Sindikati prikupili 367.000 potpisa za referendum protiv outsourcinga

Predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod Željko Stipić izjavio je danas da su sindikati prikupili 367.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma protiv izdvajanja pomoćnih poslova u državnom i javnom sektoru, tzv. outsourcinga.

Komentirajući jučerašnju najavu potpredsjednice Vlade Milanke Opačić da se umjesto outsourcinga uvodi spin off, tj. izdvajanje zaposlenih na pomoćnim poslovima u jednu državnu tvrtku, Stipić je rekao kako je to zakašnjela reakcija Vlade na veliki broj potpisa za referendum.

Ustvrdio je da su u Vladi do prije tri dana uvjeravali sindikate da ne postoji tri već samo jedno rješenje, a onda su jučer promijenili ploču.

“Jednako kao što je bilo neozbiljno rješenje o outsourcingu, tako je neozbiljno i ovo o spin offu. Oba rješenja su neozbiljna jer nam nije predočeno kako će to biti jeftinije i kako će to poboljšati kvalitetu usluge” poručio je.

Postavio je pitanje opravdanosti osnivanja tvrtke s 24.000 zaposlenih, koja će biti najveća u Hrvatskoj, ustvrdivši da će upravljačku strukturu te nove tvrtke opet morati platiti građani i građanke.

Stipić je istaknuo da 17 sindikata koji prikupljaju potpise traži održavanje referenduma na kojem će se odlučivati o njihovu prijedlogu zakona kojim bi se trajno onemogućilo bilo kakvo izdvajanje pomoćnih i pratećih službi u školama, bolnicama, vrtićima i centrima socijalne skrbi.

Upoznajte novinarku koja je pokrenula pravu revoluciju u Iranu!

Kada je Iranka Masih Alinedžad na svom Facebook profilu objavila selfie s jedne londonske ulice bez marame na glavi nije ni slutila da će osvojiti simpatije više od pola milijuna sljedbenika i sljedbenica niti da će je na iranskoj državnoj televiziji oštro kritizirati i optužiti za ‘gubitak razuma nakon silovanja zbog čega je postala ovisna o drogama’, piše rtl.hr.

Naime, ova 37-godišnja politička novinarka je, kako je sama kazala, željela razveseliti čitatelje, umorne od teških tema kojima se bavi u svojim pričama o sudbinama ljudi u rodnom Iranu.

Nadahnute Masihinom fotografijom snimljenom na javnome mjestu na kojoj je nasmiješena i s raspuštenom kovrčavom kosom bez marame koja je u Iranu obavezna, tisuće žena u Iranu objavile su vlastite fotografije bez marama na nedavno osnovanoj Facebook stranici Skrivena sloboda.

Novinarka, koja je na Facebooku i prije objave selfieja već imala 200.000 sljedbenika i sljedbenica, osnovala je posebnu grupu na ovoj društvenoj mreži nazvavši je Skrivena sloboda kako bi spriječila da njezin profil bude zatrpan fotografijama žena koje su ondje željele objaviti vlastite slike.

{slika}

“Za mene je to bilo poput virtualnog otkrivanja na Facebook stranici”, rekla je Masih u intervjuu za Reuters, iskreno iznenađena kada je shvatila da je postala predvodnica kampanje protiv strogih iranskih ograničenja kada je posrijedi odijevanje žena.

Misah je rođena dvije godine prije islamske revolucije i premlada je da bi se sjećala svoje domovine prije nego što je ženama strogo naloženo da moraju nositi marame. Kao i tada, kaže Misah, i danas mnogi podcjenjuju važnost obveze nošenja marame uz objašnjenje da u Iranu ima i važnijih političkih pitanja i problema. No ona smatra kako je prisiljavanje žena da prekrivaju glavu jedan od načina iranskih vlasti da jasno pokažu svoj autoritet.

“Kad sam bila u Iranu imala sam osjećaj da je moja kosa talac iranskih vlasti”, iskreno je rekla dodavši kako ne vjeruje slatkorječivosti predsjednika Hasana Ruhanija kada govori o većim osobnim slobodama u aktualnom Iranu.

“Volim svoju zemlju i ne bih ostala u Engleskoj nijedan dan više kad bih znala da ću u svojoj domovini živjeti slobodno i raditi svoj novinarski posao na način na koji ga obavljam ovdje”, poručila je.

{slika}

{slika}

‘Outsourcing dovodi do dehumanizacije društva’

Inicijativa Za rad spremne pozvala je građane i građanke da svojim potpisom podrže sindikalnu ideju o organiziranju referendum na kojem će se odlučivati o outsourcingu. Članice inicijative naglašavaju kako će outsourcing dovesti do dehumanizacije radnika i radnica te da je isključivo riječ o pogodovanju kapitalu i partikularnim interesima.

“Unatoč nepostojanju preciznih analiza i istraživanja, lošim inozemnim iskustvima i HUP-ovim tvrdnjama kako se neće otpustiti nijedan/a radnik/ca te da će privatne firme zadržati njihova radna prava, činjenica jest da brojni europski primjeri pokazuju da outsourcing dugoročno ne donosi uštedu jer nakon nekoliko godina privatnici počinju diktirati pravila igre”, naglašavaju članice inicijative Za rad spremne.

“Tako se stvaraju radnici/ce bez prava na prijevoz i godišnji odmor, bez privatnoga života, radničkih prava i prava na sindikalno organiziranje (brojnost sindikalnoga članstva već se smanjila za oko 2 tisuće članova). Outsourcing snižava standard rada i realnoga vremena potrebnoga za obavljanje određenih zanimanja te dovodi do feminizacije siromaštva jer se uglavnom odnosi na zanimanja u kojima većinom rade žene”, dodaju.

Članice ZRS-a napominju kako je ideja o outsourcingu samo još jedan produkt neoliberalnog koncepta kojemu je cilj učiniti da društvo funkcionira kao ekonomsko poduzeće.

“Radi se o bezumnom pogodovanju privatnicima i interesu kapitala pri čemu se nastavlja devastacija socijalne države i marketizacija društva. Osim 26.000 nesigurnih radnih mjesta, neizravne žrtve outsourcinga smo svi/e mi jer će neminovno doći do pada kvalitete usluge. Ono do čega će outsourcing također dovesti jest dehumanizacija društva; radnici/e u popratnim djelatnostima nisu tu samo radi održavanja pogona. Oni/e dio su sustava, a funkcija im je i socijalna i emotivna. Izdvajanjem djelatnosti koje su usidrene u sustav, navedene se funkcije poništavaju te neminovno dolazi do daljnjega društvenoga zatvaranja i produbljivanja socijalnih barijera između bogatih i siromašnih”, zaključile su.

Zbog svega navedenoga, inicijativa Za rad spremne poziva da svojim potpisom spriječite daljnju deregulaciju radnoga zakonodavstva i pretvaranje radničkih prava u mrtvo slovo na papiru.

Praćenje, prisluškivanje, izlistavanje brojeva… Sve to policija radi i dalje bez nadzora!

Unatoč nedavnim događajima koji su još jednom potresli hrvatski sigurnosni sustav, konačan prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o policijskim poslovima i ovlastima koji se trenutno nalazi pred izglasavanjem u Saboru i dalje neadekvatno regulira neovisan nadzor nad policijom, upozoravaju iz Centra za mirovne studije.

“Iako je MUP izašao s prijedlogom Zakona u kojemu uvodi građanski nadzor nad mjerama tajnog prikupljanja podataka, već iz aviona je vidljivo da predloženi model neće moći učinkovito osigurati nadzor. Potpuno je besmisleno da se uz dva postojeća tijela nadzora (Vijeće za građanski nadzor nad sigurnosno-obavještajnim službama, Povjerenstvo za postupanje po žalbama pri MUP-u) osniva treće Vijeće. Budućim “nadzornicima” onemogućen je fizički ulazak u prostorije u kojima se vrši prisluškivanje i ispisi telefonskih brojeva (Operativno tehnički centar), nemaju nikakve ovlasti nad nadzorom PNUSKOK-a, ne mogu sami pokretati istrage, ne postoje jasni kriteriji za članove Vijeća, Vijeće nema sredstva za svoj rad, te konačno – iako im je zadatak da brinu o zaštiti ljudskih prava građana i građanki– oni/e će biti odgovorni saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a ne Odboru za ljudska prava”, priopćili su iz CMS-a.

Iako su stručnjaci/kinje i organizacije civilnog društva (amandmani CMS-a su dostupni u prilogu) dali/e konkretne prijedloge kako napraviti učinkovit građanski nadzor, ti prijedlozi su u konačnici odbijeni od strane MUP-a.

Sve ovo ukazuje na činjenicu da MUP i dalje ne želi učinkovit nadzor i ovim putem upozoravamo javnost kako predloženi model neće zaštititi građane.

Centar za mirovne studije poziva zastupnike/ce da kroz amandmane unaprijede konačan tekst Zakona!

Noah Pintarić proglašen LGBTIQ osobom godine

Nakon subotnje zagrebačke Povorke ponosa, na Zrinjevcu je slijedilo proglašenje LGBTIQ osobe godine.

To priznanje ove godine je dobio režiser i montažer, te supredsjednik Trans Aida, Noah Pintarić!

“Ponosne/i smo što je naš kolega prepoznat za svoj rad, kojim solidarno promovira ljudska prava, posebice prava trans, inter i rodno varijantnih osoba, čijem prihvaćanjem i razumijevanju doprinosi i stoga značajno utječe na pomicanje granica u društvu svojom vidljivošću. Ovo je još jedna naša pobjeda u stvaranju naše povijesti ponosno i hrabro”, priopćili/e su iz Trans Aida.

‘Sve smo u životnoj opasnosti ukoliko nas deportiraju’

Prošlog tjedna u Londonu održana je međunarodna konferencija o seksualnom nasilju u ratu pod predsjedanjem britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea i posebne izaslanice UNHCR-a Angeline Jolie.

Iako je konferencija u javnosti relativno dobro prihvaćena, u predvorju konferencijskog centra mogla se vidjeti skupina afričkih žena koje su protestom željele upozoriti na ponašanje britanskih vlasti prema žrtvama seksualnog zlostavljanja. Prosvjednice su imigrirale iz Afrike u Veliku Britaniju te već nekoliko godina pokušavaju dobiti status izbjeglica, ali im se azil uporno odbija. Tvrde kako britanski dužnosnici ne vjeruju njihovim traumatičnim pričama o seksualnom zlostavljanju, a nekima su prijetili i deportacijom.

“Nije baš prikladan trenutak da William Hague govori o tome kako Velika Britanija tretira preživjele žrtve seksualnog zlostavljanja, zar ne?”, upitala je jedna prosvjednica. 

“Mi smo došle u ovu zemlju zbog sigurnosti i zaštite. Ja sam silovana. Moja kćer od pet godina također je silovana. Umrla je istog dana. Ovdje nitko ne vjeruje u moju priču. Smatraju da se tako nešto nikome ne može dogoditi”, izjavila je državljanka DR Kongoa, Lyly Mangoto Bukolo.

Bukolo idući tjedan ima dogovoren termin na sudu gdje će ponovno zatražiti azil, a novinarima je pokazala i liječnički nalaz s dijagnosticiranim posttraumatskim stresnim poremećajem i depresijom te se nada da će netko povjerovati u istinitost njezinoga traumatičnog iskustva. U pismu iz zdravstvenog centra navodi se da Bukolo traži azil u Velikoj Britaniji nakon što su ona i njezina obitelj teško napadnuti. Opisala je kako je bila višestruko silovana, baš kao i njezina petogodišnja kćer koja je od posljedica silovanja umrla. Traumatično iskustvo u kojemu je izgubila supruga i kćer konstantno iznova proživljava. Iscrpljena je, ne može podnijeti mrak, jako malo spava i ne osjeća se sigurno u svijetu koji sad percipira kao jako opasno mjesto.

Bukolo je opisala i svoje prvo iskustvo s britanskim službenicima u Liverpoolu kada je, prije devet godina, prvi put došla u Veliku Britaniju. Njezin prevoditelj nije mogao uspješno prenijeti njezina iskustva.

“Osobe koje su preživjele silovanje teško podnose prepričavanje svoje traume drugim ljudima. Ne možemo govoriti dok ne dođe pravi trenutak ili prava osoba koja će nas pažljivo saslušati. No, sada imam svoje djevojke”, rekla je Bukolo pokazujući na druge prosvjednice. Neke od njih se često sastaju kako bi dale podršku jedna drugoj.

Bukolo trenutno živi u Derbyju, sjeverno od Londona, i ne zna jesu li  članovi njezine obitelji živi niti gdje žive u Kongu.

“Ja sam sama. Ovo je sada moja obitelj. U Kongu više nemam nikoga”, dodala je.

Na njezinom je protestnom plakatu pisalo: Sve smo u životnoj opasnosti ukoliko nas deportiraju.

“Kongo nije sigurna zemlja. Oni su policajci? Oni siluju. Oni su vojnici? Oni siluju. Oni su muškarci? Oni siluju”, poručila je.

Prevela i prilagodila Arijana Kladar