Dan kada je srušen Berlinski zid

Ovog vikenda Njemačka obilježava 25. godišnjicu pada Berlinskog zida, političkog događaja koji je, prema procjeni analitičara, zapamćen kao kraj Njemačke Demokratske Republike (DDR) i konflikta istoka i zapada, ili Hladnog rata.

Taj simbol Hladnog rata postojao je punih 28 godina, od 12 kolovoza 1961., sve do 9. studenog 1989. godine, kada je šef istočnonjemačke Komunističke partije najavio da će građani DDR-a moći prijeći granicu kad god to budu htjeli. Te noći, ekstatične gomile ljudi preplavile su zid. Neki su slobodno prešli u zapadni Berlin, dok su drugi donijeli čekiće i motike i počeli rušiti zid. Sve do tog dana, Berlinski zid je bio jedan od najmoćnijih i najtrajnijih simbola Hladnog rata.

Ushićeni Berlinci te su noći pili pivo i šampanjac, te skandirali: ‘Otvorite vrata!’

Više od dva milijuna ljudi iz istočnog Berlina posjetilo je zapadni Berlin tog vikenda, kako bi sudjelovali u proslavi, ili, kako je jedan novinar tada napisao ‘najvećoj uličnoj zabavi u povijesti svijeta’. Ljudi su donosili čekiće i otkidali komadiće zida. Uskoro je Zid potpuno nestao, a Berlin je postao ponovo ujedinjen.

Službeno ujedinjenje istočne i zapadne Njemačke dogodilo se gotovo godinu dana nakon pada Berlinskog zida, 3. listopada 1990. godine.

Ovog vikenda, Berlin puna tri dana posvećuje 25. godišnjici pada Berlinskog zida te će ugostiti brojne rock zvijezde kao i aktiviste za slobodu i ljudska prava.

Gradske vlasti očekuju više od dva milijuna posjetitelja/ica tijekom tri dana slavlja, a koje je počelo spuštanjem više od 8.000 svjetlećih balona s mjesta na kojem je srušen Berlinski zid.

Tijekom tri noći i dva dana, od 7. do 9. studenog, kada je srušen zid, ta svjetleća linija balona će označiti točnu lokaciju zida, a na svakih 150 metara postavljeni su plakati koji označavaju neke povijesne činjenice o Berlinskom zidu.

Kako izgleda 15 kilometara duga instalacija, možete pogledati u videu.

 

Saudijke bi uskoro mogle slobodno upravljati automobilima

Žene u Saudijskoj Arabiji bi uskoro, konačno, mogle dobiti dozvolu da mogu voziti automobile.

Naime, Kraljevsko savjetodavno vijeće preporučilo je kralju da ukine zabranu vožnje ženama, ali uz određene uvjete: da budu starije od 30 godina, da ne voze iza osam sati navečer, te da nisu našminkane.

Preporuke Shura vijeća nisu obavezne i zakonodavne, već su to jednostavno bile preporuke koje kraljevstvo godinama nije razmatralo.

Ovaj mali pomak značio bi značajan preokret, obzirom da su saudijske vlasti godinama odbijale razmotriti prijedlog.

Zbog zabrane vožnje automobila, žene su tijekom prethodnih godina nekoliko puta prosvjedovale. Prvi veliki prosvjed bio je 1990. godine, kada je oko 50 žena izašlo na prosvjede sjedajući za upravljač automobila. Tada ih je vlada zatvorila na jedan dan i zaplijenila im putovnice.

U lipnju 2011. godine, oko 40 žena je ponovo u znak protesta sjelo za volan, a jedna žena je uhićena nakon objave videa koji je sama snimila za vrijeme protestne vožnje.

Nakon prošlogodišnje kampanje i masovnog pokreta pod nazivom Women2Drive, žene su odlučile svake godine 26. listopada prosvjedovati protiv zakona koji im zabranjuje da voze. Stoga su i ove godine na taj dan desetine Saudijki sjele za upravljač svog automobila, fotografirale s, te fotografije postavile na društvene mreže.
   
Ovu u svijetu jedinstvenu zabranu ultrakonzervativni svećenici su opravdavali ocjenom da bi se sa ženama za volanom zemljom raširila ‘razuzdanost’, a šeik Saleh al Lohaidan je čak išao do te mjere da je izjavio kako ‘vožnja negativno utječe na jajnike’.

SAD: Rekordan broj žena u Kongresu

Demokratkinja Alma Adams iz Sjeverne Karoline postala je 100. žena koja će sjediti u američkom Kongresu nakon pobjede na izborima održanima u utorak, 04. studenog 2014. godine.

Njezina pobjeda znači da će, po prvi puta u američkoj povijesti, u Kongresu sjediti 100 žena.

Iako će u 114. sazivu Kongresa sjediti najveći broj žena ikad, većina njih su predstavnice Republikanske stranke koja je gurala žene kandidatkinje na izborne liste. Nažalost, većina njih se žestoko protivi pobačaju i bračnoj jednakosti.

No, zanimljivo je i to da je Rhode Island dobio prvu ženu guvernerku, demokratkinju Ginu Raimondo, koja je uspjela pobijediti dvojicu protukandidata, jednog republikanca i jednog neovisnog kandidata.

Što se kandidatkinja za senatore tiče, samo je jedna od 11 demokratskih kandidatkinja uspjela odnijeti pobjedu, i to Jeanne Shaheen u New Hampshiru. Nasuprot tome, tri od pet republikanskih kandidatkinja su uspjele odnijeti pobjedu, a dvije od tri izabrane, Joni Ernst iz Iowe i Shelley Moore Capito iz Zapadne Virginije, postat će prve žene senatorice koje su njihove države ikada poslale u Washington.

Još jedna zanimljivost vezana uz ove izbore jest da će članicom Kongresa postati Mia Love, prva Afroamerikanka, predstavnica Republikanske stranke.  

Najmlađa žena izabrana u Kongres, ikada, bit će 30-godišnja Elisa Stefanik, predstavnica Republikanske stranke iz New Yorka.

Kongres SAD-a sastoji se od dva doma: Zastupničkog doma i Senata. Zastupnički dom ima 435 članova od kojih svaki predstavlja kongresni okrug i služi mandat od dvije godine. Zastupnička mjesta su podijeljena između država prema broju stanovnika. Svaka država ima dva senatora bez obzira na broj stanovnika. Bira se sto senatora koji služe mandat od šest godina. Svake dvije godine bira se trećina senatora. 

Sve dimenzije izbora da se ne postane majkom

U utorak, 04. studentog u gradskoj knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića održano je predstavljanje i promocija knjige S onu stranu dječjih kolica, kanadske profesorice i književnice Lucie Joubert, za čiji je prijevod na hrvatski zaslužna Leni Bastaić. Riječ je o naslovu  koji je 2011. godine dobio kanadsku književnu nagradu Prix du livre d’Ottawa / Ottawa Book Award.

Pod pokroviteljstvom ArtTresor izdavačke kuće, Hrvatsko – kanadskog akademskog društva i uz prisustvo kanadske ambasdadorice Louise LaRocque, na promociji su o knjizi govorile povjesničarka Andrea Feldman te etnologinja Željka Jelavić.

Iako postoji širok spektar razloga koji su nagnali autoricu da svoje ne-majčinsko iskustvo prelije u esej i objavi pod koricama S onu stranu kolica, pravi pokretač bila su iskustva njenih studentica. Kada im je davala zadatke da pronađu u filmskoj produkciji neka ustaljenja mjesta seksizama, studentice su joj se kroz tu temu počele otvarati i pričati o neugodnim situacijama u kojima se ponekad znaju naći, odnosno o vršenju pritiska kako trebaju roditi, a ambicije ostaviti sa strane. Uz njihova, i uz vlastito vječno perpetuirajuće iskustvo, Lucie Joubert na duhovit, ironičan način piše vrlo osoban tekst u kojemu otkriva sve dimenzije izbora poput odluke da ne postane majkom.

Jedna od žarišnih točaka kojom se bavi u svome eseju jest sindrom žaljenja i sterotipizacija žena ne-majki kao karijeristica i / ili egoistkinja. Žaljenje se producira kroz neke klišeizirane forme poput: “Ostat ćeš sama / što ćeš u starosti / nećeš imati djece da se brinu o tebi”, pri čemu očito možemo doći do zaključka kako djecu rađamo iz sebičnih poriva kako bi brinuli jedan dan o nama kad onemoćamo.

Andrea Feldman nastavila je gdje je autorica započela, osvrnuvši se na diskurs koji rađanje nameće kao najvažniju ulogu žene – tako žene koje izaberu ne-majčinstvo često bivaju opisane riječima: vještica, sebičnjakinja, usamljene usidjelice i brojnim drugim pogrdnim izrazima, dok svemu u podlozi zapravo stoji kako je riječ o ženama koje vrednuju svoje slobodno vrijeme pa izborom da nemaju potomke ostavljaju više prostora osobnom usavršavanju i zadovoljstvu. Izbor poput onoga Lucie Joubert, Feldman je nazvala ostatkom djevičanskog kulta matrijahata poput Amazonki, ili kraljice Elizabete, djevičanske kraljice, te nešto suvremenijeg primjera Condoleezze Rice. Spomenuvši Dragojlu Jarnević te Mariju Jurić Zagorku, Feldman je zaokružila popis žena iz kulturnog i akademskog kruga čiji životni izbori nisu nikako išli ukorak s društvenim očekivanjima. “Svakako je bitno naglasiti razliku i između društvenog konstrukta muškaraca koji nisu roditelji u odnosu na žene koje nisu rodilje, na muškarce se gleda blagonaklono jer oni to mogu i kasnije, očevima mogu postati i u poznim godinama, to primjeri poput Krste Papića, Zvonimira Roga i drugih, i takvi su primjeri uvijek dočekivani s općim oduševljenjem, gotovo divljenjem tim starčićima čiji su spermatozoidi još uvijek sposobni produžiti vrstu” istaknula je Feldman.

Željka Jelavić temu je odvela u jednom zbilja važnom smjeru a to je onaj kako mi i danas nismo sposobni, kao društvo u cjelini, prepoznati i vrednovati drugo i drugačije te nam se svaki otklon od norme čini svemirskim. Istovremeno dok mediji i zajednica od žene očekuju da rađa i naglašavaju kako joj je to primarna uloga, a sve pod nazivnikom ‘više djece, više djece, ljepše sutra’ realnim se parovima, kako onim heteroseksualnim tako i homoseksualnim, onemogućava birokratski i zakonski usvajanje djece. Rođene, već postojeće djece koja nemaju doma.

Ženama se uvijek prebacuje krivnja da se izbor načina života poput ovoga nužno odražavaju na demografiju, pri čemu se vječito osvježava mit o ženi Hrvatici, majci na ognjištu, zahvaljujući čijim se trudovima održao nacionalni ponos i istrijebio strah od izumiranja, složile su se Feldman i Jelavić u raspravi.

Povelo se riječi i o konceptu slobodnog vremena kod žena koje nisu majke i koje ga, dakle, imaju više od žena koje jesu majke. Od žena bez djece očekuje se da mogu bilo kada uskočiti, reagirati, pomoći, poduprijeti, što sve ne, jer nemaju djecu. Ne-majke dovršavaju projekte, na ne-majkama ostaju zadatci i obaveze koje majke ne uspijevaju dovršiti zbog roditeljskih obaveza. U medijima je prisutnija analiza problema na poslovnom planu s kojima se žene koje odluče biti majke suočavaju, no može se zamisliti jedan sasvim obrnuti svijet u kojemu se stvari događaju nauštrub upravo žena koje se nisu odlučile na majčinsku funkciju te se od njih očekuje da rade dulje, više, bolje.

Ne-majke nisu bezosjećajne osobe koje nisu sposobne reproducirati ljubav prema vlastitim potomcima, riječ je o ženama koje nerijetko sudjeluju vrlo intenzivno u odgoju drugih članova obitelji (nećakinja, nećaka, itd), što je bitan element na kojem bi se trebala zasnivati dekonstrukcija mita od hladnokrvnim karijeristicima koje misle samo na novac.

Energiju koju društvo troši na osudu životnih izbora poput ne-majčinstva, trebalo bi utrošiti na zbrinjavanje i institucionalno kumstvo (zaštitu) djece s ruba društvene ljestvice, zaključak je sudionica promocije, te same autorice. Broj djece na posvajanju veći je od broja parova koji se odluče na takav postupak zasnivanja obitelji, čemu u pozadini stoje birokratske prepreke s kojima se suočavaju.

Predstavljanje knjige završilo je ovacijama i podrškom iz publike gdje je vladalo zajedničko mišljenje kako je naslov poput ovoga vrlo važan za naše društvene prilike.

Preko 100.000 ljudi na ulicama Bruxellesa

Više od 100.000 ljudi prosvjedovalo je u četvrtak, 6. studenog 2014. godine u prijestolnici Europske unije protiv mjera štednje.

Pri samom kraju, do tada mirnog prosvjeda, došlo je do nasilja, kada je nekolicina prosvjednika htjela promijeniti rutu i proći ulicama koje nisu bile predviđene za povorku. Pripadnici policije odgovorili su upotrebom suzavca i vodenih topova, na što su demonstranti odgovorili kamenjem i drvenim palicama. 

Snimke koje prenose mediji pokazuju prevrnute ili zapaljene automobile u središtu Bruxellesa.

Nekoliko demonstranata je završilo u pritvoru, a glasnogovornik policije nije htio reći točan broj. Također, nekoliko desetaka prosvjednika i policajaca je ozlijeđeno.

Protesti su organizirani zbog nezadovoljstva mjerama štednje koje je uvela nova belgijska vlada desnog centra, a koje podrazumijevaju povećanje granice starosti za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina, povećanje inflacije i smanjenje izdvajanja za zdravstveno i socijalno osiguranje. 

Takve mjere su u suprotnosti s dosadašnjom praksom Belgije, koja je njegovala princip socijalne države. 

“Signal je jasan. Ljudi su ljuti, izvan sebe od bijesa. Politika ove vlade je potpuno neuravnotežena”, izjavio je šef sindikata ACV Marc Leemans

Socijalisti, isključeni iz vlade po prvi puta u 26 godina, ukazuju da mjere pogađaju samo radnike, dok bogataši ostaju nedodirnuti.

“Dijelim zabrinutost ljudi, a mjere vlade su nepravedne”, rekao je bivši premijer Elio Di Rup.

Sindikati najavljuju niz regionalnih štrajkova svaki ponedjeljak, s kulminacijom nacionalnog štrajka i obustavnom rada u cijeloj zemlji 15. prosinca.

Ovo su najveće demonstracije u posljednjih nekoliko godina. Posljednje demonstracije na razini cijele države protiv mjera štednje bile su u veljači prošle godine, kada je na ulice izašlo oko 80 tisuća ljudi. 

 

Jesu li izborne promjene samo iluzija?

Saborski Odbor za Ustav podržao je svih pet prijedloga izmjena Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, a predsjednik Odbora Peđa Grbin (SDP) pritom je naglasio kako je namjera do drugog čitanja u demokratskoj proceduri iznaći rješenje koje bi bilo prihvatljivo svima, prenosi gong.hr.

Izmjene Izbornog zakona predlaže reformistica Natalija Martinčević, nezavisni zastupnici Jadranka Kosor i Josip Kregar s SDP-ovcem Gvozdenom Flegom, klubovi Hrvatskih laburista i SDP-a, a zajednički su prijedlog podnijeli i IDS i zastupnik talijanske manjine Furio Radin.

Zajedničko svim prijedlozima je uvođenje preferencijalnog glasovanja na parlamentarnim izborima, po različitim modelima. SDP predlaže i brisanje instituta nositelja liste te odredbu po kojoj bi se nevažećima smatrale izborne liste s manje od 40 kandidata podzastupljenog spola, a IDS i Radin predložili su, među ostalim, da se biračima pripadnicima nacionalne manjine dade dodatni glas.

Zastupnici/e su suglasni da su izmjene izbornog zakonodavstva nužne, jer to zahtijevaju građani/ke, čije je povjerenje u demokratske institucije ozbiljno poljuljano. Suglasni su i da bi, nakon Izbornog, trebalo izmijeniti i Zakon o političkim strankama, kako bi se stranke demokratizirale i omogućio veći utjecaj birača na odlučivanje unutar stranaka.

HDZ-ov Vladimir Šeks, međutim, upozorava da je iluzorno očekivati da će se samim izmjenama Izbornog zakona i uvođenjem preferencijalnog glasovanja podići ugled Sabora i političkih stranaka. “Rapidno opadanje povjerenja građana u cijeli korpus predstavničke demokracije nije u bitnoj korelaciji s izbornim zakonodavstvom. Razlozi leže u drugim dijelovima političkog sustava. Iluzija je da bi promjene Izbornog zakona u relevantnom promijenile more nevolja u hrvatskom političkom životu”, rekao je Šeks.

HDZ-ov zastupnik kazao je da osobno podupire uvođenje preferencijalnog glasovanja, nespojivost mandata neposredno izabranih lokalnih čelnika sa zastupničkom, prijedlog da se osigura ravnomjerna zastupljenost spolova na listama te zabranu kandidiranja osoba optuženih ili osušenih za najteža kaznena djela. Izvijestio je, međutim, da HDZ-ovi zastupnici neće poduprijeti ni jedan prijedlog izmjena izbornog zakonodavstva dok se ne izmijeni Ustav, ukine fiksna kvota i poseban način glasovanja za birače izvan Hrvatske. Šeks je slijedio stav stranke i glasovao protiv svih prijedloga izmjena izbornog zakonodavstva.

SDP-ov prijedlog da se diskvalificiraju liste koje ne ispunjavaju “Žensku kvotu” naišla je na široku potporu u Odboru, a Gordana Sobol (SDP) založila se da se osigura i ravnomjerna zastupljenost u Saboru, tako da na listama budu naizmjence muškarci i žene. Laburist Dragutin Lesar upozorio je da takve liste ne bi jamčile zastupljenost spolova, budući da se uvodi i preferencijalno glasovanje. Kao jedno od mogućih rješenja naveo je odvojene “muške” i “ženske” liste, s kojih bi birači preferencijalni glas mogli dati dvojici muškaraca i trima ženama.