Obiteljsko nasilje nad djevojčicama u porastu u Meksiku

Nasilje nad djevojkama u Meksiku od strane članova njihove vlastite obitelji naglo je poraslo posljednjih godina, povećavajući se za gotovo trećinu od 2010. do 2014. godine, navodi se u izvješću UNICEF-a.

Djevojke trpe daleko više nasilja, silovanja, uznemiravanja i zlostavljanja kod kuće od dječaka u Meksiku, rekao je Christian Skoog, predstavnik UNICEF-a. UNICEF-ovo izvješće o nasilju nad djecom u Meksiku pokazalo je da je u 2010. godini 18 tisuća djevojaka doživjelo zlostavljanje u obitelji, no do 2014. taj je broj skočio na oko 24 tisuće.

Oko jedne od pet djevojčica u dobi od 15 do 17 godina – gotovo 700.000 mladih žena – doživjelo je neki oblik obiteljskog nasilja u 2015. godini, navodi se u izvješću.

“Situacija je alarmantna”, kazao je Skoog za Thomson Reuters Foundation.

Nasilje nad ženama stalni je problem u Meksiku, konzervativnoj katoličkoj zemlji u kojoj mačizam vlada, a tradicionalni koncepti roda duboko su ukorijenjeni. Prema podacima Vlade, više od 1.100 žena ubijeno je u Meksiku od siječnja do svibnja ove godine, od kojih je skoro 370 ubijeno zbog svog roda.

Skoog je kazao kako je mijenjanje kulturnih stavova ključno u borbi protiv rastuće plime rodno uvjetovanog nasilja. “U ravnopravnijem društvu s manje rodnih razlika, rodno se nasilje smanjuje”, kazao je. “Možemo znatno smanjiti (nasilje) ako promijenimo te kulturne obrasce”.

Nekažnjavanje, dodao je, također je problem. Prema REDIM-u, skupini za zastupanje prava djece, 99 posto zločina nad djecom koje istražuje država ne rezultiraju kaznom. Rezultat je poruka da možete raditi što god želite s dječakom ili djevojkom, i ništa se neće dogoditi, izjavio je Juan Martín Perez Garcia, izvršni direktor REDIM-a.

UNICEF je rekao da je najčešći oblik zlostavljanja emocionalno zlostavljanje, nakon čega slijedi fizičko i financijsko zlostavljanje, dok je gotovo 2 posto mladih djevojčica pretrpjelo neki oblik seksualnog nasilja u obitelji. Također se navodi da je oko 60 posto od više od pet tisuća djece koja su nestala u Meksiku djevojčice ili mlade žene.

Nasilje u Meksiku, gdje je više od 200.000 ljudi ubijeno u nasilju koje je potaknulo kartelsko djelovanje nakon što je bivši predsjednik Felipe Calderon krenuo u borbu protiv trgovine drogom 2006. godine, često pogađa djecu, a osobito djevojčice.

UNICEF je utvrdio kako je u 2017. ubijeno gotovo 1.500 djece, u usporedbi s nešto više od 1.100 u prethodnoj godini – prosječno četiri dnevno. “Nalazimo se usred krize ljudskih prava”, ističe Perez Garcia.

Gradonačelnica Mexico Cityja obećala iskorijenjivanje nasilja nad ženama

Prvi gradonačelnica Mexico Cityja najavila je iskorijenjivanje nasilja nad ženama i nekažnjavanje rodno uvjetovanog nasilja u glavnom gradu. “Da bi se izbjeglo i eliminiralo nasilje nad ženama… konačno, to je cilj”, kazala je gradonačelnica Claudia Sheinbaum na skupu na kojem je organiziran okrugli stol o pravdi za žene i djevojke u Mexico Cityju. “Ne samo borba protiv nasilja, nego iskorjenjivanje. To je krajnji cilj“, dodala je.

Nasilje nad ženama stalni je problem u Meksiku, konzervativnoj katoličkoj zemlji u kojoj mačizam vlada, a tradicionalni koncepti roda duboko su ukorijenjeni. Prema podacima Vlade, više od 1.100 žena ubijeno je u Meksiku od siječnja do svibnja ove godine, od kojih je skoro 370 ubijeno zbog svog roda.

Femicid je federalni zločin u Meksiku od 2012. godine.

Izvješće Nacionalnog instituta za statistiku i geografiju iz 2018. godine pokazalo je da je oko 45 posto žena u Meksiku doživjelo neki oblik nasilja od strane partnera, a gotovo 18 posto ih je patilo od fizičkog zlostavljanja.

Samo u Mexico Cityju dosad je zabilježeno 81 ubojstvo žena i 13 femicida, pokazali su Vladini podaci. Sheinbaum je iznijela mjere koje je njena Vlada poduzela kako bi kazneno gonila počinitelje i zaštitila žene, kao što je postavljanje stručnjakinja odvjetnica u svakom od 16 javnih gradskih ministarstava kako bi se podržale žene koje prijavljuju nasilje.

Rekla je da su se takve zaštitne mjere učetverostručile od prošle godine, a također se poziva na jačanje mreže skloništa s pravnom i psihološkom podrškom u gradu poznate kao “Lunas”.

“Spašavamo žene”, rekla je.

Još jedan ključan korak bio je rješavanje pitanja nekažnjavanja, uz procesuiranje 15 slučajeva femicida i pet presuda u glavnom gradu. Također, šest slučajeva je reklasificirano na femicide od sumnjivih samoubojstava ili ubojstava.

Aktivisti/kinje za ljudska prava pozdravili su aktivnosti gradonačelnice, ali su upozorili da su potrebni konkretniji koraci. “Poruka je dobra, no ono što nam je potrebno su akcije”, izjavio je za Thomson Reuters fondaciju Juan Martín Perez Garcia, izvršni direktor REDIM-a, skupine za zastupanje prava djece.

Sheinbaum, nagrađivana znanstvenica iz vladajuće stranke Morena, izabrana je prije godinu dana nakon što je, između ostalog, obećala rješavanje neravnopravnosti spolova i povećanja kriminala.

Bila je prva žena koja je izabrana u jedan od najmoćnijih ureda u Meksiku, a tek druga koja je služila kao gradonačelnica. Gradonačelnica Rosario Robles upravljala je gradom od 1999. do 2000. godine nakon što je njezin prethodnik Cuauhtemoc Cardenas dao ostavku kako bi se kandidirao za predsjednika.

Okrugli stol ‘Promicanje rodnih studija i studija seksualnosti u doba neprijateljstva’

Posljednjih mjeseci svjedočili smo sve učestalijim napadima na rodne studije i studije seksualnosti diljem Europe. Od pritisaka na znanstvenice_ke da prestanu istraživati “osjetljive teme,” suspendiranja programa i kolegija, obustavljanja financiranja istraživačkih instituta pa sve do aktivnog proganjanja i zatvaranja znanstvenica_ka koji se bave kritičkim istraživanjima ili prijetnji integritetu znanstvenica_ika u regiji. Akademska sloboda ali i osobna sigurnost znanstvenica_ka u regiji sve je ugroženija. Sve to predstavlja ogroman izazov postojanju rodnih studija i studija seksualnosti u Europi danas. U sklopu šeste po redu, European Conference of Gender and Politics (ECPG), održane u Amsterdamu,  organiziran je plenarni okrugli stol upravo na temu promicanja rodnih studija i studija seksualnost u doba neprijateljstva. Nazočne panelistkinje iz različitih dijelova Europe aktivno su bile uključene u nacionalne i internacionalne programe i organizacije rodnih studija i studija seksualnosti.

Moderator je bio David Paternotte, poznat po knjizi koju je izdao sa slovenskim kolegom Romanom Kuharom, “Anti-Gender Campagins in Europe- Mobilizing Against Equality” o nastanku i upotrebi termina “rodne ideologije” te o sličnostima i različitostima anti-gender pokreta u pojedinim europskim državama (poglavlje koje se odnosi na Hrvatsku, potpisuju Hodžić i Štulhofer).

Anikó Gregor, docentica rodnih studija na ELTE-u (Sveučilište Etovos Lorand) u Budimpešti u svom osvrtu na situaciju podsjetila je kako različite definicije roda postoje u akademskim kao i u aktivističkim krugovima te da je važno naglasiti taj pluralizam shvaćanja roda te različita značenja koja mu pridodaju različiti ljudi. Istaknula je knjigu “The Biopolitics of Gender” od autorice Jemime Repo, koja uvodi novi teorijski i metodološki pristup rodu kao i genealogiju roda sličnu Foucaultovoj genealogiji seksualnosti sredine dvadesetog stoljeća. Repo tvrdi da je rod kao funkcija biomoći izumljen u poslijeratnom razdoblju kako bi regulirao reprodukciju kapitala i stanovništva. Također, pokazuje kako rod stvara biopolitičke veze između seksologije, psihijatrije, feminizma, demografije, ekonomije i javnih politika te razmatra emancipatorski potencijal ideje roda za suvremenu feminističku teoriju i politiku.

Gregor je navela da moramo biti svjesni da su anti-gender pokreti simptom puno veće globalne krize koja je dio tranzicijskog procesa ekonomske i političke hegemonije te da su strukturalne sile i globalni ekonomski procesi  omogućili lakše prihvaćanje anti-gender pokreta i diskursa. Podsjetila je također na činjenicu da rodni studiji nisu zabranjeni u Mađarskoj, da istraživački centri i dalje postoje i rade te da je nemoguće u potpunosti zabraniti bavljenje istraživanjima roda iako su pojedini diplomski programi rodnih studija decertificirani i obustavljeni. Isto tako, upozorila je kako moramo vratiti fokus na redistribuciju i na klasna pitanja. Zaključila je da postoje kontroverzne teme unutar discipline rodnih studija koje je važno formulirati i pozabaviti se njima prije nego što to učini krajnja desnica tjerajući nas u reaktivnu poziciju.

Idući panelist, Ov Cristian Norocel, postdoktorski stipendist Marie Skłodowska-Curie na Sveučilištu u Bruxellesu, naveo je kako unatoč postojanju institucionalizirane rodne jednakosti u Sjevernoj Europi, događaju se napadi na rodne eksperte i znanstvenice. U Švedskoj, istaknuo je, suradnja između vlasti sa krajnjom desnicom dovelo je do rezanja sredstva za agencije koje zagovaraju rodnu jednakost. Desne populističke stranke pod prozirnom krinkom zabrinutosti za znanost orkestriraju osobne napade ne samo na istraživanja tema roda i seksualnosti nego i na istraživačice i istraživače kao ljudska bića. Zaključio je da je jako važno da nastavimo iritirati i smetati aktivistima krajnje desnice kao i pokazati solidarnost sa kolegama i kolegicama u području roda i seksualnosti te nastaviti tražiti sredstva i institucionalnu podršku za naša istraživanja.

Weronika Grzebalska, istraživačica sa Poljske Akademije Znanosti, odlučila je, u svom izlaganju, fokusirati se na probleme s kojima su se rodni studiji susretali davno prije anti-gender pokreta i preokrenuti negativne priče u priče o tome kako se možemo boriti i pobijediti. Kulturološki kontekst post 1990-ih godina obilježio je feminizam i rodne studije koji su se razvili kao akademske discipline iz studija kulture, stavljajući naglasak na mijenjanje kulture i stereotipe više nego što su se bavili sistematskim problemima. Ističe da su rodni studiji oduvijek kaskali za tekućim društvenim procesima. Problem institucionalizacije rodnih studija, marginalizacija, ovisnost o tržištu i podređenost neoliberalnoj logici te potreba da se rod uvede u kurikulum, sve to djelomično proizlazi iz pripadnosti kulturološkom okviru. Nova vidljivost roda i rodnih studija, rod kao simboličko ljepilo i prazni označitelj stavlja rodne studije u prekarnu poziciju, a budućnost više ne ovisi o znanstvenoj relevantnosti nego o kojem području naše vrijednosti pripadaju. Grzebalska nastavlja kako možda budućnost rodnih studija ovisi o tome može li disciplina nadići polariziranost i smisliti bolje priče nego odustati. Istaknula je kako je možda najveći izazov za rodne studije prevladati “zidove empatije” odnosno istinski razumjeti što se događa. Smatra kako pogotovo mi u Srednjoistočnoj Europi zapravo ne razumijemo što se događa, nego samo etiketiramo stvari i procese što nam doduše ne pomaže u istinskom shvaćanju i razumijevanju. Pozvala je na povratak feminističkoj znatiželji, koja je najoštrije oruđe u metodologiji, i da se zapitamo što se događa bez da nužno odmah imenujemo te procese i događaje.

Mieke Verloo, profesorica komparativne politike i pitanja nejednakosti na Radboud Sveučilištu Nijmegen u Nizozemskoj, istaknula je kako su rodne studije i studiji seksualnosti profitirali od strane procesa koji su bili snažni u to doba u Nizozemskoj, od pritisaka znanstvenih odbora i diskursa demokratizacije, a ne od organskih procesa koji su pratili promišljanje  ljudi. Iznijela je kako su tada bili moguća različita savezništva, recimo postojala je feministička teologija na katoličkom sveučilištu čija je nositeljica bila feministkinja, iako su postojala neprijateljstva po putu, ipak su  feministkinje (u akademiji) oformile savezništva sa drugim moćnim akterima. Upozorila je na to da se akademici i akademkinje odvajaju od aktivističkih i grassroots pokreta dok desničarski pokreti imaju snažan diskurs o promjeni društva. Verloo smatra kako neoliberalizam pomaže desničarima pogotovo u kontekstu ideje koje su znanosti korisne, a koje nisu. Navela je teoriju društvene kompleksnosti kao nužan preduvjet teoretiziranja o ubrzanju društvenih promjena. Društvena kompleksnost kao kontekst dopušta razmatranje turbulencija našeg vremena bez traženja zajamčenih, sigurnih ili “ispravnih” odgovora i omogućuje nam da radimo s tim uvjetima, umjesto da podlegnemo prijetnji rigidnosti, pretvaramo se da ne postoje, ili mislimo da su nečiji tuđi problem. Razumijevanje tih uvjeta zahtijeva ontološke i kognitivne pomake u razmišljanju koji bolje odgovaraju “potrebnoj raznolikosti” i složenosti našeg vremena. Kako se možemo boriti protiv neprijateljstava i prijetnji?  Suprotstaviti se naracijama neprijateljstva, ponuditi alternativu njihovom diskursu, birati mudro svoje saveznike te držati glavu gore.

Na kraju je Isabelle Engeli, organizatorica i predsjednica ECPG-a, rezimirala kako se trebamo informirati, nastaviti istraživati, založiti se za svoje znanje i svoj posao te doprinositi društvu. Nastavila je kako moramo biti informirani o tome što se događa, svugdje u svijetu, i iako svi mi mrzimo riječi lobiranje, moramo lobirati za naše organizacije, institucije te se glasno zalagati i lobirati za financiranje onih kojima su potrebna sredstva da bi uopće bili dio akademskog svijeta.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Sjeverna Irska: Parlament podržao ozakonjenje pobačaja

Nakon što je podržao legalizaciju istospolnih brakova, Donji dom Parlamenta UK-a dao je podršku i ozakonjenju pobačaja s 322 glasa “ZA” i 99 “PROTIV”, učinivši tako korak unaprijed u smjeru povećanja ljudskih prava u Sjevernoj Irskoj.

Slijedom ovih amandmana, do listopada ove godine Sjeverna Irska mora formulirati propise potrebne za izmjenu relevantnih zakona, ukoliko do tada Parlament ne bude raspušten.

Iz organizacije Alliance for Choice poručuju:

“Nakon svih priča, dijeljenja, prosvjeda, marševa, nastupa i debata, ovo predstavlja stvarni korak naprijed. Još uvijek vas trebamo kako bismo osigurali da će Vlada održati obećanje, da će razgovor o pobačaju biti manje toksičan te da ohrabrimo liječnice/ke u Sjevernoj Irskoj našom podrškom kako bi se stvorili uvjeti za pružanje ovog dijela zdravstvene skrbi. No sada – proslavimo našu zajedničku pobjedu!”

Europski sud za ljudska prava: Rusija se ne suočava s problemom obiteljskog nasilja

Rusija nije uspjela zaštititi ženu od ponavljanja nasilja od strane njezina bivšeg partnera, zaključio je u utorak Europski sud za ljudska prava, kazavši kako je njezin slučaj pokazao kako se Moskva ne suočava s problemom obiteljskog nasilja.

Valeriyu Volodinu, koja sada koristi drugačije ime iz sigurnosnih razloga, bivši je partner napao, oteo i progonio nakon što ga je napustila 2015. godine i iselila iz zajedničkog doma u ruskom gradu Uljanovsku, priopćio je sud.

Policija nikada nije pokrenula kaznenu istragu o nasilju i prijetnjama koje im je prijavila od siječnja 2016. do ožujka 2018. godine, navodi se u priopćenju.

U jednoj od situacija, Volodina je bila prisiljena pobaciti nakon što ju je udario u lice i trbuh kada je bila trudna. U drugim incidentima, partner, kojeg je upoznala 2014. godine, izrezao joj je kočnice automobila i ukrao identifikacijske dokumente. Nakon što se preselila u Moskvu, otkrila je GPS tragač postavljen u torbu, a bivši partner, identificiran samo kao S., počeo ju je uhoditi i pokušao je izvući iz taksija.

Sud u Strasbourgu izjavio je da je ruska policija obavila razgovor s partnerom i obavila predistražne radnje, ali nije pokrenula formalni postupak protiv njega jer su smatrali da “nije počinjen zločin koji zahtijeva javni progon”.

Rusko zakonodavstvo ne definira i ne spominje nasilje u obitelji kao posebno kazneno djelo ili otežavajući element u drugim kaznenim djelima i ne postoji mehanizam za izricanje zabrane prilaska ili zaštite, kazao je sud.

“Ti nedostaci jasno su pokazali da su vlasti nerado priznavale ozbiljnost problema obiteljskog nasilja u Rusiji i njegov diskriminacijski učinak na žene”, navodi se u priopćenju suda.

Svake godine oko 14.000 žena biva ubijeno u Rusiji od strane muževa ili drugih rođaka, navodi se u izvješću Ujedinjenih naroda iz 2010. godine.

Policija je konačno pokrenula kaznenu istragu tek u ožujku 2018. godine, kada je njezin partner bez njenog pristanka objavljivao njene fotografije na društvenim mrežama.

Sud je kazao kako je odgovor Rusije bio “očigledno neadekvatan” i jednoglasno presudio da su postojala dva kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima, jedan o zabrani diskriminacije, a drugi o zabrani nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

Rusko ministarstvo pravosuđa priopćilo je kako ima tri mjeseca da odluči hoće li se žaliti na odluku, ali da će proučiti nalaze suda.

El Salvador ponovno otvara suđenje za žrtvu silovanja

Žrtva silovanja u El Salvadoru, tinejdžerica koja je osuđena za ubojstvo i na zatvorsku kaznu od gotovo tri godine nakon što je rodila mrtvorođenče, ponovno će izaći pred sud idući tjedan, izjavili su njezini odvjetnici u srijedu.

Evelyn Beatriz Hernandez osuđena je na zatvorsku kaznu od 30 godina 2017. zbog teškog ubojstva nakon presude da je sama izazvala pobačaj, što je zločin pod svim okolnostima u ovoj srednjoameričkoj državi.

Njezina je kazna poništena u veljači u žalbi pred najvišim sudom El Salvadora, što je označilo pobjedu za organizaciju Citizen Group for the Decriminalisation of Abortion (CDFA), lokalnu skupinu za ljudska prava koja je tražila da se oslobodi oko 20 žena osuđenih iz sličnih razloga.

“Uvjereni smo da je Evelyn nevina”, izjavila je Ana Martinez, jedna od Hernandezovih odvjetnica u CDFA-i, za Thomson Reuters Foundation. “Nadamo se da će u ponedjeljak u ovoj zemlji pobijediti vladavina zakona i pravde”.

Pobačaj je u ovom konzervativnom i većinski katoličkom narodu zločin od 1997. godine, čak i u slučajevima silovanja i incesta, kada je život žene ugrožen ili ako je fetus deformiran.

Pro-choice aktivisti i aktivistkinje navode kako je ponovno suđenje važan slučaj koji bi mogao ukazati na stav koji o pobačaju ima novi predsjednik El Salvadora, Nayib Bukele, koji je preuzeo dužnost u lipnju.

Bukele je rekao kako vjeruje da bi pobačaj trebao biti dopušten samo ako je život žene ugrožen.

“Ovaj slučaj bio bi prvi takve vrste o kojem bi se donosila odluka nakon što je novi predsjednik na vlasti”, rekla je Paula Avila-Guillen, direktorica latinoameričkih inicijativa u Centru za ravnopravnost žena u SAD-u, organizaciji za zastupanje reproduktivnih prava u SAD-u. “Također ćemo dobili dojam o političkom stavu o pobačaju”.

Hernandez, koja sada ima 21 godinu i dolazi iz siromašne seoske zajednice, navodi da je bila silovana i nije znala da je trudna sve dok porod nije započeo te je rodila mrtvorođeno dijete. Iz CDFA navode kako nema dokaza da je pokušala ubiti svoje dijete te da je imala komplikacije povezane s trudnoćom.

Dok šest drugih zemalja u Latinskoj Americi i na Karibima ima apsolutnu zabranu pobačaja, El Salvador se ističe svojim velikim brojem osuđujućih presuda. Oko 20 žena je u zatvoru zbog zločina vezanih uz pobačaje, dok su zapravo pretrpjele spontane pobačaje, rodile mrtvu djecu ili doživjele komplikacije pri porodu, a neke od njih služe kazne do 40 godina zatvora, navodi CDFA.

Ujedinjeni narodi pozvali su El Salvador 2017. godine da izda moratorij na primjenu zakona o pobačaju i preispita sve slučajeve u kojima su žene zatvorene zbog zločina vezanih za pobačaj. Međutim, pokušaji donošenja zakona koji bi ublažili zabranu pobačaja nisu uspjeli.