Nulta tolerancija prema genitalnom sakaćenju žena!

Na današnji dan, 6. veljače, obilježava se Međunarodni dan nulte tolerancije prema genitalnom sakaćenju žena. Ujedinjeni narodi posljednjih 12 mjeseci posvetili su upozoravanju na genitalno sakaćenje žena te vjeruju kako su učini bitan korak u osvještavanju i edukaciji javnosti i zakonodavaca diljem svijeta.

World Health Organization genitalno sakaćenje žena definira kao ‘sve postupke koji uključuju djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskog dijela ženskih genitalija ili druge povrede ženskih genitalija nastale zbog ne-medicinskih razloga.’

Procjenjuje se da je 140 milijuna žena i djevojaka diljem svijeta podvrgnuto takvim postupcima, od čega se većina nalazi u 28 afričkih zemalja. Od ukupnog broja stradalih žena, čak ih je 500.000 iz Europe.

Genitalno sakaćenje žena predstavlja povredu temeljnih ljudskih prava te oblik nasilja i ugnjetavanja na rodnoj bazi. Posljedice su fatalna krvarenja, opetovane urinarne i vaginalne infekcija, iznimno bolne menstruacije, ciste, neplodnost te različiti problemi prilikom spolnih odnosa.

 

Na konferenciji o ženskim pravima nije bila niti jedna žena

Na Sveučilištu Qassim u Saudijskoj Arabiji održana je jedna od najvećih konferencija o ženskim ljudskim pravima u arapskom svijetu. No, ukoliko ste pomislili/e kako bi žene govorile o svojim pravima i iskustvima u Saudijskoj Arabiji, varate se! Naime, na konferenciji nazvanoj Žene u društvu nije bilo niti jedne žene!¨

Žene u Saudijskoj Arabiji suočavaju se s raznim oblicima diskriminacije i segregacije u privatnom i javnom životu, te moraju imati dopuštenje muškog skrbnika za većinu osnovnih životnih odluka.

Iako saudijske žene čine 57 posto studenata koji završe fakultete, samo 18 posto žena starijih od 15 godina je zaposleno, što je jedna od najporaznijih statistika na svijetu.

Saudijska Arabija je jedina zemlja na svijetu kojoj je ženama zabranjeno voziti auto. Osim toga, žene će u toj zemlji tek ove godine imati mogućnost prvi put glasovati na izborima. No, mogućnost političke participacije svedena je na to da odlučuju isključivo o lokalnoj samoupravi.

Članovi i članice Zlatne zore pred sudom

Grčka pred sud izvodi 72 osobe optužene za zločinačko djelovanje unutar neonacističke stranke Zlatna zora.

Nakon 15-omjesečne istrage koja je počela nakon što je član Zlatne zore u  rujnu 2013. ubio antifašistički orijentiranog glazbenika, pred sud su izvedeni čelnik stranke Nikos Mikaloliakos, te članovi/ce stranke i njihovi/e simpatizeri/ke – prepoznati po rasističkim, ksenofobnim i nacionalističkim stavovima. Među optuženima je i nekoliko policajaca.

Optužnica ih tereti za pokušaj ubojstva, posjedovanje oružja i rasističke istupe. Početak suđenja se očekuje u svibnju.  

Unatoč uhićenjima, ekstremno desna neonacistička stranka Zlatna zora je na nedavnim parlamentarnim izborima u Grčkoj osvojila sedam posto glasova i ušla je u grčki parlament u kojem ima 18 zastupnika.

Kućne pomoćnice u Libanonu osnovale sindikat

Unatoč ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama, više od dvjestotinjak kućnih pomoćnica i migrantkinja osnovale su krajem siječnja u Libanonu prvi sindikat kućnih pomoćnica u arapskom svijetu. Prema libanonskim zakonima, stranim radnicama uskraćeno je pravo osnivati vlastite sindikate. Ovaj sindikat okuplja sve radnice bez obzira na njihovu nacionalnost. Prema podacima UN-a, u arapskom svijetu broj migranata i migrantkinja koji rade doseže 30 milijuna.

Posljednjih je nekoliko dana Ministarstvo rada i socijalne skrbi pokušavalo spriječiti održavanje prve konferencije. Pod prijetnjom sigurnosnih snaga, prozivali su pristaše da odustanu i suoče se s posljedicama. Ministarstvo je odlučno branilo svako formiranje koje krši libanonske zakone s izričitim zabranama stvaranja ovakvih formacija. U tom su slučaju kućne pomoćnice u vrlo teškom položaju bez ikakve pravne zaštite.

“Mi želimo biti tretirane kao prava ljudska bića, kao prave radnice” poručuje Leticia, Filipinka koju je prije nekoliko godina napao i silovao poslodavac te dodaje da se kao članica ovog sindikata više neće osjećati sama u borbi protiv zlostavljanja.

Različite organizacije koje se bave ljudskim pravima često optužuju Libanon i zemlje Perzijskog zaljeva za rasističko i ponižavajuće postupanje prema kućnim pomoćnicama.  Prema kontroverznom kafale sponzorskom sustavu kućne su pomoćnice u potpunosti prepuštene na milost i nemilost poslodavaca/ki. Radnice su vrlo ograničene s promjenom radnog mjesta, suglasnost poslodavaca za oko ranijeg odlaska dobiva se vrlo teško, a vrlo su česti slučajevi predaje putovnice poslodavcu/ki. Sve su češći i slučajevi izgladnjivanja, zaključavanja i ograničavanja kretanja, a mnoge od pomoćnica mjesecima su bez plaće i lišene svih prava.  

Otporu unatoč, konstituirajuća konferencija je održana. Uz sve prijetnje Ministarstva radnice su ostale ustrajne, a prvi sindikat ušao je u povijest.  

 

Okupacija i bojkot fakulteta u Makedoniji

Na plenumu Arhitektonskog fakulteta u Skopju sudjelovalo je oko 300 studenata i studentica koji su jednoglasno usvojili prijedlog o okupaciji fakulteta i bojkota nastave.

Iako su tehnički detalji izvedbe bojkota još neizrađeni, sa studentskog pelenuma poručuju kako im je osnovni cilj dobro iskoristiti sredstvo pritiska. I dalje inzistiraju na odluci da se povuku usvojene izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju koji je usvojen u parlamentu, unatoč ranijim prosvjedima akademske zajednice.

Na plenumu su dodali i da će jedna od aktivnosti okupljenih biti i prikupljanje pomoći i sredstava za žrtve u poplavama koje su pogodile istočni dio Makedonije.

Podsjetimo, u prosincu 2014. godine makedonski su se studenti i studentice obratili javnosti i putem otvorenog pisma u kojem navode da Vlada već nekoliko godina uvodi zakonodavne promjene bez dijaloga s relevantnim dionicima u okviru visokog obrazovanja, a svaka nova reforma pomalo nagriza autonomiju sveučilišta i pretvara ih u političke instrumente. Najnovija ideja Vlade doslovno oduzima pravo sveučilištima da izdaju diplome jer bi svaki student/ica, da bi imao/la priznato visokoškolsko obrazovanje, morao/la položiti državne ispite. Otvoreno pismo možete pročitati ovdje.

Mijenjamo stanje u kojem su žrtve i svjedoci/kinje prepušteni sami sebi

Udruga za podršku žrtvama i svjedocima/kinjama osnovala je Nacionalni pozivni centar i liniju besplatnog broja za žrtve kaznenih djela i prekršaja (tel: 116 006), s ciljem poboljšanja položaja žrtava i svjedoka/kinja, unapređenja postojećeg sustava podrške žrtvama i svjedocima/kinjama te smanjenja broja neprijavljenih kaznenih djela u Republici Hrvatskoj.

Na liniji dežura posebno obučen tim volontera/ki koji, nakon osnovne, prolazi redovite periodične edukacije za rad sa žrtvama i svjedocima/kinjama kako bi usluga koju linija pruža bila što kvalitetnija.

Pozivateljima/icama se podrška pruža bez obzira radi li se sudskom postupku koji je u tijeku, koji je okončan ili nije niti pokrenut budući da je jedan od najvažnijih ciljeva Nacionalnog pozivnog centra pružanje podrške žrtvama i svjedocima/kinjama s područja cijele Republike Hrvatske prije, tijekom i nakon sudskog postupka. Usluga je dostupna i na engleskom jeziku, što se pokazalo osobito korisnim u turističkoj sezoni zbog velikog broja stranih državljana/ki koji tada borave u RH.

Udruga za podršku žrtvama i svjedocima/kinjama članica je Victim Support Europe, europske mreže organizacija pružatelja/ica podrške. Kroz tu mrežu povezani su s drugim organizacijama u Europi s kojima redovito održavaju kontakte, posebice kada je riječ o stranim državljanima/kama koji su nastradali na području Hrvatske. Istovremeno, trude se razmjenjivati praksu i iskustva te na taj način utjecati na politiku podrške na europskoj razini.

Počeci Udruge sežu u 2006. godinu kada je skupina pravnika/ica iz Vukovara odlučila promijeniti stanje u kojem su žrtve i svjedoci/kinje prepušteni sami sebi prilikom dolaska na sud, bez informacija o tome što ih čeka i kome se mogu obratiti za potrebnu pomoć. Cilj Udruge usmjeren je na poboljšanje položaja žrtava i svjedoka/kinja, unapređenje postojećeg sustava podrške, te zalaganje za poboljšanje pravnog, ekonomskog i društvenog položaja žrtava i svjedoka/kinja. To je prva udruga takve vrste u Republici Hrvatskoj, a od onda do danas zahvaljujući Udruzi položaj žrtve i svjedoka/kinja u kaznenopravnom sustavu doživio je određene bitne pomake.

Od osnutka Udruge do travnja 2014. godine Udruga je u suradnji s Odjelima za organiziranje i pružanje podrške svjedocima/kinjama i žrtvama (u danjem tekstu Odjeli)  pružala direktnu podršku žrtvama i svjedocima/kinjama na sedam županijskih sudova, i to Osijek, Vukovar, Zadar, Split, Rijeka, Sisak i Zagreb, neposredno i putem volontera/ki. Danas aktivnost neposredne podrške na sudu Udruga je prepustila Odjelima, a sama Udruga preuzela je ulogu prve kontakt točke u zašiti žrtve i svjedoka/kinja na području čitavog teritorija RH.

U razgovoru s Barbarom Đurić, izvršnom direktoricom Udruge za podršku žrtvama i svjedocima/kinjama, saznali smo koja je bila motivacija za nastanak projekta:

“U skladu s vizijom i misijom, Udruge osnovani smo sa željom da se promijeni stanje u kojem su žrtve i svjedoci/kinje prepušteni sami sebi, bez informacija o tome što ih čeka na sudu i kome se mogu obratiti za potrebnu pomoć i kako nastaviti s normalnim životom nakon što završi postupak na sudu. Unatoč pomacima u razvoju sustava podrške, žrtve i svjedoci/kinje još uvijek se suočavaju s brojnim problemima, osobito u ostvarivanju svojim prava i potreba što proizlazi i iz loše primjene zakona kojima su definirana njihova prava i položaj.  Jedan od problema žrtava proizlazi iz stava pravosudnih tijela i tijela kaznenog progona koji u fokus stavljaju počinitelja/icu, a ne žrtvu. Upravo oni, koji se u najvećoj mjeri bave teškim kaznenim djelima (tijela pravosuđa i kaznenog progona), ne pokazuju dovoljnu senzibiliziranost za probleme i potrebe ove osjetljive skupine, a na žrtve najčešće gledaju kao na sredstvo za utvrđivanje činjenica, a ne kao na subjekte čija temeljna prava treba poštovati i nadasve zaštititi.”

Istaknula je zadovoljstvo dosadašnjim postignućima, te dodala:

 “Trenutno smo vodeća udruga u Hrvatskoj koja se bavi podrškom žrtvama i svjedoka/kinja, kroz Nacionalni pozivni centar obuhvaćamo čitavo područje RH, a u Osijeku i Vukovaru smo otvorili i Referentne centre za neposrednu podršku koji pružaju direktu pravnu i psihološku podršku žrtvama i svjedocima/kinjama, informiraju žrtve o pravima ali i pomažu u ostvarivanju drugih prava.”

Godišnje se u Hrvatskoj prijavi i do 70.000 kaznenih djela. Kako se vrlo lako naći u poziciji žrtve ili svjedoka/kinje, važno je naglasiti popratne okolnosti takvih situacija  –  osim straha za vlastitu sigurnost, prilikom počinjenja kaznenog djela kod žrtava je izrazito prisutan i osjećaj psihološke ugroženosti. Ideja za projekt nastala je zahvaljujući činjenici kako u RH postoje područja koja nemaju osiguranu ni minimalnu pomoć i informaciju o svojim pravima, načinu ostvarivanja svih prava ali i prijeko potrebnoj emocionalnoj podršci. Upravo uvođenjem besplatnog broja telefona podrška bi bila dostupna u svim krajevima Hrvatske, kao najbrži način da se žrtvama i svjedocima/kinjama osigura minimalnu prijeko potrebu podršku, oslonac i informaciju koji su im u tom trenutku jako bitni.

Besplatni broj za pomoć dostupan je od ponedjeljka do petka, u radnom vremenu od 08.00 do 20.00 sati, te usluge koje 116 006 broj pruža su:

–          Informiranje o pravima žrtava, oštećenika/ica i svjedoka/kinja,

–          Pružanje emocionalne podrške žrtvama, svjedocima/kinjama i članovima/icama obitelji žrtava,

–          Upućivanje na relevantne institucije koje pružaju stručnu pomoć,

–          Pružanje različitih praktičnih informacija.

{slika}

Nacionalni pozivni centar (NPC) u svom se radu oslanja na suradnju s brojnim udrugama u Hrvatskoj, primjerice sa Ženskom sobom (Protokol o postupanju u slučajevima seksualnog nasilja, i brojni drugi problem iz djelokruga rada Ženske sobe) usko surađuju te korisnicima/icama preporučuju usluge Pravne klinike (jedinica Pravnog fakulteta u okviru koje studenti/ice pružaju besplatnu pravnu pomoć građanima/kama kojima je ona potrebna), SOS linija za depresivne i suicidalne osobe te brojne druge. NPC ima opsežnu bazu podataka sastavljenu od popisa udruga koje djeluju u RH, popisa institucija, zakona i pravilnika, učestalo postavljenih pitanja, kontakata besplatne pravne pomoći i svih ostalih informacija kako bi volonteri/ke u svakom trenutku mogli/e što kvalitetnije odgovoriti pozivatelju. Kako su neki pozivi emocionalno teški i stresni, NPC i Udruga za svoje djelatnike/ice osiguravaju besplatna psihološka savjetovanja. Ovakav tip volonterskog angažmana odlično je i izazovno iskustvo iz dvaju razloga: prvo, radi se (in)direktno s korisnicima/icama, osjećaj da možeš pomoći je trenutan, olakšavajući, efikasnost je jedan od osjećaja koji prate rad u NPC-u; drugo, nakon višegodišnjeg educiranjima u izvaninstitucionalnim obrazovnim programima Nacionalni pozivni centar za volontera/ku predstavlja svojevrsnu krunu rada na sebi gdje može iskoristiti stečena znanja i vještine, primjerice primijeniti edukacije Ženske sobe.