećenom ženama žrtvama nasilja. Istog dana, u 20 sati, u Book Caffeu Dnevni boravak održat će se Večer poezije i razgovor o položaju žena u društvu s pjesnikinjom Fridom Šarar. Razgovor će moderirati novinarka Bojana Guberac.

Srijeda, 25. studenog 2020.

Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u 12 sati ispred Radio Rijeke učenice Učeničkog doma Podmurvice uz pratnju voditeljice Barbare Maras kredama će ispisivati poruke “Bitna si” i  “Ljubav nije nasilje”. Iste poruke cijelog će tjedna kampanje biti izložene u izlogu prostora Vijeća mladih Benčić.

U 13 sati od kluba Jadran do Radio Rijeke žene će simbolički na svojim leđima prenijeti rad umjetnice Nives Žarković nakon čega će riječka aktivistkinja Iva Davorija pročitati autorski tekst glumice Marte Čaržavec “Volim te, ali ne” nastao u sklopu nastao u sklopu kolegija “Rod, seksualnost, identiteti – od opresije do ravnopravnosti” koji se izvodi u riječkim udrugama LORI, SOS Rijeka i PaRiter te na Odsjeku za kulturalne studije u Rijeci.

Tijekom pohađanja nastave u SOS Rijeka, a koristeći riječi kao medij i oružje, Čaržavec se suprotstavila razornom djelovanju rodno uvjetovanog nasilja. Kasnije, tekst dobiva nadopunu i realiziran je u sklopu projekta “Šest glumica traži autora”. Nakon pročitanog teksta riječka plesna grupa Flame održat će nastup koji slavi žensko osnaživanje. U sklopu kampanje plesna grupa Flame će 25. 11. na svojoj Facebook stranici premijerno predstaviti art visual video “Femopera” koji naglašava modernu ženu kroz plesne pokrete i glazbu u snažnom,neustrašivom i neovisnom obliku. Cilj video projekta je kroz vizualnu i plesnu umjetnost istaknuti pojam žene kao pokretača svijeta iza kulise te prikazati njezinu hrabrost i borbenost za ravnopravnost.

 Za sve informacije o događanjima u sklopu kampanje Bitna.si pratite web i Facebook PaRiteraSOS Rijeka te LORI, kao i Facebook stranicu bitna.si.

Hej, teen si i LGBTQ? Sudjeluj u europskom istraživanju!

U okviru međunarodnog projekta The FREE (Fostering the Right to Education in Europe), čiji je cilj saznati o zdravlju, dobrobiti te zaštitnim i rizičnim faktorima za mentalno zdravlje LGBTQ učenika i učenica (lezbijki, gejeva, biseksualnih osoba, transrodnih osoba, queer ili questioning osoba), provodi se online istraživanje stavova i ponašanja LGBTQ srednjoškolaca i srednjoškolki.

U projektu sudjeluje više od 10 europskih zemalja (Austrija, Belgija, Nizozemska, Španjolska, Italija, Portugal, Irska, Grčka, Albanija, Rumunjska, Slovenija i Hrvatska). Glavna istraživačica za Hrvatsku je doc.dr.sc. Aleksandra Huić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

U istraživanju sudjeluju LGBTQ srednjoškolci i srednjoškolke iz svih navedenih zemalja, a cilj je saznati kako se osjećaju u školi i izvan nje, koja su njihova LGBTQ isksutva te usporediti te podatke s rezultatima učenika/ca drugih zemalja koje sudjeluju u projektu. Navedeni podatci izuzetno su važni jer mogu biti polazna točka za izradu intervencijskih programa u školama za unaprijeđenje mentalnog zdravlja LGBTQ srednjoškolaca i srednjoškolki.

Prikupljanje podataka započelo je prošli tjedan i trajat će čitavu godinu. Istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstca Odsjeka za psihologiju Filozofskof fakulteta u Zagrebu.

Poziv na istraživanje nalazi se ovdje: 

Ideš u srednju školu i želiš pomoći stručnjacima da saznaju o zdravlju, dobrobiti, te zaštitnim i rizičnim faktorima za mentalno zdravlje LGBTQ učenika (lezbijki, gejeva, biseksualnih osoba, transrodnih osoba, queer ili questioning osoba)? 

Sudjeluj i ti u ovom međunarodnom istraživanju zajedno sa srednjoškolcima i srednjoškolkama iz više od 10 europskih zemalja (Austrije, Belgije, Nizozemske, Španjolske, Italije, Portugala, Irske, Grčke, Albanije, Rumunjske, Slovenije i Hrvatske). Sudjelovanje će ti oduzeti 20-30 minuta, a time ćeš pomoći u prikupljanju važnih spoznaja o školskim iskustvima LGBTQ učenika i učenica, o čemu u Hrvatskoj još nemamo podataka. 

Klikom na donji link pristupi upitniku te pročitaj detaljnije o istraživanju. Ako imaš poznanike/prijatelje koji/e su pripadnici/e LGBTQ populacije i idu u srednju školu molimo te da s njima podijeliš ovaj poziv kako bismo došli do što većeg broja sudionika i sudionica, a time do što vrijednijih zaključaka.  

Upitnik pronađite OVDJE.